Meša Selimović

[KOMESAR]

Nikad nisi tako nježan kao kad ti je teško. Ličiš na dijete koje se skriva.

Meša Selimović

[toxic]

“Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi.”

Meša Selimović, Magla i mjesečina

[Chloe]

“Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi.”

Meša Selimović, Magla i mjesečina

Ovo mi "sestre" često zakače ispod fotke na FB ...

[KOMESAR]

Ne znam hoćeš li mi vjerovati, ali ako bi mi netko ponudio da živim vječno, ne bih pristao. Prvo, umorio sam se i od ovoga što sam do sada živio, a kako bi se tek umorio kad bih znao da neću nikada umrijeti? Neka me Bog sačuva od te strahote... Strašan je strah od smrti. Ali kad vidim što je to, kad digneš ruke od želje da budeš Bog i zadovoljan si da budeš smrtni čovjek, sve dođe na svoje mjesto, i mirno je čekaš kao i san, i nije ti žao što se sutra nećeš probuditi.

Meša Selimović

[KOMESAR]

Podaj mu kad isće!

Meša Selimović

[KOMESAR]

...jer neka noć mora biti posljednja, i nešto mora biti što boli, uvijek.

Mesa Selimovic
(Derviš i smrt)

[KOMESAR]

Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Mesa Selimovic
(Tvrđava)

[KOMESAR]

„Prvi snijeg, tiha priča, ludo djetinjstvo, paučinasta sreća, san o lijepom. Izvešću Tijanu, dugo ćemo hodati ulicama, koje će snijeg zatrpavati, pričaću joj o djetinjstvu, ne, govoriću joj koliko je volim i koliko se radujem životu. Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se bez razloga, smijaćemo se bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog!"

Mesa Selimovic

[KOMESAR]

"Svi kažu da ljubav boli, što je pogrešno. Samoća boli. Odbijanje boli. Gubitak nekoga boli. Želja boli. Sve zbunjuju te male stvari s ljubavlju, ali u stvarnosti, ljubav je jedina stvar na svijetu koja odbija zlo i koja te uvijek iznova čini da se osjećaš dobro."

Meša Selimović

[KOMESAR]

" Kako su me to ubili?
Nisam ranjen, nisam zaklan, nisam mrtav, ali me nema.! Zaboga, ljudi, zar me ne vidite? — kažem.
Zar me ne čujete? —kazem Ja sam živ, ja hodam, ja znam šta tražim, ne pristajem da me nema.! Mogli su me pretući, mogli su me zatvoriti, mogli su me ubiti, zar su malo ljudi ubili bez razloga!?
Ali zašto su napravili avet od mene, zašto mi oduzimaju mogućnost da se borim? "

Meša Selimović

[KOMESAR]

Preostao mu je još jedino taj način, na koji može da vidi svoju djecu..... Zar nije to žalosno u šta su se ljudi pretvorili !? Bezosječajnost, nemarnost, manjak vremena, pa čak i za svoje najrođenije...
Žalosno, zaista ! Oni, koji još imaju žive roditelje, ili bar jednog...osvijestite se dok nije kasno !
***
"Rasuli smo se, samo nas nesreće okupljaju"

(M. Selimović)..

[KOMESAR]

"Ostaje tako da živi želja i vjera da će jednom doći sanjani raj,
a s tom željom lakše se živi."

Meša Selimović

[KOMESAR]

Šta bi ti savjetovao čovjeku kome želiš dobro?

Meša Selimović

[KOMESAR]

"Kažem: ne bojim te se, sudbino! Ne bojim te se, sutrašnji dane! Ne bojim te se, moćni čovječe! Ali to kažem u sebi, i kažem strepeći. Upola slobodan, udvojen. Jedan se usamljuje, jer ne može da pristane, drugi ćuti, jer ne želi da strada."

(Tvrđava)

Meša Selimović

[KOMESAR]

"Nije dobro kako je moglo biti, al' dobro je.
Kotrljam se niz život kako znam...
Dobro sam, kasno je za bolje..."

M. Selimović

[KOMESAR]

"Tesko je dok se ne odlucis..! Tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teskoce nesavladive...
Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad pobijes svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen ni pun prijetnji..."

(Jedan korak a bezbroj posljedica.)

Meša Selimović

[Heidi]

Sjetio sam se priče, nena mi je pričala, davno, o karanđolozu, crnom demonu, koji o Božiću sačekuje ljude na mračnim raskršćima, i popne im se na leđa, smrdljiv i težak. Čovjek ga nosi i posrće pod težinom, zagušen smradom, obamro od straha, a karanđoloz ga pita: jesam li težak? Čovjek stenje i kaže ono što misli: težak si. Karanđoloz postane još teži. Ujutru nađu čovjeka mrtva. Ali ko odgovori: nisi težak, spašće se, jer karanđoloza odmah nestane, i čovjek je slobodan. Zbog te riječi hrabrosti, zbog riječi prkosa. Docnije sam mislio da je to priča o životu: ako se tužimo kako nam je teško, klonućemo; ako kažemo životu: izdržaću, nećeš me slomiti, muka postaje lakša.

[KOMESAR]

"Nije važno što ne činimo dobro, važno je da ne činimo zlo."

("Derviš i smrt")

Meša Selimović

[KOMESAR]

Sto ima vise svetih sklonista iza kojih se ljudi kriju,sve je vise prostora za ljudsko zlo.Covjek uvijek izmisli razlog izvan sebe,da bi se oslobodio odgovornosti i krivice. To je podsticaj za zajednicku neodgovornost.Tesko covjecanstvu dok je tako.

Meša Selimović

[KOMESAR]

- Jesmo li cudni zato sto nikome nismo ucinili zlo, sto nikog nije zaboljela glava zbog nas, sto nikome nismo nanijeli nepravdu? Ili smo cudni sto mirno podnosimo nepravdu koja je nama nanesena? I sta bi trebalo da ucinimo, pa da ne budemo cudni? da psujemo, kunemo, da se tuzimo, da mrzimo ljude, da o zlu radimo?

Meša Selimović