Najbolji pjesnik?
- Maja
- Administrator
- Posts: 119209
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5510 times
- Been thanked: 11743 times
- Contact:
- Status: Offline
Najbolji pjesnik?
Ko je po vama najbolji pjesnik svih vremena i volite li čitati poeziju?
Vidim žene najviše forsiraju Antića
Iza Antića Nerudu.
Šta mislite o Šantiću, Sidranu, Jesenjinu, Lorki, Borhesu, Dizdaru, Ujeviću, Desanki...
Možda rađe čitate poeziju anonimusa?
Vidim žene najviše forsiraju Antića
Iza Antića Nerudu.
Šta mislite o Šantiću, Sidranu, Jesenjinu, Lorki, Borhesu, Dizdaru, Ujeviću, Desanki...
Možda rađe čitate poeziju anonimusa?
Re: Najbolji pjesnik?
Desanka je najbolja.
Nego nemam tu sansu da citam nase knjige , uvijek si kazem kad odem u BiH kupit cu si knjiga i donijeti a je vraga svasta kupim a nikad knjigu. Jedine koje se iole malo sjecam je- Na Drini Cuprija- i nista vise
Nego nemam tu sansu da citam nase knjige , uvijek si kazem kad odem u BiH kupit cu si knjiga i donijeti a je vraga svasta kupim a nikad knjigu. Jedine koje se iole malo sjecam je- Na Drini Cuprija- i nista vise
siromah nema sta a bogatas nema kad
- Rockefeller
- Aktivni forumaš
- Posts: 3670
- Joined: 21 Apr 2013, 01:46
- Status: Offline
Re: Najbolji pjesnik?
Čika Robert Frost je za mene najbolji.
Mada ne volim vam ja to... Volim one osnovnoškolske:
Otkud ideš Garo?
-Iz velikog grada
Šta je tamo bilo?
-Velika parada
Šta si tamo vidio?
-Kraj kuće uz mali most
vidio sam jednu kost.
Ovu pjesmicu i danas dan znam.
Dživ dživ smrzoh se živ...
Mada ne volim vam ja to... Volim one osnovnoškolske:
Otkud ideš Garo?
-Iz velikog grada
Šta je tamo bilo?
-Velika parada
Šta si tamo vidio?
-Kraj kuće uz mali most
vidio sam jednu kost.
Ovu pjesmicu i danas dan znam.
Dživ dživ smrzoh se živ...
Like Frankie said I did it my way!
__________________________________________________
Buddy, you're a young man, hard man
Shouting in the street, gonna take on the world someday
You got blood on your face, you big disgrace
Waving your banner all over the place
___________________________________________________
Think different
__________________________________________________
Buddy, you're a young man, hard man
Shouting in the street, gonna take on the world someday
You got blood on your face, you big disgrace
Waving your banner all over the place
___________________________________________________
Think different
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120145
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6889 times
- Been thanked: 7762 times
- Status: Offline
Re: Najbolji pjesnik?
Desanka je Bezveze. Što se Antića tiče, nikada nisam shvatao famu oko tog pjesnika.
To su sasvim obične pjesme. Nije ni Sidran nešto. Sasvim obični pjesnik. Šantić je samo romantičar i ništa više. Eh, Lorka...to je već dobar pjesnik. Nisam ljubitelj simbolizma ali on je zaista fenomenalan sa tim svojim slaganjem slika da tako kažem. Simbole je redao na način da su svi slikoviti i te se slike mijenjaju iz stiha u stih. Jesenjin ima nekoliko ljubavnih pjesama koje su duboko emotivne i planetarno poznate kao i sva ta fama oko njega i Isadore Duncan. Za Ujevića šta reći? Čovjek - legenda. Možda i najveći intelektualac svog vremena u Jugoslaviji ali eto, uglavnom je taj svoj intelekt utapao u velikim količinama alkohola.
Mak Dizdar mi je naravno najdraži od domaćih. Savršeno brušeni stihovi koje na slušaoca/čitatelja, djeluju kao isto tako savršeno brušeni dijamanti. jednostavno smo zatečeni čvrstinom, preciznošću i besmrtnošću njegove poezije.
Dobar je i A. B. Šimić samo što on nekako uvijek ostaje u sjeni. Pročitajte jednu njegovu pjesmu
PUT
Mi idemo u tamno neizvjesno
U mraku mnoga slaba srca mru
Mi sa grobova dižemo se - Dalje!
-noseći u uhu zadnji krikonih koji ostaše na putu
U duši bol za mrtvacima
Dalje!
Kad prispijemo koncu
duše će nam biti pune bola
kao zdenci vode
I kad se ispred naših oči
zacrveni jutro zvijezda kojima smo išli
naše duše
pozdravit će iz svog bola
jutro ispunjenja tihim osmijesima
To su sasvim obične pjesme. Nije ni Sidran nešto. Sasvim obični pjesnik. Šantić je samo romantičar i ništa više. Eh, Lorka...to je već dobar pjesnik. Nisam ljubitelj simbolizma ali on je zaista fenomenalan sa tim svojim slaganjem slika da tako kažem. Simbole je redao na način da su svi slikoviti i te se slike mijenjaju iz stiha u stih. Jesenjin ima nekoliko ljubavnih pjesama koje su duboko emotivne i planetarno poznate kao i sva ta fama oko njega i Isadore Duncan. Za Ujevića šta reći? Čovjek - legenda. Možda i najveći intelektualac svog vremena u Jugoslaviji ali eto, uglavnom je taj svoj intelekt utapao u velikim količinama alkohola.
Mak Dizdar mi je naravno najdraži od domaćih. Savršeno brušeni stihovi koje na slušaoca/čitatelja, djeluju kao isto tako savršeno brušeni dijamanti. jednostavno smo zatečeni čvrstinom, preciznošću i besmrtnošću njegove poezije.
Dobar je i A. B. Šimić samo što on nekako uvijek ostaje u sjeni. Pročitajte jednu njegovu pjesmu
PUT
Mi idemo u tamno neizvjesno
U mraku mnoga slaba srca mru
Mi sa grobova dižemo se - Dalje!
-noseći u uhu zadnji krikonih koji ostaše na putu
U duši bol za mrtvacima
Dalje!
Kad prispijemo koncu
duše će nam biti pune bola
kao zdenci vode
I kad se ispred naših oči
zacrveni jutro zvijezda kojima smo išli
naše duše
pozdravit će iz svog bola
jutro ispunjenja tihim osmijesima
online
Re: Najbolji pjesnik?
Nisam neki fan poezije i mislim da je prozu daleko teže pisati.
Inače, Jesenjina volim, njegovu liriku o selu. Sistem ga nije volio (a koga je SSSR priznavao osim one koji su veličali sistem?) bio je i zabranjivan, ali publika ga je voljela pa su njegove pjesme kolale Rusijom. Svi znamo kako je skončao, ubivši se u hotelskoj sobi a prije toga napisavši na podu (ili zidu) pjesmu Doviđenja, dragi, doviđenja krvlju iz vlastitih vena. Eh.... drame.
Njegovo samoubojstvo je navodno potaklo val samoubojstava mladih diljem Rusije pa su naručili Majakovskog da napiše odgovor na Jesenjinovu pjesmu
Naš je planet radostima ubog nešto.
Treba otimati radost danima što bježe
Na svijetu umirati nije teško
Stvarati život daleko je teže
Vladimir Majakovski (odgovor Jesenjinu)
Da bi ironija bila veća, na kraju se i Majakovski ubio.
Volim Dobrišu Cesarića. Njegove su pjesme jednostavne a upečatljive, neke znam napamet a ne znam ni sama otkuda. :jonas
Najdraža mi je Oblak
U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.
I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.
Inače, Jesenjina volim, njegovu liriku o selu. Sistem ga nije volio (a koga je SSSR priznavao osim one koji su veličali sistem?) bio je i zabranjivan, ali publika ga je voljela pa su njegove pjesme kolale Rusijom. Svi znamo kako je skončao, ubivši se u hotelskoj sobi a prije toga napisavši na podu (ili zidu) pjesmu Doviđenja, dragi, doviđenja krvlju iz vlastitih vena. Eh.... drame.
Njegovo samoubojstvo je navodno potaklo val samoubojstava mladih diljem Rusije pa su naručili Majakovskog da napiše odgovor na Jesenjinovu pjesmu
Naš je planet radostima ubog nešto.
Treba otimati radost danima što bježe
Na svijetu umirati nije teško
Stvarati život daleko je teže
Vladimir Majakovski (odgovor Jesenjinu)
Da bi ironija bila veća, na kraju se i Majakovski ubio.
Volim Dobrišu Cesarića. Njegove su pjesme jednostavne a upečatljive, neke znam napamet a ne znam ni sama otkuda. :jonas
Najdraža mi je Oblak
U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.
I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.
Re: Najbolji pjesnik?
ujević,jesenjin pa šimić...tim redoslijedom..uf zaboravio sam kad sam zadnji put čitao poeziju..
..slobodan čovik kad tad bude baniran..
- Julia-Klara
- Forum [Bot]
- Posts: 80782
- Joined: 02 Dec 2011, 23:48
- Location: u gajevima
- Has thanked: 9955 times
- Been thanked: 6802 times
- Status: Offline
Re: Najbolji pjesnik?
Zak Prever
Djordje Balasevic
Bajron
Vesna Parun
Mika Antic
Djordje Balasevic
Bajron
Vesna Parun
Mika Antic
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija
Re: Najbolji pjesnik?
ako može đorđe onda i arsen..pogode oni poneki stih..
..slobodan čovik kad tad bude baniran..
- Mala_Mu
- atomica
- Posts: 63332
- Joined: 09 Feb 2014, 13:14
- Location: Dolina Mumijevih
- Mood:
- Has thanked: 551 times
- Been thanked: 1385 times
- Status: Offline
Re: Najbolji pjesnik?
Vidi Klare , a sve ne voli Balasevica
Pored njega.. Jesenjin.. i vjerovatno najpoznatija "pismo majci"
Znam je napamet u osnovnoj naucila i nikad zaboravila
Pismo majci
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uveče nad kolibom tvojom
ona čudna svetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvek isto priviđenje muči:
Kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne videvši tebe.
Kao nekad, nežan sam i sada,
i srce mi živi samo snom,
da što pre pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cveta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko pre osam leta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
Odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Pored njega.. Jesenjin.. i vjerovatno najpoznatija "pismo majci"
Znam je napamet u osnovnoj naucila i nikad zaboravila
Pismo majci
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uveče nad kolibom tvojom
ona čudna svetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvek isto priviđenje muči:
Kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne videvši tebe.
Kao nekad, nežan sam i sada,
i srce mi živi samo snom,
da što pre pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cveta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko pre osam leta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
Odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Re: Najbolji pjesnik?
Šimić ..i frkće okiso konjic, i žurno u selo grabi...pored navedenih - Tadijanović...ima i anonimusa koji su mi al sad ću ja ko Terasa, neću da se eksponiram šta čitam :perezube ..neki anonimusi su mi bolji od Jesenjina
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim.
- Hannibal
- Forum [Bot]
- Posts: 64067
- Joined: 03 Sep 2015, 23:23
- Mood:
- Has thanked: 6850 times
- Been thanked: 2189 times
- Status: Offline
- dadojović
- Forum [Bot]
- Posts: 10576
- Joined: 12 Aug 2018, 14:01
- Has thanked: 372 times
- Been thanked: 310 times
- Status: Offline
Re: Najbolji pjesnik?
Neruda, Byron, Lorca, Rilke, Duško Trifunović, Zerina Kulović, Jesenjin, Majakovski, Baudelaire, Sanja Atanasovska.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM
- srculence7
- Forum [Bot]
- Posts: 18087
- Joined: 31 Mar 2016, 03:35
- Location: iza zatvorenih vrata
- Has thanked: 3711 times
- Been thanked: 3614 times
- Status: Offline
Re: Najbolji pjesnik?
Antić, Neruda, Prever, Jesenjin, Rilke, kolegnica je volela Drainca, pa i ja pored nje
Naša ljubav
Noć me ta u mladosti stiže,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje čovek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke liže?
Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova.
I mada mi davno reče sve,
Uvek je za me nova.
Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet… izvan te kobne žene
U mojoj duši nema mesta za drugu.
Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I već sam od toga kao mesec žut,
Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.
Ne znam više da li je to ljubav,
Ili zagonetni čulni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O rečni brzak.
Naša ljubav
Noć me ta u mladosti stiže,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje čovek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke liže?
Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova.
I mada mi davno reče sve,
Uvek je za me nova.
Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet… izvan te kobne žene
U mojoj duši nema mesta za drugu.
Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I već sam od toga kao mesec žut,
Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.
Ne znam više da li je to ljubav,
Ili zagonetni čulni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O rečni brzak.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.
- Hannibal
- Forum [Bot]
- Posts: 64067
- Joined: 03 Sep 2015, 23:23
- Mood:
- Has thanked: 6850 times
- Been thanked: 2189 times
- Status: Offline
- Hurija
- Pandora
- Posts: 19647
- Joined: 05 May 2018, 21:21
- Has thanked: 874 times
- Been thanked: 1047 times
- Status: Offline
Re: Najbolji pjesnik?
Istresam te iz džepova
starih košulja,
Stružem te okom
sa fotografija
Stresam te sa kose,
Davni prosinački sneg,
Proklinjem pesme
u kojima stanuješ,
jedeš, spavaš, umivaš se,
Sve bih ti oprostio
samo da te ima,
Da ima krvi u tebi.
Srce od najfinijeg drveta
izvajao bih i pod rebra
ti ga sakrio,
More bih ti u san
donosio.
Vetrovi bi ti bili pokorni,
Kišama bih te uspavljivao,
Samo da te ima
imalo izvan reči,
Samo da postojiš.
Kako ćeš i ovu
Molitvu čitati
Ako te nema
Ako uporno tvrdiš
Da te nema,
Da sam te
Izmislio.
" Spiram te sa kože"- Pero ZubaC
starih košulja,
Stružem te okom
sa fotografija
Stresam te sa kose,
Davni prosinački sneg,
Proklinjem pesme
u kojima stanuješ,
jedeš, spavaš, umivaš se,
Sve bih ti oprostio
samo da te ima,
Da ima krvi u tebi.
Srce od najfinijeg drveta
izvajao bih i pod rebra
ti ga sakrio,
More bih ti u san
donosio.
Vetrovi bi ti bili pokorni,
Kišama bih te uspavljivao,
Samo da te ima
imalo izvan reči,
Samo da postojiš.
Kako ćeš i ovu
Molitvu čitati
Ako te nema
Ako uporno tvrdiš
Da te nema,
Da sam te
Izmislio.
" Spiram te sa kože"- Pero ZubaC
Ostalo je cutanje.
-
- Aktivni forumaš
- Posts: 3034
- Joined: 27 Mar 2019, 22:01
- Has thanked: 504 times
- Been thanked: 370 times
- Status: Offline
Re: Najbolji pjesnik?
šantić prednjači u vještini slaganja stihova.. vadio je iz rukava savršeno složene sonete..
a što se tiče sadržaja iza forme, ne znam.. u skoro svakoj zbirci koje se dohvatim nađem ponešto, ne mnogo toga, ali ponešto po svom ukusu.. sa ovom pameću, rekao bih da je pjesma stranac semezdina mehmedinovića najbolja koju sam pročitao..
a što se tiče sadržaja iza forme, ne znam.. u skoro svakoj zbirci koje se dohvatim nađem ponešto, ne mnogo toga, ali ponešto po svom ukusu.. sa ovom pameću, rekao bih da je pjesma stranac semezdina mehmedinovića najbolja koju sam pročitao..
too dark for finding my ground.. and trees.. shiver and sway..
- srculence7
- Forum [Bot]
- Posts: 18087
- Joined: 31 Mar 2016, 03:35
- Location: iza zatvorenih vrata
- Has thanked: 3711 times
- Been thanked: 3614 times
- Status: Offline
Re: Najbolji pjesnik?
Zaboravila sam Matiju Bećkovića, posebno volim 2 pesme, Ti si moja i Kad dođeš u bilo koji grad
Kad dođeš u bilo koji grad
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad bude slučajno Valjevo
Gde sam i ja došao
Doći ćeš putem kojim se mora doći
Koji pre tebe nije postojao
Nego se s tobom rodio
Da ideš svojim putem
I sretneš onu koju moraš sresti
Na putu kojim moraš ići
Koja je bila tvoj život
I pre nego što si je sreo
I znao da postoji
I ona i grad u koji si došao.
Kad dođeš u bilo koji grad
Odakle bilo
Iz Veljeg Dubokog ili Kolašina
Ili niotkud sasvim svejedno
Kad odeš od svoje kuće
Bilo kuda
Samo da što pre odeš
I dođeš u bilo koji grad
Recimo Valjevo
Kad god da dođeš
Doći ćeš vrlo kasno
Jer se dugo putuje
Dok dođe u tvoj život
I tu se zauvek zaustavi
Ona koja je prema tebi krenula
Iz velike daljine
Odnekud iz Ruskog Jerusalima
Sa Kavkaza iz Pjatigorska
U kome nikad nije bila
I zvala se kako se zvala
Recimo Vera Pavladoljska
I izgledala kako je izgledala
Kako više niko na svetu ne izgleda.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Jer gradovi su uvek daleko
I u njih se dolazi iz daljine
A svako putovanje se oduži
Jer svi misle jedino o povratku
Mada povratka nema
A ko god odluči da putuje
Mora krenuti jednog dana
Krenuće u ono doba
U koje uvek neko kreće od kuće
Obično u nedelju
Kad si i ti krenuo
A kad god je nedelja
Najčešće si u nekom drugom gradu
A u kojem gradu da budeš
Recimo u Valjevu
Biće to jedini grad
U kome si oduvek bio
I čim si čuo njeno ime
I pre nego što si je sreo
Oduvek si je znao
I voleo već vekovima.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad bude slučajno Valjevo
Doći ćeš korakom koji dvostruko odjekuje
Tvojim i batom još nekoga
Ko s tobom putuje
I glas mu ide po vetru
U dan neobičan za to doba godine
Da ni sam nećeš biti siguran
Ni koji je to grad
Ni koji su tvoji koraci
Samo ćeš poznati oni glas
Koji ne ide po vetru
Nego se javlja u tebi
U dan neobičan za to doba godine
Kad nije ni bilo vreme da budeš u Valjevu
U koji si došao kao neznanac
Ne znajući nikoga
Ni grad ni Veru Pavladoljsku
Ni da se zavole najviše
Oni što se znaju najmanje.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Svet će postati uspomena na nju
I neće biti ni jednog mesta na zemlji
Gde te neće sačekivati
Ni ogledala u kojem je nećeš videti
Ni plave kose koja nije njena
Ni oblak bez njenog svilenog osmeha
Zapamtio je prostor
Gora i voda
Onakvu kakvu si je prvi put video
U bilo kojem gradu
Recimo u Valjevu
U Karađorđevoj ulici
Između Pošte i Suda
I evo nailazi ono doba godine
Ili tvoga života
Kad su sve žene ona
I nose njenu glavu
Ali ni jedna celu
A ona živi nepoznata među ljudima
Odmara se i od tebe i od svog imena
Ali ma gde živela i ma ko bila
Znaćeš da je to ona
I da ne može biti niko drugi
Jer nikog drugog na tvom svetu nema.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Recimo Valjevo
Okružiće te deca kao svakog pridošlicu
I u celom gradu nećeš poznavati nikog
Jer su svi otišli
I s tim bi se nekako pomirio
Ali niko se ne vraća
Sve je gotovo a još nikog nema
Niti ima čvrsti obećanja
Da ćemo se ponovo sresti
I to je ono što najviše zabrinjava
Pa ipak čovek nije manje nego voda
Pa voda ne umire
niti je smrt nešto
Što se na svetu događa po prvi put
I da živimo hiljade godina
Prošle bi kao jedna
Jer godine su tu da dođu i odu
Ali sve što je njino
Nije Vera Pavlodoljska
Koja ti je dala što ni sama nije imala
I uvek bila pomalo u oblacima
I u njih se konačno preselila
Ali dok iko ikom čita ovu pesmu
Ona se rađa sve svilenijeg osmeha
I nema ništa sa grobljem i smrću.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Sve će ti biti odnekud poznato
Kao poljubac već davan nekome
U grad ko zna koji
Kad dođeš ko zna kad
I ko zna otkud
Ili Veljeg Dubokog ili niotkud
Sasvim svejedno
Sve će biti isto kao da nisi dolazio
I da uopšte ne postojiš
Jer proviđenje ne žuri
I ništa ne zaboravlja
I ne fali mu ni mašte ni ideja
Da sve poveže i ispuni
Kao što je pisano
Samo ti ne bi bio isti
I ništa ne bi bilo kao što jeste
Da je moglo biti kao što nije
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedan dolazak
I samo jedan susret
I svaki je prvi i jedini
I nikad pre ni posle nije se dogodilo
I svi gradovi su jedan
Delovi jednog jedinog grada
Grada nad gradovima
Grada koji si ti
Prema kome svi idu
Da se sretnu sa tobom
Dobro je što si došao
Da se u to uveriš
Baš u Valjevu
I sretneš Veru Pavladoljsku
I čim si je video
Oduvek si je voleo
I unapred oplakivao rastanak
Koji se zbio
Pre nego što si je sreo
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedna žena
I jedan jedini dan
I jedna pesma nad pesmama
I jedna jedina reč
I jedan grad u kome si je čuo
I jedna usta koja su je rekla
A po svemu kako su je izgovorila
Znao si da je izgovaraju prvi put
I da možeš mirno sklopiti oči
Jer si već umro i već vaskrsnuo
I ponovilo se ono što nikad nije bilo.
Moj potiljak pun otisaka tvojih prstiju
Moje srce dignuto u termometru kao krv u zločincu
Moj jauk oberučke zavitlan u nebesa kao kladivo –
Evo vraća mi se kao ptica pogođena strelom
Rastu zelene uši zidova visoko kao bršljeni
Manijak u bašti ždere pomrčinu
Dete ugrožno svetlošću – tačko veća od kruga u kome si
Kao što su nebesa topla od jedne malaksale ptice
Kao što mrtvaci odolevaju želji za bližnjima
Kao što grom svoj teret u nebu istovara
Kao što ljubavnici učiniše zemlju toplom i tako blagotvornom
Idealni neskladu, ljubljena
U imaginarnom avionu nad mojim ponorima
Izmišljajući, ja te učinih nemogućom.
Uzalud smo zajedno kao dve šine
I dva jauka se negde sastaju mi nikada!
Moja mašta na nekoj drugoj planeti izaziva požare
A u istom trenu je pred tobom tako savršeno nemoćna
Lažni i istinski pesnici u istim bolovima
Već sam vazduhu već sam vodi probio uši pričama o toj ženi
I sve što je patilo mora da je na mojoj strani!
Poklanjam ti svoje uči od hroma i sitnog stakla
I tu pred tobom se uz urlik u zemlju zakopavam.
Plod se u tebi rasplamsava posle ljubavi.
Sve je manje mog srca kao mastila u mastionici
Nečitkim rukopisom, okolnim brdima, susednim državama,
Čime god stignem ja te opisujem
I tako nedostojno govorim o tebi
Različitoj od svakog poređenja.
Ali uvek postoji nada
Na ulazima u polja
Izdvojena kao ludnica.
Kad dođeš u bilo koji grad
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad bude slučajno Valjevo
Gde sam i ja došao
Doći ćeš putem kojim se mora doći
Koji pre tebe nije postojao
Nego se s tobom rodio
Da ideš svojim putem
I sretneš onu koju moraš sresti
Na putu kojim moraš ići
Koja je bila tvoj život
I pre nego što si je sreo
I znao da postoji
I ona i grad u koji si došao.
Kad dođeš u bilo koji grad
Odakle bilo
Iz Veljeg Dubokog ili Kolašina
Ili niotkud sasvim svejedno
Kad odeš od svoje kuće
Bilo kuda
Samo da što pre odeš
I dođeš u bilo koji grad
Recimo Valjevo
Kad god da dođeš
Doći ćeš vrlo kasno
Jer se dugo putuje
Dok dođe u tvoj život
I tu se zauvek zaustavi
Ona koja je prema tebi krenula
Iz velike daljine
Odnekud iz Ruskog Jerusalima
Sa Kavkaza iz Pjatigorska
U kome nikad nije bila
I zvala se kako se zvala
Recimo Vera Pavladoljska
I izgledala kako je izgledala
Kako više niko na svetu ne izgleda.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Jer gradovi su uvek daleko
I u njih se dolazi iz daljine
A svako putovanje se oduži
Jer svi misle jedino o povratku
Mada povratka nema
A ko god odluči da putuje
Mora krenuti jednog dana
Krenuće u ono doba
U koje uvek neko kreće od kuće
Obično u nedelju
Kad si i ti krenuo
A kad god je nedelja
Najčešće si u nekom drugom gradu
A u kojem gradu da budeš
Recimo u Valjevu
Biće to jedini grad
U kome si oduvek bio
I čim si čuo njeno ime
I pre nego što si je sreo
Oduvek si je znao
I voleo već vekovima.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad bude slučajno Valjevo
Doći ćeš korakom koji dvostruko odjekuje
Tvojim i batom još nekoga
Ko s tobom putuje
I glas mu ide po vetru
U dan neobičan za to doba godine
Da ni sam nećeš biti siguran
Ni koji je to grad
Ni koji su tvoji koraci
Samo ćeš poznati oni glas
Koji ne ide po vetru
Nego se javlja u tebi
U dan neobičan za to doba godine
Kad nije ni bilo vreme da budeš u Valjevu
U koji si došao kao neznanac
Ne znajući nikoga
Ni grad ni Veru Pavladoljsku
Ni da se zavole najviše
Oni što se znaju najmanje.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Svet će postati uspomena na nju
I neće biti ni jednog mesta na zemlji
Gde te neće sačekivati
Ni ogledala u kojem je nećeš videti
Ni plave kose koja nije njena
Ni oblak bez njenog svilenog osmeha
Zapamtio je prostor
Gora i voda
Onakvu kakvu si je prvi put video
U bilo kojem gradu
Recimo u Valjevu
U Karađorđevoj ulici
Između Pošte i Suda
I evo nailazi ono doba godine
Ili tvoga života
Kad su sve žene ona
I nose njenu glavu
Ali ni jedna celu
A ona živi nepoznata među ljudima
Odmara se i od tebe i od svog imena
Ali ma gde živela i ma ko bila
Znaćeš da je to ona
I da ne može biti niko drugi
Jer nikog drugog na tvom svetu nema.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Recimo Valjevo
Okružiće te deca kao svakog pridošlicu
I u celom gradu nećeš poznavati nikog
Jer su svi otišli
I s tim bi se nekako pomirio
Ali niko se ne vraća
Sve je gotovo a još nikog nema
Niti ima čvrsti obećanja
Da ćemo se ponovo sresti
I to je ono što najviše zabrinjava
Pa ipak čovek nije manje nego voda
Pa voda ne umire
niti je smrt nešto
Što se na svetu događa po prvi put
I da živimo hiljade godina
Prošle bi kao jedna
Jer godine su tu da dođu i odu
Ali sve što je njino
Nije Vera Pavlodoljska
Koja ti je dala što ni sama nije imala
I uvek bila pomalo u oblacima
I u njih se konačno preselila
Ali dok iko ikom čita ovu pesmu
Ona se rađa sve svilenijeg osmeha
I nema ništa sa grobljem i smrću.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Sve će ti biti odnekud poznato
Kao poljubac već davan nekome
U grad ko zna koji
Kad dođeš ko zna kad
I ko zna otkud
Ili Veljeg Dubokog ili niotkud
Sasvim svejedno
Sve će biti isto kao da nisi dolazio
I da uopšte ne postojiš
Jer proviđenje ne žuri
I ništa ne zaboravlja
I ne fali mu ni mašte ni ideja
Da sve poveže i ispuni
Kao što je pisano
Samo ti ne bi bio isti
I ništa ne bi bilo kao što jeste
Da je moglo biti kao što nije
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedan dolazak
I samo jedan susret
I svaki je prvi i jedini
I nikad pre ni posle nije se dogodilo
I svi gradovi su jedan
Delovi jednog jedinog grada
Grada nad gradovima
Grada koji si ti
Prema kome svi idu
Da se sretnu sa tobom
Dobro je što si došao
Da se u to uveriš
Baš u Valjevu
I sretneš Veru Pavladoljsku
I čim si je video
Oduvek si je voleo
I unapred oplakivao rastanak
Koji se zbio
Pre nego što si je sreo
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedna žena
I jedan jedini dan
I jedna pesma nad pesmama
I jedna jedina reč
I jedan grad u kome si je čuo
I jedna usta koja su je rekla
A po svemu kako su je izgovorila
Znao si da je izgovaraju prvi put
I da možeš mirno sklopiti oči
Jer si već umro i već vaskrsnuo
I ponovilo se ono što nikad nije bilo.
Ti si moja
Prostori kao akvarijumi i pošumljena nebesaMoj potiljak pun otisaka tvojih prstiju
Moje srce dignuto u termometru kao krv u zločincu
Moj jauk oberučke zavitlan u nebesa kao kladivo –
Evo vraća mi se kao ptica pogođena strelom
Rastu zelene uši zidova visoko kao bršljeni
Manijak u bašti ždere pomrčinu
Dete ugrožno svetlošću – tačko veća od kruga u kome si
Kao što su nebesa topla od jedne malaksale ptice
Kao što mrtvaci odolevaju želji za bližnjima
Kao što grom svoj teret u nebu istovara
Kao što ljubavnici učiniše zemlju toplom i tako blagotvornom
Idealni neskladu, ljubljena
U imaginarnom avionu nad mojim ponorima
Izmišljajući, ja te učinih nemogućom.
Uzalud smo zajedno kao dve šine
I dva jauka se negde sastaju mi nikada!
Moja mašta na nekoj drugoj planeti izaziva požare
A u istom trenu je pred tobom tako savršeno nemoćna
Lažni i istinski pesnici u istim bolovima
Već sam vazduhu već sam vodi probio uši pričama o toj ženi
I sve što je patilo mora da je na mojoj strani!
Poklanjam ti svoje uči od hroma i sitnog stakla
I tu pred tobom se uz urlik u zemlju zakopavam.
Plod se u tebi rasplamsava posle ljubavi.
Sve je manje mog srca kao mastila u mastionici
Nečitkim rukopisom, okolnim brdima, susednim državama,
Čime god stignem ja te opisujem
I tako nedostojno govorim o tebi
Različitoj od svakog poređenja.
Ali uvek postoji nada
Na ulazima u polja
Izdvojena kao ludnica.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.
- Maja
- Administrator
- Posts: 119209
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5510 times
- Been thanked: 11743 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Najbolji pjesnik?
Nekad i rima moze zvucati dobro
U meni večeras Neretva neka
razbija ogromna brda daleka,
muči se,urliče,razmiče klance,
kida sve svoje zelene lance
i rije kroz moje srce ridje
jer mora nekud da izidje.
U vama večeras ta ista rijeka
čudno je meka.Sva je od mlijeka
I čas je zlatna.I čas je plava.
U njoj se cio svijet odslikava.
Svako u sebi Neretve druge
pod Starim mostom mora da sretne.
Zato su naše sreće i tuge
uvijek drugačije istovjetne.
U meni večeras Neretva neka
razbija ogromna brda daleka,
muči se,urliče,razmiče klance,
kida sve svoje zelene lance
i rije kroz moje srce ridje
jer mora nekud da izidje.
U vama večeras ta ista rijeka
čudno je meka.Sva je od mlijeka
I čas je zlatna.I čas je plava.
U njoj se cio svijet odslikava.
Svako u sebi Neretve druge
pod Starim mostom mora da sretne.
Zato su naše sreće i tuge
uvijek drugačije istovjetne.
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 19 guests