images (3).jpeg
Goran Tadic
- Hurija
- Pandora
- Posts: 19647
- Joined: 05 May 2018, 21:21
- Has thanked: 874 times
- Been thanked: 1047 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Ostalo je cutanje.
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Nosim u sebi tajne,
kojima bih i tebi i sebi olakšao život
kada bih umeo da ih otkrijem i da ih objasnim,
al’ ja nisam mudrac, već nosilac tajni
koje ću odneti u grob.
Mogu samo da ti kažem
da verujem čudnom i retkom verom,
nadam se čudnom i retkom nadom
i volim čudnom i retkom ljubavlju.
Nije to lako, nije čak ni lepo,
al’ ja tako moram, ne pitaj zašto.
Još uvek tražim ljude u ljudima.
Sve više je onih kojima bi čovek,
kada bi ih opsovao, opoganio psovku.
Jedino uz ljude u ljudima
u meni ima čoveka, koji se pita
kakva je to snaga žene u ženi,
kad uspe tako skromna
da napravi ravnotežu spram neljudi,
da ispravi nepravdu što nema pravde
i stvori čudnog i retkog čoveka u meni,
kog sam čitavog života tražio?
kojima bih i tebi i sebi olakšao život
kada bih umeo da ih otkrijem i da ih objasnim,
al’ ja nisam mudrac, već nosilac tajni
koje ću odneti u grob.
Mogu samo da ti kažem
da verujem čudnom i retkom verom,
nadam se čudnom i retkom nadom
i volim čudnom i retkom ljubavlju.
Nije to lako, nije čak ni lepo,
al’ ja tako moram, ne pitaj zašto.
Još uvek tražim ljude u ljudima.
Sve više je onih kojima bi čovek,
kada bi ih opsovao, opoganio psovku.
Jedino uz ljude u ljudima
u meni ima čoveka, koji se pita
kakva je to snaga žene u ženi,
kad uspe tako skromna
da napravi ravnotežu spram neljudi,
da ispravi nepravdu što nema pravde
i stvori čudnog i retkog čoveka u meni,
kog sam čitavog života tražio?
Mirno more
- dadojović
- Forum [Bot]
- Posts: 10576
- Joined: 12 Aug 2018, 14:01
- Has thanked: 372 times
- Been thanked: 310 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
"Da li je teško napisati pjesmu?
Nije teško kad imaš kome..."
Nije teško kad imaš kome..."
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Poštenije bi bilo da se ljudi
lepo dogovore oko ljubavi.
Dobar dan – dobar dan.
Jeste li za ljubav – pa... može.
Odgovaraju li Vam nežnost i romantika?
Može malo, ali bez patetike, molim Vas.
Svakako. Šta želite kao poklon za rođendan?
Nisam odlučila... Daćete mi novac, pa ću sama kupiti.
Imate pravo, tako je praktičnije.
Kako tačno zamišljate našu ljubav?
Imam kod kuće zapisano, poslaću Vam mejlom.
Želite li da ljubav bude javna, ili tajna?
Mislim da nema razloga da je krijemo,
ali ni da se preterano hvalimo.
Šta mislite, koliko bismo trebali
da mislimo jedno na drugo?
Dnevno?
Nedeljno.
Dogovorićemo se.
Nemam običaj da trošim na to
više od pet - šest sati.
Dnevno?
Nedeljno.
Volite li često?
Zavisi od obaveza.
Leti više, duži su dani.
A noću?
Zaboga, moram nekad i da odmorim.
Da li je držanje za ruke suviše prisno?
Šta vam pada na pamet? Nismo deca.
Volite li poeziju?
Ha ha ha... U dvadesetprvom veku?
Hoćemo li rešavati nesporazume i nesuglasice?
Molim Vas, oboje imamo dovoljno problema i bez toga.
Ako ćemo i o tome da brinemo, onda nam ljubav ne treba.
Mislite li da ćemo biti uspešni?
Ne mogu vam unapred ništa reći,
pogledaću vaš CV, pa ćemo videti.
Simpatični ste, imate dobar pristup,
mislim da neće biti problema.
Molim Vas, pogledajte ono dvoje,
gledaju se kao da ništa oko njih ne postoji.
Pustite, svakakvih ljudi ima.
Zbog takvih nam je tako kako nam je.
lepo dogovore oko ljubavi.
Dobar dan – dobar dan.
Jeste li za ljubav – pa... može.
Odgovaraju li Vam nežnost i romantika?
Može malo, ali bez patetike, molim Vas.
Svakako. Šta želite kao poklon za rođendan?
Nisam odlučila... Daćete mi novac, pa ću sama kupiti.
Imate pravo, tako je praktičnije.
Kako tačno zamišljate našu ljubav?
Imam kod kuće zapisano, poslaću Vam mejlom.
Želite li da ljubav bude javna, ili tajna?
Mislim da nema razloga da je krijemo,
ali ni da se preterano hvalimo.
Šta mislite, koliko bismo trebali
da mislimo jedno na drugo?
Dnevno?
Nedeljno.
Dogovorićemo se.
Nemam običaj da trošim na to
više od pet - šest sati.
Dnevno?
Nedeljno.
Volite li često?
Zavisi od obaveza.
Leti više, duži su dani.
A noću?
Zaboga, moram nekad i da odmorim.
Da li je držanje za ruke suviše prisno?
Šta vam pada na pamet? Nismo deca.
Volite li poeziju?
Ha ha ha... U dvadesetprvom veku?
Hoćemo li rešavati nesporazume i nesuglasice?
Molim Vas, oboje imamo dovoljno problema i bez toga.
Ako ćemo i o tome da brinemo, onda nam ljubav ne treba.
Mislite li da ćemo biti uspešni?
Ne mogu vam unapred ništa reći,
pogledaću vaš CV, pa ćemo videti.
Simpatični ste, imate dobar pristup,
mislim da neće biti problema.
Molim Vas, pogledajte ono dvoje,
gledaju se kao da ništa oko njih ne postoji.
Pustite, svakakvih ljudi ima.
Zbog takvih nam je tako kako nam je.
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Starim, a nije svaki starac mudrac.
Kakvo razočarenje.
Mrštimo se Bog i ja, jedan na drugog,
nezadovoljni učinkom.
Vrhovima prstiju čitam žvrljotine sudbine po svom licu,
rezbariju, koja bi u nečem plemenitom
mogla biti umetničko delo.
Zanimljivo štivo, neopterećeno božjim zakonima.
Zanimljivo, ali beskorisno i meni neshvatljivo.
I kad slediš putokaze lutaš,
jer onaj što postavlja znakove,
ne zna kud si naumio.
Glupaviji za čitav svoj život, saplićeš se,
ne primećujući razliku
između kamena mudrosti i kamena ludosti.
Tražiš put izvan puta, iza znaka,
biraš kamen za epitaf sa svojim imenom
i žuriš, kao da će kamenje biti razgrabljeno.
Na kraju ti pripadne bezimeni, pod kojim umoran zaspiš,
bez odgovora na pitanje da li si trebao slediti znakove.
Mada rođen star, teško prihvatam starost.
Strah me da neću umeti da napravim igračku
od, naizgled, bezvrednih stvari,
da neću umeti da izgovorim reč
od, naizgled, bezvrednih misli,
da neću umeti da umem.
Izgubiću sutra, izgubiću danas,
ostaće sećanje, a sećanja me strah,
jer svega sam se prvi setio.
I ovog danas i onog sutra.
Od juče ništa nije ostalo,
jer sve sam trošio, više nego što je pristojno,
čak sam i svete mrve ljubavi prve
istresao iz džepa, vadeći maramicu
da obrišem isceđene uspomene
na kasnije, posnije ljubavi.
I tebe sam se prvi setio.
Trebala si mi da me ulepšaš,
da se u mojim satenskim stihovima prepoznaš,
da me naučiš da se smejem,
da prohodam...
Da prohodam, ne da poletim.
Žurili smo da se zaljubimo,
a ljubav ne traži dobrovoljce.
Jednostrano proglasi nemir,
kad joj dosadi da miruje, ili ratuje.
Naoruža slabe samopouzdanjem,
uveri ih da je kucnuo čas za sveti nemir
i da su baš oni izabrani i posebni.
Mi, praznoverni, praznoglavi veterani,
pohrlimo u prve redove,
ne žaleći da u tom nemiru
damo i svoj život.
Ljubav, ti, ja –Trojni pakt,Trojstvo,
Trozubac.
Iskustvo je razumu dostavljalo podatke
o našem kretanju, ciljevima, strategiji,
pokušalo da dešifruje nežnosti
i uništi naše nemirne rezerve.
Posustajući pred nadmoćnim protivnikom,
razum, kukavički, posegne za tajnim oružjem, pitanjem –
Šta će biti kad nastane mir?
Stario sam,
a ti si zaplesala u mojim grudima, postala najlepši deo mene
i moju monodramu pretvorila u mjuzikl, bez reprize.
Ti mladež, ja bora,
nesvesni svoje zasluge i krivice
što sam ti, ovako smežuran, dodirnuo dušu.
Ljubavi slavnih ljubavnika nisu veće od naše,
ali nas nema ko da opeva,
ni da oplakuje našu izgubljenu posebnost.
Uostalom, sve dobre pesme odavno su napisane,
a suze lije svako za sebe.....
Starim i što mi je koža veća,
više za tebe pod njom mesta ima.
Još uvek zbog tvog horoskopa kupujem novine, u nadi da zvezde,
kad ne mogu ja, brinu da ne nazebeš i spokojno zaspiš.
Ko će, ako neće one, da te čuva od poganih
i da ne dopusti da te ljubi gori od mene?
Starim. Bojim se druge smrti, koja mi sleduje kad me zaboraviš.
Na prvu, koja me snašla kad si otišla, polako se navikavam
Tesko je kad moras da umes da umres, a nemas od koga da naucis.
Kad srce trne i misli pocrne, izgoris, paleci slike u glavi.
Pepeo pepelu...
Gde pepela ima vatre je bilo.
I ti ces ostariti.
Poverovaces Bogu, zahvaliti sto ti decu nije dirao
i moliti da to ni ubuduce ne cini.
Kad budes kupovala svece, jednu za zive, drugu za mrtve,
ako ti, umesto kusura, daju jos jednu, nameni je meni i nemoj je paliti.
Istopice se kada je usnama prineses.
Kakvo razočarenje.
Mrštimo se Bog i ja, jedan na drugog,
nezadovoljni učinkom.
Vrhovima prstiju čitam žvrljotine sudbine po svom licu,
rezbariju, koja bi u nečem plemenitom
mogla biti umetničko delo.
Zanimljivo štivo, neopterećeno božjim zakonima.
Zanimljivo, ali beskorisno i meni neshvatljivo.
I kad slediš putokaze lutaš,
jer onaj što postavlja znakove,
ne zna kud si naumio.
Glupaviji za čitav svoj život, saplićeš se,
ne primećujući razliku
između kamena mudrosti i kamena ludosti.
Tražiš put izvan puta, iza znaka,
biraš kamen za epitaf sa svojim imenom
i žuriš, kao da će kamenje biti razgrabljeno.
Na kraju ti pripadne bezimeni, pod kojim umoran zaspiš,
bez odgovora na pitanje da li si trebao slediti znakove.
Mada rođen star, teško prihvatam starost.
Strah me da neću umeti da napravim igračku
od, naizgled, bezvrednih stvari,
da neću umeti da izgovorim reč
od, naizgled, bezvrednih misli,
da neću umeti da umem.
Izgubiću sutra, izgubiću danas,
ostaće sećanje, a sećanja me strah,
jer svega sam se prvi setio.
I ovog danas i onog sutra.
Od juče ništa nije ostalo,
jer sve sam trošio, više nego što je pristojno,
čak sam i svete mrve ljubavi prve
istresao iz džepa, vadeći maramicu
da obrišem isceđene uspomene
na kasnije, posnije ljubavi.
I tebe sam se prvi setio.
Trebala si mi da me ulepšaš,
da se u mojim satenskim stihovima prepoznaš,
da me naučiš da se smejem,
da prohodam...
Da prohodam, ne da poletim.
Žurili smo da se zaljubimo,
a ljubav ne traži dobrovoljce.
Jednostrano proglasi nemir,
kad joj dosadi da miruje, ili ratuje.
Naoruža slabe samopouzdanjem,
uveri ih da je kucnuo čas za sveti nemir
i da su baš oni izabrani i posebni.
Mi, praznoverni, praznoglavi veterani,
pohrlimo u prve redove,
ne žaleći da u tom nemiru
damo i svoj život.
Ljubav, ti, ja –Trojni pakt,Trojstvo,
Trozubac.
Iskustvo je razumu dostavljalo podatke
o našem kretanju, ciljevima, strategiji,
pokušalo da dešifruje nežnosti
i uništi naše nemirne rezerve.
Posustajući pred nadmoćnim protivnikom,
razum, kukavički, posegne za tajnim oružjem, pitanjem –
Šta će biti kad nastane mir?
Stario sam,
a ti si zaplesala u mojim grudima, postala najlepši deo mene
i moju monodramu pretvorila u mjuzikl, bez reprize.
Ti mladež, ja bora,
nesvesni svoje zasluge i krivice
što sam ti, ovako smežuran, dodirnuo dušu.
Ljubavi slavnih ljubavnika nisu veće od naše,
ali nas nema ko da opeva,
ni da oplakuje našu izgubljenu posebnost.
Uostalom, sve dobre pesme odavno su napisane,
a suze lije svako za sebe.....
Starim i što mi je koža veća,
više za tebe pod njom mesta ima.
Još uvek zbog tvog horoskopa kupujem novine, u nadi da zvezde,
kad ne mogu ja, brinu da ne nazebeš i spokojno zaspiš.
Ko će, ako neće one, da te čuva od poganih
i da ne dopusti da te ljubi gori od mene?
Starim. Bojim se druge smrti, koja mi sleduje kad me zaboraviš.
Na prvu, koja me snašla kad si otišla, polako se navikavam
Tesko je kad moras da umes da umres, a nemas od koga da naucis.
Kad srce trne i misli pocrne, izgoris, paleci slike u glavi.
Pepeo pepelu...
Gde pepela ima vatre je bilo.
I ti ces ostariti.
Poverovaces Bogu, zahvaliti sto ti decu nije dirao
i moliti da to ni ubuduce ne cini.
Kad budes kupovala svece, jednu za zive, drugu za mrtve,
ako ti, umesto kusura, daju jos jednu, nameni je meni i nemoj je paliti.
Istopice se kada je usnama prineses.
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Tuga bez mene nije ono što je bila.
Ne piše, al’ se povremeno javi bez reči
da se podsetimo zajedničkih dana i noći.
Ćutimo, razumemo se.
Pravi se da nije tu,
pravim se da ne znam da je tu,
mada prepoznam njene pokrete u grlu i oku.
Falim joj, ne ume bez mene.
Zavolela me, bio sam njen najredovniji korisnik.
Osmehnem se, da vidi da mogu bez nje,
a ona pojača tužne note,
da čujem da bez nje ne mogu.
Pusti, kažem, bilo pa prošlo, a ona se umiljava
i moli da je još jednom privijem na grudi.
Žao mi da zbog mene tuguje,
popustim u ime starih, teških vremena,
pa se kao dete raduje,
obeća da će me slušati, da će pisati,
da će me voleti više no ikog,
samo da joj ne dopustim
da ponovo od mene ode.
Ne piše, al’ se povremeno javi bez reči
da se podsetimo zajedničkih dana i noći.
Ćutimo, razumemo se.
Pravi se da nije tu,
pravim se da ne znam da je tu,
mada prepoznam njene pokrete u grlu i oku.
Falim joj, ne ume bez mene.
Zavolela me, bio sam njen najredovniji korisnik.
Osmehnem se, da vidi da mogu bez nje,
a ona pojača tužne note,
da čujem da bez nje ne mogu.
Pusti, kažem, bilo pa prošlo, a ona se umiljava
i moli da je još jednom privijem na grudi.
Žao mi da zbog mene tuguje,
popustim u ime starih, teških vremena,
pa se kao dete raduje,
obeća da će me slušati, da će pisati,
da će me voleti više no ikog,
samo da joj ne dopustim
da ponovo od mene ode.
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Upozori sve buduće da su ti drugi
i da će morati da me nadmaše,
da bi te zaslužili.
Reci da si me zaboravila,
ali se ne možeš odreći
najlepšeg dela sebe,
kog sam morao da se odreknem.
Tražiće da vide moju sliku,
odahnuće kada je pokažeš,
ako je pronađeš.
Pitaće, onako usput,
šta sam to tako posebno stvorio,
a ti im reci: „Ovo što ljubiš“.
i da će morati da me nadmaše,
da bi te zaslužili.
Reci da si me zaboravila,
ali se ne možeš odreći
najlepšeg dela sebe,
kog sam morao da se odreknem.
Tražiće da vide moju sliku,
odahnuće kada je pokažeš,
ako je pronađeš.
Pitaće, onako usput,
šta sam to tako posebno stvorio,
a ti im reci: „Ovo što ljubiš“.
Mirno more
- Masamune
- DeLorean
- Posts: 42154
- Joined: 12 Dec 2019, 23:29
- Mood:
- Has thanked: 13776 times
- Been thanked: 12333 times
- Status: Online
Re: Goran Tadic
krenuh psiati konta Goran Tadić političar a ono onja iz Novog Sada
dobar čojk.. oprosti mi stihovie
Boris
dobar čojk.. oprosti mi stihovie
Boris
When people believe in me I am good, but when people doubt me I am great.
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Ponekad mi se čini da je ljubav preopširna,
pa pokušam da je svedem na reč – dve.
Dođem do tvog imena i devojačkog prezimena,
koje pod šifrom ispisujem kao rimovane grafite,
pazeći da te ne prepoznaju,
pa da se čude kako ja ovakav tebe takvu smem da volim.
Strepim da si i ime promenila,
u želji da ostanem bez poslednjeg traga o tebi.
Još uvek verujem da umem
da te volim tako da ne primetiš,
da umem da te dotaknem, da ne osetiš,
da umem da kažem, da ne čuješ,
i da maštam, znajući da se neće ostvariti.
Lažem sebe. Može mi se, kad verujem.
Da mi ne držiš nevidljive “lopovske”,
svakodnevni stepenik bio bi za mene bedem,
uz čiji bih temelj čekao da se urušimo.
Zar misliš da bez tebe imam snage da prenoćim?
Moram da te imam i kada te nemam,
jer moram da živim, a nikad zbog sebe nisam živeo.
Možda nekad ja ovakav
tebi takvoj zatrebam, nikad se na zna.
Uvek se ne zna.
Pokucam na vrata južnog Banata
i pobegnem, pre no što ti korake čujem,
srećan kao da sam te video,
kao da sam te dodirnuo,
kao da si čula kako šapućem da te volim,
kao da se ostvarilo sve o čemu maštam,
kao da si me ugledala i ciknula od radosti:
“Dobro mi došao, mili moj”,
a srce lupa kao u poslednjoj krađi kajsija
i nekako sam, čini mi se, ja ovakav, živ
i nekako kao da umem, ja ovakav, da se radujem.
Kad odmaknem dve svetlosne godine daleko,
osvrnem se, u nadi da ću te pred kapijom videti,
kako izviruješ da vidiš ko se to usudio da tebe takvu voli.
pa pokušam da je svedem na reč – dve.
Dođem do tvog imena i devojačkog prezimena,
koje pod šifrom ispisujem kao rimovane grafite,
pazeći da te ne prepoznaju,
pa da se čude kako ja ovakav tebe takvu smem da volim.
Strepim da si i ime promenila,
u želji da ostanem bez poslednjeg traga o tebi.
Još uvek verujem da umem
da te volim tako da ne primetiš,
da umem da te dotaknem, da ne osetiš,
da umem da kažem, da ne čuješ,
i da maštam, znajući da se neće ostvariti.
Lažem sebe. Može mi se, kad verujem.
Da mi ne držiš nevidljive “lopovske”,
svakodnevni stepenik bio bi za mene bedem,
uz čiji bih temelj čekao da se urušimo.
Zar misliš da bez tebe imam snage da prenoćim?
Moram da te imam i kada te nemam,
jer moram da živim, a nikad zbog sebe nisam živeo.
Možda nekad ja ovakav
tebi takvoj zatrebam, nikad se na zna.
Uvek se ne zna.
Pokucam na vrata južnog Banata
i pobegnem, pre no što ti korake čujem,
srećan kao da sam te video,
kao da sam te dodirnuo,
kao da si čula kako šapućem da te volim,
kao da se ostvarilo sve o čemu maštam,
kao da si me ugledala i ciknula od radosti:
“Dobro mi došao, mili moj”,
a srce lupa kao u poslednjoj krađi kajsija
i nekako sam, čini mi se, ja ovakav, živ
i nekako kao da umem, ja ovakav, da se radujem.
Kad odmaknem dve svetlosne godine daleko,
osvrnem se, u nadi da ću te pred kapijom videti,
kako izviruješ da vidiš ko se to usudio da tebe takvu voli.
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Teže je kada znam da je i tebi teško.
Možda bi ti lakše bilo da me nije bilo?
Sanjala bi ono što si oduvek sanjala,
a ne mene, ovako nepodobnog za snove.
Nedostaješ više no inače
kad osetim da i ja tebi nedostajem.
Teže se otrgnem želji da te poljubim dok spavaš,
teže mi je da zauvek odem u tri lepe nedođije,
kad znam da želiš da te poljubim dok spavaš.
Boliš jače kad znam da te bolim,
a bolim jako, jer znaš da me boliš.
Ne mogu sebi oprostiti
što te razboleh, a ne umem da te izlečim.
Ostaje da se nadam da će proći samo od sebe
i da će vreme učiniti ono što vreme mora učiniti.
Kada ti zbog mene ne bude više teško,
kad prestanem da nedostajem i da bolim,
na kraju krajeva, kad ostariš
biće ti milo što je bilo teško,
što sam ti nedostajao i što je bolelo.
Da nije bilo tako, ne bi bilo lepo.
Možda bi ti lakše bilo da me nije bilo?
Sanjala bi ono što si oduvek sanjala,
a ne mene, ovako nepodobnog za snove.
Nedostaješ više no inače
kad osetim da i ja tebi nedostajem.
Teže se otrgnem želji da te poljubim dok spavaš,
teže mi je da zauvek odem u tri lepe nedođije,
kad znam da želiš da te poljubim dok spavaš.
Boliš jače kad znam da te bolim,
a bolim jako, jer znaš da me boliš.
Ne mogu sebi oprostiti
što te razboleh, a ne umem da te izlečim.
Ostaje da se nadam da će proći samo od sebe
i da će vreme učiniti ono što vreme mora učiniti.
Kada ti zbog mene ne bude više teško,
kad prestanem da nedostajem i da bolim,
na kraju krajeva, kad ostariš
biće ti milo što je bilo teško,
što sam ti nedostajao i što je bolelo.
Da nije bilo tako, ne bi bilo lepo.
Mirno more
- Koraci_u_noci
- Penzioner
- Posts: 24722
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 6882 times
- Been thanked: 6516 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Gde smo?
Gde si ti meni, pitam sebe.
Ni glupljeg pitanja, ni težeg odgovora.
Učinim se sebi od nekud poznat,
pomislim: vid’ mene, kad ono – samo ja.
Gde li se smucam, šta li radim?
Sigurno negde pravim budalu od sebe,
da me ne bi prepoznali.
Nekom se dobrovoljno damo,
pa se čudimo kada ni kusur
od nas ne ostane, ni bakšiš.
Nama je potrebnije da se damo,
nego nekome da nas uzme.
Dajemo se onima kojima ništa ne treba,
u nadi da će i od nas postati
nešto što će od nas ostati.
Zašto nas ne vrate kad im ne trebamo?
Možda i ne znaju da smo kod njih?
Dobro je, bar nismo na smetnji.
Dobro je, ipak znamo gde smo.
Gde si ti meni, pitam sebe.
Ni glupljeg pitanja, ni težeg odgovora.
Učinim se sebi od nekud poznat,
pomislim: vid’ mene, kad ono – samo ja.
Gde li se smucam, šta li radim?
Sigurno negde pravim budalu od sebe,
da me ne bi prepoznali.
Nekom se dobrovoljno damo,
pa se čudimo kada ni kusur
od nas ne ostane, ni bakšiš.
Nama je potrebnije da se damo,
nego nekome da nas uzme.
Dajemo se onima kojima ništa ne treba,
u nadi da će i od nas postati
nešto što će od nas ostati.
Zašto nas ne vrate kad im ne trebamo?
Možda i ne znaju da smo kod njih?
Dobro je, bar nismo na smetnji.
Dobro je, ipak znamo gde smo.
Pobjeci sad od svega zelim
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Indigo
Kao tanak list indiga zavuku se uspomene pod moj dlan,
pa sve što dotaknem pretvorim u tvoje uplakane oči.
Gledamo se, al’ ne vidiš svoje u mojim očima.
To mi je kazna. Boli što nisam umeo da te ne bolim.
Trebao sam iznenada nestati. I mene bi manje bolelo
od neprekidnog nestajanja, koje nikako da prođe.
Misleći da te ne volim, preko noći bi prestala da me voliš.
Ne bi svoju dušu zbog mene, kao pamuk, čupkala,
ne bi se u neprekidnim slapovima suza otapala,
ne bi te grlo od uzdržanog, bodljikavog vriska bolelo,
tvoji prstići ne bi se tresli zbog osećaja krivice što me voliš.
“Gde nestade? Do maločas je bio tu. Sigurno sam sanjala...”
I sve bi bilo kao da ničeg nije bilo.
Sve sam pokvario. Sve, osim tebe.
Želeo sam da znaš da ću te i danas voleti.
Želela si da znaš kako je moguće da to znam
i nisi mi dala da odem dok to ne objasnim
rečima, nežnijim od moje duše.
One najnežnije i najvažnije ostale su mi u grlu.
Da sam ih izgovorio, mislila bi da lažem,
pa bi me pre vremena mrzela.
Kao tanak list indiga, zavuku se uspomene
između mene i neke druge žene,
pa svaki njen poljubljeni deo na tvoju kožu liči.
Poželim da nestane, da mi usne još više ne zastrane,
u pokušaju da te nežnijim dodirom na tuđoj koži ožive.
Želim da i ja nestanem, kad ne umem da prestanem
da ljubim ono što nikada ne bih ljubio,
da mi je tvoja koža pod usnama.
Kao tanak list indiga,
zavuku se uspomene između muzike i mene,
pa živim pesmu, a pesma nežno umire mene.
Neopipljivi, negujemo slike na kojima si.
Od ničega pravimo raskoš, koji će te među zvezdama čekati.
Nebo će morati umeti da te raduje, kad nisam umeo ja.
Unapred mu do njega hvala na tome.
Moje je samo da skrenem pažnju na tvoju dušu,
koja me na zemlji dotakla i uzdigla do njega,
kao da vredim, kao da zaslužujem da moja duša
bude obojena indigo plavom bojom satenskog neba.
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Dobro je što nisi ovde
Tutnji sve jače.
Ili je zaratilo, ili će kiša,
odavno nije.
Dobro je što nisi ovde,
zarazila bi se samoćom,
mislila bi da je ovde dobro,
ostala bi i podivljala kao ja,
ne bismo primećivali jedno drugo,
ne bismo nedostajali jedno drugom,
jer ne bismo znali da postojimo.
Dobro mi je bez tebe,
ponekad odem do prozora,
ponekad zazvoni telefon
i dok dlanom o dlan prođe dan.
Noći su posebna priča,
ali ne volim o njima da pričam.
Uglavnom, za pamćenje su,
al’ se ne isplati da pamtim,
jer nemam kome da pričam.
Dobro je što nemam kome da pričam.
Čujem da napolju ima živih?
Kako im je sada?
Ne boje se da će pokisnuti?
Tutnji sve jače…
Dobro je što nisi ovde.
Tutnji sve jače.
Ili je zaratilo, ili će kiša,
odavno nije.
Dobro je što nisi ovde,
zarazila bi se samoćom,
mislila bi da je ovde dobro,
ostala bi i podivljala kao ja,
ne bismo primećivali jedno drugo,
ne bismo nedostajali jedno drugom,
jer ne bismo znali da postojimo.
Dobro mi je bez tebe,
ponekad odem do prozora,
ponekad zazvoni telefon
i dok dlanom o dlan prođe dan.
Noći su posebna priča,
ali ne volim o njima da pričam.
Uglavnom, za pamćenje su,
al’ se ne isplati da pamtim,
jer nemam kome da pričam.
Dobro je što nemam kome da pričam.
Čujem da napolju ima živih?
Kako im je sada?
Ne boje se da će pokisnuti?
Tutnji sve jače…
Dobro je što nisi ovde.
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Zaboravićeš ono što pamte dok su živi,
oni, koji imaju sreće da imaju šta da pamte.
Neće biti lako, ali, videćeš, uspećeš.
To mi je postalo važno onog časa
kada sam i sâm shvatio da nisam za pamćenje.
Budimo realni, bio je to samo ostvaren san,
horoskopski hir, prazan hod ispunjen nama,
avantura, ili... ljubav... kako li je već zovu.
Zaboravićeš, davna prošlost biće
sve ono što želiš što pre da zaboraviš.
Ostaće par materijalnih dokaza,
sitnica od srca poklonjenih,
koje ćeš dugo skrivati od sebe
i muškarca uz kog ćeš stariti.
Sitnice od srca otkinute zaboravićeš.
Steći ćeš toliko toga što ne treba pamtiti,
još više onoga što je za pamćenje,
ali ćeš zbog starosti malo toga zapamtiti.
U starosti sećanje je jedini život.
Ima još nešto osim sećanja,
ali ne mogu se setiti šta.
Eto, vidiš, zaboravljam i ja.
Zaboraviću sve,
osim onoga što ćeš zaboraviti.
Pamtićeš letovanja i dečje rođendane,
pamtićeš današnja dobra, stara vremena,
setićeš se kišobrana, zaboravljenog na liniji sto pet,
ali ćeš zaboraviti nezaboravne trenutke,
u čijem sam se sadržaju slučajno zatekao.
Na dobrom si putu da uspeš.
Taj put ne ukršta se sa mojim lošim putem,
ali zaboravljaš da lutam, pa ću kao zalutati
u zrnce tvog sećanja da proverim gde sam:
“Zovem se Goran Tadić”.
“Kako rekoste?”
“Oprostite, greška. Zaboravite.”
Sad bi ti, prgavo moje, rekla:
“Nećeš mi, valjda, TI odrediti šta ću pamtiti?”
Zaboravićeš, pile moje. I treba.
Ne troši starost na komadić mladosti, koji sam ti ukrao,
ili si mi ga poklonila, ne sećam se.
I ne zaboravi – jedino ti si za pamćenje.
oni, koji imaju sreće da imaju šta da pamte.
Neće biti lako, ali, videćeš, uspećeš.
To mi je postalo važno onog časa
kada sam i sâm shvatio da nisam za pamćenje.
Budimo realni, bio je to samo ostvaren san,
horoskopski hir, prazan hod ispunjen nama,
avantura, ili... ljubav... kako li je već zovu.
Zaboravićeš, davna prošlost biće
sve ono što želiš što pre da zaboraviš.
Ostaće par materijalnih dokaza,
sitnica od srca poklonjenih,
koje ćeš dugo skrivati od sebe
i muškarca uz kog ćeš stariti.
Sitnice od srca otkinute zaboravićeš.
Steći ćeš toliko toga što ne treba pamtiti,
još više onoga što je za pamćenje,
ali ćeš zbog starosti malo toga zapamtiti.
U starosti sećanje je jedini život.
Ima još nešto osim sećanja,
ali ne mogu se setiti šta.
Eto, vidiš, zaboravljam i ja.
Zaboraviću sve,
osim onoga što ćeš zaboraviti.
Pamtićeš letovanja i dečje rođendane,
pamtićeš današnja dobra, stara vremena,
setićeš se kišobrana, zaboravljenog na liniji sto pet,
ali ćeš zaboraviti nezaboravne trenutke,
u čijem sam se sadržaju slučajno zatekao.
Na dobrom si putu da uspeš.
Taj put ne ukršta se sa mojim lošim putem,
ali zaboravljaš da lutam, pa ću kao zalutati
u zrnce tvog sećanja da proverim gde sam:
“Zovem se Goran Tadić”.
“Kako rekoste?”
“Oprostite, greška. Zaboravite.”
Sad bi ti, prgavo moje, rekla:
“Nećeš mi, valjda, TI odrediti šta ću pamtiti?”
Zaboravićeš, pile moje. I treba.
Ne troši starost na komadić mladosti, koji sam ti ukrao,
ili si mi ga poklonila, ne sećam se.
I ne zaboravi – jedino ti si za pamćenje.
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Obuci večeras...
Obuci večeras nešto lepo,
da sakrije pravu lepotu, za kojom žudim,
da lepše bude, kada bude to što će biti...
Obuci nešto što će privremeno imati tvoj oblik,
pre no što poprimim oblik tvoje duše.
Obuci večeras nešto nežno,
što ćeš odbaciti kada shvatiš da je grubo
u poređenju sa mojim usnama,
dok ti uzimaju meru, a prsti kroje
spavaćicu za besanu noć.
Obuci večeras nešto meko,
da ublaži sudar dve nabubrele aure,
da me upozori da tvoja koža tek sledi,
da moram umeti nežnije no što umem
da je razveselim, kada se pod nju preselim.
Obuci večeras nešto što mogu dahom skinuti,
da ne prepoznaš šta te golica dok klizi niz tebe,
pa strepiš da ću se i ja istopiti kao to,
što si obukla za ovo posebno veče.
Obuci večeras nešto lepo,
da sakrije pravu lepotu, za kojom žudim,
da lepše bude, kada bude to što će biti...
Obuci nešto što će privremeno imati tvoj oblik,
pre no što poprimim oblik tvoje duše.
Obuci večeras nešto nežno,
što ćeš odbaciti kada shvatiš da je grubo
u poređenju sa mojim usnama,
dok ti uzimaju meru, a prsti kroje
spavaćicu za besanu noć.
Obuci večeras nešto meko,
da ublaži sudar dve nabubrele aure,
da me upozori da tvoja koža tek sledi,
da moram umeti nežnije no što umem
da je razveselim, kada se pod nju preselim.
Obuci večeras nešto što mogu dahom skinuti,
da ne prepoznaš šta te golica dok klizi niz tebe,
pa strepiš da ću se i ja istopiti kao to,
što si obukla za ovo posebno veče.
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Zaustavilo me vreme,
ne da da ga imam i da ga trošim.
Kako se zove nemanje sebe?
Poluživot, ili polusmrt?
Niko ne primećuje da se nemam,
svakom je svoje nemanje najvažnije.
Šta treba da se desi da bih se desio?
Šta ako se nikad ne desi?
Šta ako se nekad desi?
Hoću li prepoznati razliku?
Bejah, prođoh.
Više ne umem da se dešavam.
ne da da ga imam i da ga trošim.
Kako se zove nemanje sebe?
Poluživot, ili polusmrt?
Niko ne primećuje da se nemam,
svakom je svoje nemanje najvažnije.
Šta treba da se desi da bih se desio?
Šta ako se nikad ne desi?
Šta ako se nekad desi?
Hoću li prepoznati razliku?
Bejah, prođoh.
Više ne umem da se dešavam.
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Nakon mnogo godina,
sretnemo voljeno biće
koje nas je oduvek i zauvek volelo.
Nije to pravi susret,
već skrivanje pogleda od pogleda
i nagli prelazak na drugu stranu ulice.
Nema na nama šta da se vidi,
nema od nas šta da se čuje,
nema šta da nam se kaže.
Bili smo voljeni, to se ne prašta.
Nismo mi za istu stranu.
Neko od nas dolazi tamo
odakle neko od nas odlazi.
Nema svrhe zastajati i raspitivati se
kako je tamo kuda smo se uputili,
sami ćemo se uveriti.
Sami.
Možda nas ne prepoznaju?
Bez njih ne ličimo na sebe.
Možda nas ne vide?
Možda nikog više ne vide?
Možda nije do toga što ih još uvek volimo?
Možda je bolje na drugoj strani?
Neka, samo neka je njima bolje.
Nema nikog, osim nas, na našoj strani.
Mirno more
- Shadow
- Svemirka
- Posts: 51216
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 20888 times
- Been thanked: 20618 times
- Status: Offline
Re: Goran Tadic
Ne mora da znači da sam u pravu,
al’ ja mislim da neki
namerno sviraju tužne pesme,
tek da nama, ovakvima, napakoste,
da se raspekmezimo,
da psujemo život i sve živo
kad se setimo da imamo nekog
tek da ga nemamo.
al’ ja mislim da neki
namerno sviraju tužne pesme,
tek da nama, ovakvima, napakoste,
da se raspekmezimo,
da psujemo život i sve živo
kad se setimo da imamo nekog
tek da ga nemamo.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Mirno more
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 13 guests