Meša Selimović

[Socrates]

Čovjek je proklet i žali za svim putevima kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na njima čekalo.

[toxic]

Necu da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je i smisao ove igre u kojoj se uspostavlja nas odnos. Pomalo sam nadmocan, jer vidim da se ne brani, ali osecam da nije slucajno stala na moj put : nesto ce se desiti medju nama.
Cini mi se da to znamo i ona i ja, trazimo se i cekamo. I uvek sve odgadjamo, kao u strahu od resenja. Ovako je mogucnost, cvetanje, prostranstvo zelje. Sve je tu moguce, sve je pred nama. A kad predjemo tu granicu, naci cemo se na cvrstom tlu tacno odredjenog odnosa i obaveza kojih se bojim. Samo ona i ja, u uskom kavezu moguce ali nedovoljne neznosti, omedjeni sobom i osecanjima koja bi se mogla zaviti, ili koja bismo pokazivali da ne bude sasvim mucno. Samo ona i ja, bez svetla, bez neomedjenih sirina, koje nas draze kao mogucnost ...
I ne znam sta je jace, sta je vaznije, i zato se ispitujemo i cekamo.
Bez ikakve logike, dirnut sam sto osecam da sam joj potreban i sto me gleda drukcije nego ikoga drugog, a bas toga se bojim. Zao bi mi bilo da joj nanesem bol, a sigurno bi tako bilo. Ili vrlo verovatno.
Uzasavaju me obaveze, mogle bi da budu mucne, a privlaci me sto ih ona nudi. To radja nadmocnost, koja moze da bude surova, ali i velikodusna : cuvam se i jednog i drugog ...

[greeneyes]

"...nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sâm, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; spriječiću svakoga ko htjedne da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir."

Sent from my D5103 using Tapatalk

[Heidi]

I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije mogao iznenaditi grubošću i uvjek sam je očekivao, a svako me mogao pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac.

[Heidi]

Ne mogu birati ljude kakve zelim, niti u njima samo ono sto je dobro.
Moram da primim ili odbijem ljude koje mi zivot salje, i ono sto je u njima, nerazdvojeno. I mozda bih grdno pogrijesio kad bih prihvatio samo svece, kad bi ih i bilo, jer su sigurno nepodnosljivo dosadni.

[KOMESAR]

Meša Selimović, autor romana "Derviš i smrt" i "Tvrđava", rođen je u Tuzli na današnji dan prije 107. godina.

[KOMESAR]

"Pažljivo, polako sam prelazio rukom preko njenog tijela, pamteći je prstima. Onda sam joj, ne žureći, poljubio oba dlana, vlažne oči, nabubrela drhtava usta. Bio je to oproštaj.
Rekao sam smješeći se:
- Pamti me po onome što je u meni bilo dobro."

(Tišine)

[KOMESAR]

“Ljudi su nepravedni, izigravaju naše povjerenje i ostavljaju nas kad nam je teško, potrebni smo im samo neoštećeni i jaki.”

(Tišine)

[toxic]

Sve ce proci. Ali, kakva je to utjeha? Proci ce i radost, proci ce i ljubav, proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

[damir5]

"Ništa nije konačno dok u nama postoji traganje, kraj traganja je i naš kraj."

[KOMESAR]

Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je i smisao ove igre u kojoj se uspostavlja naš odnos. Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osjećam da nije slučajno stala na moj put: nešto će se desiti među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo. I uvijek sve odgađamo, kao u strahu od rješenja. Ovako je mogućnost, cvjetanje, prostranstvo želje. Sve je tu moguće, sve je pred nama."

(Tišine).......Meša Selimović

[KOMESAR]

- Pobune su trajale kratko, toliko kratko, da ih nije vrijedilo ni dizati. Pogotovu što sam znao, ma koliko bio ljut, da mi ništa ne može zamijeniti nju, ovakvu kakva je, uskogrudu u svojoj ljubavi, netrpeljivu prema svemu što bi joj moglo uzeti ma i djelić mene, njene svojine. I brzo sam se, iz traljave pobune i tobožnje želje za slobodom, vraćao u čvrstu tvrđavu njene ljubavi, kao smireni bjegunac koji nije ni odmicao daleko od kapije.

Život nam nije naklonjen, i sami stvaramo svoju malu zajednicu, svoj kosmos, u kojem namirujemo jedno drugome sve što nam nedostaje.

Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreći se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeći olakšanje. Kad osjetim radost, trčim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje. Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Čak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.

Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez čega ne mogu. Čak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujećen, ona je ostvarena, i tako sam obeštećen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte.

Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odričući se. Nemoćan pred ljudima i slab pred svijetom, značajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošću svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjećanje. Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moć.

Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pećinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoće, da traži od njega obične stvari ali da zahtijeva i nemoguće, da osjeća oduševljenje ali i ogorčenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
Zbog nje, isključive, i ljudi su mi postali bliži.

(Tvrđava)

[KOMESAR]

Nisam ja za ovo izvještačeno vrijeme. Meni su za sreću potrebne sitnice. Oči koje me gledaju zaljubljeno, zagrljaj u kojem poželim provesti vječnost. Da mi zadrhti srce u nečijoj blizini, da me stomak zaboli od smijeha. Meni su za sreću potrebne sitnice. Skupe sitnice koje se ne mogu kupiti novcem.

Meša Selimović

[Mala_Mu]

Nisam ja za ovo izvještačeno vrijeme. Meni su za sreću potrebne sitnice. Oči koje me gledaju zaljubljeno, zagrljaj u kojem poželim provesti vječnost. Da mi zadrhti srce u nečijoj blizini, da me stomak zaboli od smijeha. Meni su za sreću potrebne sitnice. Skupe sitnice koje se ne mogu kupiti novcem.

Meša Selimović

[Heidi]

http://mesa-selimovic.blogspot.de/2011/ ... j-red.html

[srculence7]

*Kad jednom ode, ništa je više neće vratiti! Stavit ćeš ruke u džepove i prizvati neke davne kiše... Stajat ćeš mokar u jednoj ulici koju si nekad volio i gledati u njene prozore. Tišinom ćeš joj reći sve ono što se nikad usudio nisi; sve tajne ćeš odati, sve laži priznati! I tek tada ćeš znati da nisi izgubio nju. Izgubio si sebe i sve ono što je ona u tebi probudila.

[ina]

"Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja. Jer ti možda misliš o meni što je samo za tebe istina, što je samo za tebe moja krivica, jer te niko ne razuvjerava, a ja mogu da ti pripišem zlu namjeru, a to nije dobro, rat je, prijek pogled je opasniji nego u miru, teže se podnosi i krvavije vraća, a ponekad sumnja i strah natjeraju čovjeka da učini ružnu stvar, da se osigura i odbrani."

(Magla i mjesečina)

Veceras je pocinjem citati....

[Bla]

jedva čekam

[srculence7]

Od svoje muke nisam uspijevao da stvorim ni veliki bol ni veliku misao. Rođen sam, izgleda, za sitne stvari, kao i većina ljudi, i nije mi žao što je tako. Pošten sam koliko mogu, nikome ne želim suviše zla, htio bih da ljude više volim nego što ih žalim, molim se svojoj sreći da mimo mene prođe ono što me se ne tiče.

[KOMESAR]

Od svoje muke nisam uspijevao da stvorim ni veliki bol ni veliku misao. Rođen sam, izgleda, za sitne stvari, kao i većina ljudi, i nije mi žao što je tako. Pošten sam koliko mogu, nikome ne želim suviše zla, htio bih da ljude više volim nego što ih žalim, molim se svojoj sreći da mimo mene prođe ono što me se ne tiče.

Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju... (Kur'an, XXIII:1-3.)

Božiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče.

(Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i Malik)