DZ. Rumi

[KOMESAR]

Obnovi lađu, jer more je duboko
Opskrbi se dovoljno, jer put je dalek
Olakšaj teret, jer preprepeke su pred tobom

Rumi

[KOMESAR]

" Ne traži raj i pakao u budućnosti, oni su ovdje i sada.
Ako možeš voljeti nekoga bez očekivanja, bez računice ti si u raju!
Ako si u svađi i mržnji, u paklu si! "

Rumi

[KOMESAR]

“Ne uljepšavaj svoje tijelo već svoje srce i dušu. Jer spoljašnjost je ono u šta gledaju stvorenja, a unutrašnjost ono u šta gleda Stvoritelj.”

Rumi

[KOMESAR]

Sve u životu možeš da stvoriš,
osim duše.
S njom moraš da se rodiš!

Rumi

[Pametnica]

“Nije čudno kada ovca bježi od vuka, ali je čudno kada se ta ovca zaljubi u vuka.”

Rumi

Istina koja se danas desava..ima čak naziv u psihologiji kad se zrtva zaljubi u silovatelja nasilnika

[Pametnica]

Sve u životu možeš da stvoriš,
osim duše.
S njom moraš da se rodiš!

Rumi

[KOMESAR]

Lako je ljubav riječima iskazati.
Ona se, međutim, mora i dokazati.

Rumi

[Heidi]

[KOMESAR]

Dušo moja, ti brineš previše.
Ti znaš svoju snagu.
Ti znaš svoju ljepotu.
Ti znaš svoja zlatna krila.
Zašto onda brineš o sitnicama?

Rumi

[KOMESAR]

“Tri stvari prakticirajte malo, a jednu mnogo:
– malo jedite,
– malo govorite,
– malo spavajte,
– mnogo razmišljajte.”

Rumi

[KOMESAR]

“Pazite sa kim šetate i sa kim se družite, jer slavuj vodi ružičnjaku, a vrana smeću.”

Rumi

[KOMESAR]

Neki čovjek je jednom pitao Rumija:
«Zašto ti toliko govoriš o ćutanju?»
Njegov odgovor je bio:
«Onaj ozareni u meni nikada nije rekao ni riječ.»

[KOMESAR]

Čovjek koji je htio pobjeći od Azraila

Jednoga jutra u osvit zore, bahnu neki plemić u naprasnoj žurbi na vrata Sulejmanove palače. Lice ovog nesretnika je sablasno požutjelo, a usne mu od jada pomodrile.

„Što te tišti, čovječe, da ovako patiš?“, zapita ga Sulejman.

„Azrail me takvim pogledom prostrijelio, svu svoju srdžbu i bijes na mene je sasuo“, zajeca nesretnik.

„Kaži sad što mi valja činiti“, obrati mu se Sulejman, „što god želiš, zatraži!“

„Ti, što budnim okom naše živote čuvaš“, otpočne čovjek, „zapovijedi vjetru da me odavde do Indije prenese, tamo ću, možda, smrti uteći i dušu svoju spasiti.“

Ljudi se tako od skromnosti i odricanja klone da postaju plijenom lahkomosti i pohlepe.

Strah od siromaštva i odricanja nalik je strahu što proganja ovoga smrtnika; pohlepa i častohleplje to to je tvoja Indija.

I, Sulejman naredi vjetru da žurno ovoga čovjeka preko mora ponese i do dalekih krajeva Indije odnese.

Sutradan, dok je Sulejman na prijemu bio, sretne Azraila, pa ga zapita: „Što si tako gnjevno na onog Božijeg stvora pogledao, da je jadnik bezglavo iz svog doma izjurio?“

„Kad sam ga ja to ljutito pogledao“, u čudu će Azrail, „samo sam se začudio kud je onuda prolazio. Jer mi je od Boga zapovijed stigla da dušu tog čovjeka, baš istoga dana, u Indiji uzmem. I ja sam se, eto, u čudu snebio i u sebi pomislio: ‚Da mu je i na stotine krila imati, do daleke Indije on ne može stići.’“

Sve što se u svijetu događa ti ovako poredi, širom oči otvori i razmisli.
Od koga da pobjegnemo? Zar od sebe samih? Besmislica!
Od koga da se čuvamo? Zar od Istine? Ej, nevoljo!

Rumi

[Mutevelija]

Kuća izgrađena na pretpostavkama (II, 739)

Neki je beskućnik žurno tragao za jednom kućom. Jedan od njegovih prijatelja odvede ga do neke ruševne zgrade i primjeti: „Kad bi ova kuća imala krov, ti bi se mogao u nju smjestiti i u mom susjedstvu nastaniti. I tvojoj bi obitelji bilo ugodnije stanovati kad bi u njoj postojala još jedna prostorija“.

„E, da“, odvrati mu beskućnik. „Lijepo je kraj svojih prijatelja biti, ali, dragi moj, ne može se živjeti od ‚kad bi‘ i `ako‘.“

[KOMESAR]

Strpljenje proširuje našu sposobnost da volimo i osjećamo mir.

Rumi

[Mohr]

Strpljenje (iz određenih razloga, uglavnom ograničenja, nemogućnosti...), samo odlaže reakciju... Izraz je sam po sebi nedvosmislen... Ne može se voljeti nešto niti biti miran zbog nečega, zbog čega se trpjelo. To kadli-tadli mora eruptirati, ukoliko se čovjek u međuvremenu održi prisebnim i ne zaboravi šta i od koga je (pre)trpio...


Možda grešim, al' ja sam takvog dojma...

[KOMESAR]

Strpljenje (iz određenih razloga, uglavnom ograničenja, nemogućnosti...), samo odlaže reakciju... Izraz je sam po sebi nedvosmislen... Ne može se voljeti nešto niti biti miran zbog nečega, zbog čega se trpjelo. To kadli-tadli mora eruptirati, ukoliko se čovjek u međuvremenu održi prisebnim i ne zaboravi šta i od koga je (pre)trpio...


Možda grešim, al' ja sam takvog dojma...

Griješiš!!

[Mohr]

Dobro druže Meša

[KOMESAR]

Zapamti, ulazna vrata u svetište su skrivena u tebi.

- Rumi

[KOMESAR]

U tvom svijetlu se učim voljeti
U tvojoj ljepoti da pišem pjesme
Ti u mojim grudima plešeš gdje niko ne može da te vidi
Ali ja vidim, ponekad
I taj prizor postaje ova umjetnost

Rumi