Doci cu
Ne tuguj mila moja.
Mjesec ce pjevati ditirambe.
Zvijezde
U svom sjaju..
U svojoj samoci.
Voljece te.
Dok jezdim po poljima.
Oka sjajna.
Griva krvava.
Nosim okarinu od kamena.
I sviram.
I prosipam noc.
Pijem iz izvora tvoje tuge.
Ne vidim lice.
Vidim samo zenu i zelju.
Vidim ruke..
Grlile bi me,
Kroz noc..
Mirisima postelje,
Zoves me.
Bijesnog i izgubljenog..
Kroz noc..
Sutra je novi dan,
Nova nada.
Novo sunce,
Grijat će tvoje lice.
Novi koraci,
Odvest će te dalje.
Ostat će jučer.,
Ostat će tuge,
ostat ću i ja.
Tvoje riječi,
da čujem i sakrijem.
Tvoje ruke,
dodirom prekrijem.
Sutra ćeš čuti samo eho,
Ovog danas,
U polju,
U meni,
Dok trčiš dugama,
Pjesmama.
Sutra je naš dan.
Ne zaboravi,
Počini i počni,
Na vrijeme,
Na nas,
Ne misli.
Sutra je sve, baš sve.
Za sutra se ponekad i živi.
0
Pusti.
Pusti sada sve.
Pusti rijeci.
Strasti.
Pusti sve.
Pusti muziku.
Pusti srce.
Cuje se tiho,
I svira uvijek.
Taj dzez.
Ta nada.
To ludilo.
Plesemo skupa,
najljepsi ples.
Sa borama.
sa godinama.
sa tobom.
U krugu,
U sreci,
I sitnim lazima,
Sluajmo ljubav.
Govori nam sve.
Do zadnjeg daha...
Pocivam u polju.
Sa tisinom.sa svojim pocelima..
Misao je neprijatelj..
Nemiri imaju mene.
Bez duse,
u beskonacnom pokusaju,
otrovane..
U mojim mislima,
ne zivi niko!
Iz mojih proslosti,
odlaze sablazni
i ostaju biljezi,
razbacani ko kosti..
Kao strme hridi.
Nezvani gosti.
Dok pada noc,
tijelo se pradavno budi.
Smrt je sada sama.
Ne zelim oci!
Niti slike u sebi!
Ruke su teske.
Ruke su oruzje u mraku.
Necujan hod...
Krijem se..
Od progonioca pogleda..
Od tamne,
I tamnicara,
i horde..
Njihovi su putevi.
Putevi su kraj.
Zemlja me saplice..
Uzasni joj dah,
korake mi daalji..
U daljini su ljudi.
U glavama im samo zelje..
U dusama krici..
Zelja im je krik!
!Bez ociju sam sam.
.Bez ociju,
ne nalazim nikog
!Smrt!Rugalica stara.
tjeskobne im smrtne duse,
otima!U zelji i hiru..
Zove ih na slavlje,
U tom grotesknom piru.
U tom cudnom vremenu.
U tom jadnom covjeku..
Vlada smrt!
Ostalo je malo vremena.
Izgubili su se pogledi.
Nestali osmijesi.
Umrli su dodiri.
Nasa je ljubav,
Rodila nemoc.
Nemoc je bol.
Bol je strashna.
Strashan je rastanak.
Rastanak je samoca.
Samoca je vrijeme.
Vrijeme je nase.
Ostade ga malo.
Vrijeme je nada.