Željko Krznarić

[dacina_curica]

Željko Krznarić, pjesnik...Rođen je 1946. godine u Varaždinu. S pravom ga zovu najboljim živućim piscem ljubavne poezije u Hrvatskoj. Malo ljudi zna da je "Uzalud vam trud svirači" za Prljavo kazalište, "Ruže i suze" za Indexe, "Da je moja mandolina znala" u izvedbi Kemala Montena...i druge pjesme koje rado pjevušimo, napisao upravo Željko Krznarić, mada ga podrugljivci nazivaju "piscem kuharica". On živi i radi u Zagrebu.

Napisao je i objavio desetak knjiga ljubavne poezije, za svoj pjesnički rad nagrađen je književnom nagradom "Zvonimir Golob" za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu "Ti imaš oči koje sam nekad viđao"…

(uvod preuzet s net-a, nije moj)

[dacina_curica]

Umro sam a ti mi oprosti

Umro sam a ti mi oprosti
sto sam tako zureci
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek cinio odlazeci.
Oprosti mi sto sam proljece
jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno slozene
snaci ces se
iz njih ljubav prosto izbija
te pjesme to sam ti sad ja.
Oprosti mi
nije bilo vremena za oprastanje
suvise smo se voljeli
da bi mogli nesto drugo.
Tako zureci nisam ni pomislio
da ces biti tuzna zbog svega
i sad mi je zao zbog te praznine
koja nas dijeli.
Zbog toga sto ce nas jednu
vjecnost
zvijezde razdvajati
i sto necu moci usne da ti
dodirnem.

[dacina_curica]

Ne diraj moje godine

Ne diraj moje godine
ne igraj se mojim rukama
ostavi moje usne...
Najbolje bi bilo za tebe
da odeš
da otvoriš vrata
ostaviš tu kafu koju pijemo
zaklopiš knjigu i
pokupiš tih svojih deset sličica
iz raznih razdoblja tvoga života.
Zasto me gledaš tako bezobrazno
tako toplo i nemirno
tebi ću, evo, samo tebi ću
otkriti tajnu
jer te želim spasiti od sebe i tuge
ja sam rođen u godini
loše berbe
i što možeš od mene dobiti
samo suzu na kraju.
Zato ti kažem
pokupi sve te tvoje nežnosti
skini poljupce sa mojih usana
ne ostavljaj te mirise na jastuku
jer tako te volim
a rođen sam u godini loše berbe
i znam da će sve to
loše završiti...

[dacina_curica]

Jedino sam tebi mogao pjesmom do srca
i jasno sagledati drugu obalu
jedino sam s tobom mogao u vecernje slike
varkom ulaziti bez suvisnih rijeci
jedino zbog tebe morao sam se odreci
svojih godina i pjesama
kad sam u svadji sa svijetom
na tvom tijelu najljepsu baladu stvarao
od tvoja dva oka u koje se sunce zaglavilo
od tvojih ruku
kao da me cvijece na livadama zvalo
jedino sam tebi mogao svoj zivot
u narucje poloziti
jer svi su me drugi varali i malo mi dali
jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti
a da me ne zaboli moja nemoguca dusa
navikla na raskrsca i ceste
jedino tebi i uvijek ce rijeke
u tom pravcu kretati zurno
kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi
nece to biti ni tako tesko
kod tebe ce sunce biti i pjesma
jedino cu tebi i poslije smrti
svoju zvijezdu dovoditi
da ti lice ne potamni od svega
jer tebi sam jedino znao
do srca pjesmom doci
i pomalo zaustaviti zivot
da te tako grubo ne zaboli tisina
iza moga lica
iza moga tijela

[dacina_curica]

Ne vjeruj da ja odlazim

ne vjeruj da ja odlazim
jer nemoguce je ostaviti taj krevet
u kojem smo smislili najljepse price
nemoguce je da me taj vjetar
odnese nekud
u neku ravnicu punu snijega
jer tko ce tako njezno
tvoje celo poljubiti
kome bi na pamet padale
takve lude stvari
da se zenimo svake noci
da ponekad pobjegnemo
ne vjeruj
gledaj
tu su jos moje cigarete
moj kaput
i moje srce
ja sam jos uvijek tako tvoj
da nemam vremena ni za sebe

[dacina_curica]

Kad te boli
i meni nije blistavo
i meni se oči zamute
pa kad tvoje usne šute
i meni preko usan riječi neće
pa je ovo puno sreće
zakopano u naša lica
kad te boli
zaboli me i ova ulica
i koraci me zabole
a to je valjda tako
kad se ljudi vole
kao ti i ja
ali i kad te boli
osjećam da me ipak
tvoje srce voli.

[dacina_curica]

sta ti nedostaje nocas
mislim osim mene
jer drugo je sve u redu
drugo nije vazno u ovoj noci
jer zvijezde ce ionako padati
i ovdje
i na zapadnim i istocnim obalama
mene nesto drugo zanima
mene zanima sto da ucinim
s ovim depresivnim
magnetskim poljem
i kako da umaknem nepovoljnim
strujanjima vjetrova s juga
koji u tvom srcu stvaraju
zrakoprazne prostore
sto ti nedostaje nocas
osim kucanja sata
mislim osim mene
jer sve drugo nije more koje se pjeni
nije to slag na sve
posebno na ono sto me dovodi
do ludila
pazi
jutra ce svejedno dolaziti
bez obzira na nasa stanja
ali mene nesto drugo zanima
meni to sto me ubija
moze biti slatko
i suzama razmazano lice
moze i to
a to sto ne mozes pogledati u oci
nikom
hajde molim te
ti bas kao neko dijete
uzivas u svemu sto ne mozes promijeniti
ma priznaj
da ti ja najvise nedostajem

[dacina_curica]

Ne pitaj kuda sam otišao

ne pitaj kuda sam otišao
gdje sam u kojem vlaku
prespavao svoje stanice
i koji mi je to snijeg u očima
bjelinom sjao
nad tvojim čelom
ne pitaj
ne lomi svoje srce u predvečerje
ne tuguj za mnom
šta sam ti ja mogao dati
skitnica
dijete tuge
ja koji sam za svojom zvijezdom
lutao i lomio nježnosti
ne pitaj stvarno
šta je samnom bilo
gdje me zora dočekuje
tko me ubija
i tko plače nijemim plačem
ne budi se sa mojim imenom na usni
tamo na sjeveru
bit će netko sličan meni
govorit će posljednje noćne vijesti
da sam možda mrtav
udarit će ptica kljunom na prozor
i ne misli suviše o meni
jer ćeš od tuge umrijeti
a ja to neću ni znati

[dacina_curica]

Odlazis

kazes zauvijek
uzimas cak i onaj stari kaput
koji je u ormaru visio
iz ciste sentimentalnosti
i rukavice izemdju ostalog
koje si nosila one hladne zime
kad su ti samo oci bile tople
ljubavi

ova godina mora da je lose pocela

ima u tome nesto
sto necemo nikada razumijeti
ima tako nekih tuga
koje ne osjetis
i koje te zateknu pri budjenju

i sad ti odlazis

nervozno palis cigaretu
okreni se jos jednom
i pogledaj me u oci
pogledaj u buducnost
koja gori negdje daleko
i reci
posteno od srca

znas i sama da takvih ljubavi
nema na svijetu

i sad kada odlazis
izadji tiho na prstima
predji tih par koraka
iz sadasnjosti

zaustavi vjetar

poneku sitnicu namjerno zaboravi
da se mozes vratiti
kad prodju godine
i kad srce zbroji sve dobro i lose

odlazis

cak i to cinis na svoj profinjen nacin
u sobi tisina
samo neka pjesma na radiju
dopola izgorjela svijeca
vani prve pahulje snijega

kraj kakav sam vec negdje citao u romanima
blesav i nepotreban
ubitacan
kraj koji ostavlja tragove

godina ce biti losa...

[dacina_curica]

Da sam te ukrao

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
Da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.

[dacina_curica]

Ispod tvog pogleda nazirem jasno neke plavičaste oblake
koji putuju s jedne na drugu stranu svijeta.
I kad dolazim i kad odlazim.
Uvijek su tu te zgusnute pahulje koje odredjuju položaj tvog pogleda.
Znaš, svijet je prepun pogleda.
Ima ih raznih. Kratkih, dugih, plahih, hrabrih.
Ima ih skrivenih, tajnih i plašljivih. Ima ih bojažljivih, snenih.
Neodlučnih i odlučnih. Svijet je prepun pogleda.
Ali postoji jedan... onaj tvoj pogled... drugačiji
... jednostavno neponovljiv.

[dacina_curica]

Raspoređujem stvari
onako kako bi ti voljela
sklad sobe u odrazu tvoga oka
tako bi moralo biti
i nebo u vazi
sa cvijetom koji voliš...
Ovo je grad kojem
nedostaje dugo tvoj hod
ovaj je grad bez tebe
živio svoje najbolje dane
a nisi ga izdala
jednostavno su strane svijeta
izgubile razum
knjige smo čitali
na drugim jezicima
a ljubav je ista
gde god se nađe
shvatio sam na jutarnjim
niskim temperaturama
izubijan tugom
koja je pljuštala cijele noći...
I raspoređujem redove
tvojih nježnosti
koji mi se zavlače u rukave...
Pod prozorom neka jutro čeka
dok mu ne dopustiš da te otkrije...
I moralo bi biti tako
sklad sobe u odrazu tvoga oka
izgubljene karte za nešto
gde smo morali ići
ali nas je oborio u krevet
prvi simptom strasti
a tek si malo otkrila rame...

[dacina_curica]

Ako se nikad nismo voljeli

Ako se nikad nismo voljeli
onda je uzalud ovo bijelo jutro
na mom licu,
ova kisa u prvoj slici budjenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek.


Ako se nikada nismo voljeli
onda je cudno to zbivanje zivota
u magli i sjenama dana prevarenih,
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojis
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim ocima
stisaju bitke
i sve postane zaborav.
I kad ti vjerujem,
onda znam da ono sto smo zivjeli
jedino ljubav moze znaciti...

[dacina_curica]

Ne volim te više


Ne volim te više da znaš
ali uvijek mi tako ponekad


u vremenu dođeš
pa pomislim da si mi sve na svijetu
i ne mogu ni zamisliti
kako ležiš u nekom drugom krevetu
a ista si i kad kiša pada
i kad hlače obučeš
i kad suknju skidaš
a ne plačeš nikad
jednog ću te dana ubiti zbog svega
jer si tako slatka
bezobrazna i kratka
ako ne računam noge
jer si fina djevojčica
i najhrabrija kurva
jer si mi u oči usla
bez kucanja i srama
ubit ću te prije spavanja
da se probudiš kao dama
da imaš pune sobe ljubavi
kao zimnicu spremne


i ne volim te više da znaš
i sve će novine pisati o tome
u restorane više nećeš ući
ludo moja mala
neugledna plava
predivno stvorenje božje i moje
raspitaj se kod prijatelja
što je još tvoje
a što meni pripada
raspitaj se jer ne dam ti više
ni da misliš
ubit cu te što se skitas svijetom
policija će te traziti
što bludničiš s ljetom na javnom mjestu
pa ćeš onda opet k meni
dovoditi ljude
da me ubijaju dugo i da se čude
što voliš na meni
i ne volim te više da znaš
ali te tražim
jer si tako prosta i slatka kao sirup
jer si tako divlja
kad ti vrat zagrizem
a baš nikakva nisi kad te zubi bole
neću više ni da mislim o tebi
dok si od mene daleko
što ja znam ljubi li te netko
jer ti je toplo u sobi
bezobraznice mala
igraj se još malo
dok mi mrak ne padne u krevet
ludo
čekam te i sutra
kao uvijek u devet.

[dacina_curica]

Jer ti odlaziš večeras
samo prate te suze nebeske
sa sto dugih godina
Bog me kaznio bez tvog dodira

Nek' te zagrli netko sretniji
cuvali te svi dobri andjeli
samo nekad me nadji da nam se
zvijezde sve zapale

[dacina_curica]

JA ĆU ZNATI

Pošalji mi poljubac na kapima kiše
Neka se nježno spusti na moje usne
I dozvoli da ih upijem
Ja cu znati da si to ti...

Pošalji mi dodir na krilima vjetra
Neka se zaplete u moju kosu
I poigra nestašnim pramenovima
Ja ću znati da si to ti...

Pošalji mi osmijeh na odsjaju zvijezda
Neka zabljesne u mojim očima
I nikada se ne ugasi.
Ja ću znati da si to ti...

[dacina_curica]

Nemoj mi prići
ne dolazi mi tako
istim smjerom života
nemoj mi prići
u venama će mi se dići
ta preplašena jata ptica
zemljotresi ce tutnjati
u mojim venama
i bit ce mi žao
što sam istim takvim ženama
proricao sanjive gradove
ne sluteći
kako mi pripremaju padove
nemoj mi isto
prilaziti iz daleka
da ne saznam prerano
kako me čeka bol
u dubini neke praznine
pričekaj malo
neka nas mine
to raspoloženje lutača
jer znam da na dnu svega
i kod tebe ima
još neznanog plača

[dacina_curica]

NE VOLIM

Ne volim gradove u kojima nisi bila
U kojima nema tvoje sjene naslonjene
I tvojih otisaka
Čine mi se otužni i prazni
Neispunjeni i promašeni
Jer ne mogu reći
Eto ovdje su bili svi nemiri njeni
Ne volim
Ne volim
Ta jutra koja se nisu zaplela
U tvoje mirisne kragne
Koja se nisu sudarala s tvojim pogledima
I poklekla pred snagom tvoje nježnosti
Ne volim rijeke
Koje ti nisu dodirnule stopala
Ne volim ta kraljevstva koja te nisu
Kraljicom imenovala
Jer eto i ona su propala
I ne volim ništa
Gdje nisi nogom stupila
Gdje nisi zrak udahnula
Gdje nema ničeg što bi tebe naslutilo
Ne volim ni vrijeme
U kojem se o tebi samo šutilo.

[dacina_curica]

Kad budem imao iskustva
i budem stariji
govorio sam na kraju svake ljubavi
na rubu svakih ociju
i na rubu pameti ako baš hoćeš
kad budem imao godina
kao ljubavi u sebi
nikad više neću
ponavljati iste greške
i neću pamtiti sve sitnice
i nikad neću bez pameti
samo srcem
kroz maglene koprene
i to sam govorio
ponavljao
a eto s tobom sam stariji
i ništa nisam naučio.

[dacina_curica]

Ima jedan pjesnik
sasvim neko divno stvorenje
koje guta zvijezde
neki izvor ljepote koji putuje nocu
a opet je nekad vjetar
sto njezno prodje preko tvoga lica
i nista mu nije od tuge vece

taj pjesnik
taj negdje zaboravljeni izguzvani
list davne jeseni
taj pjesnik
neko sasvim divno bice
koji razumije sve sto kazes
umrijet ce jednom
bez dodira tvoje ruke
tako mirno
kao da se nista ne dogadja