Enes Kišević

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
dacina_curica
Status: Offline

Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:18

Da se ne gubi u pricama i odlomcima. :) Svakako zasluzuje posebnu temu. :)

Enes Kišević je bosanski pjesnik i dramski umjetnik. Rođen je 1. maja 1947. god. u Bosanskoj Krupi.
Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banja Luci, odakle odlazi u Zagreb, gde je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umetnosti.
U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim ljetnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. Član je DKH-e i UDUH-e. Igrao je u više pozorišnih, filmskih i televizijskih drama.
Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, nemački, slovenski, italijanski, turski, mađarski. Urednik je u časopisu "BEHAR" i član je glavnog odbora Kulturnog Društva Bošnjaka Hrvatske, "Preporod" od 1995.

Profesionalni je glumac i književnik.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:19

Najdraza.... :srce

SVE JE KAO...

Dan je kao sunčan
Ti si, kao veseo
Prolaziš, kao, ne vide te

Svima je jako lijepo
Svima je, kao dobro
Svima je, kao ludo..

I ti si, kao sretan!

Živi se, kao u moru
Ptice su, kao slobodne
Budućnost, kao na dlanu

Savjest je, kao čista
I sunce je, kao jasno
O srce, kao pjevaj

Svi, kao brinu o svima
Svako je prijatelj, kao
Svima je kao stalo do tebe
I do svijeta...

I dan, kao ode
I ti se, kao smiješiš
I ništa te, kao ne boli....

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:20

Budi moja noć


Dođi,koja si moja
u moju noć.
stvori,koja si moja
moju noć.
Utišaj ovu tišinu.
Umiri ovaj mir.Utopi
ovu smrt.Proširi ovu
sobu.Razori ovaj zid.
Podigni ovo nebo.Pomiri
ove sjene.Pokosi
ovu kišu.Uglazbi
ove suze.Rascvjetaj
ove ruke.
Sazidaj ove riječi.Izliječi
ove oči.
I postani moja noć.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:20

SAMOME SEBI


Nikako propasti ne mogu
a padam od davnina
visina mi podmetne nogu
a odupre me dubina.

Pogledajte kako sjajno padam
zvijezde tako ne znaju padati
ozdo padam a visoko stradam
kad sredina od visine pati.

Pogledajte tu ljepotu pada
i u padu čudesno saznanje
u mrak huči snaga vodopada
a u svjetlost pretaču se sanje

U mom padu tihe jeze ima
ima nekog gorkog dostojanstva
ima nešto od pepela i dima
moja ljubav miomiris pjanstva

U čašu sam more zagrabio
svud me prati dobra zemlja mati
sve sam sile teže prigrlio
do jutra ću ko snijeg napadati.

Probudi se stvarno to snijeg pada
ustaj drvo što radiš u lišću
kad bih mogo ustati bez pada
al' suđeno ti tako Kiševiću.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:20

PROMETEJA GORKIH PIRAMIDA


Sunce u lance vezati ne možeš
smrt gubi rat protiv ljubavi
s idealima jednom kad život užežeš
stalna vatra jesi cvijete buktavi.

I svakim jutrom ti se rađaš
u našem oku iskrom vida
za osmijeh djece, za svijeta ljepotu
Prometeja gorkih piramida.

Iz srca zemlje do ponora svoda
zvijezdama raste u beskraj plavi
na vrhu njenom pjeva sloboda
Smrt gubi rat protiv LJUBAVI!!!

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:21

BRZO SE SAKRIJ U MENE


Brzo se sakrij u mene.
Ja ću se u tebe skriti,
Da ne znam tko sam ja,
Da ne znaš tko si ti.

Sva se u mene zavuci,
Vani se zima sprema,
To smrt nas naša traži,
I vidi da nas nema.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:21

OTVOREN KAVEZ

Nešto se divno dešava s nama,
osjećaš li to i sama?
U nama se pomiču neke granice
što su nas stezale godinama.

I naša ljubav,
k'o ptica u kavezu
kad joj otvoriš vrata,
ustreptala gleda u beskrajnu plavet,
i od ljepote strah je hvata.

Već sama pomisao da je slobodna,
da može zaparati visine modre,
kavez joj čini većim od svemira,
većim od njene slobode.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:22

NOĆNO KUPANJE

Dišu dva otoka
Potopljena
U svili haljine njene.

Dvije lune od pjene
Pod morem.
Dvije polulune
Na valu.
Jedna je luna nebeska.

Na stijeni mokre sjene.

Nečije grimizne šake
Od slanih suza kristala.

I kaplje med od smole
U mlijeko raspukle smokve -
I vino u tijelima pjeva:
Zbog nas je more slano.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:22

ŠTO SAM JA SEBI

Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.

Samo kad sam sam
ja znam da jesam
I svemir ovaj
biva mi tijesan.

Ovako jedan
Od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.

Pa ipak me nešto
vuče i tišti;
Da se razbijem
da se snistim.

Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu?

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:23

SAN BEZ SNIVAČA

Iza mene neće ostati
čak ni tuga.
Osmijeh će ko duga
nadvit se iznad plača.
Iza mene će ostati
samo san
koji se neće moći sjetiti
Ni svog snivača.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:23

SUZE SVJETLA

Dovidjenja ljubavi.

Suzo svjetla.

Do snovidjenja.

Do sjaja svezjene.

Dovidjenja ljubavi.

Do svevidjenja.

Sretan ti put do mene.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:28

PRVA PRIČA

Zvala se Lucija. Bila je osobita. Ne samo po zamjetljivom šeširu koji je često nosila, po gustoj kratkoj kosi koju je zanimljivo oblikovala, po čokoladnom tenu koji se ispod svega toga nazirao - ne samo po tome. Lucija je jednostavno bila jedna od onih tihih djevojaka koje samom svojom pojavom zrače.
Umrla je prije nekoliko mjeseci. U dvadesetoj. I nisam je upoznala, nažalost.
Lucija je bila Dobro. To sada znam.



BAŠ TA

Ti. Koji sad ovo čitaš. Tko si ti? Poznajemo li se? Ili lakše - poznaješ li ti sebe? Hajde, opiši se malo, upoznajmo se, dođi i ti u moju priču. Nabroji mi prvih pet osobina kojima se opisuješ ( ili kojima bi te opisali starci kad ih spopadnu slične želje za darivanjem). Sve krasno, jel'da?



Strašni smo - ti i ja.
Mi, veliki, divni, plemeniti ljudi. Znam, nismo uvijek, ali trudimo se. Tako nas barem On uči.

I opet mi se misli vraćaju na Luciju. Na sve one Lucije koje prođu našim brzim životima, a da ih ne stignemo bolje ni pogledati. Ili čak i pogledamo, ali, Bože moj, kamo bismo došli kada bismo se oko svakoga trudili? Pa mi smo ipak civilizirani ljudi i ne možemo sad baš biti društveni sa svima. Bližnji? Ma sve je to O.K., zapovijed ljubavi itd. - no, i pojam bližnjega ima svoje granice. Zar ne? Svakako. Dok nas tragedija ne pouči drukčijem.

Trebaju li nam doista Lucije da bismo konačno počeli primjećivati ljude oko sebe, prilaziti im naprosto zato što smo baš njih i baš sada zamijetili u gomili? Ili zato što nam se učinilo da smo im baš sada potrebni? Trebaju li umirati Lucije da bismo mi oživjeli neposrednost?

Još uvijek mislimo - ima vremena, već ću nekako svrnuti oko na toga i toga, već ću jednom progovoriti koju s njim, već ću mu jednom oprostiti, možda mu jednom kažem što iskreno mislim o njemu… I stalno odgađamo.

A vrijeme lijepo neprestano prolazi još nam se smije onako usput misleći: ''Mogli ste me i bolje iskoristiti!''

Doista, koliko vremena potrošimo u praznom hodu kada se bojimo ili jednostavno odbijamo upoznati dušu čovjeka pored sebe. A zaboravljamo da svak' nosi nešto od Dobroga u sebi. Netko možda i ne previše, ono je u njemu sasvim nezamjetljivo ispod naslaga zloče ili plahosti, no ipak - tu je. Prihvaćanjem i ljubavlju ta mala duboko zakopana klica dobiva poticaj za rast.

A tek upornim i pažljivim uzgojem… Dobro, koje je u početku bilo skriveno, polako prilazi površini i postaje vidljivo. Svijet dobiva novu svjetiljku koja možda na nekom drugom ponovi postupak svoga rađanja.

I tako se sve širi dalje. I mi mijenjamo svijet. Zvuči li vam previše idealno? Naivno? Može biti. No, na sreću, postoji jedan dio svijeta koji sasvim sigurno možemo promijeniti. Sebe same. A to je već jako puno.

Pa krenimo onda u potragu za Dobrim. Možda prvo baš u tom svijetu koji jedva čeka da ga otkrijemo ljudima. Neka barem naše vlastito Dobro postane vidljivo.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:28

PA TO JE KRASNO


Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar,
ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan,
sjedim u njzinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pjetla.
Pričam joj pjesme....

Ona se divila bedrima,
kukovima, dojkama,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino što je znala reći,
PA TO JE KRASNO
i meni je sve bilo jasno
i užasno i strašno i žao
i sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.

Ona je ležala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehoteći grješila je
milujući jastuk
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti...

A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti
i sjedio sam potpuno miran.

Dosada je glodala tišinu,
vatra se jarcala u kaminu.
Ona je pričala o svojoj mački
i o ludnici u diskiću
i o nekom crnom maldiću
koji ima kola
i deset miliona na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojčici
Pa to je krasno, to je zaista krasno....
i otišao sam padajući sa snijegom po ulici.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 16 Oct 2013, 21:28

ZEDJ


I da se vratim s tisuće rana,
na prag kućni kad stanem,
ne nosi vode,
ni zavoja -
tijelom mi povij rane.

Blackhawk
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by Blackhawk » 16 Oct 2013, 21:45

Jedan od prvih na ciju sam promociju otisao.. Mislim da je bilo negdje odmah poslije rata, 95-96. Davno bilo pa se ne sjecam bas, osnovna skola, i nas par je otislo u sklopu skole na tu promociju... i tad sam dobio dzepno izdanje knjige Dever cuprija... I jos uvijek imam tu knjizicu..
Havino Preklinjanje

One noci,
kad su me njih sedmorica
silovali u logoru
molila sam Te da iz utrobe moje
ispljunes sjeme soja pasjeg.

zasto me uslisao nisi, Gospode,
kad nista ti skrivila nisam?

Molila sam Te
Da me bar nacas lisis
nadzora mucitelja mojih
kako bih sama sebi
utrobu noktima iskopala;

Zasto me uslisao nisi Boze moj
kad nista Ti skrivila nisam?

Okretala sam glavu od vode
okretala glavu od kruha
ne bi li se smrt
mojim molitvama smilovala

ali kako da se smrt smiluje meni
kad sve je u Tvojim rukama Svemoguci

Molila sam one
koji su me silovali
one koji su mi Majku zaklali
one koji su mi kucu spalili
zaklinjala ih imenom Tvojim
da sve cu im oprostiti
ako me ubiju
ako me na cetvoro rascejrece...

nisu me uslisali, Gospode
nego su mi jabuku pruzali
danonocno opipavajuci
kako napreduje njihov plod.

Onog jutra
kad se prvi put u meni
dijete pomaklo
molila sam Te
da se moj covjek Alija
s bojista ne vrati
nisi me uslisao, Gospode
nego si ucinio
da me sprovedu do bolnice
cetiri da me doktora
za ruke i noge rastezu
kako butinama ne bih
zadavila ovo dijete
koje sam vise od Sunca
zeljela mrtvo vidjeti,
ili da ono mrtvu
svoju majku ugleda..

zasto me uslisao nisi
dobri moj Boze
kad nista Ti
kao ni ova sablja neduzna
ucinila nisam..

Daj mi snage
Milostivi Boze moj
podignuti ovo musko dijete
koje niko osim Tebe
sacuvao ne bi.

I daj merhameta,
djetetu ovom,
sa ljudima i sa istinom
njihovom zivjeti,

nesretna Te njegova
Majka Hava preklinje

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 17 Oct 2013, 16:48

"Riječi su samo sjena mojih doživljaja, a jezici samo služe da se ljudi ne razumiju njima.
Grijeh je svakodnevno prolaziti kroz svjetlost, a nemati ništa od njegove topline.
Iza nas ostaje samo ono dobro što činimo drugima.
Uz sva svoja djela, Bog bi bio sâm da ljubav svoju drugima ne dijeli..."

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 17 Oct 2013, 16:49

"Dan je lijep

jer ga oci

tvoje

gledaju."

:)

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 17 Oct 2013, 16:49

USPRHNUCE


Oku se cini da ptica ce
u letu nebom
da se (s)nebi.


Al' orao krilima
samo mjeri put
koji je vec
preletio.
U sebi.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by dacina_curica » 17 Oct 2013, 16:50

PRIPITOMLJEN OD PRIRODE


Osmijehni se
i oprosti ljudima.
Tu si oduvijek među svojima.
Zemlji si jednako drag
kao trava ili klas žita.
Voda te ne razlikuje od ribe,
sunce od cvrčka.
Otkako si počeo misliti rukama
lice ti je poprimilo izraz cvijeta,
tijelo lakoću duše.
Pas ti je do nogu,
Konj do očiju,
oči do zvijezda...

Smiješiš se, jer vidiš;
da je vrijeme izišlo iz sata,
sijalicu obasjava svjetlost,
san se sakrio očima,
vatra je prestala mahati repom.

Pripitomljen od prirode
svijaš se u njenom krilu.
Ljubav tvoja
ništa ne traži od ljudi,
jer istina je
jedini tvoj interes
od ovoga svijeta.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7762 times
Status: Offline

Re: Enes Kišević

Post by Krokodil Behko » 17 Oct 2013, 16:54

Nisam siguran ali čini mi se da je i ova dva stiha, napisao predmetni Kišević :hm

Glava glavi, glave valja
Glava glavi, glaaave valja
online

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 15 guests