sad je nela preuzela ono sto ja neznamDnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
ljubi tebe tvoja Neladacina_curica wrote:Ja ovo zbog Nele filujem sad
Evo linkova za knjige
Jesu li ovo kompletne price ili samo dijelovi price
Nervira me kad je covjek govno a ponasa se k'o Rafaelo kuglica
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
Skidam kompletne price po datumima. Ali necu sve odjednom, moras uhvatiti vazduha izmedju, znas vec da su teske. 
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
Hvala mnoooooooooogo. Polahko cu da krenem, od pocetka...cim stisnem zeldacdacina_curica wrote:Skidam kompletne price po datumima. Ali necu sve odjednom, moras uhvatiti vazduha izmedju, znas vec da su teske.
Nervira me kad je covjek govno a ponasa se k'o Rafaelo kuglica
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
Evo slike
Nervira me kad je covjek govno a ponasa se k'o Rafaelo kuglica
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
To je to! Jedva cekam da dodjem opet da kupim i opipljivu formu knjige. Ne znam sta mi bi pa ne kupih zadnji put. 
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
i ja nekako najvise volim citati kad mi je knjiga u rukama. Ja htjedoh danas svratiti u Svjetlost i zaboravih, ali u petak cu
Nervira me kad je covjek govno a ponasa se k'o Rafaelo kuglica
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
nemam nik wrote:svaka cast nella
ma nisam nista posebno uradilaNervira me kad je covjek govno a ponasa se k'o Rafaelo kuglica
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
TEBI SE CINI SMRT A TO JE RADANJE
Sjedim sam u zemunici. Danas nisam ni za sta. Nisam progovorio ni rjeci cijeli dan. Niko me nista i ne pita. Nisam isao na strazu. Niko nije ni dolazio da me pozove da je moja smjena. Izgleda da su me i suborci ostavili. Znaju da mi ne mogu nista pomoci. Bolje da me puste da sam sa sobom rijesim sve ovo
Prije dva dana je umrla malecka od sestre. Bolnica je ostala bez kisika. Dijete je umrlo zato sto nije bilo kisika!!! Zar je to moguce. Zar je moguce da postoje ljudi koji ne dozvoljavaju da u grad udu lijekovi. Boze moj, zar i djeca moraju da ispastaju. Izgleda da nikome u svijetu nije stalo do nas. Da je nekome stalo sigurno bi nam dali oruzje da se branimo.
Moralna osuda, ne vrijedi nista. Ko jos razmislja o moralu. Nisam ni ja razmisljao prije rata o vijestima koje su se mogle cuti iz svijeta. Nije ni mene pogadala necija patnja u svijetu. Zasto ja sada trazim da neko misli na nas?
Vazduh koji udisem je pun nekog mirisa, koji samo ja mogu osjetiti. Nekako je gust i tezak. Tesko ga udisem. Kao da u njemu mogu osjetiti bol, patnju, smrt… Znam da za par dana vise necu nista osjecati. Druga smrt ce zaokupiti moje misli. Da li ce moja sestra to moci? Siguran sam da nece. Ovo ce ostaviti pecat na nju do kraja zivota.
Sunce, gledam u njegovu svjetlost i da nije njega mislim da bih poludio. Jedina svjetlost koja nam je preostala u ovom gradu dolazi bas od sunca. Samo nas ono nije ostavilo. Kako je samo svijet savrsen, a kako se samo ljudi trude da to savrsenstvo uniste. Glupi ljudski rod, ima samo jedan zivot a tako ga lahko stavlja na kocku. Kuda ce nas sve ovo odvesti? Kakve li su nam sudbine? Ne vjerujem da ce bilo ko profitirati u svemu ovome. Sve je ovo prokleto. Ne moze se preko tude patnje sreca graditi…
Pada mi na pamet skolska lektira. Sada sam sretan sto sam ih citao. Kako samo sada ima smila ona Mesina….
Govorio sam:
Na dan moje smrti, kada bude nosen moj tabut, ne misli da cu osjecati bol za ovim svijetom.
Ne placi i ne govori: steta, steta.
Kad se mlijeko pokvari, veca je steta.
Kad vidis da me poloze u grob, ja necu nestati.
Zar mjesec i sunce nestanu kad zadu?
Tebi se cini smrt, a to je radanje.
Grob ti se cini tamnica, a dusa je slobodna postala.
Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?
Pa zasto sumnjas u zrno covjekovo?
Sjedim sam u zemunici. Danas nisam ni za sta. Nisam progovorio ni rjeci cijeli dan. Niko me nista i ne pita. Nisam isao na strazu. Niko nije ni dolazio da me pozove da je moja smjena. Izgleda da su me i suborci ostavili. Znaju da mi ne mogu nista pomoci. Bolje da me puste da sam sa sobom rijesim sve ovo
Prije dva dana je umrla malecka od sestre. Bolnica je ostala bez kisika. Dijete je umrlo zato sto nije bilo kisika!!! Zar je to moguce. Zar je moguce da postoje ljudi koji ne dozvoljavaju da u grad udu lijekovi. Boze moj, zar i djeca moraju da ispastaju. Izgleda da nikome u svijetu nije stalo do nas. Da je nekome stalo sigurno bi nam dali oruzje da se branimo.
Moralna osuda, ne vrijedi nista. Ko jos razmislja o moralu. Nisam ni ja razmisljao prije rata o vijestima koje su se mogle cuti iz svijeta. Nije ni mene pogadala necija patnja u svijetu. Zasto ja sada trazim da neko misli na nas?
Vazduh koji udisem je pun nekog mirisa, koji samo ja mogu osjetiti. Nekako je gust i tezak. Tesko ga udisem. Kao da u njemu mogu osjetiti bol, patnju, smrt… Znam da za par dana vise necu nista osjecati. Druga smrt ce zaokupiti moje misli. Da li ce moja sestra to moci? Siguran sam da nece. Ovo ce ostaviti pecat na nju do kraja zivota.
Sunce, gledam u njegovu svjetlost i da nije njega mislim da bih poludio. Jedina svjetlost koja nam je preostala u ovom gradu dolazi bas od sunca. Samo nas ono nije ostavilo. Kako je samo svijet savrsen, a kako se samo ljudi trude da to savrsenstvo uniste. Glupi ljudski rod, ima samo jedan zivot a tako ga lahko stavlja na kocku. Kuda ce nas sve ovo odvesti? Kakve li su nam sudbine? Ne vjerujem da ce bilo ko profitirati u svemu ovome. Sve je ovo prokleto. Ne moze se preko tude patnje sreca graditi…
Pada mi na pamet skolska lektira. Sada sam sretan sto sam ih citao. Kako samo sada ima smila ona Mesina….
Govorio sam:
Na dan moje smrti, kada bude nosen moj tabut, ne misli da cu osjecati bol za ovim svijetom.
Ne placi i ne govori: steta, steta.
Kad se mlijeko pokvari, veca je steta.
Kad vidis da me poloze u grob, ja necu nestati.
Zar mjesec i sunce nestanu kad zadu?
Tebi se cini smrt, a to je radanje.
Grob ti se cini tamnica, a dusa je slobodna postala.
Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?
Pa zasto sumnjas u zrno covjekovo?
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
GLUPOSTIMA NIGDJE KRAJA
Prije par dana smo dobili zamjenu za poginulog borca u odjeljenju. Dosao je jedan covjek starosti oko 45 god. Prvo sto sam na njemu primjetio je da ima problem sa vidom. Ima razroke oci. Dobar je covjek, ostali ga poznaju od prije.
Danas samo isli na Borija, svrljali smo malo ispred linije. Prvi put u zivotu da sam se popeo na to brdo. Isli smo do nekih vikendica. Tu smo sjedili na ivici sume i gledali cetnicku liniju. Kopali su liniju bagerom. Imao sam snajper ali nisam pucao. Bili smo malo predaleko da bih bio siguran da mogu pogoditi.
Kada smo krenuli nazad, nakon par stotina metara smo upali u zasjedu. Bili smo opkoljeni. Srecom to su bili nasi izvidaci koje sam prije upoznao. Koliko smo samo bili neoprezni, setali smo se kroz sumu kao po gradu. Sreca pa je jedan od nas na kacketu imao grb sa ljiljanima. Jedan od izvidaca je kroz optiku snajpera skontao grb tako da nisu prvo pucali pa provjeravali ko smo.
Nakon par minuta dozivanja i pregovaranja smo se sporazumjeli. Smijali smo se sami sebi i nasim glupostima. Ponovu su mi izvidaci otisli a ja sam ih zaboravio pitati kako da dodem do njih.
Vratili smo se na linije. Posto je bilo dosadno jedan vojnik je uzeo 20 metaka i dao ih novom vojniku. Kao metu je izabrao jedan veliki kamen na nekih 50m udaljenosti. Ako pogodi kamen 2x obecao mu je kao nagradu rucnu bombu.
Svi smo padali od smijeha. Covjek se trudio da pogodi metu, ali nije imao sanse. Ocito je imao vecih problema sa vidom. Bolje bi bilo da su mu dali da radi neki laksi posao u vojsci, nego sto su ga poslali ovdje. Samo moze glavu izgubiti zbog toga.
Nagrada je ostala ne dodjeljena, cak ni jedan metak nije pogodio metu. Na kraju svega mi je zao jadnog covjeka. Ali ocito vise niko nikoga ovdje ne zali. Niko ne obraca paznju na necije fizicke mane. Svi traze da budes maksimalno sposoban. Sto bas i nije moguce. Za mene su ovi ljudi koji se malo vise boje i koji imaju mane pravi heroji. Oni su uvijek budni i strazu odraduju bez zabusavanja. Dok ja uvijek provedem svoje vrijeme, spavajuci ili radeci neke druge stvari koje nemaju veze sa strazom.
Prosao je jos jedan dan. Dan koji se moze pamtiti ipak po necemu lijepom. Bar niko nije izgubio glavu mada nas je nasa glupost mogla kostati zivota. U svom ovom jadu, ipak malo srece, do kada vidjet cemo…
Prije par dana smo dobili zamjenu za poginulog borca u odjeljenju. Dosao je jedan covjek starosti oko 45 god. Prvo sto sam na njemu primjetio je da ima problem sa vidom. Ima razroke oci. Dobar je covjek, ostali ga poznaju od prije.
Danas samo isli na Borija, svrljali smo malo ispred linije. Prvi put u zivotu da sam se popeo na to brdo. Isli smo do nekih vikendica. Tu smo sjedili na ivici sume i gledali cetnicku liniju. Kopali su liniju bagerom. Imao sam snajper ali nisam pucao. Bili smo malo predaleko da bih bio siguran da mogu pogoditi.
Kada smo krenuli nazad, nakon par stotina metara smo upali u zasjedu. Bili smo opkoljeni. Srecom to su bili nasi izvidaci koje sam prije upoznao. Koliko smo samo bili neoprezni, setali smo se kroz sumu kao po gradu. Sreca pa je jedan od nas na kacketu imao grb sa ljiljanima. Jedan od izvidaca je kroz optiku snajpera skontao grb tako da nisu prvo pucali pa provjeravali ko smo.
Nakon par minuta dozivanja i pregovaranja smo se sporazumjeli. Smijali smo se sami sebi i nasim glupostima. Ponovu su mi izvidaci otisli a ja sam ih zaboravio pitati kako da dodem do njih.
Vratili smo se na linije. Posto je bilo dosadno jedan vojnik je uzeo 20 metaka i dao ih novom vojniku. Kao metu je izabrao jedan veliki kamen na nekih 50m udaljenosti. Ako pogodi kamen 2x obecao mu je kao nagradu rucnu bombu.
Svi smo padali od smijeha. Covjek se trudio da pogodi metu, ali nije imao sanse. Ocito je imao vecih problema sa vidom. Bolje bi bilo da su mu dali da radi neki laksi posao u vojsci, nego sto su ga poslali ovdje. Samo moze glavu izgubiti zbog toga.
Nagrada je ostala ne dodjeljena, cak ni jedan metak nije pogodio metu. Na kraju svega mi je zao jadnog covjeka. Ali ocito vise niko nikoga ovdje ne zali. Niko ne obraca paznju na necije fizicke mane. Svi traze da budes maksimalno sposoban. Sto bas i nije moguce. Za mene su ovi ljudi koji se malo vise boje i koji imaju mane pravi heroji. Oni su uvijek budni i strazu odraduju bez zabusavanja. Dok ja uvijek provedem svoje vrijeme, spavajuci ili radeci neke druge stvari koje nemaju veze sa strazom.
Prosao je jos jedan dan. Dan koji se moze pamtiti ipak po necemu lijepom. Bar niko nije izgubio glavu mada nas je nasa glupost mogla kostati zivota. U svom ovom jadu, ipak malo srece, do kada vidjet cemo…
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
LUDNICA
Ovih dana se nije desavalo nista znacajno. Juce je na Hladivodama poginulo dvoje ljudi i troje ranjeno. Ulica je pusta, kao da niko ne zivi u njoj. Ovo ljudi sto je ostalo ovdje, skoro da i ne izlazi po danu iz podruma. Tek navece se izade da se ode na vodu. Ne pamtim vise kada sam zadnji put nekoga vidio u ulici.
Sinoc su kod mene nocili zet i njegov otac. Ja sam ponovo nesto divljao u snu. Jutros sam vidio suze u ocima zetovog oca. Tesko je podnio te moje snove. Pricao mi je da sam nesto pricao o ratu. Ne sjecam se da sam nesto sanjao. Valjda sam se vise navikao. Pa ni snovi vise nisu tako strasni kao u pocetku.
Posto je danas bila magla, dan sam iskoristio za podizanje zica od struje. Pomagao mi je jedan covjek. Samo mi nije jasno zasto smo to radili. Kada je dalekovod srusen a struje svakako nema od maja. Ali valjda cemo se osjecati bolje ako zice budu u zraku. Bar cemo moci da se nadamo necemu. Siguran sam da ce ih cetnici srusiti cim se magla razide. Kako samo onaj mali geler uvijek pogodi zicu. Nisam jos niti jednom vidio da je pala granata negdje u blizini zica za struju a da su zice ostale netaknute.
Veceras sam slusao vijesti. Lose da ne mogu biti losije. Poceli smo da ratujemo sa Hrvatima. Samo nam je jos to trebalo. Kako je moguce da su od jednom poceli problemi sa Hrvatima? Sta li oni sada hoce?. Sada mi je puno jasnije za Bosanski Brod. Mislim da sam bio u pravu ipak je to bila politika. Glupi narod ne vidi u sta ga politicari guraju. Ovo je definitivno ludnica. “pobjegli su bolesnici iz svojih ludnica”…
Ovih dana se nije desavalo nista znacajno. Juce je na Hladivodama poginulo dvoje ljudi i troje ranjeno. Ulica je pusta, kao da niko ne zivi u njoj. Ovo ljudi sto je ostalo ovdje, skoro da i ne izlazi po danu iz podruma. Tek navece se izade da se ode na vodu. Ne pamtim vise kada sam zadnji put nekoga vidio u ulici.
Sinoc su kod mene nocili zet i njegov otac. Ja sam ponovo nesto divljao u snu. Jutros sam vidio suze u ocima zetovog oca. Tesko je podnio te moje snove. Pricao mi je da sam nesto pricao o ratu. Ne sjecam se da sam nesto sanjao. Valjda sam se vise navikao. Pa ni snovi vise nisu tako strasni kao u pocetku.
Posto je danas bila magla, dan sam iskoristio za podizanje zica od struje. Pomagao mi je jedan covjek. Samo mi nije jasno zasto smo to radili. Kada je dalekovod srusen a struje svakako nema od maja. Ali valjda cemo se osjecati bolje ako zice budu u zraku. Bar cemo moci da se nadamo necemu. Siguran sam da ce ih cetnici srusiti cim se magla razide. Kako samo onaj mali geler uvijek pogodi zicu. Nisam jos niti jednom vidio da je pala granata negdje u blizini zica za struju a da su zice ostale netaknute.
Veceras sam slusao vijesti. Lose da ne mogu biti losije. Poceli smo da ratujemo sa Hrvatima. Samo nam je jos to trebalo. Kako je moguce da su od jednom poceli problemi sa Hrvatima? Sta li oni sada hoce?. Sada mi je puno jasnije za Bosanski Brod. Mislim da sam bio u pravu ipak je to bila politika. Glupi narod ne vidi u sta ga politicari guraju. Ovo je definitivno ludnica. “pobjegli su bolesnici iz svojih ludnica”…
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
TANKA JE LINIJA STO SPAJA
Proteklih dana smo napravili prolaz kroz zivicu koja je dijelila dvije livade. Koristili smo makaze za voce da bi napravili tunel kroz gusto siblje. Na kraju smo uspjeli da dodemo do sume. Nasli smo jedno stablo lipe, koje daje odlican pogled na cetnicku liniju koja se u tom dijelu lomila. Pratila je tok rijeke tako da je ostala medu zona koja je bila u obliku klina.
Jutros sam rano sa prijateljem iz odjeljenja izasao ispred linije. Popeli smo se na lipu i cekali. Nakon dva sata cekanja konacno se pojavio jedan vojnik. Napokon sam imao svoju zrtvu. Bila je tu, dvije stotine metara od mene. Stajao je ispred mene, obasjan jutarnjim suncem. Nije ni slutio da su mu to poslednji udisaji. Izlazak sunca koje je posmatrao i uzivao u njegovoj prijatnoj toplini bilo je poslednje koje je vidio.
Podesio sam vec bio daljinu na nisanu. Ali umjesto da pucam poceo sam da razmisljam o covjeku kojeg sam gledao kroz optiku. Da li ima porodicu? Ko ce da place za njim? Odakle je? Da li se i on raduje dok nas ubijaju svakodnevno? Izvadio je nesto iz dzepa, nakon toga je zapalio cigaretu. Gledao je u sumu u kojoj sam se nalazio. Poceo me obuzimati strah da nas ne vidi.
Stablo lipe na kojoj sam sjedio bilo je dosta stabilno. Ponovo sam mjerio daljinu. Trazio sam razlog da dobijem na vremenu. Nakon toga sam ponovo pogledao u lice covjeka sa druge strane. Izgledao mi je kao da kaze hajde pucaj!! Sta cekas vise? To me zbunilo. Trenutak kasnije sam skinuo oko sa okulara, nisam mogao da pucam.
Ponovo su mi kroz glavu prosla cudna pitanja. Dali ima i on majku, oca, djevojku, nekoga ko ce da place za njim, dali ima prijatelje? Pitanja je bilo na milione a odgovor se nije nazirao. Prijatelj koji je bio sa mnom, signalizirao mi je da pucam.
Ponovo sam stavio oko na okular. Vidio sam da je i dalje nepomicno stajao i mirno pusio cigaretu. Gledajuci u istom pravcu. Kao da je cekao da pucam u njega. Pomislio sam, zasto nije otisao? Dao sam mu dovoljno vremena. Nakon par sekundi prst se povukao unazad i pokrenuo je nesto sto vise niko nije mogao da zaustavi, smrt!! jos jednu smrt u nizu. Cuo prasak koji je prolomio zrak. Prijatelj je potvrdno klimnuo glavom, sto je bio znak da je pogodak bio uspjesan.
Nisam vise imao vremena da razmisljam jer vrijeme za povlacenje je isticalo. Vratili smo se puzuci kroz zivicu u rov. Bili smo konacno na sigurnom. Cetnicima je trebalo sedam min da pocnu gadati kucu koja se nalazila ispred nase linije. Cetnici su pokusavali da namire danasnji gubitak. Na svu srecu danas smo mi vracali dug.
Prijatelj me pogledao i tiho mi rekao “
- Jesi li dobro?
- O.K. sam, bez brige!
- Nesto nije u redu, zasto nisi pucao odmah? Sta si cekao?
- Cekao sam da imam cist vidik, sunce mi nije bilo naklonjeno.
Znao je da lazem ali je ipak presutio.Mislim da je shvatio o cemu se radi.
Danas sam vidio koliko je tanka linija izmedu zivota i smrti. Uzasno tanka. Ne moze niko od nas biti siguran da ce sljedece sec biti ziv. Mozda i nas sada neko gleda kroz optiku, cekajuci da povuce prst…
Proteklih dana smo napravili prolaz kroz zivicu koja je dijelila dvije livade. Koristili smo makaze za voce da bi napravili tunel kroz gusto siblje. Na kraju smo uspjeli da dodemo do sume. Nasli smo jedno stablo lipe, koje daje odlican pogled na cetnicku liniju koja se u tom dijelu lomila. Pratila je tok rijeke tako da je ostala medu zona koja je bila u obliku klina.
Jutros sam rano sa prijateljem iz odjeljenja izasao ispred linije. Popeli smo se na lipu i cekali. Nakon dva sata cekanja konacno se pojavio jedan vojnik. Napokon sam imao svoju zrtvu. Bila je tu, dvije stotine metara od mene. Stajao je ispred mene, obasjan jutarnjim suncem. Nije ni slutio da su mu to poslednji udisaji. Izlazak sunca koje je posmatrao i uzivao u njegovoj prijatnoj toplini bilo je poslednje koje je vidio.
Podesio sam vec bio daljinu na nisanu. Ali umjesto da pucam poceo sam da razmisljam o covjeku kojeg sam gledao kroz optiku. Da li ima porodicu? Ko ce da place za njim? Odakle je? Da li se i on raduje dok nas ubijaju svakodnevno? Izvadio je nesto iz dzepa, nakon toga je zapalio cigaretu. Gledao je u sumu u kojoj sam se nalazio. Poceo me obuzimati strah da nas ne vidi.
Stablo lipe na kojoj sam sjedio bilo je dosta stabilno. Ponovo sam mjerio daljinu. Trazio sam razlog da dobijem na vremenu. Nakon toga sam ponovo pogledao u lice covjeka sa druge strane. Izgledao mi je kao da kaze hajde pucaj!! Sta cekas vise? To me zbunilo. Trenutak kasnije sam skinuo oko sa okulara, nisam mogao da pucam.
Ponovo su mi kroz glavu prosla cudna pitanja. Dali ima i on majku, oca, djevojku, nekoga ko ce da place za njim, dali ima prijatelje? Pitanja je bilo na milione a odgovor se nije nazirao. Prijatelj koji je bio sa mnom, signalizirao mi je da pucam.
Ponovo sam stavio oko na okular. Vidio sam da je i dalje nepomicno stajao i mirno pusio cigaretu. Gledajuci u istom pravcu. Kao da je cekao da pucam u njega. Pomislio sam, zasto nije otisao? Dao sam mu dovoljno vremena. Nakon par sekundi prst se povukao unazad i pokrenuo je nesto sto vise niko nije mogao da zaustavi, smrt!! jos jednu smrt u nizu. Cuo prasak koji je prolomio zrak. Prijatelj je potvrdno klimnuo glavom, sto je bio znak da je pogodak bio uspjesan.
Nisam vise imao vremena da razmisljam jer vrijeme za povlacenje je isticalo. Vratili smo se puzuci kroz zivicu u rov. Bili smo konacno na sigurnom. Cetnicima je trebalo sedam min da pocnu gadati kucu koja se nalazila ispred nase linije. Cetnici su pokusavali da namire danasnji gubitak. Na svu srecu danas smo mi vracali dug.
Prijatelj me pogledao i tiho mi rekao “
- Jesi li dobro?
- O.K. sam, bez brige!
- Nesto nije u redu, zasto nisi pucao odmah? Sta si cekao?
- Cekao sam da imam cist vidik, sunce mi nije bilo naklonjeno.
Znao je da lazem ali je ipak presutio.Mislim da je shvatio o cemu se radi.
Danas sam vidio koliko je tanka linija izmedu zivota i smrti. Uzasno tanka. Ne moze niko od nas biti siguran da ce sljedece sec biti ziv. Mozda i nas sada neko gleda kroz optiku, cekajuci da povuce prst…
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
LAZNA SRECA
Jutro je svanulo. Tek po neki oblak se pojavio iznad Sarajeva. Jugo se osjetio, toplo vrijeme za ovo doba godine. Sjedio sam ispred rova i cistio pusku. Ostali su igrali remija. Tisina je ponovo bila nesto sto je kvarilo ljepotu. Jednostavno smo se bojali tisine. Kada se puca, znamo sta se desava, ali tisina je nesto sto nikada ne ispadne na dobro.
Iznenada su granate pocele da zvizde iznad nas. Padale su u sumu ispred nasih rovova. Smijali smo se, bilo je nemoguce. Znali smo da nemamo granata ali sada su letjele preko nas i padale ispred nasih rovova. Iako je izgledalo nemoguce ipak smo bili presretni tih par minuta.
Ugledao sam komadanta bataljona kako trci prema nama kroz sumu. Vikao je nesto, ja sam i dalje provlacio kanap kroz cijev od puske ne obracajuci posebnu paznju na njega. Konacno je dosao do mene. Smijao sam mu se i pitao ga da li trci od srece zbog nasih granata ili da nema slucajno enterokolitis?
Opsovao je nesto i reko “cetnici su usli u kasarnu sa sest tenkova i tri transportera, ispred njih je isao UN transporter”. Prekinuo sam ciscenje puske i brzo je ponovo sklopio. Komadant je nestao kroz sumu, otrcao je dalje da obavijesti borce na liniji.
Nakon par minuta VBR je poceo da puca po naselju. Gledao sam kako nestaju krovovi kuca u Skaljinom sokaku, drugi VBR je ispalio punjenje na moju ulicu. Nista je ne moze zaobici. Zar ima jos nesto u njoj da se moze porusiti. Haubice su se ubrzo pridruzile VBR-ma . Jedan vojnik iz mog voda je doviknuo “sada se za prave zaratilo, pogodili su kuce od lokalnih mocnika”!!! Nakon par minuta naselje je bilo prekriveno dimom, par kuca se zapalilo.
Granate su i dalje prelijeteale preko nas i padale sve blize nasim rovovima. Napokon smo skontali da su to granate sa Mrkovica, koje ciste teren cetnicima. Znali smo da ce nas rov biti napadnut. Bio je jedini koji je cuvao prolaz sa Borija kroz kamenolom. Posto je nas rov mogao primiti samo jednog covjeka . Odlucili smo da ostali sjede ispred rova na stijeni.
Granate su pocele da padaju po liniji. Nas rov je bio jos uvijek posteden. Pjesadijska pucnjava je odjekivala iz pravca Brusulja. Nakon par minuta su pronijeli komadanta. Ranjen je. Tromblon mu je pao iza leda kod rova br. 6. Cetnici su vec pokusali pjesadijski napadv. Nasi su uspjeli da ih odbiju.
Vratio sam se na stijenu i legao. Cekali smo napad na nas rov. Kanacno u 10h se to i dogodilo. Zasuli su granatama sumu oko naseg rova. Gledao sam u covjeka koji je bio sa Pala. Lice mu je imalo neku cudnu tamnu boju. Strah nije ni krio, ali nije ni pokusavao da ode u rov. Lezao je tu pored nas i zajedno smo cekali da se cetnici pojave...
Jutro je svanulo. Tek po neki oblak se pojavio iznad Sarajeva. Jugo se osjetio, toplo vrijeme za ovo doba godine. Sjedio sam ispred rova i cistio pusku. Ostali su igrali remija. Tisina je ponovo bila nesto sto je kvarilo ljepotu. Jednostavno smo se bojali tisine. Kada se puca, znamo sta se desava, ali tisina je nesto sto nikada ne ispadne na dobro.
Iznenada su granate pocele da zvizde iznad nas. Padale su u sumu ispred nasih rovova. Smijali smo se, bilo je nemoguce. Znali smo da nemamo granata ali sada su letjele preko nas i padale ispred nasih rovova. Iako je izgledalo nemoguce ipak smo bili presretni tih par minuta.
Ugledao sam komadanta bataljona kako trci prema nama kroz sumu. Vikao je nesto, ja sam i dalje provlacio kanap kroz cijev od puske ne obracajuci posebnu paznju na njega. Konacno je dosao do mene. Smijao sam mu se i pitao ga da li trci od srece zbog nasih granata ili da nema slucajno enterokolitis?
Opsovao je nesto i reko “cetnici su usli u kasarnu sa sest tenkova i tri transportera, ispred njih je isao UN transporter”. Prekinuo sam ciscenje puske i brzo je ponovo sklopio. Komadant je nestao kroz sumu, otrcao je dalje da obavijesti borce na liniji.
Nakon par minuta VBR je poceo da puca po naselju. Gledao sam kako nestaju krovovi kuca u Skaljinom sokaku, drugi VBR je ispalio punjenje na moju ulicu. Nista je ne moze zaobici. Zar ima jos nesto u njoj da se moze porusiti. Haubice su se ubrzo pridruzile VBR-ma . Jedan vojnik iz mog voda je doviknuo “sada se za prave zaratilo, pogodili su kuce od lokalnih mocnika”!!! Nakon par minuta naselje je bilo prekriveno dimom, par kuca se zapalilo.
Granate su i dalje prelijeteale preko nas i padale sve blize nasim rovovima. Napokon smo skontali da su to granate sa Mrkovica, koje ciste teren cetnicima. Znali smo da ce nas rov biti napadnut. Bio je jedini koji je cuvao prolaz sa Borija kroz kamenolom. Posto je nas rov mogao primiti samo jednog covjeka . Odlucili smo da ostali sjede ispred rova na stijeni.
Granate su pocele da padaju po liniji. Nas rov je bio jos uvijek posteden. Pjesadijska pucnjava je odjekivala iz pravca Brusulja. Nakon par minuta su pronijeli komadanta. Ranjen je. Tromblon mu je pao iza leda kod rova br. 6. Cetnici su vec pokusali pjesadijski napadv. Nasi su uspjeli da ih odbiju.
Vratio sam se na stijenu i legao. Cekali smo napad na nas rov. Kanacno u 10h se to i dogodilo. Zasuli su granatama sumu oko naseg rova. Gledao sam u covjeka koji je bio sa Pala. Lice mu je imalo neku cudnu tamnu boju. Strah nije ni krio, ali nije ni pokusavao da ode u rov. Lezao je tu pored nas i zajedno smo cekali da se cetnici pojave...
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
POGIBIJA BUHE
Granata koje je pala blizu nas, prepala je Buhu, psa koji je bio sa nama na liniji od pocetka rata. Istrcao je ispred rova na cistinu. Ubrzo je poceo da cvili!! Gledali smo dok su cetnici sa kamenoloma divljacki pucali u njega. Ubrzo se utisao. Buha je poginuo ali ne uzalud. Upozorio nas je da su nam cetnici iznad glave. Zauzeli su ivicu kamenoloma. Ko nam je kriv, mogli smo je i mi zauzeti imali smo dovoljno vremena.
Cekali smo pola sata. Posto nije bilo pjesadijskog napada odlucili smo odigrati partiju remija. Dva clana odjeljenja su cuvala strazu dok smo nas cetvorica budala igrali remija lezeci na stijeni oko koje su padale granate. Trebalo je odluciti ko ce taj dan da ide po vodu.
Pjesadijski napad prekino je igru. Na nasu srecu napali su rov koji smo vec davno napustili i presli na stijenu. Par granata od RB-a (rucni bacac granata) pogodilo je direktno u napusteni rov. Nakon toga su cetnuci krenuli prema rovu. Izasli su na cistinu ispred nas. Bili su lagana meta. Zasuli smo ih paljbom. Pokusao sam da se smirim i da snajperom gadam samo na sigurno, ali sve se brzo odigralo, tako da se bas nisam uspio snaci. Cetnici su se povukli. Jedan je ostao da lezi, na kraju kamenoloma pri ulazu u sumu.
Ubrzo je dotrcao kurir do mene. Cetnici su krenuli prema rovu br.9 sa tenkom. Uzeo sam zolju. Pretrcao sam tih 50m. Nosio sam snajper u jednoj a zolju u drugoj ruci. Dosao sam do isturenog kraja transea koji smo ljetos kopali bas za ovu namjenu. Razvukao sam zolju i cekao da se pojavi tenk iza krivine, da bih ga mogao gadati.
Buka tenka me gusila, strah je bio uzasno velik. Pokusavao sam da se smirim. Udisao sam duboko, zadrzavao zrak. Ipak nisam uspio da se oslobodim straha. Cucao sam u transeu. Prstima sam krunio zemlju sa zida transea. Podigao sam nogu sa zemlje i vidio da se trese. Ponovo sam je spustio na zemlju umirila se istog momenta. Par puta sam ponovo podigao nogu i svaki put bi se tresla.
Tenk je ispaljivao granate po kucama izmedu kojih je prolazila linija. Ujedno je mitraljez sa tenka neprestano pucao. Cuo sam nekoga da vice, da transporter ide prema njima. Brujanje motora je bilo sve blize. Podigao sam se iz transea i ugledao tenk kako se pojavljuje iza krivine. Ponovo sam cucnuo u transe. Otkocio sam zolju i brojao do petnaest. Stavio sam zolju na rame, okrenuo sam se u pravcu tenka, uspravio sam se i ispalio granatu…
Posto cu vise puta spominjati cestu, izvor i krivine, za one koji ne poznaju taj dio grada pokusao sam napraviti malu skicu ceste. Nalazi se na slici. Nije neko umjetnicko dijelo, ali ipak sam se trudio))
Granata koje je pala blizu nas, prepala je Buhu, psa koji je bio sa nama na liniji od pocetka rata. Istrcao je ispred rova na cistinu. Ubrzo je poceo da cvili!! Gledali smo dok su cetnici sa kamenoloma divljacki pucali u njega. Ubrzo se utisao. Buha je poginuo ali ne uzalud. Upozorio nas je da su nam cetnici iznad glave. Zauzeli su ivicu kamenoloma. Ko nam je kriv, mogli smo je i mi zauzeti imali smo dovoljno vremena.
Cekali smo pola sata. Posto nije bilo pjesadijskog napada odlucili smo odigrati partiju remija. Dva clana odjeljenja su cuvala strazu dok smo nas cetvorica budala igrali remija lezeci na stijeni oko koje su padale granate. Trebalo je odluciti ko ce taj dan da ide po vodu.
Pjesadijski napad prekino je igru. Na nasu srecu napali su rov koji smo vec davno napustili i presli na stijenu. Par granata od RB-a (rucni bacac granata) pogodilo je direktno u napusteni rov. Nakon toga su cetnuci krenuli prema rovu. Izasli su na cistinu ispred nas. Bili su lagana meta. Zasuli smo ih paljbom. Pokusao sam da se smirim i da snajperom gadam samo na sigurno, ali sve se brzo odigralo, tako da se bas nisam uspio snaci. Cetnici su se povukli. Jedan je ostao da lezi, na kraju kamenoloma pri ulazu u sumu.
Ubrzo je dotrcao kurir do mene. Cetnici su krenuli prema rovu br.9 sa tenkom. Uzeo sam zolju. Pretrcao sam tih 50m. Nosio sam snajper u jednoj a zolju u drugoj ruci. Dosao sam do isturenog kraja transea koji smo ljetos kopali bas za ovu namjenu. Razvukao sam zolju i cekao da se pojavi tenk iza krivine, da bih ga mogao gadati.
Buka tenka me gusila, strah je bio uzasno velik. Pokusavao sam da se smirim. Udisao sam duboko, zadrzavao zrak. Ipak nisam uspio da se oslobodim straha. Cucao sam u transeu. Prstima sam krunio zemlju sa zida transea. Podigao sam nogu sa zemlje i vidio da se trese. Ponovo sam je spustio na zemlju umirila se istog momenta. Par puta sam ponovo podigao nogu i svaki put bi se tresla.
Tenk je ispaljivao granate po kucama izmedu kojih je prolazila linija. Ujedno je mitraljez sa tenka neprestano pucao. Cuo sam nekoga da vice, da transporter ide prema njima. Brujanje motora je bilo sve blize. Podigao sam se iz transea i ugledao tenk kako se pojavljuje iza krivine. Ponovo sam cucnuo u transe. Otkocio sam zolju i brojao do petnaest. Stavio sam zolju na rame, okrenuo sam se u pravcu tenka, uspravio sam se i ispalio granatu…
Posto cu vise puta spominjati cestu, izvor i krivine, za one koji ne poznaju taj dio grada pokusao sam napraviti malu skicu ceste. Nalazi se na slici. Nije neko umjetnicko dijelo, ali ipak sam se trudio
))You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
MSN
Ona95 says:
hej, hej
Pospanko says:
Sta ima Stari druze
Ona95 says:
pa gdje si, majka mu stara?!
Pospanko says:
evo radim, pa reko da provjerim postu
Ona95 says:
maloprije sam citala blog i bez rijeci sam
Ona95 says:
SVAKA CAST
Ona95 says:
i nemoj SLUCAJNO DA PRESTANES iz bilo kojeg razloga
Pospanko says:
mislio sam da prestanem pisati ovih dana
Ona95 says:
nemoj me zezati
Pospanko says:
ono nisam bas siguran da to bas puno ljudi interesuje
Ona95 says:
ja cu svu onu raju koja te redovno cita (a ima nas Hvala Bogu) dici da pisemo peticiju
Pospanko says:
ali vidjet cu
Ona95 says:
NEMOJ NAM TO RADITI
Pospanko says:
Vidjet cu, ako budem mogao pisat cu. Iskreno nisam mislio da ce me ovo pisanje pogoditi
Pospanko says:
ali sam ipak par puta sanjao ponovo rat od kako sam ovo sranje poceo da pisem
Ona95 says:
sta ima kod tebe? joj mogu misliti kako je tamo vruce
Pospanko says:
pa nije puno, ovdje je sada oko 25C do 30C
Pospanko says:
super je zadnjih deset dana
Pospanko says:
ono bas ugodno
Ona95 says:
vjerujem da ti nije lako, kako ono kazu "kad se sjecas, opet prezivis isto, mozda cak i gore...."
Ona95 says:
mislim da to iskustvo moze pomoci da mi koji smo osjetili to, al nismo dozivjeli na nacin na koji si ti i raja na liniji, sad imamo "obuku" kako to izgleda...
Pospanko says:
ma da, svakao je dozivljavao na svoj nacin, neko ko je bio u pozadini isto tako ima svoju pricu, koja moze biti puno gora od ove moje
Ona95 says:
i onda covjek shvati da mozda nije dovoljno cjenio i na pravi nacin (kako zasluzuje) gledao sve i jednog vojnika kojeg sretne na ulici... PA, covjece, prva ja nisam imala pojma (mozda i godina) da shvatim kroz sto Vi prolazite...
Pospanko says:
Sarajevo je bila prica za sebe
Ona95 says:
cudi me samo kako iza tog nasmijanog lica nikad nisam osjetila koliko si toga prezivio....
Pospanko says:
covjek nabaci fasadu
Ona95 says:
i mogu ti reci, da uporno vracam film i pokusavam da nadjem makar mali djelic tuge u tvojim ocima ' al ne mogu, jer ti si uvijek bio iznad svega pozitivan lik...
Ona95 says:
i znas sta jos
Ona95 says:
nemas pojma koliko sam sretna (za razliku od onih koji samo imaju ime Pospanko) STO TE POZNAJEM!
Ona95 says:
Samo se sjecam da je Kepa rahmetli znao reci, da reputacija koju Vi imate je najgora koja se moze imati... Ono dobri ste vi, pa pomozite, ali dokad...Taj renome je kriv sto se desilo ono sto se desilo...
Ona95 says:
DA STE SE BOGDO KRILI!
Ona95 says:
mislim BOGDO...
Pospanko says:
Ma sudbina je takva, ne mozzes od nje pobjeci. Kepa rahmetli je prezivio puno toga, granata od BST-a mu je medu noge pala a nije explodirala. Kada mu je bilo sudeno, tada je i poginuo
Ona95 says:
znas...ja svake godine u ovom periodu ( znaci kraj aprila, maj i prva polovina juna, prezivim u sjecanju sve i jedan dan te 95...
Ona95 says:
al sve i jedan dan ,,..... i sto je najgore to se svake godine ponavlja... ja ne znam kako izgleda grudvati se s njim, jer snijeg tada nije padao, ne znam ni jesen ni ljeto, al zato proljece pamtim i NE ZELIM DA ZABORAVIM!
Ona95 says:
Mislim da ne bi ni mogla zaboraviti, sve i da hocu...
Ona95 says:
i sad se pitam... kakva li je njegova prica bila i sta je sve on prosao,..a ja nisam znala..
Pospanko says:
Njegova prica je puno gora od moje, poznavao sam ga od pocetka rata
Ona95 says:
nije nikad pricao o tome, znas da je uvijek bio nasmijan, u taj osmijeh sam se i zaljubila...
Ona95 says:
i znas sta je jos cudno... sto ljubav definitivno nema rok trajanja. Ja nisam ni slutila da neko koga tako malo i kratko poznajem, obiljezi ti cijeli zivot i bez obzira na buducnost nosi ime kao NAJVECA LJUBAV TVOG ZIVOTA, jer ja nekam nikakve ruzne uspomene na njega, nijedne ruzne rijeci, pogleda, svadje...nista...Valjda je zbog toga, ne znam..
Ona95 says:
koliko toga je bilo sto sam zeljela saznati, da podjelim s njim... i zato ti kazem... tvoj blog me uci da ljudi koje smo i poznavali nismo znali da dovoljno cjenimo, nismo znali njihove price...
Pospanko says:
Neces se ljutiti ako pocetak naseg razgovora stavim na blog, izmjenit cu imena , i stavit cu samo uvod
Ona95 says:
necu, to je najmanje sto mogu uciniti za tebe, za njega, za to prokleto vrijeme...
Pospanko says:
ne bih htio da stavim nesto a da ti ne kazem, ipak si ti kreator danasnjeg bloga a ne ja
Ona95 says:
nekako covjeku bude lakse kad podjeli to...
Pospanko says:
moras imati nekoga ko te razumije da bi mogao pricati o ovome, ne mozes sa svakim
Ona95 says:
malo je ljudi koji sve to znaju i koji razumiju, poput tebe
Ona95 says:
jer ja da nekome pricam kakav je to covjek bio...1. malo ko bi mi vjerovao....2. bilo bi ono, ja budale cega se ova sjeca...3. ne bi imao zivaca da slusa itd. Nazalost, vecina ljudi zaboravlja...
Ona95 says:
zato ti kazem...HVALA TI!
Ona95 says:
moram da idem
Pospanko says:
oki doki, hvala ti na razgovoru i cuvaj mi se
Ona95 says:
odoh praviti rucak
Ona95 says:
cuvaj se i ti
Ona95 says:
imas pozdrav od svog ratnog druga
Ona95 says:
hej, hej
Pospanko says:
Sta ima Stari druze
Ona95 says:
pa gdje si, majka mu stara?!
Pospanko says:
evo radim, pa reko da provjerim postu
Ona95 says:
maloprije sam citala blog i bez rijeci sam
Ona95 says:
SVAKA CAST
Ona95 says:
i nemoj SLUCAJNO DA PRESTANES iz bilo kojeg razloga
Pospanko says:
mislio sam da prestanem pisati ovih dana
Ona95 says:
nemoj me zezati
Pospanko says:
ono nisam bas siguran da to bas puno ljudi interesuje
Ona95 says:
ja cu svu onu raju koja te redovno cita (a ima nas Hvala Bogu) dici da pisemo peticiju
Pospanko says:
ali vidjet cu
Ona95 says:
NEMOJ NAM TO RADITI
Pospanko says:
Vidjet cu, ako budem mogao pisat cu. Iskreno nisam mislio da ce me ovo pisanje pogoditi
Pospanko says:
ali sam ipak par puta sanjao ponovo rat od kako sam ovo sranje poceo da pisem
Ona95 says:
sta ima kod tebe? joj mogu misliti kako je tamo vruce
Pospanko says:
pa nije puno, ovdje je sada oko 25C do 30C
Pospanko says:
super je zadnjih deset dana
Pospanko says:
ono bas ugodno
Ona95 says:
vjerujem da ti nije lako, kako ono kazu "kad se sjecas, opet prezivis isto, mozda cak i gore...."
Ona95 says:
mislim da to iskustvo moze pomoci da mi koji smo osjetili to, al nismo dozivjeli na nacin na koji si ti i raja na liniji, sad imamo "obuku" kako to izgleda...
Pospanko says:
ma da, svakao je dozivljavao na svoj nacin, neko ko je bio u pozadini isto tako ima svoju pricu, koja moze biti puno gora od ove moje
Ona95 says:
i onda covjek shvati da mozda nije dovoljno cjenio i na pravi nacin (kako zasluzuje) gledao sve i jednog vojnika kojeg sretne na ulici... PA, covjece, prva ja nisam imala pojma (mozda i godina) da shvatim kroz sto Vi prolazite...
Pospanko says:
Sarajevo je bila prica za sebe
Ona95 says:
cudi me samo kako iza tog nasmijanog lica nikad nisam osjetila koliko si toga prezivio....
Pospanko says:
covjek nabaci fasadu
Ona95 says:
i mogu ti reci, da uporno vracam film i pokusavam da nadjem makar mali djelic tuge u tvojim ocima ' al ne mogu, jer ti si uvijek bio iznad svega pozitivan lik...
Ona95 says:
i znas sta jos
Ona95 says:
nemas pojma koliko sam sretna (za razliku od onih koji samo imaju ime Pospanko) STO TE POZNAJEM!
Ona95 says:
Samo se sjecam da je Kepa rahmetli znao reci, da reputacija koju Vi imate je najgora koja se moze imati... Ono dobri ste vi, pa pomozite, ali dokad...Taj renome je kriv sto se desilo ono sto se desilo...
Ona95 says:
DA STE SE BOGDO KRILI!
Ona95 says:
mislim BOGDO...
Pospanko says:
Ma sudbina je takva, ne mozzes od nje pobjeci. Kepa rahmetli je prezivio puno toga, granata od BST-a mu je medu noge pala a nije explodirala. Kada mu je bilo sudeno, tada je i poginuo
Ona95 says:
znas...ja svake godine u ovom periodu ( znaci kraj aprila, maj i prva polovina juna, prezivim u sjecanju sve i jedan dan te 95...
Ona95 says:
al sve i jedan dan ,,..... i sto je najgore to se svake godine ponavlja... ja ne znam kako izgleda grudvati se s njim, jer snijeg tada nije padao, ne znam ni jesen ni ljeto, al zato proljece pamtim i NE ZELIM DA ZABORAVIM!
Ona95 says:
Mislim da ne bi ni mogla zaboraviti, sve i da hocu...
Ona95 says:
i sad se pitam... kakva li je njegova prica bila i sta je sve on prosao,..a ja nisam znala..
Pospanko says:
Njegova prica je puno gora od moje, poznavao sam ga od pocetka rata
Ona95 says:
nije nikad pricao o tome, znas da je uvijek bio nasmijan, u taj osmijeh sam se i zaljubila...
Ona95 says:
i znas sta je jos cudno... sto ljubav definitivno nema rok trajanja. Ja nisam ni slutila da neko koga tako malo i kratko poznajem, obiljezi ti cijeli zivot i bez obzira na buducnost nosi ime kao NAJVECA LJUBAV TVOG ZIVOTA, jer ja nekam nikakve ruzne uspomene na njega, nijedne ruzne rijeci, pogleda, svadje...nista...Valjda je zbog toga, ne znam..
Ona95 says:
koliko toga je bilo sto sam zeljela saznati, da podjelim s njim... i zato ti kazem... tvoj blog me uci da ljudi koje smo i poznavali nismo znali da dovoljno cjenimo, nismo znali njihove price...
Pospanko says:
Neces se ljutiti ako pocetak naseg razgovora stavim na blog, izmjenit cu imena , i stavit cu samo uvod
Ona95 says:
necu, to je najmanje sto mogu uciniti za tebe, za njega, za to prokleto vrijeme...
Pospanko says:
ne bih htio da stavim nesto a da ti ne kazem, ipak si ti kreator danasnjeg bloga a ne ja
Ona95 says:
nekako covjeku bude lakse kad podjeli to...
Pospanko says:
moras imati nekoga ko te razumije da bi mogao pricati o ovome, ne mozes sa svakim
Ona95 says:
malo je ljudi koji sve to znaju i koji razumiju, poput tebe
Ona95 says:
jer ja da nekome pricam kakav je to covjek bio...1. malo ko bi mi vjerovao....2. bilo bi ono, ja budale cega se ova sjeca...3. ne bi imao zivaca da slusa itd. Nazalost, vecina ljudi zaboravlja...
Ona95 says:
zato ti kazem...HVALA TI!
Ona95 says:
moram da idem
Pospanko says:
oki doki, hvala ti na razgovoru i cuvaj mi se
Ona95 says:
odoh praviti rucak
Ona95 says:
cuvaj se i ti
Ona95 says:
imas pozdrav od svog ratnog druga
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
ODLAZAK NA VODU
Nakon ispaljenja granate bacio sam se nazad u transe. Cetveronoske sam trcao prema rovu. Sve se odigralo u par sec. Tenk sam promasio, ali je bjezao nazad. Transporter se okrenuo nazad i poceo da bjezi livadom prema cesti. Cetnici koji su isli iza njega su ostali na livadi. Osuli smo paljbu po njima. Dvojica su ostala da leze. Na nekih 50m ispred naseg transea. Javili su nam da imaju jos dvojica cetnika da leze na livadi ispred sestice. Kazu da su izasli iz basce na livadu ispred rova. Smijali su se i pokazivali rukom na rov. Tada su ih nasi skinuli.
Posto se pjesadija povukla. Otisao sam sa jednim vojnikom do mjesta od kuda sam ispalio zolju. Pogledao sam sada mirno ispred. Zolja je pogodila u podzid ceste. Cesta je bila crvena od krvi. Samljeveno tijelo cetnika lezalo je na cesti. Tenk u bjegu je pregazio vojnika. Pricekao sam jos petnaest minuta. Nakon toga sam se vratio nazad u svoje odjeljenje.
Granate su padale kao nikada do tada. Krivina na cesti koja se nalazila ispod naseg rova licila je na radionicu u kojoj se brusi metal. Svakih par sec bi odjeknula nova detonacija. Stari rov su gadali neprestano. Glupi cetnici i njihovi izvidaci. Nisu skontali da je rov napusten vec dva mjeseca.
Nastavili smo igru remija. Oko 1:00h popodne smo konacno zavrsili. Bio sam predposljednji. Morao sam sa zadnjim ici na vodu. Krenuli smo istog momenta. Bilo je vazno ne pokazati drugima da se bojimo. Smijali su nam se dok smo se spremali. Nisu mogli ni predpostaviti koliko me je bilo strah. Mozda vise nego dok sam cekao tenk.
Krenula je utrka. Pretrcali smo preko ceste i uskocili u zidinu kuce koja je izgorila par dana ranije. Cetnici su nas vidjeli, PRAGA je pocela da puca po zidinama. Lezali smo 20min unutra. Poslije toga smo zajedno istrcali i pretrcali narednih 10m kojih nas je dijelilo do sljedece zidine. Nakon toga smo ponovo pretrcali cestu i domogli se basce.
Par metara od izvora smo nasli ranjenog vojnika, poznavao sam ga, stanovao je na kraju moje ulice. Napad ga je zatekao kod kuce. Krenuo je da nam pomogne na liniji. Uvukli smo ga u podrum kuce koja se nalazila preko puta izvora. Pokusavali smo da zaustavimo krvarenje iz noge. Nasao sam jastuk, stavio sam ga na ranu, ali nije pomoglo. Vena femoralka kako smo je zvali bila je presjecena. Ubrzo je izgubio svijest. Nakon 15 min je umro.
Otisao je jos jedan od onih koji to nije zasluzio. Bio je odlican borac. Od Bitke za Faletice do danas smo prosli puno toga skupa. Bio je posten covjek iznad svega. Nikome nije mislio zlo. Pokrili smo ga dekom i ostavili u podrumu kuce. Neko ce vec doci kada padne noc i odnijeti ga. Mi mu vise nismo mogli pomoci. Jos jedna zrtva moje ulice.
Vratili smo se do vode. Oprao sam ruke od krvi. Uniformu sam pokusao oprati, ali sam samo razmazao krv. Natocili smo kanister. Put povratka je bio tezak. Cijeli put smo prepuzali. Kanal uz cestu koji je sluzio za odvod vode, posluzio nam je kao odlican zaklon. Svezali smo kanistere za nogu, tako da smo ih vukli za sobom. Nakon pola sata puzanja, nekako smo uspjeli da se dovucemo do rova…
Nakon ispaljenja granate bacio sam se nazad u transe. Cetveronoske sam trcao prema rovu. Sve se odigralo u par sec. Tenk sam promasio, ali je bjezao nazad. Transporter se okrenuo nazad i poceo da bjezi livadom prema cesti. Cetnici koji su isli iza njega su ostali na livadi. Osuli smo paljbu po njima. Dvojica su ostala da leze. Na nekih 50m ispred naseg transea. Javili su nam da imaju jos dvojica cetnika da leze na livadi ispred sestice. Kazu da su izasli iz basce na livadu ispred rova. Smijali su se i pokazivali rukom na rov. Tada su ih nasi skinuli.
Posto se pjesadija povukla. Otisao sam sa jednim vojnikom do mjesta od kuda sam ispalio zolju. Pogledao sam sada mirno ispred. Zolja je pogodila u podzid ceste. Cesta je bila crvena od krvi. Samljeveno tijelo cetnika lezalo je na cesti. Tenk u bjegu je pregazio vojnika. Pricekao sam jos petnaest minuta. Nakon toga sam se vratio nazad u svoje odjeljenje.
Granate su padale kao nikada do tada. Krivina na cesti koja se nalazila ispod naseg rova licila je na radionicu u kojoj se brusi metal. Svakih par sec bi odjeknula nova detonacija. Stari rov su gadali neprestano. Glupi cetnici i njihovi izvidaci. Nisu skontali da je rov napusten vec dva mjeseca.
Nastavili smo igru remija. Oko 1:00h popodne smo konacno zavrsili. Bio sam predposljednji. Morao sam sa zadnjim ici na vodu. Krenuli smo istog momenta. Bilo je vazno ne pokazati drugima da se bojimo. Smijali su nam se dok smo se spremali. Nisu mogli ni predpostaviti koliko me je bilo strah. Mozda vise nego dok sam cekao tenk.
Krenula je utrka. Pretrcali smo preko ceste i uskocili u zidinu kuce koja je izgorila par dana ranije. Cetnici su nas vidjeli, PRAGA je pocela da puca po zidinama. Lezali smo 20min unutra. Poslije toga smo zajedno istrcali i pretrcali narednih 10m kojih nas je dijelilo do sljedece zidine. Nakon toga smo ponovo pretrcali cestu i domogli se basce.
Par metara od izvora smo nasli ranjenog vojnika, poznavao sam ga, stanovao je na kraju moje ulice. Napad ga je zatekao kod kuce. Krenuo je da nam pomogne na liniji. Uvukli smo ga u podrum kuce koja se nalazila preko puta izvora. Pokusavali smo da zaustavimo krvarenje iz noge. Nasao sam jastuk, stavio sam ga na ranu, ali nije pomoglo. Vena femoralka kako smo je zvali bila je presjecena. Ubrzo je izgubio svijest. Nakon 15 min je umro.
Otisao je jos jedan od onih koji to nije zasluzio. Bio je odlican borac. Od Bitke za Faletice do danas smo prosli puno toga skupa. Bio je posten covjek iznad svega. Nikome nije mislio zlo. Pokrili smo ga dekom i ostavili u podrumu kuce. Neko ce vec doci kada padne noc i odnijeti ga. Mi mu vise nismo mogli pomoci. Jos jedna zrtva moje ulice.
Vratili smo se do vode. Oprao sam ruke od krvi. Uniformu sam pokusao oprati, ali sam samo razmazao krv. Natocili smo kanister. Put povratka je bio tezak. Cijeli put smo prepuzali. Kanal uz cestu koji je sluzio za odvod vode, posluzio nam je kao odlican zaklon. Svezali smo kanistere za nogu, tako da smo ih vukli za sobom. Nakon pola sata puzanja, nekako smo uspjeli da se dovucemo do rova…
-
dacina_curica
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
PRODAJE SE ZOLJA
Oko 4:00h stigla nam je ispomoc. Doslo je sedam boraca. Imali su dvije zolje sa sobom. Uvukli su se u zemunicu i nisu izlazili. Rekli su nam da su iz Jukine jedinice. Trazio sam od njih da nam daju jednu zolju ili da idu do rova br.9. Rekli su da oni nece ici na liniju. Ako mi hocemo zolju, moramo je platiti 700DM. Posvadali smo se sa njima. Pozvali smo komandira cete, rekli smo mu da ih otjera odavde inace cemo ih mi pobiti. Komandir je ubrzo izdao naredbu da se povuku. Nisu oklijevali. Istog momenta su otisli nazad.
Zalosno, mi smo do sada ratovali skoro na svim ratistima u gradu. Nikada nam niko nije dao jednog metka. Uvijek smo koristili ono sto smo nosili sa sobom. Nikada nismo trazili ni od koga da nam plati bilo kakvu uslugu. Zelim da zaboravim ovo sto prije. Ovo je bio samo ruzan san. Zbog pisljivih 700DM, cetnici ce mozda zauzeti Gazin Han…
Pred vece je stigla vijest da su cetnici probili liniju kod skole. Dobili smo naredbu da nas rov preuzme drugo odjeljenje a da mi krenemo prema skoli. Dobio sam motorolu. Moja sifra je bila “Orkan”. Nakon toga smo se spakovali i krenuli.
Isli smo transeom do rova br.4 tu smo morali da stanemo. Nije bilo moguce proci ni metra dalje. Praga iznad Hladivoda je drzala prostor prema skoli pod stalnom paljbom. Dva tenka su bila na nekih 30m ispred nase linije kod kuce koju smo zvali “satelitska antena” (jedina je u tom naselju imala satelistku antenu na krovu). Gadali su rovove kuda smo mi morali da prodemo. Svaki metar je bio pokriven. Jedan tenk je bio na nasoj liniji. Gledali smo ga kako gazi po nasim rovovima.
Uspio sam da nadem u isturenom dijelu transea dobar polozaj za snajper. Mogao sam da gadam cetnike koji su isli iza tenka. Udaljenost je bila oko 250m vazdusne linije. Bili su odlicne mete.Ubrzo smo ih rastjerali. Sakrili su se u “satelitsku antenu”. Cuo sam razgovor nasih na motorolu.
- Subara - Lola gadaj tenk, sada je na nasem rovu!!
- Lola - Ne mogu da podignem glave, gadaju me sa svih strana
- Subara - Lola gadaj!! Sada je na nasem rovu. Prolomit ce se rov, zgazit ce nas
- Lola gadaj ga molim te (zenski glas)
- Orkan - Neka svi koji me cuju ospu paljbu u pravcu “satelitske antene”
Moji su svi poceli da pucaju u pravcu cetnika i prage koja je gadala po nama. Ubrzo je cijela lijeva strana Moscanice osula paljbu prema “satelitskoj anteni”. Napokon je odjeknula zolja. Pogodila je u tenk, ali ga nije zapalila. Drugu dva tenka sto su gadali po nama, razgulili su bjezati nazad prema Dubokom potoku. Tenk koji je pogoden nekako se uspio izvuci za “satelitsku antenu”. Vidjeli smo cetnike kako su iskocili iz njega i utrcali u kucu.
Nakon toga je prestao pjesadijski napad. Granate su nastavile da zasipaju nase polozaje. Kao da je sva artiljerija oko Sarajeva u tom momentu bila okrenuta prema nama. Cucao sam u isturenom dijelu transea. Povremeno bih izvirio i pogledao ispred sebe. Cekali smo da padne noc, da mozemo otici nazad do naseg rova…
Oko 4:00h stigla nam je ispomoc. Doslo je sedam boraca. Imali su dvije zolje sa sobom. Uvukli su se u zemunicu i nisu izlazili. Rekli su nam da su iz Jukine jedinice. Trazio sam od njih da nam daju jednu zolju ili da idu do rova br.9. Rekli su da oni nece ici na liniju. Ako mi hocemo zolju, moramo je platiti 700DM. Posvadali smo se sa njima. Pozvali smo komandira cete, rekli smo mu da ih otjera odavde inace cemo ih mi pobiti. Komandir je ubrzo izdao naredbu da se povuku. Nisu oklijevali. Istog momenta su otisli nazad.
Zalosno, mi smo do sada ratovali skoro na svim ratistima u gradu. Nikada nam niko nije dao jednog metka. Uvijek smo koristili ono sto smo nosili sa sobom. Nikada nismo trazili ni od koga da nam plati bilo kakvu uslugu. Zelim da zaboravim ovo sto prije. Ovo je bio samo ruzan san. Zbog pisljivih 700DM, cetnici ce mozda zauzeti Gazin Han…
Pred vece je stigla vijest da su cetnici probili liniju kod skole. Dobili smo naredbu da nas rov preuzme drugo odjeljenje a da mi krenemo prema skoli. Dobio sam motorolu. Moja sifra je bila “Orkan”. Nakon toga smo se spakovali i krenuli.
Isli smo transeom do rova br.4 tu smo morali da stanemo. Nije bilo moguce proci ni metra dalje. Praga iznad Hladivoda je drzala prostor prema skoli pod stalnom paljbom. Dva tenka su bila na nekih 30m ispred nase linije kod kuce koju smo zvali “satelitska antena” (jedina je u tom naselju imala satelistku antenu na krovu). Gadali su rovove kuda smo mi morali da prodemo. Svaki metar je bio pokriven. Jedan tenk je bio na nasoj liniji. Gledali smo ga kako gazi po nasim rovovima.
Uspio sam da nadem u isturenom dijelu transea dobar polozaj za snajper. Mogao sam da gadam cetnike koji su isli iza tenka. Udaljenost je bila oko 250m vazdusne linije. Bili su odlicne mete.Ubrzo smo ih rastjerali. Sakrili su se u “satelitsku antenu”. Cuo sam razgovor nasih na motorolu.
- Subara - Lola gadaj tenk, sada je na nasem rovu!!
- Lola - Ne mogu da podignem glave, gadaju me sa svih strana
- Subara - Lola gadaj!! Sada je na nasem rovu. Prolomit ce se rov, zgazit ce nas
- Lola gadaj ga molim te (zenski glas)
- Orkan - Neka svi koji me cuju ospu paljbu u pravcu “satelitske antene”
Moji su svi poceli da pucaju u pravcu cetnika i prage koja je gadala po nama. Ubrzo je cijela lijeva strana Moscanice osula paljbu prema “satelitskoj anteni”. Napokon je odjeknula zolja. Pogodila je u tenk, ali ga nije zapalila. Drugu dva tenka sto su gadali po nama, razgulili su bjezati nazad prema Dubokom potoku. Tenk koji je pogoden nekako se uspio izvuci za “satelitsku antenu”. Vidjeli smo cetnike kako su iskocili iz njega i utrcali u kucu.
Nakon toga je prestao pjesadijski napad. Granate su nastavile da zasipaju nase polozaje. Kao da je sva artiljerija oko Sarajeva u tom momentu bila okrenuta prema nama. Cucao sam u isturenom dijelu transea. Povremeno bih izvirio i pogledao ispred sebe. Cekali smo da padne noc, da mozemo otici nazad do naseg rova…
-
Cvrle
- Forum [Bot]
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
- Posts: 12685
- Joined: 14 Oct 2015, 15:08
- Mood:
- Has thanked: 5 times
- Been thanked: 12 times
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
I ja imam ovu knjigu
Poput nekog starog kopača zlata, moraš se pomiriti s time da trebaš iskopati mnogo pijeska iz kojeg ćeš poslije strpljivo isprati nekoliko sićušnih komadića zlata
-
Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120414
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6973 times
- Been thanked: 7903 times
- Status: Offline
Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic
Ala si ti načitana 
I ja sam nekad to radio, ali sam shvatio da ću ostariti priglup, ako budem puno čitao knjige
I ja sam nekad to radio, ali sam shvatio da ću ostariti priglup, ako budem puno čitao knjige
online
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 27 guests