Poučne priče i mudrosti
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help sh
SAMO ČOVJEK
Ne postoji hrvatska, srpska, židovska, bošnjačka ili bilo čija nacionalna smrt.
Smrt je – smrt.
Kao što je život – život.
Moj život je u svakom čovjeku,
prema tome i moja smrt je u svakom čovjeku.
Sve što se svijetu događa i meni se događa.
Jedini nacionalizam, koji po meni nije primitivizam,
jest pripadnost ljudskoj dobroti i ljudskom srcu.
Ako me pitate čiji sam pjesnik, odgovorit ću vam
ja sam pjesnik od takve narodnosti.
Samo čovjek…
Ne postoji hrvatska, srpska, židovska, bošnjačka ili bilo čija nacionalna smrt.
Smrt je – smrt.
Kao što je život – život.
Moj život je u svakom čovjeku,
prema tome i moja smrt je u svakom čovjeku.
Sve što se svijetu događa i meni se događa.
Jedini nacionalizam, koji po meni nije primitivizam,
jest pripadnost ljudskoj dobroti i ljudskom srcu.
Ako me pitate čiji sam pjesnik, odgovorit ću vam
ja sam pjesnik od takve narodnosti.
Samo čovjek…
- srculence7
- Forum [Bot]
- Posts: 18138
- Joined: 31 Mar 2016, 03:35
- Location: iza zatvorenih vrata
- Has thanked: 3742 times
- Been thanked: 3693 times
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Svest nema granica: što više postajete svesni, više shvatate koliko je još moguće ispred. Kada dostignete jedan vrhunac, pred vama se pojavljuje drugi. Vaša biologija je vaš koren, vaša svest je vaše cvetanje. Čovek se rađa kao seme; može da postane cvet, a može i da ne postane. To zavisi od vas i od toga šta radite sa sobom; sve zavisi od vas, rastete li ili ne.
To je vaš izbor - i u svakom trenutku se s tim izborom morate suočiti; svakog trenutka ste na raskrsnici. A razvoj svesti vam donosi tranformaciju. Transformisani ljudi postaju nezavisniji, slobodni... Transformisani ljudi postaju tako svesni i tako inteligentni da mogu da prozru sve igre svih onih koji žele da vladaju strahom. Nisu ničiji sledbenici, oni žive novu vrstu života - ne žive život gomile, već život pojedinca. Postaju lavovi, nisu više ovce.
Umesto da razmišljate o tome šta je svrha vašeg života, koja je umetnost življenja, šta je cilj, usredsredite se na ono gde vaš život nastaje, na sam koren odakle crpite snagu. „Zađite duboko u sebe u potrazi za korenima svog života i odjednom ćete naći ono što su mistici nazivali prosvetljenjem, buđenjem ili iskustvom božanskog. Posle tog iskustva ste potpuno druga osoba."
Ako igrate, onda ste igra. Ako pevate, onda ste pesma. Ako volite, onda ste ljubav. Ako slušate, onda ste samo uši i sve drugo je nestalo. Tad svaki trenutak postaje toliko pun i ta punoća se širi dalje. Moj naglasak je na glagolima, ne na imenicama; izbegavajte imenice koliko možete. Život nije imenica, on je zapravo „življenje", ne „život". Nije ljubav, voljenje je. Nije odnos, odnošenje je. Nije pesma, pevanje je. Nije ples, plesanje je...
To je izazov koji treba prihvatiti. Oni koji ne prihvataju izazov ostaju beskičmenjaci. Volite i volite dublje. Patite i patite dublje. Volite totalno i patite totalno, jer je to način kako nečisto zlato prolazi kroz vatru i postaje čisto. Ko želi da dopre do vrhova, mora da preuzme rizik da se izgubi. Ko želi da se popne na najviše vrhove, mora preuzeti rizik da padne odnekud, da sklizne. Što je veća želja za rastom, sve više opasnosti se mora prihvatiti.Da biste mogli da se povežete sa nekim drugim, povežite se sa sobom: to je osnovni uslov koji treba ispuniti. Bez toga, ništa nije moguće. Sa tim, ništa nije nemoguće. Ljubav je kada spoznate svoje unutrašnje nebo. Vezivanje je istraživanje - istraživanje tuđe svesti, istraživanje tuđe teritorije. Ali kada istražujete tuđu teritoriju, morate da dozvolite i rado prihvatite da taj drugi istražuje vas; to ne može biti jednosmeran saobraćaj.
A možete dozvoliti drugome da vas istražuje samo kad imate nešto, neko blago u sebi. Onda nema straha. U stvari, možete pozvati gosta, prihvatiti ga, uvesti ga, želeti da uđe. Želećete da vidi šta ste otkrili u sebi, želećete to da podelite. Unesite duhovnost u sve što radite, posebno u vođenje ljubavi. Dok vodite ljubav, meditirajte. Ljubav nije samo fizički čin; ulijte svoju dušu u njega.
Ne možete voleti manje i ne možete voleti više - jer ljubav nije kvantitet. Ona je kvalitet koji je nemerljiv. Ljubav je uvek savršena. Ako nije savršena, onda je nema...
*Osho
To je vaš izbor - i u svakom trenutku se s tim izborom morate suočiti; svakog trenutka ste na raskrsnici. A razvoj svesti vam donosi tranformaciju. Transformisani ljudi postaju nezavisniji, slobodni... Transformisani ljudi postaju tako svesni i tako inteligentni da mogu da prozru sve igre svih onih koji žele da vladaju strahom. Nisu ničiji sledbenici, oni žive novu vrstu života - ne žive život gomile, već život pojedinca. Postaju lavovi, nisu više ovce.
Umesto da razmišljate o tome šta je svrha vašeg života, koja je umetnost življenja, šta je cilj, usredsredite se na ono gde vaš život nastaje, na sam koren odakle crpite snagu. „Zađite duboko u sebe u potrazi za korenima svog života i odjednom ćete naći ono što su mistici nazivali prosvetljenjem, buđenjem ili iskustvom božanskog. Posle tog iskustva ste potpuno druga osoba."
Ako igrate, onda ste igra. Ako pevate, onda ste pesma. Ako volite, onda ste ljubav. Ako slušate, onda ste samo uši i sve drugo je nestalo. Tad svaki trenutak postaje toliko pun i ta punoća se širi dalje. Moj naglasak je na glagolima, ne na imenicama; izbegavajte imenice koliko možete. Život nije imenica, on je zapravo „življenje", ne „život". Nije ljubav, voljenje je. Nije odnos, odnošenje je. Nije pesma, pevanje je. Nije ples, plesanje je...
To je izazov koji treba prihvatiti. Oni koji ne prihvataju izazov ostaju beskičmenjaci. Volite i volite dublje. Patite i patite dublje. Volite totalno i patite totalno, jer je to način kako nečisto zlato prolazi kroz vatru i postaje čisto. Ko želi da dopre do vrhova, mora da preuzme rizik da se izgubi. Ko želi da se popne na najviše vrhove, mora preuzeti rizik da padne odnekud, da sklizne. Što je veća želja za rastom, sve više opasnosti se mora prihvatiti.Da biste mogli da se povežete sa nekim drugim, povežite se sa sobom: to je osnovni uslov koji treba ispuniti. Bez toga, ništa nije moguće. Sa tim, ništa nije nemoguće. Ljubav je kada spoznate svoje unutrašnje nebo. Vezivanje je istraživanje - istraživanje tuđe svesti, istraživanje tuđe teritorije. Ali kada istražujete tuđu teritoriju, morate da dozvolite i rado prihvatite da taj drugi istražuje vas; to ne može biti jednosmeran saobraćaj.
A možete dozvoliti drugome da vas istražuje samo kad imate nešto, neko blago u sebi. Onda nema straha. U stvari, možete pozvati gosta, prihvatiti ga, uvesti ga, želeti da uđe. Želećete da vidi šta ste otkrili u sebi, želećete to da podelite. Unesite duhovnost u sve što radite, posebno u vođenje ljubavi. Dok vodite ljubav, meditirajte. Ljubav nije samo fizički čin; ulijte svoju dušu u njega.
Ne možete voleti manje i ne možete voleti više - jer ljubav nije kvantitet. Ona je kvalitet koji je nemerljiv. Ljubav je uvek savršena. Ako nije savršena, onda je nema...
*Osho
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.
- Mutevelija
- Selonačelnik
- Posts: 86359
- Joined: 28 Nov 2015, 20:04
- Has thanked: 853 times
- Been thanked: 1647 times
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Moram ramzisliti na sta ga trosim
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
- srculence7
- Forum [Bot]
- Posts: 18138
- Joined: 31 Mar 2016, 03:35
- Location: iza zatvorenih vrata
- Has thanked: 3742 times
- Been thanked: 3693 times
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
U jednom od najtežih razdoblja u svom životu, tvorac kultne knjige "Mali princ" Antoine de Saint-Exupéry napisao je ovu molitvu za koju malo ljudi zna.
"Bože, ne molim se za čuda i vizije, samo tražim snagu za svoje dane. Nauči me umetnosti sitnih koraka. Učini me pametnim i snalažljivim, tako da mogu da dođem do važnih otkrića i iskustava u raznolikim danima. Pomozi mi da koristim svoje vreme bolje. Pokaži mi kako da prosuđujem da li je nešto važno ili ne.
Molim se za moć discipline i umerenosti, ne samo da bih išao kroz svoj život, već da bih živeo razumno i da bih mogao da posmatram neočekivana zadovoljstva i dostignuća. Čuvaj me od naivnog verovanja da sve u životu mora da ide glatko. Daj mi trezveno priznanje da su nam teškoće, neuspesi i promašaji dati od života samog da bi nas učinio zrelim i odraslim ljudima.
Pošalji mi pravu osobu u pravo vreme, koja će imati dovoljno hrabrosti i ljubavi da upotpuni istinu!
Znam da se mnogi problemi rešavaju sami od sebe, pa te molim da me naučiš strpljenju. Znaš koliko su nam potrebna prijateljstva. Učini me vrednim tih najlepših, najtežih, najrizičnijih i najlomljivijih darova života.
Daj mi dovoljno mašte da bih mogao da je delim sa nekim, na pravom mestu, u pravo vreme, rečima ili tišinom. Poštedi me straha od onog što (mi) nedostaje u životu. Nemoj mi dati stvari koje želim, već stvari koje su mi potrebne. Nauči me umetnosti sitnih koraka!"
"Bože, ne molim se za čuda i vizije, samo tražim snagu za svoje dane. Nauči me umetnosti sitnih koraka. Učini me pametnim i snalažljivim, tako da mogu da dođem do važnih otkrića i iskustava u raznolikim danima. Pomozi mi da koristim svoje vreme bolje. Pokaži mi kako da prosuđujem da li je nešto važno ili ne.
Molim se za moć discipline i umerenosti, ne samo da bih išao kroz svoj život, već da bih živeo razumno i da bih mogao da posmatram neočekivana zadovoljstva i dostignuća. Čuvaj me od naivnog verovanja da sve u životu mora da ide glatko. Daj mi trezveno priznanje da su nam teškoće, neuspesi i promašaji dati od života samog da bi nas učinio zrelim i odraslim ljudima.
Pošalji mi pravu osobu u pravo vreme, koja će imati dovoljno hrabrosti i ljubavi da upotpuni istinu!
Znam da se mnogi problemi rešavaju sami od sebe, pa te molim da me naučiš strpljenju. Znaš koliko su nam potrebna prijateljstva. Učini me vrednim tih najlepših, najtežih, najrizičnijih i najlomljivijih darova života.
Daj mi dovoljno mašte da bih mogao da je delim sa nekim, na pravom mestu, u pravo vreme, rečima ili tišinom. Poštedi me straha od onog što (mi) nedostaje u životu. Nemoj mi dati stvari koje želim, već stvari koje su mi potrebne. Nauči me umetnosti sitnih koraka!"
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.
- srculence7
- Forum [Bot]
- Posts: 18138
- Joined: 31 Mar 2016, 03:35
- Location: iza zatvorenih vrata
- Has thanked: 3742 times
- Been thanked: 3693 times
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
6 savjeta za život
1.Ne trebamo biti netko ili nešto.
Ne trebamo nikoga zadiviti. Kao društvo smo postali zabrinuti pratimo li posljednju modu, kako izgledamo i hoćemo li zadiviti druge. Zbog čega? Koga briga?
Pokušavamo ispuniti očekivanja drugih ljudi u vezi nas.
To u suštini nema nikakvog smisla. Vječno pokušavanje dokazati se drugima nas samo uznemirava. Čak i kada ostvarimo svoj izgled, svoj status, sliku ili što god pokušavamo ostvariti, većina ljudi neće ni primjetiti. Zašto se onda uopće i trudimo?
Naša zaokupiranost sa vanjštinom nas je odvukla od nas samih. Jednom kad otpustimo naš ego, osjećamo slobodu koja nam dopušta da uistinu okusimo život potpuno,bez ikakve težine očekivanja koja nas koče.
2. Naučite od onih koji znaju
“Postoje samo dva načina kako živjeti. Jedan kao da ništa nije čudo. Drugi kao da je sve čudo.” Albert Einstein
Proučavajući velike učitelje i savjetnike možemo razviti mudrost od znanja koji oni dijele. Ako želite naučiti, rasti i postati mudra osoba onda se trebate družiti s mudrima i s ljudima od znanja. Ako želite naučiti neki zanat ili umjetnost onda je dobar početak gledati što drugi rade.
Učenje je proces promatranja našeg ja i ponašanja drugih kako bi to primjenili i poboljšalji naše djelovanje i rezultate. Možemo smanjiti potrebno vrijeme učenja vještina ili bilo čega drugog što želite naučiti. Značajna stvar ovdje je utjecaj. Dobijate pristup nečijem znanju i iskustvu za koje je njima možda trebao i čitav životni vijek kako bi ga sakupili, razvili i naučili.
Zbog toga knjige, čitanje i gledanje obrazovnih programa mogu biti naši veliki učitelji. Možda nisu zamjena za iskustvo, ali su od velike važnosti pri ubrzavanju procesa učenja. Jedna knjiga može sadržavati dvadeset ili trideset godina sakupljane mudrosti, a ipak vi to pročitate u nekoliko dana. O tome pričam, o utjecaju.
Ako ste primili informaciju iz knjige, onda ste učinkovito dobili nove ideje, vještine, mudrost i znanje u djeliću vremena. Žeđ za znanjem povećava sposobnost osobe i donosi nove ideje, razmišljanja i kreativnost. Potražite stoga velike učitelje i eksperte i proučavajte što su oni naučili i mudrost koju dijele. Budite spremni istaživati misterije svemira i oslobobodite se na taj način.
3. Unesite osvještenje u svoj život
“Nesvjestan život nije vrijedan življenja.” – Sokrat
Danas raste tendencija prema cjelovitom načinu života s fokusom na kvalitetu, a ne kvantitetu. Ulazimo u period gdje ćemo vidjeti porast fokusa na osobni razvoj i doprinos društvu.
Ljudi žive ovako već desetljećima, ali ipak za većinu je i dalje izazov uravnotežiti posao sa svojim načinom života.
Značenje života je nedostižno u bogatoj ponudi zabave koju 21. stoljeće nudi.
Tehnološki napredak nudi zabavu i mogućnosti koji do prije nekoliko desetljeća nisu postojale. Vježbajte kako biti prisutan u trenutku i osjetite podražaje, osjećaje i emocije koje svaki trenutak nudi.
Naši potencijali su neograničeni, ali potrebno je postati svjestan da naš život čine naše navike i trebamo ih provjeriti.
4. Spoznajte da svi imamo neke uvjetovanosti
“Jedini izvor znanja je iskustvo” Albert Einstein
Postanite svjesni kako na nas utječu razne komunikacije, prošla iskustva, situacije i emocije. Moderno društvo i mnogi individualci u njemu si dopuštaju da ih se uvjetuje. Život i njegove misterije se mogu ignorirati. Mnogi od nas su zbunjeni, izolirani i puni sumnji.
Sudjelujući u površnim djelatnostima hedonističke potrage pokušavamo zaboraviti smisao života. Uvjetovani smo gledati na stvari kao dobre ili loše, crne ili bijele, gore ili dole. Učenja duhovnih učitelja nam govore da je sve savršeno. Stoga, uživajmo u trenucima, životu i svemu na što naiđemo.
Potražite mir, ljepotu i raznolikost u svemu što radite, gledate i osjećate. Poput Zen priče u kojoj čovjek ulazi u mesnicu i kaže “Želim najbolje meso koje imate”, a mesar odgovori, “Sve što vidite je najbolje”. Tražite li najbolje uvijek ili ste zadovoljni s onim što imate? Zašto želimo biti bolji, snažniji, brži, uspješniji ili što god to bilo? Tko nam je rekao da je to dobro?
Jednom kad napravimo korak unazad i sagledamo kako naše uvjetovanosti utječu na naš život, možemo ih početi otpuštati i možemo krenuti prema mjestu koje je slobodno, slobodno od predrasuda, mržnje i nasilja, i ide prema mjestu ljubavi, samilosti i razumijevanja.
5. Osvijestite da vi stvarate svoja iskustva
“Doživljaj nije nešto što se čovjeku događa. Doživljaj je ono što čovjek učini sa onim što mu se događa.” Aldous Leonard Huxley
Promatranje iskustava nam dopušta donositi bolje odluke. Promatranje je važan dio u razvoju naše evolucije. Dobar dio današnjeg društva vrti se oko “raditi” a ne “biti” i promatrati. Pogledajte vaša iskustva. Jako često pregledamo, okrenemo glavu i ne učimo iz svojih iskustava.
I jako rijetko se duboko zagledamo u svoja iskustva i naučimo iz njih. Opet dođemo točno u istu situaciju i loše navike. Jedino promatranjem, kao što veliki učitelji rade, možemo naučiti i razumjeti da naša iskustva nisu ni dobra ni loša.
Važno je kako ih opažamo i što učimo iz tih iskustava. Potrebno je zapitati se što smo naučili iz ovog iskustva i što možemo iz toga izvući? Zašto nam se to dogodilo? Kakav utjecaj naša djela imaju na druge i na okolinu? Naše iskustvo života stvaraju odluke koje donosimo i kako tumačimo zbivanja. Naši izbori odlučuju kakav ćemo život imati.
Želimo li život pun bijede ili sreće? Naše misli određuju kako ćemo se ponašati prem drugima i prema okolini. Razumijevanje da mi biramo i imamo kontrolu nad sudbinom krećemo od odvojenosti prema povezanosti, ljubavi i samilosti.
6. Kako živite svoj život – kroz strah ili ljubav?
“Jedna svijeća može zapaliti tisuće svijeća, a njen život se tako ne skraćuje. Sreća se nikada ne gubi dijeljenjem.” – Buddha
Imati sretan život znači živjeti s ljubavlju i otpustiti strah. Ljudska bića su prvenstveno motivirana s dvije emocije, ljubav i strah. Ova dva ekstrema utječu na svaki aspekt našeg života. Strah se nalazi na jednom kraju, dok je ljubav na drugom kraju. Na ekonomskoj i društvenoj skali vidimo da su cijele industrije bazirane i uspjevaju na strahu.
Veliki učitelji razumiju da osobe koje žive s ljubavlju mogu pokoriti sve. Učitelji znaju da im ne trebaju potvrde drugih, nisu vezani za izvanjske stvari, i razumiju da se sreća, samilost i ljubav moraju manifestirati iznutra.
1.Ne trebamo biti netko ili nešto.
Ne trebamo nikoga zadiviti. Kao društvo smo postali zabrinuti pratimo li posljednju modu, kako izgledamo i hoćemo li zadiviti druge. Zbog čega? Koga briga?
Pokušavamo ispuniti očekivanja drugih ljudi u vezi nas.
To u suštini nema nikakvog smisla. Vječno pokušavanje dokazati se drugima nas samo uznemirava. Čak i kada ostvarimo svoj izgled, svoj status, sliku ili što god pokušavamo ostvariti, većina ljudi neće ni primjetiti. Zašto se onda uopće i trudimo?
Naša zaokupiranost sa vanjštinom nas je odvukla od nas samih. Jednom kad otpustimo naš ego, osjećamo slobodu koja nam dopušta da uistinu okusimo život potpuno,bez ikakve težine očekivanja koja nas koče.
2. Naučite od onih koji znaju
“Postoje samo dva načina kako živjeti. Jedan kao da ništa nije čudo. Drugi kao da je sve čudo.” Albert Einstein
Proučavajući velike učitelje i savjetnike možemo razviti mudrost od znanja koji oni dijele. Ako želite naučiti, rasti i postati mudra osoba onda se trebate družiti s mudrima i s ljudima od znanja. Ako želite naučiti neki zanat ili umjetnost onda je dobar početak gledati što drugi rade.
Učenje je proces promatranja našeg ja i ponašanja drugih kako bi to primjenili i poboljšalji naše djelovanje i rezultate. Možemo smanjiti potrebno vrijeme učenja vještina ili bilo čega drugog što želite naučiti. Značajna stvar ovdje je utjecaj. Dobijate pristup nečijem znanju i iskustvu za koje je njima možda trebao i čitav životni vijek kako bi ga sakupili, razvili i naučili.
Zbog toga knjige, čitanje i gledanje obrazovnih programa mogu biti naši veliki učitelji. Možda nisu zamjena za iskustvo, ali su od velike važnosti pri ubrzavanju procesa učenja. Jedna knjiga može sadržavati dvadeset ili trideset godina sakupljane mudrosti, a ipak vi to pročitate u nekoliko dana. O tome pričam, o utjecaju.
Ako ste primili informaciju iz knjige, onda ste učinkovito dobili nove ideje, vještine, mudrost i znanje u djeliću vremena. Žeđ za znanjem povećava sposobnost osobe i donosi nove ideje, razmišljanja i kreativnost. Potražite stoga velike učitelje i eksperte i proučavajte što su oni naučili i mudrost koju dijele. Budite spremni istaživati misterije svemira i oslobobodite se na taj način.
3. Unesite osvještenje u svoj život
“Nesvjestan život nije vrijedan življenja.” – Sokrat
Danas raste tendencija prema cjelovitom načinu života s fokusom na kvalitetu, a ne kvantitetu. Ulazimo u period gdje ćemo vidjeti porast fokusa na osobni razvoj i doprinos društvu.
Ljudi žive ovako već desetljećima, ali ipak za većinu je i dalje izazov uravnotežiti posao sa svojim načinom života.
Značenje života je nedostižno u bogatoj ponudi zabave koju 21. stoljeće nudi.
Tehnološki napredak nudi zabavu i mogućnosti koji do prije nekoliko desetljeća nisu postojale. Vježbajte kako biti prisutan u trenutku i osjetite podražaje, osjećaje i emocije koje svaki trenutak nudi.
Naši potencijali su neograničeni, ali potrebno je postati svjestan da naš život čine naše navike i trebamo ih provjeriti.
4. Spoznajte da svi imamo neke uvjetovanosti
“Jedini izvor znanja je iskustvo” Albert Einstein
Postanite svjesni kako na nas utječu razne komunikacije, prošla iskustva, situacije i emocije. Moderno društvo i mnogi individualci u njemu si dopuštaju da ih se uvjetuje. Život i njegove misterije se mogu ignorirati. Mnogi od nas su zbunjeni, izolirani i puni sumnji.
Sudjelujući u površnim djelatnostima hedonističke potrage pokušavamo zaboraviti smisao života. Uvjetovani smo gledati na stvari kao dobre ili loše, crne ili bijele, gore ili dole. Učenja duhovnih učitelja nam govore da je sve savršeno. Stoga, uživajmo u trenucima, životu i svemu na što naiđemo.
Potražite mir, ljepotu i raznolikost u svemu što radite, gledate i osjećate. Poput Zen priče u kojoj čovjek ulazi u mesnicu i kaže “Želim najbolje meso koje imate”, a mesar odgovori, “Sve što vidite je najbolje”. Tražite li najbolje uvijek ili ste zadovoljni s onim što imate? Zašto želimo biti bolji, snažniji, brži, uspješniji ili što god to bilo? Tko nam je rekao da je to dobro?
Jednom kad napravimo korak unazad i sagledamo kako naše uvjetovanosti utječu na naš život, možemo ih početi otpuštati i možemo krenuti prema mjestu koje je slobodno, slobodno od predrasuda, mržnje i nasilja, i ide prema mjestu ljubavi, samilosti i razumijevanja.
5. Osvijestite da vi stvarate svoja iskustva
“Doživljaj nije nešto što se čovjeku događa. Doživljaj je ono što čovjek učini sa onim što mu se događa.” Aldous Leonard Huxley
Promatranje iskustava nam dopušta donositi bolje odluke. Promatranje je važan dio u razvoju naše evolucije. Dobar dio današnjeg društva vrti se oko “raditi” a ne “biti” i promatrati. Pogledajte vaša iskustva. Jako često pregledamo, okrenemo glavu i ne učimo iz svojih iskustava.
I jako rijetko se duboko zagledamo u svoja iskustva i naučimo iz njih. Opet dođemo točno u istu situaciju i loše navike. Jedino promatranjem, kao što veliki učitelji rade, možemo naučiti i razumjeti da naša iskustva nisu ni dobra ni loša.
Važno je kako ih opažamo i što učimo iz tih iskustava. Potrebno je zapitati se što smo naučili iz ovog iskustva i što možemo iz toga izvući? Zašto nam se to dogodilo? Kakav utjecaj naša djela imaju na druge i na okolinu? Naše iskustvo života stvaraju odluke koje donosimo i kako tumačimo zbivanja. Naši izbori odlučuju kakav ćemo život imati.
Želimo li život pun bijede ili sreće? Naše misli određuju kako ćemo se ponašati prem drugima i prema okolini. Razumijevanje da mi biramo i imamo kontrolu nad sudbinom krećemo od odvojenosti prema povezanosti, ljubavi i samilosti.
6. Kako živite svoj život – kroz strah ili ljubav?
“Jedna svijeća može zapaliti tisuće svijeća, a njen život se tako ne skraćuje. Sreća se nikada ne gubi dijeljenjem.” – Buddha
Imati sretan život znači živjeti s ljubavlju i otpustiti strah. Ljudska bića su prvenstveno motivirana s dvije emocije, ljubav i strah. Ova dva ekstrema utječu na svaki aspekt našeg života. Strah se nalazi na jednom kraju, dok je ljubav na drugom kraju. Na ekonomskoj i društvenoj skali vidimo da su cijele industrije bazirane i uspjevaju na strahu.
Veliki učitelji razumiju da osobe koje žive s ljubavlju mogu pokoriti sve. Učitelji znaju da im ne trebaju potvrde drugih, nisu vezani za izvanjske stvari, i razumiju da se sreća, samilost i ljubav moraju manifestirati iznutra.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Cudo predaje
Nemojte tragati za mirom.
Nemojte tragati za bilo kojim stanjem, osim onog u kome se sada nalazite; u suprotnom, izazvat ćete unutarnji sukob i nesvjesni otpor.
Oprostite sebi što niste spokojni.
Onog trenutka kada potpuno prihvatite svoje nespokojstvo, ono će se preobraziti u spokojstvo.
Sve što u potpunosti prihvatite, odvest će vas do cilja, odvest će vas do spokojstva.
TO JE ČUDO PREDAJE.
– Eckhart Tolle
Nemojte tragati za mirom.
Nemojte tragati za bilo kojim stanjem, osim onog u kome se sada nalazite; u suprotnom, izazvat ćete unutarnji sukob i nesvjesni otpor.
Oprostite sebi što niste spokojni.
Onog trenutka kada potpuno prihvatite svoje nespokojstvo, ono će se preobraziti u spokojstvo.
Sve što u potpunosti prihvatite, odvest će vas do cilja, odvest će vas do spokojstva.
TO JE ČUDO PREDAJE.
– Eckhart Tolle
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Imal' sta novo na samoubjedjivanju?
Nema.
Idem da Promjenim Jedno Slovo.
Nema.
Idem da Promjenim Jedno Slovo.
. . . . . . . . .
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Ko sto vidis ima, ali nista konkretno za tvoj slucaj. Morat ces si pomoc potrazit na drugom mjestu
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
A ti ovdje trazis pomoc?
. . . . . . . . .
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Za tvoju informaciju, dokazano je da pozitivne afirmacije pozitivno uticu na covjeka.
I sta si se ufatio self help shits. Ja sam bice od krvi, mesa i mana. Moras naci nesto drugo, ovo me uopce ne pogadja
I sta si se ufatio self help shits. Ja sam bice od krvi, mesa i mana. Moras naci nesto drugo, ovo me uopce ne pogadja
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Iskreno govoreci, nisam se tebi ni obratio.
Al' eto, vjeruj da jesam.
Il' primjeni nesto od ovih mudrosti na situaciju kada neko vjeruje da mu se stalno obracaju.
Al' eto, vjeruj da jesam.
Il' primjeni nesto od ovih mudrosti na situaciju kada neko vjeruje da mu se stalno obracaju.
. . . . . . . . .
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Priznajem nisam skuzila da pricas sam sa sobom
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
To sto se ne obratim tebi, ne znaci da pricam sam sa sobom.
Opet si propsutila pouku svojih self-help shitova.
Hajde jos malo treniraj, doci ce ti jednom.
Opet si propsutila pouku svojih self-help shitova.
Hajde jos malo treniraj, doci ce ti jednom.
. . . . . . . . .
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Hocu, hocu
A ti se nastavi obracat sam sebi, jer s obzirom na tvoju "sposobnost" zdrave komunikacije, niko ti na kraju nece ni ostati s kim bi mogao normalno popricati
Ali nemoj se zalostiti. Komunikacija se moze unaprijediti.
I kad vec viris ovdje, maksuz cu ti naci nesto vezano za tu temu.
Ps. Nema na cemu
A ti se nastavi obracat sam sebi, jer s obzirom na tvoju "sposobnost" zdrave komunikacije, niko ti na kraju nece ni ostati s kim bi mogao normalno popricati
Ali nemoj se zalostiti. Komunikacija se moze unaprijediti.
I kad vec viris ovdje, maksuz cu ti naci nesto vezano za tu temu.
Ps. Nema na cemu
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
That's what happens kad ti Forum postane zivot a zivot Forum
. . . . . . . . .
- Bla
- i dva polipa
- Posts: 75774
- Joined: 30 Aug 2013, 14:21
- Location: Rodna grudva
- Mood:
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 34 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Ovo je prvi level
A drugi level je kada ne moraš paziti hoće li ti biti žao ili ne jer znaš da neće
A drugi level je kada ne moraš paziti hoće li ti biti žao ili ne jer znaš da neće
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:
:
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
Da l’ stvarno crkneš ako ne kažeš što misliš?!
Mislim, da l’ stvarno odemo s ovoga svijeta (namjerno koristim eufemizam za crknuti iako ga u ostatku teksta neću koristiti) ako ispljunemo sve ono što nam trenutno leži na jeziku?
Mislim, da l’ stvarno ne uspijemo zaustaviti lavinu riječi koje nam se nakupljaju u glavi, potom putuju u želudac pa naposljetku završe u našim ustima?!
I mislim, da l’ stvarno ne ostanemo živi ako progutamo to govno od misli koje smo vlastitim rukama zapakirali u celofan i crvenu mašnu?!
Prije nekoliko dana zamijetih u komentaru jedne djevojke misao „Ja bi crkla da ne kažem šta mislim!“. I rekla je.
I više nego što je po mom skromnom mišljenju trebala. Njezina je misao bila ružna, degutantna i nimalo damska. No ona je mislila da je samo iskrena. Moram priznati da me zaintrigirala.
Misao, ne djevojka. Dakako, nije bilo prvi put da sam ju čula, ali je bilo prvi put da sam se pokušala sjetiti kada sam je i sama izrekla – i s druge strane, koliko puta mi se dogodilo da sam ju svjesno nadigrala na način da sam ostala hladne glave i hladnog jezika onda kada je ona žestoko gorjela.
Prvi put KADA ZAISTA NISAM CRKLA ne izgovorivši ono što mislim imala sam dvadeset i neku, studirala, radila i sve to tako kako dvadesetogodišnjaci rade. Sjećam se da sam polagala kolegij iz hrvatske književnosti, vrlo težak kolegij, i da sam se za njega pripremala mjesecima.
Broj pročitanih knjiga koje smo za ispit morali pripremiti bio je golem, pregolem, no kako sam živjela književnost taj mi broj nije teško padao, ipak priznajem, sve knjige s popisa nisam pročitala. Recimo Krležu. Ubijte me, ali nisam. Nisam mogla, točnije nisam stigla. Zašto?
Zato što sam uz redovni studij paralelno radila, a sve zato jer mi roditelji nisu mogli financirati studiranje. I to je u redu pomislila sam. Imam vremena, pročitat ću. Pa nije kraj svijeta. No čini se da je nekima itekako bio.
Netom prije polaganja ispita sjedila sam s kolegicom u hodniku faxa i komentirala popis knjiga. Otvoreno sam joj priznala da sam preskočila neke Krležine knjige i da mi ruku na srce i nije pretjerano drag, imam dražih rekoh joj! – na što se ona osmjehnu i reče: “Meni je Krleža najdraži.”. Njoj i našoj profesorici književnosti, pomislih.
Nedugo zatim nađosmo se zajedno u kabinetu za polaganje. Paralelno ispitivanje i na kraju zaključne ocjene. Njoj četvorka, meni trojka. Izdahnula sam s olakšanjem. To je to pomislila sam, jedan manje. Ispit mislim.
Na što me prenu njezin glas koji uzviknu. Profesorice kako njoj trojka, a meni četvorka? Ta nije pročitala pola Krležinih knjiga. Ja zaslužujem odličan. Nisam joj na to odgovorila ništa, samo sam se digla i tiho izašla iz kabineta.
Nikada neću zaboraviti kamen boli koji mi se pojavio u donjem dijelu trbuha. Bol, neugoda i sram. Ne nije me bilo sram nepročitanih knjiga, na koncu nije Krleža cijela hrvatska književnost, već me je bilo sram nje. Njezinih riječi. Njezine frustracije. Njezine slabosti.
Zar je to stvarno morala reći pomislila sam. Zar bi zaista crkla da je za sebe zadržala ono što misli?
Drugi put KADA ZAISTA NISAM CRKLA ne izgovorivši ono što mislim imala sam trideset i neku i jedna me ranjena duša pokušala povrijediti time što me javno nazvala patetičnom “književnicom s boce”.
Ne znam je li me time htjela obezvrijediti ili što, ali ono što znam da u tome nije uspjela. Pa kako bi?
Ja sam ponosna na sve ono što sam postigla u svom životu pa čak se znam i našaliti na vlastiti račun i reći ako treba i na roli papira ću tiskati svoje citate ako će to pripomoći ljudima sa zatvorom kojeg nose u duši…
Na spomenute riječi dotičnoj sam se zahvalila riječima: “Hvala ti što misliš na mene”. Šaljem ti ljubav. Malo je reći da je popizdila na to. Divno, pomislila sam, samo ljubav izaziva tako jaku emotivnu reakciju.
I treći put KADA ZAISTA NEĆU CRKNUTI ne izgovorivši ono što mislim svi su oni puti koji će se tek dogoditi, a koji će pokazati od čega sam satkana i kako reagiram na sve ružne riječi i djela koja nažalost ne mogu izbjeći, ali iznad kojih se itekako mogu izdići.
Mislim da je to to. Dozvolite mi, za kraj ovog teksta, da još malo živim u boci, u patetici, dozvolite mi da (po)vjerujem da se ne umire tako lako i da nitko od nas neće crknuti ako zadrži u sebi sve ono što misli.
Ali ajde, kužim, kada su usta puna govanaca ne možeš drugo nego ispljunuti ih ili progutati. Šteta da je tako malo hrabrih za radnju broj dva.
p.s. Krležu još uvijek čitam, a svima svakako preporučujem onu njegovu ‘Na rubu pameti’. Eh, ta mi je najdaža. Ako ona nije savršena knjiga za ovo ludo vrijeme u kojem živimo, onda ne znam koja knjiga jest! Do ponovnog pisanja ostajte mi živi i zdravi i s ustima punim cvijeća i ljubavi.
Mislim, da l’ stvarno odemo s ovoga svijeta (namjerno koristim eufemizam za crknuti iako ga u ostatku teksta neću koristiti) ako ispljunemo sve ono što nam trenutno leži na jeziku?
Mislim, da l’ stvarno ne uspijemo zaustaviti lavinu riječi koje nam se nakupljaju u glavi, potom putuju u želudac pa naposljetku završe u našim ustima?!
I mislim, da l’ stvarno ne ostanemo živi ako progutamo to govno od misli koje smo vlastitim rukama zapakirali u celofan i crvenu mašnu?!
Prije nekoliko dana zamijetih u komentaru jedne djevojke misao „Ja bi crkla da ne kažem šta mislim!“. I rekla je.
I više nego što je po mom skromnom mišljenju trebala. Njezina je misao bila ružna, degutantna i nimalo damska. No ona je mislila da je samo iskrena. Moram priznati da me zaintrigirala.
Misao, ne djevojka. Dakako, nije bilo prvi put da sam ju čula, ali je bilo prvi put da sam se pokušala sjetiti kada sam je i sama izrekla – i s druge strane, koliko puta mi se dogodilo da sam ju svjesno nadigrala na način da sam ostala hladne glave i hladnog jezika onda kada je ona žestoko gorjela.
Prvi put KADA ZAISTA NISAM CRKLA ne izgovorivši ono što mislim imala sam dvadeset i neku, studirala, radila i sve to tako kako dvadesetogodišnjaci rade. Sjećam se da sam polagala kolegij iz hrvatske književnosti, vrlo težak kolegij, i da sam se za njega pripremala mjesecima.
Broj pročitanih knjiga koje smo za ispit morali pripremiti bio je golem, pregolem, no kako sam živjela književnost taj mi broj nije teško padao, ipak priznajem, sve knjige s popisa nisam pročitala. Recimo Krležu. Ubijte me, ali nisam. Nisam mogla, točnije nisam stigla. Zašto?
Zato što sam uz redovni studij paralelno radila, a sve zato jer mi roditelji nisu mogli financirati studiranje. I to je u redu pomislila sam. Imam vremena, pročitat ću. Pa nije kraj svijeta. No čini se da je nekima itekako bio.
Netom prije polaganja ispita sjedila sam s kolegicom u hodniku faxa i komentirala popis knjiga. Otvoreno sam joj priznala da sam preskočila neke Krležine knjige i da mi ruku na srce i nije pretjerano drag, imam dražih rekoh joj! – na što se ona osmjehnu i reče: “Meni je Krleža najdraži.”. Njoj i našoj profesorici književnosti, pomislih.
Nedugo zatim nađosmo se zajedno u kabinetu za polaganje. Paralelno ispitivanje i na kraju zaključne ocjene. Njoj četvorka, meni trojka. Izdahnula sam s olakšanjem. To je to pomislila sam, jedan manje. Ispit mislim.
Na što me prenu njezin glas koji uzviknu. Profesorice kako njoj trojka, a meni četvorka? Ta nije pročitala pola Krležinih knjiga. Ja zaslužujem odličan. Nisam joj na to odgovorila ništa, samo sam se digla i tiho izašla iz kabineta.
Nikada neću zaboraviti kamen boli koji mi se pojavio u donjem dijelu trbuha. Bol, neugoda i sram. Ne nije me bilo sram nepročitanih knjiga, na koncu nije Krleža cijela hrvatska književnost, već me je bilo sram nje. Njezinih riječi. Njezine frustracije. Njezine slabosti.
Zar je to stvarno morala reći pomislila sam. Zar bi zaista crkla da je za sebe zadržala ono što misli?
Drugi put KADA ZAISTA NISAM CRKLA ne izgovorivši ono što mislim imala sam trideset i neku i jedna me ranjena duša pokušala povrijediti time što me javno nazvala patetičnom “književnicom s boce”.
Ne znam je li me time htjela obezvrijediti ili što, ali ono što znam da u tome nije uspjela. Pa kako bi?
Ja sam ponosna na sve ono što sam postigla u svom životu pa čak se znam i našaliti na vlastiti račun i reći ako treba i na roli papira ću tiskati svoje citate ako će to pripomoći ljudima sa zatvorom kojeg nose u duši…
Na spomenute riječi dotičnoj sam se zahvalila riječima: “Hvala ti što misliš na mene”. Šaljem ti ljubav. Malo je reći da je popizdila na to. Divno, pomislila sam, samo ljubav izaziva tako jaku emotivnu reakciju.
I treći put KADA ZAISTA NEĆU CRKNUTI ne izgovorivši ono što mislim svi su oni puti koji će se tek dogoditi, a koji će pokazati od čega sam satkana i kako reagiram na sve ružne riječi i djela koja nažalost ne mogu izbjeći, ali iznad kojih se itekako mogu izdići.
Mislim da je to to. Dozvolite mi, za kraj ovog teksta, da još malo živim u boci, u patetici, dozvolite mi da (po)vjerujem da se ne umire tako lako i da nitko od nas neće crknuti ako zadrži u sebi sve ono što misli.
Ali ajde, kužim, kada su usta puna govanaca ne možeš drugo nego ispljunuti ih ili progutati. Šteta da je tako malo hrabrih za radnju broj dva.
p.s. Krležu još uvijek čitam, a svima svakako preporučujem onu njegovu ‘Na rubu pameti’. Eh, ta mi je najdaža. Ako ona nije savršena knjiga za ovo ludo vrijeme u kojem živimo, onda ne znam koja knjiga jest! Do ponovnog pisanja ostajte mi živi i zdravi i s ustima punim cvijeća i ljubavi.
- Bla
- i dva polipa
- Posts: 75774
- Joined: 30 Aug 2013, 14:21
- Location: Rodna grudva
- Mood:
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 34 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
samo da zabilježim dokle sam stao, ostalo ću čitati kad se penzionišem
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:
:
Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help shit)
A ja sam mogla preslusati cijeli video sto si ti stavio
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 20 guests