Frankey's ćošak

[storm]

Aaaaa i ovo

[Frankey]

Evo ti jos jedna kad toliko volis maglu

[Frankey]

[Frankey]

[Nice try]

Ja volim jasnu situaciju,ona zadnja "maglovita" je previše "maglovita"

[Chloe]

Dobre ti ove zadnje fotke ... još da si ih obje sa istog mjesta fotkala ...

[Frankey]

Mislim da sam slikala, ali svijetla grada su ispala bolja na toj postavljenoj
Hvala

[Frankey]

[Frankey]

[toxic]

Tek da se nasluti moc vodopada
Super fotke Frankey, kao i uvek.

[Frankey]

Kad skupim hrabrosti da krocim na "Maid of the mist " mozda dozivljaj bude bolji

[toxic]

O da, dozivljaj je neopisiv.
Ja sam prvi put isla ove godine. Uspela sam tek toliko iz daljine da fotkam. Cim pridjes blize mokar si od glave do pete.
Srecom daju kabanice, ja kameru zamotala u svoju

[Bla]

Eh što se tiče tog mista, kako sam neki dan sam sebi ispao smiješan, ono kad sam slikao onu rijeku Ljutu, ali prije toga, još je bio dan, naletim na nekakvo jezerce, ili bolje reći baru, možda 20 sa 20m. Doduše, iz nje otiče neki potočić, pa i nije baš bara, al' nije ni bitno.

I tu ću ja da po prvi put probam ND filter, još je bilo prilično dobro dnevno svjetlo. Al' preko te barice duva (ili kako kažu kod Zagorke u Bosni, puše) tako hladan vjetar da se kosti lede. Ideja mi je bila da će duga ekspozicija uz pomoć filtera onu namreškanu vodu bare pretvoriti u nešto iskoristivo.

Opalim par komada bez filtera, čisto da procijenim šta se dešava u aparatu, pa se vratim do auta po stativ, al' onih par sekundi dok sam ga razvlačio, prsti mi se ukočili. Opet isprobam bez, sve ok, navrnem filter, i ne mogu ništa do fokusiram. Kontam pretaman. Haj kao na manuelno ću i otvorim aperture do kraja da išta vidim. A kako nemam za ovu kameru neki daljinski okidač, postavio na timer, koji je na nesreću bio na 10 sekundi prije okidanja, pa prije svake fotke koja je trajala 30-ak sekundi moram čekati i tih 10. A vjetar me već toliko ohladio da ne mogu ni da razmišljam.
I kako god koju odradim, pogledam na preview, mutna, izvan fokusa totalno. Pa opet naštimam, pa okinem, pa opet, i tako dok mi nije dojadilo da se mrznem i produžim dalje. Uglavnom, ni jedna fotka ne valja. Kad sam kod auta skidao filter, tek tada vidim da je pun mikroskopskih kapljica s prednje strane, i onda tek skontam zašto je sve bilo mutno.

Al' to nije sve. Onako u nekoj polužurbi i smrznut, bi mi mrsko da ga obrišem, kontam ispariće u kutijici. I prošlo je par sati dok nisam stigao do onog mosta gdje sam slikao rijeku. Izvadim filter, kad u identičnom stanju u kakvom je bio kada sam ga stavio u kutijicu. Mokar ko čep.
I ne mogu da se sjetim u kojem džepu je ona krpica za brisanje, naumpadne mi da imam futrolu od cvika u kaseti a u njoj krpicu za cvike.
Nađem to, pođem da obrišem one kapljice, a one se samo kao nekakvo ulje razmazaše a ni jedna ne završi na krpi.
I onda se konačno sjetim papirnih maramica koje spasiše stvar.

[Frankey]

Da se malo osusimo i ugrijemo

[Frankey]

[Danci]

Kako vi svi imate prelijepe slike, nisam vam ni blizu...

[Cvrle]

Kako vi svi imate prelijepe slike, nisam vam ni blizu...

Jednog dana... kad bude sunce grijalo, kisa padala i snijeg se topio... biti cemo i ja i ti

[Frankey]

[Frankey]

[Frankey]