Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Chloe wrote: ↑28 Dec 2019, 12:07
Ko tebe kaamenom, ti njega kruhom, nije li to jedna od naših narodnih izreka?!
Meni se ne dopada osvetoljubivost, svadjanje, i sve ono što danas predstavlja "jak karakter" .
Posebno je se jezim na ono "oko za oko, zub za zub".
Uostalom, zašto uopće mora dolaziti do šaamara?
Moze doci i do samara (figurativo) zato sto smo kao individue (generalno) razliciti. Ne mora se odma misliti na pandorinu posudu zla, koje se (vjerujem) sklapa mozgom mnogo potentnijim od mozga nas obicnih smrtnika. Dar govora (a poslije i sklop razumijevanja) nije uvijek dovoljan, iz vise razloga (drustveno stanje, kulturno, duhovno, karakterno itd) za rijesavanje nekih zapleta. Licno mislim ono sto sam i napisala. Nikome nije drago (bar ne u istom trenutku desavanja, I ako se ne volimo cesto lagati) kad od druge strane dobije sljagu. Na to sam se ciljano i pogotovo i osvrnula. Ostatak je vec u predhodnom postu zabiljezeno. Tj kako ko (ne)odgovarajuce vrati. Neko slicnom mjerom, neko istom. Neko je doista zasadjen miroljubivom lozinkom, neko prosipa cvijece i poljupce drugoj strani, ne zato sto je doista takav, nego samo da dokaze kako je biva bolji. A uopste nije. Neko jasno i neagresivno, da direktno do znanja, da dobiveno ne zeli, niti inace drugima nudi.. neko se okrene i ode. Izabir najcesce pronadjemo u sebi. Spletom dosta toga. I ne uvijek na isti nacin.
Chloe wrote: ↑28 Dec 2019, 12:07
Ko tebe kaamenom, ti njega kruhom, nije li to jedna od naših narodnih izreka?!
Meni se ne dopada osvetoljubivost, svadjanje, i sve ono što danas predstavlja "jak karakter" .
Posebno je se jezim na ono "oko za oko, zub za zub".
Uostalom, zašto uopće mora dolaziti do šaamara?
Moze doci i do samara (figurativo) zato sto smo kao individue (generalno) razliciti. Ne mora se odma misliti na pandorinu posudu zla, koje se (vjerujem) sklapa mozgom mnogo potentnijim od mozga nas obicnih smrtnika. Dar govora (a poslije i sklop razumijevanja) nije uvijek dovoljan, iz vise razloga (drustveno stanje, kulturno, duhovno, karakterno itd) za rijesavanje nekih zapleta. Licno mislim ono sto sam i napisala. Nikome nije drago (bar ne u istom trenutku desavanja, I ako se ne volimo cesto lagati) kad od druge strane dobije sljagu. Na to sam se ciljano i pogotovo i osvrnula. Ostatak je vec u predhodnom postu zabiljezeno. Tj kako ko (ne)odgovarajuce vrati. Neko slicnom mjerom, neko istom. Neko je doista zasadjen miroljubivom lozinkom, neko prosipa cvijece i poljupce drugoj strani, ne zato sto je doista takav, nego samo da dokaze kako je biva bolji. A uopste nije. Neko jasno i neagresivno, da direktno do znanja, da dobiveno ne zeli, niti inace drugima nudi.. neko se okrene i ode. Izabir najcesce pronadjemo u sebi. Spletom dosta toga. I ne uvijek na isti nacin.
Ooooo minula me mahnitost pisanja pisma...
Uvijek polazim od sebe, ne osjećam se dobro ako znam da sam nekog povrijedila nesvjesno, a povrijediti svjesno tek budi u meni grižnju savjest, ružne emocije. Nije bitno šta će ko misliti, kako će me neko doživjeti, jendnostavno mir i zadovoljstvo sa samom sobom mi je najvažnija.
Ma nema veze, interesantnije je kad smo različiti....
ne osjećam se dobro ako znam da sam nekog povrijedila nesvjesno, a povrijediti svjesno tek budi u meni grižnju savjest, ružne emocije.
Ali moze se desiti.
Nastavila bih ovo... Zanimljivo mi... Ali moram vas jos malo prelistati pa bjezim.
Hajd' vaala tetkić.
Može se o tome pisati pisati... Ali opet ćemo biti onakvi kakvi jesmo. A svi će nas doživljavati drugačije, i opet najvažnije je voljeti sebe, pa kakvi god bili.
“Tuga te priprema za radost. Ona nasilno mete sve iz tvoje kuće, tako da nova radost može pronaći mjesto za ulazak. Ona otresa žute listove s grana tvog srca, kako bi svježe, zeleno lišće moglo narasti na tom mjestu. Izvlači trulo korijenje da bi novo skriveno korijenje imalo prostora da izraste. Što god da tuga otrese iz tvoga srca, mnogo bolje stvari će zauzeti njihovo mjesto.“
Prvo pravilo: To kako doživljavamo Boga izravan je odraz toga kao doživljavamo sebe. Ukoliko pomisao na Boga u nama izaziva strah i krivnju, to znači da iz nas izvire puno straha i krivnje. Ako Boga doživljavamo kao punog ljubavi i suosjećanja, mi smo isti takvi.
Šesto pravilo: Većina problema na ovome svijetu nastaje zbog jezičnih pogrešaka i jednostavnih nesporazuma. Nikada riječi ne shvaćajte doslovno. Kada uđete u područje ljubavi, jezik kakvog poznajemo postaje suvišan. Ono što se riječima ne može iskazati može se naslutiti jedino u tišini.
kim
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
