Meša Selimović

[KOMESAR]

"Mislio sam da sam savladao sitne slabosti u sebi, ali one ne nestaju tako lako i nisu tako sitne."

Meša Selimović

[KOMESAR]

Bila je mjesečina, krhka i svilena, nišani na mezarlucima bjelasali su se toplo, između kuća ćućorila je razbijena moć, po sokacima i avlijama uznemireno se kretao mladi svijet, čuo se kikot, i daleka pjesma, i šapat, izgledalo je da u ovoj đurđevskoj noći kasaba cepti u groznici. I odjednom, bez ikakva razloga, osjetih da sam izdvojen iz svega ovoga. Neprimjetno se uvukao u mene strah, sve je počelo dobijati čudne razmjere, nisu to više bila poznata kretanja, ni poznati ljudi, ni poznata kasaba. Nisam ih nikad vidio ovakve, nisam znao da se svijet može toliko izobličiti za dan, za sat, za tren, kao da se uzbunila vilenjačka krv, i niko je utišati ne može. Vidio sam ih po dvoje, čuo po dvoje, bili su iza svih taraba, iza svih kapija, iza svih zidova, nisu se smijali kao drugih dana, ni gledali, ni razgovarali, glasovi su im prigušeni, teški, vrisak se probija kao munja u ovoj oluji što prijeti, vazduh je natopljen grijehom, noć ga je puna, poletjeće noćas vještice s kikotom iznad krovova polivenih mlijekom mjesečine, i niko neće ostati razuman, buknuće ljudi strašću i bijesom, ludošću i željom da se upropaste, odjednom, svi, kuda ću ja? Trebalo bi se moliti, tražiti milost od Boga za sve griješne, ili kaznu, da ih urazumi. Obuzimala me srdžba, kao groznica, kao nastup. Zar ništa ne pomaže sve što činimo? Je li riječ božja koju propovijedamo mutava i glinena, ili je uho njihovo gluho za nju? Je li prava vjera u njima toliko slaba da se ruši kao trula ograda pred krdom divljih strasti?

(Derviš i smrt)

Meša Selimović

[ina]

"Mislio sam da sam savladao sitne slabosti u sebi, ali one ne nestaju tako lako i nisu tako sitne."

Meša Selimović

[KOMESAR]

Ne otvaraj dušu na vjetrometini. Ne puštaj svakoga blizu sebe. Prehladit ćeš emocije, a one se teško i sporo liječe. Istrošit ćeš snagu. Iscrpit ćeš i zadnji atom dobrote. Pa kad dođu oni koji vrijede, nećeš imati što da im daš.

Meša Selimović

[ina]

Srećan ti ostanak, dobri čovječe, koga strah čini tako nesigurnim prijateljem. Teško tvojim ćosavim pomoćnicima, bićeš nemilosrdan prema njima: oni te nisu izvlačili iz nabujale rijeke. A možda ćete živjeti i dobro, ništa vas ne spaja, ne tičete se jedni drugih, neće te mučiti sjećanje na tuđe požrtvovanje, i nećeš strepjeti od njihove nerazumnosti. Dobro, de, naredili su ti da me istjeraš. I mirno ćeš me grditi, zbog svega što učinim, a sve će biti ludo, drukčije ne može ni da bude, sad to vidiš, mada si se nadao da će me tvoji pametni savjeti odvratiti od pogrešnog puta.
A kad budeš dobro raspoložen, kad pazar bude obilan, kad ne bude straha u tebi, možda ćeš nesigurno šapnuti sam sebi, da su za sve krivi šejtan, rat, i moja prekinuta mladost. I dobro je što tada neću biti blizu, jer bih ti odgovorio štogod ružno, pa bi to bilo naknadno opravdanje za nepravdu koju si mi nanio.
Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom, zbog mene.
Ali, neka ti je bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dušu, dali su ti je, ne pitajući, došao si na red kad drugih, boljih, nije više bilo. Alahemanet, čovječe kao i svi ostali, koji čine zlo ali ga ne smišljaju. Od onih drugih, koji zlo smišljaju i određuju, neka bog sačuva i tebe i mene.

[Mala_Mu]

"Zatvaram oči, i vidim: sipi snijeg. Prezdravljam, još s tragovima vatre u žilama, nesigurna vida i nejasne misli, blažen zbog ugodne toplote što se širi iz stare tučane peći, vatra pucketa, svježa, u sobi lebdi zdrav trpki miris anduza, vratio sam se iz strašne tame, živ, snijeg pada, majka sjedi pored prozora, nagnuta nad radom. Vidim njeno mršavo lice, treperavo od sjenki pahuljica što promiču ne žureći. Bdi danima tako, nepomična. Čuva me, nadnesena nada mnom. Neću da se pokrenem, neću da se oglasim ni osmijehom, neka traje ova sreća: majčino drago lice i snijeg što sipi preko njega. Sreća, i osjećanje sigurnosti, beskrajno."

(Tišine)

[Mala_Mu]

"Najbolje se osjećam među jednostavnim ljudima pred kojima mogu da odbacim svoje oklope, da zaboravim komplekse i opreznost, s kojima mogu da se smijem, da kažem sve što mislim, ne plašeći se da će me pogrešno shvatiti. Srećom, ima takvih ljudi, i ja im se uvijek neobično radujem."

(Telegram, 14. juni 1967. godine)

[Mala_Mu]

"Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više. Nikada: jedina konačnost."

"Tvrđava" - Meša Selimović

[KOMESAR]

"Meni tako malo treba, a i to malo neko je vec uzeo".....

Meša Selimović

[KOMESAR]

"Najmanja je mogućnost da pogriješim ako budem ćutao."

Meša Selimović

[Mohr]

Pa da, poenta i jeste u tome da ćutiš tj. (za)šutiš...

Pa ako se slažeš s tom "mudrošću", onda bujrum...

[KOMESAR]

Pa da, poenta i jeste u tome da ćutiš tj. (za)šutiš...

Pa ako se slažeš s tom "mudrošću", onda bujrum...

Nije valjda dotle doslo?

[Mohr]

Pa da, poenta i jeste u tome da ćutiš tj. (za)šutiš...

Pa ako se slažeš s tom "mudrošću", onda bujrum...

Nije valjda dotle doslo?

Pitaš mene, ili sebe, moj Meša?

Ja nikad nikome i ni pred kim(e) ne šutim, pa ti vidi...

I zapravo sam upravo ja tebi postavio to pitanje, koje mi "švercuješ"

[KOMESAR]

Pa da, poenta i jeste u tome da ćutiš tj. (za)šutiš...

Pa ako se slažeš s tom "mudrošću", onda bujrum...

Nije valjda dotle doslo?

Pitaš mene, ili sebe, moj Meša?

Ja nikad nikome i ni pred kim(e) ne šutim, pa ti vidi...

I zapravo sam upravo ja tebi postavio to pitanje, koje mi "švercuješ"

Mesa svoje misli postavlja u idelna drustva,ja citav zivot,osim ono malo za titina vakta,zivim u vucjoj jazbini.Vjerujem da bi i on danas odustao od mnogih svojih razmisljanja.

[Mohr]

Nema idealnog društva, moj Meša, i jedan i drugi, ali nikad ne smijemo odustati od težnje k njemu...

To što veliš za Tiletov vakat, vrlo je "blasfemično", sa stanovišta nekih 90-ak % forumaša... Ali dobro, šta da se radi

Ali gdje baš nađe "Vučju jazbinu"!?! Daj to malo raščisti!!!

I ne, ne bi Meša ni za dlaku promijenio svoje mišljenje danas. Naprotiv!!!

[KOMESAR]

Nema idealnog društva, moj Meša, i jedan i drugi, ali nikad ne smijemo odustati od težnje k njemu...

To što veliš za Tiletov vakat, vrlo je "blasfemično", sa stanovišta nekih 90-ak % forumaša... Ali dobro, šta da se radi

Ali gdje baš nađe "Vučju jazbinu"!?! Daj to malo raščisti!!!

I ne, ne bi Meša ni za dlaku promijenio svoje mišljenje danas. Naprotiv!!!

Vjerujem da bi bio mnogo grublji prema ulizicama? Onda nije imao dovoljno materijala.

[Pasaga]

Nema idealnog društva, moj Meša, i jedan i drugi, ali nikad ne smijemo odustati od težnje k njemu...

To što veliš za Tiletov vakat, vrlo je "blasfemično", sa stanovišta nekih 90-ak % forumaša... Ali dobro, šta da se radi

Ali gdje baš nađe "Vučju jazbinu"!?! Daj to malo raščisti!!!

I ne, ne bi Meša ni za dlaku promijenio svoje mišljenje danas. Naprotiv!!!

Vjerujem da bi bio mnogo grublji prema ulizicama? Onda nije imao dovoljno materijala.

naprotiv
nije postojala ta famozna sloboda govora .....

[KOMESAR]

Nema idealnog društva, moj Meša, i jedan i drugi, ali nikad ne smijemo odustati od težnje k njemu...

To što veliš za Tiletov vakat, vrlo je "blasfemično", sa stanovišta nekih 90-ak % forumaša... Ali dobro, šta da se radi

Ali gdje baš nađe "Vučju jazbinu"!?! Daj to malo raščisti!!!

I ne, ne bi Meša ni za dlaku promijenio svoje mišljenje danas. Naprotiv!!!

Vjerujem da bi bio mnogo grublji prema ulizicama? Onda nije imao dovoljno materijala.

naprotiv
nije postojala ta famozna sloboda govora .....

Zato su manje grijesili!

[KOMESAR]

"Sve sam to ja, isitnjen, sav od komadića, od odsjaja, probljesaka, sav od slučajnosti, od neraspoznatih razloga, od smisla koji je postojao pa se zaturio, i sada više ne znam šta sam u tom kršu."

Meša Selimović

[KOMESAR]

Kad bih umio da napišem najljepšu knjigu na svijetu, posvetio bih je svojoj ženi Darki. Ovako ću zasvagda ostati dužnik njenoj plemenitosti i ljubavi. I sve što mogu, to je da sa zahvalnošću pomenem njeno ime na početku ove priče, koja, kao i sve druge, govori o traženju sreće.

Meša Selimović