Meša Selimović
- Lanci
- Forum [Bot]
- Posts: 35715
- Joined: 05 Oct 2011, 18:59
- Location: Daleko
- Has thanked: 91 times
- Been thanked: 48 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
DA NISAM UPOZNAO TEBE, BIO BIH LJUT NA ŽIVOT, PA NE BIH IMAO NIŠTA, KAO NI SADA, ALI NE BIH ZNAO ŠTA JE SREĆA. ZBOG TEBE SE NE OSEĆAM PORAŽEN, NITI MISLIM NA OSVETU. MISLIM SAMO NA TEBE. NIKADA TE VIŠE NEĆU OSTAVITI SAMU, SVE ŠTO SE DESI, DESIĆE NAM SE ZAJEDNO.
Mesa Selimovic
Mesa Selimovic
I keep my personal life private,so don’t think you know me!
You know what I allow you to know.
You know what I allow you to know.
- Lanci
- Forum [Bot]
- Posts: 35715
- Joined: 05 Oct 2011, 18:59
- Location: Daleko
- Has thanked: 91 times
- Been thanked: 48 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
Znaš li da te volim više nego što bih želio?
- Večeras.
- Zar postoji išta osim večeras? Još si suviše budna. Sami smo u ovom krugu svjetlosti. Sami smo u ovom velikom svijetu. Pokušaj, zamisli da ti je lijepo, i da sam ti potreban. Ako se dovoljno uživiš, biće gotovo istina. Meni je već lijepo, potrebnija si mi od vazduha, večeras, uvijek, napolju je ledeno, ničeg nema.
- Da, dragi. Nisam suviše budna.
- Zagrli me, jače, priveži me uza se i za ovo mjesto...
Meša Selimović ( Tišine )
- Večeras.
- Zar postoji išta osim večeras? Još si suviše budna. Sami smo u ovom krugu svjetlosti. Sami smo u ovom velikom svijetu. Pokušaj, zamisli da ti je lijepo, i da sam ti potreban. Ako se dovoljno uživiš, biće gotovo istina. Meni je već lijepo, potrebnija si mi od vazduha, večeras, uvijek, napolju je ledeno, ničeg nema.
- Da, dragi. Nisam suviše budna.
- Zagrli me, jače, priveži me uza se i za ovo mjesto...
Meša Selimović ( Tišine )
I keep my personal life private,so don’t think you know me!
You know what I allow you to know.
You know what I allow you to know.
- ina
- Mjesečarka
- Posts: 25660
- Joined: 20 Feb 2015, 22:36
- Location: izmedju neba i mora
- Has thanked: 3109 times
- Been thanked: 4104 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi.
Meša Selimović, Magla i mjesečina
Meša Selimović, Magla i mjesečina
Svijest ima sidrište.
- Čupava
- Forum [Bot]
- Posts: 45445
- Joined: 16 Feb 2016, 13:35
- Location: Kad zatvorim oci, budem gdje pozelim...<3
- Been thanked: 8 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
.
- Chloe
- Žena za sva vremena
- Posts: 102580
- Joined: 18 Dec 2015, 11:40
- Has thanked: 2951 times
- Been thanked: 3054 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
ina wrote: ↑23 Oct 2019, 23:41 Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi.
Meša Selimović, Magla i mjesečina
... You are my sunshine, my only sunshine ...
- Lanci
- Forum [Bot]
- Posts: 35715
- Joined: 05 Oct 2011, 18:59
- Location: Daleko
- Has thanked: 91 times
- Been thanked: 48 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
"Osjetljivi ljudi imaju malu manu... pate puno.
Ali za razliku od drugih imaju kvalitete koje niko nema...daju dušu."
M.Selimović
Ali za razliku od drugih imaju kvalitete koje niko nema...daju dušu."
M.Selimović
I keep my personal life private,so don’t think you know me!
You know what I allow you to know.
You know what I allow you to know.
- Lanci
- Forum [Bot]
- Posts: 35715
- Joined: 05 Oct 2011, 18:59
- Location: Daleko
- Has thanked: 91 times
- Been thanked: 48 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
"Kad bismo svi govorili
otvoreno i grubo
o svakoj mani drugog čovjeka,
kad bismo se zalijetali u oči
svakome ko nam se ne dopada,
kad bismo tražili da ljudi žive
kako mi smatramo da je dobro,
svijet bi postao gora ludnica
nego što jeste."
Meša
otvoreno i grubo
o svakoj mani drugog čovjeka,
kad bismo se zalijetali u oči
svakome ko nam se ne dopada,
kad bismo tražili da ljudi žive
kako mi smatramo da je dobro,
svijet bi postao gora ludnica
nego što jeste."
Meša
I keep my personal life private,so don’t think you know me!
You know what I allow you to know.
You know what I allow you to know.
- Nora Ibsenova
- Čovječje vrste kći
- Posts: 18781
- Joined: 16 Aug 2019, 20:40
- Has thanked: 663 times
- Been thanked: 914 times
- Status: Offline
- Lanci
- Forum [Bot]
- Posts: 35715
- Joined: 05 Oct 2011, 18:59
- Location: Daleko
- Has thanked: 91 times
- Been thanked: 48 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
"Opasno je kad se čovjek nađe sâm, okružen tišinom tuđeg neprisustva, više je strahova i čudnih razgovora sa sobom. Samo, kako da ti to sve kažem? I kako da objasnim sebi, tebe se to ne tiče, što nekad teško podnosim ovu usamljenost, a nekad mi je draža od svega, ne bih je dao nizašto."
(Magla i mjesečina)
(Magla i mjesečina)
I keep my personal life private,so don’t think you know me!
You know what I allow you to know.
You know what I allow you to know.
- Nora Ibsenova
- Čovječje vrste kći
- Posts: 18781
- Joined: 16 Aug 2019, 20:40
- Has thanked: 663 times
- Been thanked: 914 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
Možda najdraži odlomak:
Prvo sam zapazio njene ruke. Dok je pridrzavala jasmak, prisilnom kretnjom, koja je odredjena, bez mnogo mogucnosti, bile su razdvojene i neizrazite, jedva su se primjecivale. Ali kad je pustila tkaninu i sastavila ruke, one su odjednom ozivjele, postavsi cjelina. Nisu u pohod polazile naglo niti su se kretale zivo, ali je u njihovom stisanom mirovanju, ili laganom lutanju, bilo toliko snage i nekog neobicnog smisla, da su neprestano prikivale moju paznju. Izgledalo je da ce svakog casa uciniti nesto vazno, nesto presudno, stvarajuci tako napetost ocekivanja, stalnu i uzbudljivu. Mirovale su u krilu, sastavljene, obgrljene, kao da se dave u tihoj ceznji, ili cuvaju jedna drugu da ne odlutaju, da ne ucine stogod nerazumno, nepomicne u neprestanom talasanju sto se jedva vidjelo, sIicno nemirnom drhatu, lakom grcu od preobilja snage. Onda su se bez zurbe razdvajale, kao da su se dogovorile, i samo trenutak lebdjele, trazeci se, pa njezno padale, poput zaljubljenih ptica, na atlasno koljeno, opet zagrljene, nerazdvojne, srecne u svom sastavljenom cutanju. Dugo je tako trajalo, i jedna se pomaknula, prstima sto su se sporo i strasno grcili pocinjala da gladi atlas ispod sebe, i kozu ispod atlasa, a druga je lezala na njoj, priljubljena, utisana, osluskujuci necujno pucketanje glatkog kumasa nad okruglim mermernim koljenom. Samo ponekad bi se otkinule i jedna bi posla u samostalan pohod, da ovlas dodirne mindjusu na kraju uha stidljivo skrivenog ispod crne kose crvenkasta odsjaja, ili bi se zaustavila u vazduhu, da cuje neku rijec, pa bi se povlacila, bez mnogo zanimanja za razgovor, iduci u susret onoj drugoj sto je cutala, uvrijedjena tom malom nepaznjom.
Pratio sam ih, iznenadjen izrazitoscu njihova osamostaljenog zivota, kao dva mala stvora sto imaju svoju vlastitu zivotnu putanju, svoje prohtjeve i svoju ljubav, svoju ljubomoru, ceznju, blud, u jednom trenutku odusevljen, u drugom uplasen, zbog lude misli o zatvorenosti i besmislenosti tog sitnog zivota, slicnog svakom, ali je to bila brza i bezopasna misao, trenutni otkucaj drukcijeg zivota u meni, koji nisam zelio da budim.
Gledao sam ih i zbog ljepote. Pocinjale su od zglavaka, oivicene halhalama i vezenim rubom svilene kosulje, njezno oblih i nepojmljivo tankih zglobova, prozracnih clanaka. Najljepsi su bili prsti, dugi, gibljivi, svijetle koze salivene u pravilne cunjeve sa sjenkama pregiba, zacudno zivi kad su se polako sirili ili skupljali u prozirnu casku, kao latice.
Ali ako sam prvo obratio paznju na ta dva mala stvora, dvije zivotinjice, dvije sipe, dva cvijeta, nisam ih primjecivao same, ni u pocetku dok sam najvise u njih gledao, ni poslije kad sam je otkrivao kao nepoznatu zemlju. Sve je na njoj bilo skladno i nerazdvojivo: pogled ociju lako oivicen crnom bojom, sto se spajao s pokretom ruke jedva skrivene providnom tkaninom kosulje; meki nagib glave; kad bi zatreptao zlatom obuhvaceni smaragd na celu, i nesvjestan trzaj noge u srebrnoj papuci; lice bez neravnina, po kome se razlivala blaga svjetlost nekud iznutra, iz krvi sto se preobracala u tople odsjaje; vlazan bljesak zuba iza prividno lijenih, punih usana.
Imala je samo tijelo, sve drugo je njime potisnuto. Nije u meni probudila zelju, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom zacetku, stidom, mislju o godinama i zvanju, svijescu o opasnosti kojoj bih se izvrgao, strahom od nemira koji moze da bude tezi od bolesti, navikom da vladam sobom. Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom, sa dubokim i mirnim uzivanjem kojim se gleda tiha rijeka, nebo u predvecerje, mjesec u ponoc, procvjetalo drvo, jezero moga djetinjstva u zoru. Bez zelje da se ima, bez mogucnosti da se potpuno dozivi, bez snage da se ode. Ugodno je bilo gledati kako se love njene zive ruke, kako se zaboravljaju u igri, ugodno je bilo slusati je kako govori, ne, nije trebalo nista da govori, dovoljno je bilo da postoji.
Prvo sam zapazio njene ruke. Dok je pridrzavala jasmak, prisilnom kretnjom, koja je odredjena, bez mnogo mogucnosti, bile su razdvojene i neizrazite, jedva su se primjecivale. Ali kad je pustila tkaninu i sastavila ruke, one su odjednom ozivjele, postavsi cjelina. Nisu u pohod polazile naglo niti su se kretale zivo, ali je u njihovom stisanom mirovanju, ili laganom lutanju, bilo toliko snage i nekog neobicnog smisla, da su neprestano prikivale moju paznju. Izgledalo je da ce svakog casa uciniti nesto vazno, nesto presudno, stvarajuci tako napetost ocekivanja, stalnu i uzbudljivu. Mirovale su u krilu, sastavljene, obgrljene, kao da se dave u tihoj ceznji, ili cuvaju jedna drugu da ne odlutaju, da ne ucine stogod nerazumno, nepomicne u neprestanom talasanju sto se jedva vidjelo, sIicno nemirnom drhatu, lakom grcu od preobilja snage. Onda su se bez zurbe razdvajale, kao da su se dogovorile, i samo trenutak lebdjele, trazeci se, pa njezno padale, poput zaljubljenih ptica, na atlasno koljeno, opet zagrljene, nerazdvojne, srecne u svom sastavljenom cutanju. Dugo je tako trajalo, i jedna se pomaknula, prstima sto su se sporo i strasno grcili pocinjala da gladi atlas ispod sebe, i kozu ispod atlasa, a druga je lezala na njoj, priljubljena, utisana, osluskujuci necujno pucketanje glatkog kumasa nad okruglim mermernim koljenom. Samo ponekad bi se otkinule i jedna bi posla u samostalan pohod, da ovlas dodirne mindjusu na kraju uha stidljivo skrivenog ispod crne kose crvenkasta odsjaja, ili bi se zaustavila u vazduhu, da cuje neku rijec, pa bi se povlacila, bez mnogo zanimanja za razgovor, iduci u susret onoj drugoj sto je cutala, uvrijedjena tom malom nepaznjom.
Pratio sam ih, iznenadjen izrazitoscu njihova osamostaljenog zivota, kao dva mala stvora sto imaju svoju vlastitu zivotnu putanju, svoje prohtjeve i svoju ljubav, svoju ljubomoru, ceznju, blud, u jednom trenutku odusevljen, u drugom uplasen, zbog lude misli o zatvorenosti i besmislenosti tog sitnog zivota, slicnog svakom, ali je to bila brza i bezopasna misao, trenutni otkucaj drukcijeg zivota u meni, koji nisam zelio da budim.
Gledao sam ih i zbog ljepote. Pocinjale su od zglavaka, oivicene halhalama i vezenim rubom svilene kosulje, njezno oblih i nepojmljivo tankih zglobova, prozracnih clanaka. Najljepsi su bili prsti, dugi, gibljivi, svijetle koze salivene u pravilne cunjeve sa sjenkama pregiba, zacudno zivi kad su se polako sirili ili skupljali u prozirnu casku, kao latice.
Ali ako sam prvo obratio paznju na ta dva mala stvora, dvije zivotinjice, dvije sipe, dva cvijeta, nisam ih primjecivao same, ni u pocetku dok sam najvise u njih gledao, ni poslije kad sam je otkrivao kao nepoznatu zemlju. Sve je na njoj bilo skladno i nerazdvojivo: pogled ociju lako oivicen crnom bojom, sto se spajao s pokretom ruke jedva skrivene providnom tkaninom kosulje; meki nagib glave; kad bi zatreptao zlatom obuhvaceni smaragd na celu, i nesvjestan trzaj noge u srebrnoj papuci; lice bez neravnina, po kome se razlivala blaga svjetlost nekud iznutra, iz krvi sto se preobracala u tople odsjaje; vlazan bljesak zuba iza prividno lijenih, punih usana.
Imala je samo tijelo, sve drugo je njime potisnuto. Nije u meni probudila zelju, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom zacetku, stidom, mislju o godinama i zvanju, svijescu o opasnosti kojoj bih se izvrgao, strahom od nemira koji moze da bude tezi od bolesti, navikom da vladam sobom. Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom, sa dubokim i mirnim uzivanjem kojim se gleda tiha rijeka, nebo u predvecerje, mjesec u ponoc, procvjetalo drvo, jezero moga djetinjstva u zoru. Bez zelje da se ima, bez mogucnosti da se potpuno dozivi, bez snage da se ode. Ugodno je bilo gledati kako se love njene zive ruke, kako se zaboravljaju u igri, ugodno je bilo slusati je kako govori, ne, nije trebalo nista da govori, dovoljno je bilo da postoji.
"Izvini ja sam ko s marsa pala inace." Skin
- Lanci
- Forum [Bot]
- Posts: 35715
- Joined: 05 Oct 2011, 18:59
- Location: Daleko
- Has thanked: 91 times
- Been thanked: 48 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
"Ljudsku zatvorenost može razbiti samo ljubav."
~Meša Selimović~
~Meša Selimović~
I keep my personal life private,so don’t think you know me!
You know what I allow you to know.
You know what I allow you to know.
- Chloe
- Žena za sva vremena
- Posts: 102580
- Joined: 18 Dec 2015, 11:40
- Has thanked: 2951 times
- Been thanked: 3054 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
,,Hoćemo da vjerujemo da ima ljudi koji mogu više od onog što je obično.I bio je
takav, u izvjesnom smislu, mogao je bar po tome kako je primao sve što mu
se dešavalo. Osmijehom se namirivao za gubitke, stvorio svoje unutrašnje
bogatstvo, vjerovao da u životu nema samo pobjeda i poraza, da postoji i
disanje, i gledanje, i slušanje, i riječ i ljubav, i prijateljstvo, i običan
život, koji mnogo zavisi samo od nas."
takav, u izvjesnom smislu, mogao je bar po tome kako je primao sve što mu
se dešavalo. Osmijehom se namirivao za gubitke, stvorio svoje unutrašnje
bogatstvo, vjerovao da u životu nema samo pobjeda i poraza, da postoji i
disanje, i gledanje, i slušanje, i riječ i ljubav, i prijateljstvo, i običan
život, koji mnogo zavisi samo od nas."
... You are my sunshine, my only sunshine ...
- Nora Ibsenova
- Čovječje vrste kći
- Posts: 18781
- Joined: 16 Aug 2019, 20:40
- Has thanked: 663 times
- Been thanked: 914 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
Ovo moram opet.Nora Ibsenova wrote: ↑16 Oct 2019, 13:41 “I suze me guše u grlu, ni zbog čega, zbog svega, zbog pjesme, zbog nje što je vidim, što nas ne vidi, što ne zna da je slušamo, što plače... Pa ona plače. Bez uzdaha, bez jecaja, samo suzama i tugom i pobjeđuje me tim najljepšim i najuzbudljivijim plačem što sam ga ikad čuo. I nije plač zapravo, već nezadržan prodor nečega što je u njoj, što je njeno, što je u muci koji ne znam i ne želim da znam. Traje kratko i u zasjenjenim očima ostao je samo mek trag tuge što se povukla, sakrivši se pod osmijeh bez snage.”
"Izvini ja sam ko s marsa pala inace." Skin
- carobnjak N
- Forum [Bot]
- Posts: 12908
- Joined: 07 Oct 2010, 22:49
- Has thanked: 801 times
- Been thanked: 923 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
Meša je bio žešći emotivac, čak pomalo pretjerano emotivan za muškarca, a kažu anegdote da je bio i klasični papučar .Nora Ibsenova wrote: ↑09 Dec 2019, 14:15Ovo moram opet.Nora Ibsenova wrote: ↑16 Oct 2019, 13:41 “I suze me guše u grlu, ni zbog čega, zbog svega, zbog pjesme, zbog nje što je vidim, što nas ne vidi, što ne zna da je slušamo, što plače... Pa ona plače. Bez uzdaha, bez jecaja, samo suzama i tugom i pobjeđuje me tim najljepšim i najuzbudljivijim plačem što sam ga ikad čuo. I nije plač zapravo, već nezadržan prodor nečega što je u njoj, što je njeno, što je u muci koji ne znam i ne želim da znam. Traje kratko i u zasjenjenim očima ostao je samo mek trag tuge što se povukla, sakrivši se pod osmijeh bez snage.”
Međutim, način na koji je ostavio svoju prvu ženu i dijete je bio baš okrutan. On sam to opisuje u autobiografiji Sjećanja.
Kaže, došao u stan, poslije rata, negdje na Marin Dvoru ako se dobro sjećam....kiša je padala.
Ušao u stan, uzeo kofer i rekao ženi , bez ikakvog objašnjenja ili naznake od prije , samo jednu riječ - odlazim!
Izašao na polje, žena zgranuta istrčala za njim na kišu , on se uopće ne okreće, jer kaže , ako se okrenem znam da ću je vidjeti kako me
doziva i plače . Nikad joj se više nije javio , ni pismom .
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)
- Nora Ibsenova
- Čovječje vrste kći
- Posts: 18781
- Joined: 16 Aug 2019, 20:40
- Has thanked: 663 times
- Been thanked: 914 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
Mislim da je to uradio baš zato što je emotivac i što je znao da nema drugog načina da ode iz braka u kojem očito nije htio biti.
"Izvini ja sam ko s marsa pala inace." Skin
- carobnjak N
- Forum [Bot]
- Posts: 12908
- Joined: 07 Oct 2010, 22:49
- Has thanked: 801 times
- Been thanked: 923 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
Ma da..on je bio otišao u šumu , u partizane , a žena i dijete ostali . U međuvremenu se spanđo s nekom , ovom drugom ženom.
Svejedno, mislim da je slabićki tako nekog ostaviti ali nikad ne znaš
Svejedno, mislim da je slabićki tako nekog ostaviti ali nikad ne znaš
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)
- lejlamo
- Forum [Bot]
- Posts: 12993
- Joined: 23 Feb 2018, 18:17
- Location: kamen i drača
- Mood:
- Been thanked: 1 time
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
i baš nikad nije osjetio (realizovao) potrebu da joj se javi ni na koji način, nikako...
a svašta.
takav odnos i postupak prema osobi s kojom si živio, formirao porodicu, pravio djecu, odgajao ih..nikad ništa....
a svašta.
takav odnos i postupak prema osobi s kojom si živio, formirao porodicu, pravio djecu, odgajao ih..nikad ništa....
- carobnjak N
- Forum [Bot]
- Posts: 12908
- Joined: 07 Oct 2010, 22:49
- Has thanked: 801 times
- Been thanked: 923 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
Tako on pise u svojim memoarima, kaze da je od te kisne noci nikad vise nije sreo niti joj se javio, iako ga je ta slika nje, kako je istrcala u kucnoj haljini na ulicu i doziva ga kroz kisu, ostala u njemu za citav zivot.
Nejasno je iz memoara da li se je javljao kcerki jer je i nju
ostavio s majkom.
Koliko se sjecam, on to donekle objasnjava time da se fatalno zaljubio u svoju drugu zenu.
U prijevodu, smuntala ga skroz i rekla mu "odmah da si otisao po kofer ! Ili ja ili ona ! "
Po pricanju njegovih prijatelja, da je bio totalno pod kontrolom te zene.
Svejedno je okrutno tako nekog s kim si proveo godine, ostaviti bez rijeci.
S druge strane Andric je bio prava stijena. On je bio zaljubljen u zenu svog prijatelja ali im nikad nije remetio brak ( iako je znao to ciniti, imati afere s udanim zenama) , nego je cekao sve do smrti tog prijatelja i onda se ozenili u starosti, nisu dugo ni bili skupa.
Nejasno je iz memoara da li se je javljao kcerki jer je i nju
ostavio s majkom.
Koliko se sjecam, on to donekle objasnjava time da se fatalno zaljubio u svoju drugu zenu.
U prijevodu, smuntala ga skroz i rekla mu "odmah da si otisao po kofer ! Ili ja ili ona ! "
Po pricanju njegovih prijatelja, da je bio totalno pod kontrolom te zene.
Svejedno je okrutno tako nekog s kim si proveo godine, ostaviti bez rijeci.
S druge strane Andric je bio prava stijena. On je bio zaljubljen u zenu svog prijatelja ali im nikad nije remetio brak ( iako je znao to ciniti, imati afere s udanim zenama) , nego je cekao sve do smrti tog prijatelja i onda se ozenili u starosti, nisu dugo ni bili skupa.
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)
- Chloe
- Žena za sva vremena
- Posts: 102580
- Joined: 18 Dec 2015, 11:40
- Has thanked: 2951 times
- Been thanked: 3054 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
"Bila jednom jedna rijeka i magla u njenim predvečerjima i sunčev odsjaj u njinim širinama. Postoji i sada u meni, mislio sam da sam zaboravio. Al' ništa se izgleda ne zaboravlja, sve se vraća iz zaključanih pretinaca, iz mraka tobožnjeg zaborava i sve je naše što smo mislili da je već ničije, ne treba nam, a stoji tu pred nama, svjetluca svojim bivšim postojanjem podsjećajući nas i ranjavajući...."
- Derviš i smrt -
- Derviš i smrt -
... You are my sunshine, my only sunshine ...
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 20 guests