Ovo me pojede...
Meša Selimović
- Chloe
- Žena za sva vremena
- Posts: 102580
- Joined: 18 Dec 2015, 11:40
- Has thanked: 2951 times
- Been thanked: 3054 times
- Status: Offline
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51207
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20884 times
- Been thanked: 20616 times
- Status: Offline
- Totem
- Aktivni forumaš
- Posts: 2035
- Joined: 16 Feb 2021, 12:51
- Has thanked: 4 times
- Been thanked: 5 times
- Status: Offline
- saint_mirad
- Osvježenje foruma
- Posts: 1104
- Joined: 22 Sep 2020, 20:37
- Has thanked: 80 times
- Been thanked: 213 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
"Ja ne biram ono što imam. Ne biram, u stvari, ništa, ni rođenje, ni obitelј, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Još je čudnije što to moranje pretvaram u lјubav."
Ahmet Šabo
Ahmet Šabo
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51207
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20884 times
- Been thanked: 20616 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe...saint_mirad wrote: ↑10 May 2021, 11:30 "Ja ne biram ono što imam. Ne biram, u stvari, ništa, ni rođenje, ni obitelј, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Još je čudnije što to moranje pretvaram u lјubav."
Ahmet Šabo
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51207
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20884 times
- Been thanked: 20616 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
Imala je samo tijelo, sve drugo je njime potisnuto. Nije u meni probudila želju, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom začetku, stidom, mišlju o godinama i zvanju, sviješću o opasnosti kojoj bih se izvrgao, strahom od nemira koji može da bude teži od bolesti, navikom da vladam sobom. Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom, sa dubokim i mirnim uživanjem kojim se gleda tiha rijeka, nebo u predvečerje, mjesec u ponoć, procvjetalo drvo, jezero moga djetinjstva u zoru. Bez želje da se ima, bez mogućnosti da se potpuno doživi, bez snage da se ode. Ugodno je bilo gledati kako se love njene žive ruke, kako se zaboravljaju u igri, ugodno je bilo slušati je kako govori, ne, nije trebalo ništa da govori, dovoljno je bilo da postoji.
A onda mi je došlo do svijesti da je opasno i ovo radosno posmatranje, nisam se više osjećao nadmoćan, ni skriven, oživjelo je nešto neželjeno u meni. Nije to bila strast, već možda gore od toga: uspomena. Na jednu jedinu ženu u mome životu. Ne znam kako je isplivala ispod naslage godina, nije lijepa kao ova, nije joj ni slična, zašto je jedna dozvala drugu, više me se tiče ona daleka koja ne postoji, dvadeset godina je zaboravljam, i pamtim, dolazi u sjećanje kad neću i kad mi ne treba, gorka kao pelin. Dugo je nije bilo u meni, odakle sad da se javi. Da li zbog ove žene s licem iz griješnih snova, da li zbog brata, da ga zaboravim, da li zbog svega što se desilo, da se prekorim? Da se prekorim što sam ispustio sve mogućnosti, i više ne mogu da ih vratim. Oborio sam pogled, nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sjećanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukčije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukčije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukčije pa da bude bolje u ljudskom životu. ..."
Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao. Zbog te zene, jedine koju sam volio u zivotu, nisam se ozenio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvrdi i zatvoreniji prema svakome: osjecao sam se poharan, i nisam davao ni drugima što nisam mogao dati njoj. Mozda sam se svetio sebi, i ljudima, nehotice, i ne znajuci. Boljela me, odsutna. A onda sam zaboravio, zaista, ali je sve bilo kasno. Šteta što svoju neistrošenu njeznost nisam dao ma kome, roditeljima, bratu, drugoj zeni. Ali mozda to govorim bez razloga, sad, svodeci racune. Jer i nju sam ostavio i otišao na vojnu, ne zaleci, a pozalio sam kad ništa više nisam mogao izmijeniti.
Bilo bi bolje da si me cekala, šaptao sam, u sebi, bilo bi lakše. Ne znam zašto, ali bi lakše bilo. Mozda si ti vaznija od zavicaja, i rodnog doma, sad, kad te nema. Kamo srece da te nema, bilo bi lakše, bilo bi bolje. Bez tebe, više me bole tudje daljine, i prazni drumovi, i cudni snovi koje sanjam i na javi, a ne mogu da ih odagnam, bez tebe.
Ne zelim, svejedno je, a dozivam njenu sjenu, njen nestali lik, da se oprostim, posljednji put, da je ostavim još jednom. I uspio sam da je prizovem, da je stvorim od zelenog šiblja, od odsjaja vode, od sunceva svjetla. Stajala je, daleka, sva od sjena. Ako se dašak vjetra javi, nestace. Zelim to, i strahujem. - Znao sam da ceš doci - rekao sam. I odmah, bez stanke: - Kasno je, nicega više nema, osim u mojim mislima. Pa neka ni toga ne bude. - Alahemanet - rekao sam, za oproštaj. - Necu ti dozvoliti da me progoniš kao avet. Uvijek stojiš izmedju ovih brda, kao mjesec, kao rijeka, kao alem na munari, kao svijetla prikaza, ispunila si ovaj prostor sobom, kao ogledalo, natopila ga mirisom, kao postelju. Otici cu u svijet, tamo te nema, u tom drugom kraju, ni tvoje slike nece biti u meni. - Zašto drziš glavu u dlanovima? - upitala me. - Jesi li tuzan? Otici cu, rekao sam, i zatvorio oci, spustio kapke, kao vizir, kao kapiju, da utamnicim njenu nestalu sliku. Otici cu, da te ne gledam, otici cu, da ne mislim na izdaju. - Znaš li kako mi je bilo? Znaš li kako mi je i sad? Otici cu, da te ne mrzim, da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima, raznijece ga vjetrovi i sprati kiše, nadam se. U meni ce ga potrti pozlijedjenost. - Zašto si otišao jesenas? Covjek nikad ne treba da ode kad ima razloga da ostane. - Morao sam da odem. - Ostavio si me. Šta si trazio po svijetu? Vratio si se tuzan. Je li to sve što si dobio? - Tuzan sam zbog rana, umora, zbog mrtvih drugova. - Tuzan si i zbog mene. - Tuzan sam i zbog tebe, ali necu da ti kazem. Danima i sedmicama sam putovao, da te vidim. Uvece sam lijegao pod šumsko drvo, gladan, izubijanih nogu, promrzao od ledene kiše, i zaboravljao na sve, razgovarajuci s tobom. Koracao sam drumovima bez kraja, uplašio bih se koliko ih ima i kakve su strašne razdaljine na svijetu, da te nisam drzao za ruku, išao uz tvoje bedro, uz tvoj bok, jedva cekajuci ravan drum, da zatvorim oci, da mi budeš bliza i jasnija. Zašto placeš? - Govori još kako si mislio o meni. Obrazi su joj blijedi, pod ocima duboka sjenka od trepavica, savijena koljena drhte na zemlji, pored njih polozene ruke, dlanovima dodiruju travu, kao moje malocas. - Zašto si došla? - Hoceš li da podjemo zajedno u svijet? Sve cu ostaviti i pobjeci s tobom. Vec tri dana je tudja zena, tragovi tudjih ruku su ostali na njoj, tudja usta su skinula mašak s nje. Rekao sam to, uzasnut. - Baš zato - odgovorila je nerazumno, nerazumljivo. Uhvatio sam je za mišice, kao davljenik, tudju, svejedno mi je, svoju, oduvijek, nisam znao šta je oduvijek, znao sam samo za taj cas, jedini vazan, što je potirao vrijeme, i zaljenje, drhtavi prsti su se zaboli kao klinovi, niko mi je ne bi mogao oteti, osim mrtvu, drzao sam je oštrim kandzama pribodenu za zemlju, utihnula je rijeka, zvonila su samo moja zvona, nepoznata i nezaljuljana dotad, sva zvona, kao na uzbunu, okupice se ljudi, ne ticu me se ljudi, nema ljudi, o, snu moj, koji si postao zrtva. Onda su se zvona zaustavila, vratio se svijet, pogledao sam i vidio je novorodjenu, udavljenu, bijelu na travi zelenoj kao ijed, pretvorenu u goli bjelutak, uraslu u zemlju, kukurijek joj cvjeta iz pazuha, visibaba izmedju bedara, maca s topola praminja po svijetloj kozi, da li da je ostavim da je zatrpa, ili da je polozim u duboki vir, ili odnesem pod kamenu mogilu iznad šume. Da li da legnem pored nje, i postanem trava proljetna, i šibljika vrbova? Otišao sam, ne osvrnuvši se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je cudnu, kao stecak. - Hej! - vikao sam ponekad kroz prostranstvo vremena, dozivajuci bijelu proljetnu mogilu, ali iz daljine nije bilo odjeka. Tako sam i zaboravio. I ne bih se, vjerujem, ni sada sjetio, da ove noci, baš ove noci, nije došao njen sin. I moj, mozda. Znam, mogao bih da kazem, kao i svaka budala: da se nije desilo to što se desilo, moj zivot bi bio drukciji. Da nisam otišao na vojnu, da nisam pobjegao od nje, da nisam pozvao Haruna u kasabu, da Harun nije... Smiješno. Šta bi onda bio zivot? Da je nisam ostavio, da mi nije izgledalo lakše pobjeci nego prkositi cvijelom svijetu, mozda ne bi bilo ni ove noci, ali bih tu zenu sigurno zamrzio, misleci da je stala na put mojoj sreci, omela me da ne uspijem u zivotu. Jer ne bih znao ovo što sad znam. Covjek je proklet, i zali za svim putevima kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na drugim cekalo. ..."
"...sve je moguce, sve je na dohvat ruke, samo se covjek ne smije predati. Tesko je dok se ne odlucis, toda sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teskoce nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad pobjedis svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen ni pun prijetnji" "Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mjesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota."
Derviš i smrt
Toliko istine u ovome...
A onda mi je došlo do svijesti da je opasno i ovo radosno posmatranje, nisam se više osjećao nadmoćan, ni skriven, oživjelo je nešto neželjeno u meni. Nije to bila strast, već možda gore od toga: uspomena. Na jednu jedinu ženu u mome životu. Ne znam kako je isplivala ispod naslage godina, nije lijepa kao ova, nije joj ni slična, zašto je jedna dozvala drugu, više me se tiče ona daleka koja ne postoji, dvadeset godina je zaboravljam, i pamtim, dolazi u sjećanje kad neću i kad mi ne treba, gorka kao pelin. Dugo je nije bilo u meni, odakle sad da se javi. Da li zbog ove žene s licem iz griješnih snova, da li zbog brata, da ga zaboravim, da li zbog svega što se desilo, da se prekorim? Da se prekorim što sam ispustio sve mogućnosti, i više ne mogu da ih vratim. Oborio sam pogled, nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sjećanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukčije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukčije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukčije pa da bude bolje u ljudskom životu. ..."
Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao. Zbog te zene, jedine koju sam volio u zivotu, nisam se ozenio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvrdi i zatvoreniji prema svakome: osjecao sam se poharan, i nisam davao ni drugima što nisam mogao dati njoj. Mozda sam se svetio sebi, i ljudima, nehotice, i ne znajuci. Boljela me, odsutna. A onda sam zaboravio, zaista, ali je sve bilo kasno. Šteta što svoju neistrošenu njeznost nisam dao ma kome, roditeljima, bratu, drugoj zeni. Ali mozda to govorim bez razloga, sad, svodeci racune. Jer i nju sam ostavio i otišao na vojnu, ne zaleci, a pozalio sam kad ništa više nisam mogao izmijeniti.
Bilo bi bolje da si me cekala, šaptao sam, u sebi, bilo bi lakše. Ne znam zašto, ali bi lakše bilo. Mozda si ti vaznija od zavicaja, i rodnog doma, sad, kad te nema. Kamo srece da te nema, bilo bi lakše, bilo bi bolje. Bez tebe, više me bole tudje daljine, i prazni drumovi, i cudni snovi koje sanjam i na javi, a ne mogu da ih odagnam, bez tebe.
Ne zelim, svejedno je, a dozivam njenu sjenu, njen nestali lik, da se oprostim, posljednji put, da je ostavim još jednom. I uspio sam da je prizovem, da je stvorim od zelenog šiblja, od odsjaja vode, od sunceva svjetla. Stajala je, daleka, sva od sjena. Ako se dašak vjetra javi, nestace. Zelim to, i strahujem. - Znao sam da ceš doci - rekao sam. I odmah, bez stanke: - Kasno je, nicega više nema, osim u mojim mislima. Pa neka ni toga ne bude. - Alahemanet - rekao sam, za oproštaj. - Necu ti dozvoliti da me progoniš kao avet. Uvijek stojiš izmedju ovih brda, kao mjesec, kao rijeka, kao alem na munari, kao svijetla prikaza, ispunila si ovaj prostor sobom, kao ogledalo, natopila ga mirisom, kao postelju. Otici cu u svijet, tamo te nema, u tom drugom kraju, ni tvoje slike nece biti u meni. - Zašto drziš glavu u dlanovima? - upitala me. - Jesi li tuzan? Otici cu, rekao sam, i zatvorio oci, spustio kapke, kao vizir, kao kapiju, da utamnicim njenu nestalu sliku. Otici cu, da te ne gledam, otici cu, da ne mislim na izdaju. - Znaš li kako mi je bilo? Znaš li kako mi je i sad? Otici cu, da te ne mrzim, da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima, raznijece ga vjetrovi i sprati kiše, nadam se. U meni ce ga potrti pozlijedjenost. - Zašto si otišao jesenas? Covjek nikad ne treba da ode kad ima razloga da ostane. - Morao sam da odem. - Ostavio si me. Šta si trazio po svijetu? Vratio si se tuzan. Je li to sve što si dobio? - Tuzan sam zbog rana, umora, zbog mrtvih drugova. - Tuzan si i zbog mene. - Tuzan sam i zbog tebe, ali necu da ti kazem. Danima i sedmicama sam putovao, da te vidim. Uvece sam lijegao pod šumsko drvo, gladan, izubijanih nogu, promrzao od ledene kiše, i zaboravljao na sve, razgovarajuci s tobom. Koracao sam drumovima bez kraja, uplašio bih se koliko ih ima i kakve su strašne razdaljine na svijetu, da te nisam drzao za ruku, išao uz tvoje bedro, uz tvoj bok, jedva cekajuci ravan drum, da zatvorim oci, da mi budeš bliza i jasnija. Zašto placeš? - Govori još kako si mislio o meni. Obrazi su joj blijedi, pod ocima duboka sjenka od trepavica, savijena koljena drhte na zemlji, pored njih polozene ruke, dlanovima dodiruju travu, kao moje malocas. - Zašto si došla? - Hoceš li da podjemo zajedno u svijet? Sve cu ostaviti i pobjeci s tobom. Vec tri dana je tudja zena, tragovi tudjih ruku su ostali na njoj, tudja usta su skinula mašak s nje. Rekao sam to, uzasnut. - Baš zato - odgovorila je nerazumno, nerazumljivo. Uhvatio sam je za mišice, kao davljenik, tudju, svejedno mi je, svoju, oduvijek, nisam znao šta je oduvijek, znao sam samo za taj cas, jedini vazan, što je potirao vrijeme, i zaljenje, drhtavi prsti su se zaboli kao klinovi, niko mi je ne bi mogao oteti, osim mrtvu, drzao sam je oštrim kandzama pribodenu za zemlju, utihnula je rijeka, zvonila su samo moja zvona, nepoznata i nezaljuljana dotad, sva zvona, kao na uzbunu, okupice se ljudi, ne ticu me se ljudi, nema ljudi, o, snu moj, koji si postao zrtva. Onda su se zvona zaustavila, vratio se svijet, pogledao sam i vidio je novorodjenu, udavljenu, bijelu na travi zelenoj kao ijed, pretvorenu u goli bjelutak, uraslu u zemlju, kukurijek joj cvjeta iz pazuha, visibaba izmedju bedara, maca s topola praminja po svijetloj kozi, da li da je ostavim da je zatrpa, ili da je polozim u duboki vir, ili odnesem pod kamenu mogilu iznad šume. Da li da legnem pored nje, i postanem trava proljetna, i šibljika vrbova? Otišao sam, ne osvrnuvši se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je cudnu, kao stecak. - Hej! - vikao sam ponekad kroz prostranstvo vremena, dozivajuci bijelu proljetnu mogilu, ali iz daljine nije bilo odjeka. Tako sam i zaboravio. I ne bih se, vjerujem, ni sada sjetio, da ove noci, baš ove noci, nije došao njen sin. I moj, mozda. Znam, mogao bih da kazem, kao i svaka budala: da se nije desilo to što se desilo, moj zivot bi bio drukciji. Da nisam otišao na vojnu, da nisam pobjegao od nje, da nisam pozvao Haruna u kasabu, da Harun nije... Smiješno. Šta bi onda bio zivot? Da je nisam ostavio, da mi nije izgledalo lakše pobjeci nego prkositi cvijelom svijetu, mozda ne bi bilo ni ove noci, ali bih tu zenu sigurno zamrzio, misleci da je stala na put mojoj sreci, omela me da ne uspijem u zivotu. Jer ne bih znao ovo što sad znam. Covjek je proklet, i zali za svim putevima kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na drugim cekalo. ..."
"...sve je moguce, sve je na dohvat ruke, samo se covjek ne smije predati. Tesko je dok se ne odlucis, toda sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teskoce nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad pobjedis svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen ni pun prijetnji" "Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mjesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota."
Derviš i smrt
Toliko istine u ovome...
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51207
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20884 times
- Been thanked: 20616 times
- Status: Offline
- Koraci_u_noci
- Penzioner
- Posts: 24722
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 6882 times
- Been thanked: 6516 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Pobjeci sad od svega zelim
- Chloe
- Žena za sva vremena
- Posts: 102580
- Joined: 18 Dec 2015, 11:40
- Has thanked: 2951 times
- Been thanked: 3054 times
- Status: Offline
Re: Meša Selimović
"Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog. Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život."
/Derviš i smrt/
/Derviš i smrt/
... You are my sunshine, my only sunshine ...
- Maja
- Administrator
- Posts: 119228
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5515 times
- Been thanked: 11755 times
- Contact:
- Status: Offline
Beograd podiže spomenik "srpskom" piscu Meši Selimoviću
Odbor za podizanje spomenika u Beogradu bh. piscu Meši Selimoviću održao je danas drugu sjednicu, kojoj je predsjedavao predsjednik Odbora Aleksandar Gatalica.
Sjednici su kao članovi, između ostalih, prisustvovali i zamjenik gradonačelnika Goran Vesić i zamjenica predsjednika Skupštine Grada Beograda Andrea Radulović.
Iako je podizanje spomenika velika i dobra vijest, zabrinjavajuće je što je Selimović predstavljen kao "srpski", umjesto kao bh. pisac.
Gatalica je istakao da mu je velika čast što je predsjednik ovog odbora, ne samo zato što je Selimović pisac i što je ostavio veliki utjecaj na njega lično već i zato što će se "na ovaj način Beograd odužiti našem velikanu".
"Prostor gdje će se nalaziti spomenik veoma je inspirativan i nalazi se na uglu ulica Kralja Petra i Jovanove. Inspirativan je jer je s jedne strane sakriven, a s druge primjetljiv kao prostor u urbanom dijelu Dorćola. Pruža mogućnost da ne dobijemo konvencionalni spomenik, u smislu biste na postamentu već da prikaže nevjerovatan Mešin, čak zbunjujući život, koji kao da je imao tri života u jednom”, rekao je Gatalica.
Dodao je da prostor omogućava da se realizuje nekoliko plastičkih dijelova koji će biti u međusobnoj vezi i to središni sa spomeničkom skulpturom, kakve se mogu vidjetiu Beogradu, i još dvije ili čak tri cjeline koje bi bile u vezi sa spomenikom.
"Sve zajedno, kako će propozicije konkursa nalagati, trebalo bi da simbolično oslikavaju i krivudav i ravan put velikog čovjeka kakav je bio Meša Selimović", rekao je Gatalica.
Na sjednici je dogovoreno da se raspiše konkurs koji bi bio i otvoren i po pozivu. To znači da će troje vajara biti uključeno po pozivu, a bit će data šansa i drugima da daju svoje rješenje u ravnopravnoj utakmici sa njima.
"Nadamo se da ćemo dobiti radove i studenata i afirmisanih umjetnika iz regiona jer je Meša srpski pisac, ali pruža ruke čitavom region", kazao je Gatalica.
On je najavio da je u planu da Beograd ovaj spomenik dobije sljedeće godine u julu, kada se navršava četiri decenije od smrti "našeg velikog pisca".
Klix.ba
- Šabović Adis
- Forum [Bot]
- Posts: 11281
- Joined: 06 May 2021, 19:30
- Has thanked: 1936 times
- Been thanked: 2121 times
- Status: Offline
Re: Beograd podiže spomenik "srpskom" piscu Meši Selimoviću
Srpskom? Sad vi podignite bošnjačkom, za inat!
Ne mereeee
-
- Inventar foruma
- Posts: 8476
- Joined: 24 Feb 2021, 13:14
- Has thanked: 849 times
- Been thanked: 1008 times
- Status: Offline
Re: Beograd podiže spomenik "srpskom" piscu Meši Selimoviću
imaju pravo, komunjara i posrbica, iako izvstan pisac.
- Mutevelija
- Selonačelnik
- Posts: 86350
- Joined: 28 Nov 2015, 20:04
- Has thanked: 853 times
- Been thanked: 1641 times
- Status: Offline
Re: Beograd podiže spomenik "srpskom" piscu Meši Selimoviću
Sve je dobro dok nije srBskom.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120151
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6890 times
- Been thanked: 7766 times
- Status: Offline
Re: Beograd podiže spomenik "srpskom" piscu Meši Selimoviću
Sve što je Meša ikada napisao, napisao je o Bosni.
Kao književnik, on je potpuno bosanski, a kao građanin mopže biti sve što poželi.
Pitanje svih pitanja, da su Meša i Andrić živi dočekali 1992. godinu, jestel sigurni da bi ostali u Beogradu?
Ja nisam.
Kao književnik, on je potpuno bosanski, a kao građanin mopže biti sve što poželi.
Pitanje svih pitanja, da su Meša i Andrić živi dočekali 1992. godinu, jestel sigurni da bi ostali u Beogradu?
Ja nisam.
online
- insomnia
- Rđav kurac
- Posts: 63717
- Joined: 31 May 2013, 20:11
- Has thanked: 3146 times
- Been thanked: 9718 times
- Status: Offline
Re: Beograd podiže spomenik "srpskom" piscu Meši Selimoviću
Haha kako bolan nisi. Mislis da bi Andric ostao pod granatama da poklonicima arapskog varalice koji smrde na ovciji loj?
Iskustvo mi je pomoglo da u sebi nađem balans
Pa okoreli šaban začas postao je šaman
Pa okoreli šaban začas postao je šaman
- Šabović Adis
- Forum [Bot]
- Posts: 11281
- Joined: 06 May 2021, 19:30
- Has thanked: 1936 times
- Been thanked: 2121 times
- Status: Offline
Re: Beograd podiže spomenik "srpskom" piscu Meši Selimoviću
ŠBBKBB?!
Bi li bilo rata da su njih dvojica bili živi u to vrijeme?
Bi li bilo rata da su njih dvojica bili živi u to vrijeme?
Ne mereeee
- Hurija
- Pandora
- Posts: 19647
- Joined: 05 May 2018, 21:21
- Has thanked: 874 times
- Been thanked: 1047 times
- Status: Offline
Re: Beograd podiže spomenik "srpskom" piscu Meši Selimoviću
Meša je bio dobar Srbin,poštuju ga ljudi .
Ostalo je cutanje.
- Koraci_u_noci
- Penzioner
- Posts: 24722
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 6882 times
- Been thanked: 6516 times
- Status: Offline
Re: Beograd podiže spomenik "srpskom" piscu Meši Selimoviću
Sta ce kad im fali vlastitih knjizevnih velicina. A koji je to kompleks, davat mu bilo kakav epitet. Podignes spomenik zato sto je im'o veze sa Srbijom i Beogradom, a ciji je to samo on zna
Pobjeci sad od svega zelim
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 95678
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 33899 times
- Been thanked: 20673 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Beograd podiže spomenik "srpskom" piscu Meši Selimoviću
Mora da je volio rakiju
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 18 guests