Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 29 Apr 2017, 00:26

Sfinga

To je lug stari, lug pričâ pun!
Mirisu lipe u cvatu,
Omamio me mjesečev sjaj
U kasnom noćnom satu.

Pod stablima idem, a prati moj hod
Pjev zvučan što pada s visoka.
Slavujak pjeva svoj ljubavni bol
I sjetu svog srca duboka.

O ljubavi priča, o svemu što krije
— Smijeh i plač — na dnu svojih grudi;
Sad veselo plače, sad tužno se smije:
Roj sanja minulih budi.

Pod stablima idem u bijelu noć,
I lutajuć onuda stigoh
Na čistinu neku, gdje zamak je krov
Visoko k nebesima digo.

Okna na njemu su zaprta; svuda
Tišina u sjenama gustim,
Reko bih, da se prošetala smrt
Po onim dvorima pustim.

Pred vratima Sfinga, taj dvogubi stvor.
Strah i slast su biljege njene.
Ko u lava šape i snažni joj trup,
Glava i grud ko u žene;

Ko u lijepe žene. — Gled govori njen
O čežnjama divljim; a usta
Su nijema — al’ posmijeh zna ipak ti reći
Da žud neće ostati pusta.

Slavujak pjevo sve milije. Meni
Sâm ne znam, kako je bilo.
Lijepo sam lice cjelnuo ženi,
I sa mnom čudo se zbilo.

Oživio taj mramorni lik.
Kâm poče da diše, sve dublje.
Cjelova mojih je srkala žar
Rastućom žudnjom, sve grublje.

Iz grudi je mojih sav srkala dah
I onda na me je pala.
I svega me stisnu. Jadnu mi put
Pandžama sjeći je stala.

O trpljenja slatkog! I vaja u lasti!
O jade sred radosti mnoge!
Dok poljupca ženskog sve osjećah slasti,
Mrcvarile lavlje me noge.

A slavuj je pjevo kroz bijelu noć:
“O Sfingo! O ljubavi! Recite,
U nasladu čemu vi lijete mlaz
Boli smrtonosne, vječite?

O lijepa Sfingo! Rasvijetli mi jednom
Tajne jaz čudesan, taman.
O tome sam dugo razmišljao ja

Heinrich Heine
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 29 Apr 2017, 12:09

BOSNA

- ENES KISEVIC -


Ti nisi vise san
Ti si suza iz sna
Bossanium moja
Bossnium moja
Bolna mi ne bila.
Ti privjesak niciji nisi.
Ni cest. Ni prcija.
Bosna si bila.
Bosna ces biti.
Bosna bosanska sva.
Osvajaca tvojih silnih
Tko vise i imena zna?
A ti si i dalje
Bossana moja
Bosna bosanska sva.
Bisseno, Bosseno,
Bosno moja,
Tko te svojatao ne bi
Kad su i voda i ptica
I cvijet
Bivak nasli u tebi.
Ginut ce za tebe
Bosnjak tvoj
Ma bila pod noktima sva
Da nikada vise.
Bolna mi ne budes
Suzo moja iz sna.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 30 Apr 2017, 05:22

Besani grad

Nitko na nebu ne spava. Nitko, nitko.
Ne spava nitko.
Stvorovi mjeseca njuše i kruže oko svojih koliba.
Doći će iguani živi da grizu ljude što ne snivaju,
i onaj što bježi slomljena srca srest će na uglovima
nevjerojatnog krokodila mirnog pod blagim prosvjedom zvijezda.

Nitko na svijetu ne spava. Nitko, nitko.
Ne spava nitko.
Ima mrtvac na podaljem groblju
što tri godine tuži,
jer u koljenu ima suhi pejzaž;
a dijete, što pokopaše jutros, plakaše tako
da je trebalo dozvati pse, da bi umuklo.

Nije život san. Ustajte! Ustajte! Ustajte!
Mi padamo niza stube da bi jeli vlažnu zemlju
ili uzlazimo razinom snijega s kórom dalija mrtvih.
Al zaborava ni sna nema:
živo meso. Poljupci vežu usta
u čvor mladih žila,
i onaj što boluje bol, bolovat će bez pokoja,
i onaj što se smrti boji, nosit će je na plećima.

Jednoga dana
konji će živjeti u krčmama
i pobješnjeli mravi
navalit će na žuta neba što se sklanjaju u očima krava.
Drugoga dana
vidjet ćemo uskrsnuće isušenih leptira
i hodajući tako pejzažom spužava sivih i nijemih lađa
vidjet ćemo kako sja naš prsten i kako nam izviru ruže iz jezika.

Ustajte! Ustajte! Ustajte!
One što još imaju ožiljke pandže i pljuska,
onog dječaka što plače, jer ne zna izuma mosta,
ili onog mrtvaca što još ima samo glavu i jednu cipelu,
treba odnijeti do zida gdje čekaju iguani i zmije,
gdje medvjeđe zubalo čeka
i gdje devina koža ježi jakim ježurom modrim.

Nitko na nebu ne spava. Nitko, nitko.
Ne spava nitko.
Ali ako netko sklopi oči,
šibajte ga, drugovi moji, šibajte!
Neka bude panorama rastvorenih očiju
i gorkih upaljenih rana.
Nitko na svijetu ne spava. Nitko, nitko.
Već sam rekao.
Ne spava nitko.
Ali ako netko noću ima suviše mahovine na sljepoočnicama,
otvorite propadališta, da vidi pri mjesečini
lažne karte, otrov i mrtvačku lubanju kazališta.

Federico Garcia Lorca
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 01 May 2017, 16:45

Ponoćni vjetar

Previše se plašim
umrlog lišća,
plašim se livada
kad ih rosa kiti.
Ja idem da zaspim;
ako me ne preneš,
hladno ću ti srce
uz bok ostaviti.
Što je to što zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja!
Stavih ti đerdane
s biserjem od zore.
Zašto me ostavljaš
na putu da patim?
Kad pođeš daleko,
moja ptica plače
i vinograd zelen
neće vina dati.
Što je to što zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja!
Ti nikada nećeš
znati, sfingo snježna,
da sam te mnogo
volio u duši
u zore oblačne
kada kiša lije,
a s uvele grane
gnijezdo se ruši.
Što je to što zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja!

F. G. Lorca
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 01 May 2017, 16:54

Image
Federico Garcia Lorca, je bio španjolski pjesnik i dramatičar rođen 5. lipnja 1898. u selu Fuente Vaqueros pored Granade. Sin imućnog andaluzijskog veleposjednika koji nije baš bio uspješan đak. 1909. se s roditeljima seli u Granadu. 1919. godine radi studiranja književnosti i prava odlazi u Madrid gdje se upoznaje i druži s mnogim tadašnjim španjolskim intelektualcima. Tamo se upoznaje i sprijateljuje s umjetnicima Luisom Bunuelom i Salvadoreom Dalijem. Glazbu je učio kod M. de Falle koji mu je usadio ljubav prema narodnoj pjesmi i usmjerio ga prema sakupljanju narodnog blaga. U Madridu se upoznaje s aktualnim europskim i svijetskim zbivanjima i problemima. Krajem dvadesetih godina postaje depresivan ponajviše zbog neprihvaćanja okoline i prijatelja njegove homoseksualne orjentacije. Bunuel i Dali skupa surađuju na filmu "Andaluzijski pas" koji je Lorca protumačio kao osobni napad na njega. Uvidjevši problem, njegovi roditelji ga šalju na put po Americi. Od 1929. do 1930. boravi u SAD-u, ponajviše u New Yorku, a posjetio je i Kubu.

Nakon toga se vraća u novoproglašenu Republiku Španjolsku. Na poziv svoga granadskog profesora, socijalista F. de la Riosa, prihvaća posao direktora i umjetničkog animatora studentskog putujućeg kazališta La Barraca s kojim je obišao sve krajeve Španjolske, od najbogatijih do onih najzabačenijih. Pomoću kazališta je prikazivao djela španjolske klasike i provodio je ideju o društvenoj ulozi kazališta. Za vrijeme izbijanja građanskog rata, Lorca se zatekao u Viznaru u Granadi. 19. kolovoza 1936. fašistički vojnici su ga ulovili i izveli napolje, a tijelo su mu bacili u neobilježen grob. Francova vlada je pokušala uništiti spomen na Lorcu tako što je uništila sva njegova djela, a spominjanje njegova imena je bilo zabranjeno. Budući da je bio među prvim i najslavnijim žrtvama španjolskog građanskog rata, Lorca je ubrzo postao simbol žrtve političke represije i fašističke tiranije. Prvu zbirku pjesama Dojmovi i krajolici izdaje 1918. Napisana je u tradicionalnom stilu deskriptivnog realizma. Iako je romantično raspjevana, tugaljiva i impresionistička, njegova slijedeća zbirka Knjiga pjesama počinje odražavati odlike Lorcine poezije: duboki osjećaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za glazbu stiha, slikovitost, inventivnost metafora, a glavni motiv je smrt. Nakon toga 1927. slijedi zbirka Pjesme koja obuhvaća sve njegove stihove nastale 1921 – 1924. Njegova najpoznatija zbirka Ciganski romancero izlazi 1928. a do 1936. izlazi u čak 6 izdanja. Navedena zbirka sadrži 18 romanci o andaluzijskim Ciganima, o njihovim iskonskim strastima, vjerovanjima i sljepom predavanju sudbini. Ona sjedinjuje lirske, dramske i narodne elemente pjesničkog izraza. U zbirci Spjev dubokog pjeva (1931) je spojio iskustvo modernog pjesnika i andaluzijske narodne pjesme. Kompozicijski male pjesme ne poštuju stroge metričke i strukturalne zakone teksta andaluzijske narodne pjesme, ali zato odaje pjesnički doživljenu dušu Andaluzije kroz slike i simbolike u kojima izražavu duboke i bolne patnje. Njegova slijedeća zbirka nastaje za vrijeme pjesnikova boravka u SAD-u. Pjesme u New Yorku su izdane posthumno 1940. u Mexicu. One su nadrealistički pjesnikov doživljaj Amerike kao kaos moderne civilizacije bez imalo čovječnosti u sebi, Piše i elegeije. Tužaljka za Ignacijom Sanchezom Mejiasom (1935), koji je napisan u povodu smrti njegova prijatelja toreadora, i Šest galjeških pjesama (1935) koje su pisane na galicijskom dijalektu. Piše i zbirku gezela i kasida Tamaritski ciklus (1936).

Federico Garcia Lorca je jedan od najvećih španjolskih lirika uopće. U španjolskoj poeziji svoga vremena on je unio novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. Andaluzijski slavuj skladno je spojio modernizam s tradicijom. U nas je mnogo prevođen i igran. Znatan je njegov utjecaj na naše mlado pjesničko pokoljenje

"Gdje se knjige spaljuju, spaljivat ce se i ljudi."
Borges
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 06 May 2017, 02:04

Zbogom Mašto Moja


Zbogom, Mašto moja!

Zbogom mili druže, ljubavi!
Ja odlazim, ne znam kuda,
niti kakvoj kobi, ni da li ću te opet vidjeti.
Zbogom dakle, Mašto moja.

Na kraju - daj da se osvrnem na tren;
Sve sporije, sve slabije otkucava sat u meni,
odlazak, sumrak, i uskoro srce staje.

Dugo smo zajedno živjeli, radovali se, milovali;
Divno! Sada se rastajemo, zbogom Mašto moja.

Pa ipak, da se ne zaletim;
Zaista, dugo smo živjeli, spavali, častili se,
stvarno se stopili u jedno;
Dakle, ako umiremo - umiremo zajedno (da, ostaćemo jedno),
gdje god da idemo, zajedno idemo u susret onome što biva,
mozda će nam tamo biti bolje i ljepše,
možda ćemo nešto naučiti,
mozda me to sada u stvari ti navodiš na ove istinske pjesma (ko zna),
mozda to ti bravu smrti pokrećeš, okrećeš...
Zato sak konačno zbogom - i zdravo - Mašto moja.

Walt Whitman
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 07 May 2017, 18:27

Johann Wolfgang von Goethe

Image

Johann Wolfgang von Goethe jedan je od najvećih njemačkih mislilaca i književnika koji će ostati zapamćen zahvaljujući brojnim djelima koje je objavio, ali i načinu života. Njegovo stvaralaštvo obuhvaća lirske i epske pjesme pisane u različitim stilovima, drame, memoare, autobiografiju, četiri romana i rasprave o botanici.

Johann Wolfgang von Goethe rodio se 28. kolovoza 1749. godine u gradu Frankfurtu u bogatoj i uglednoj obitelji. Goetheov otac Johann Caspar Goethe živio je s obitelji u velikoj kući u Frankfurtu. Iako je studirao pravo u Leipzigu i neko vrijeme radio kao carski savjetnik, Johann Caspar nikada nije bio uključen u službene gradske poslove.

Johann Caspar oženio se Katarinom Elizabeth 1748. godine kada je on imao 38, a ona samo 17 godina. Sva njihova djeca osim Johana Wolfganga i njegove sestre su umrla u ranijoj dobi života.

Johann Caspar je svom sinu Wolfgangu držao privatne satove učio ga raznim jezicima poput talijanskog, francuskog, hebrejskog, engleskog, latinskog i grčkog. Osim toga učio ga je plesu, jahanju i mačevanju. Smatrao je kako bi njegova djeca trebala imati sve ono što on nije imao dok je odrastao.

Osim književnosti Goethe je imao veliku strast i prema crtežima, a velik dio djetinjstva bio je oduševljen lutkarskim predstavama. Veliko zadovoljstvo nalazio je i u čitanju velikih radova o religiji i povijesti. Ubrzo je bio upoznat s poznatim glumcima iz Frankfurta. Posebno je bio impresioniran s Gretchen o kojoj će kasnije govoriti u "Faustu".

Smatra se najvećim njemačkim književnikom svih vremena. Radi se o književniku koji se proslavio u skoro svim književnim vrstama, a zahvaljujući Goetheu, razdoblje dok je djelovao se naziva "Goetheovo doba" ili razdoblje predromantizma. Njegova dva najpoznatija djela su "Faust" i roman "Patnje mladog Werthera".

Prvi veliki znanstveni rad o metamorfozi biljaka objavljen je nakon obilaska Italije 1788. godine. Godine 1791. postavljen je za direktora kazališta u Weimaru, a tri godine kasnije počeo se družiti s povjesničarem, filozofom i dramaturgom Friedrichom Schillerom.

Studirao je pravo u Leipzigu i Strasbourgu, a na poziv vojvode Karla Augusta otišao je u Weimar gdje ne neko vrijeme djelovao kao tajni savjetnik. Godine 1780. dobiva plemstvo, a neko je vrijeme radio i kao upravitelj kazališta.

Johann Wolfgang von Goethe je poznat kao tvorac ideje i pojma "svjetske književnosti" kao kulturne vrijednosti čovječanstva. Poznati književnik je u svom bogatom periodu stvaralaštva preveo i Hasanaginicu na njemački.

Njegova najpoznatija djela bila su: "Egmont", "Ifgenija", "Rimske elegije", "Mletački epigrami", "Zapadno-istočni divan", "Iz mog života", "Poezija i zbilja".

Johann Wolfgang von Goethe umro je 22. ožujka 1832. godine u mjestu Weimar.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

navika
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12400
Joined: 18 Mar 2015, 20:07
Status: Offline

Re: Poučne priče, ljubavna poezija i mudrosti (self help sh

Post by navika » 20 May 2017, 05:42

Jednom kada umrem… Čovjek se voli dok je živ!


Jednom kada umrem
Ko zna gdje ću otići?
Na neku novu planetu,
Asteroid ili zvijezdu,
Ali ću sigurno negdje
Otići.

Jednom kada umrem,
A ko zna gdje ću otići,
Nemojte se takmičiti
Ko će me više voljeti,
Tako mrtvog i dalekog,
I nemojte govoriti
One tužne riječi
Da biste voljeli da sam tu,
Barem još jednom da me vidite,

Nemojte,
Čovjek se voli dok je živ,
Kada umre, ne treba mu
Ni ljubav, ni bilo koja riječ,
Ne treba ni on više ovom svijetu,
Vani je bezbroj ovakvih,
Bezbroj prilika da se voli,
Smrću se jedna knjiga zatvara,
Ništa se više dopisati ne može.

Jednom kada umrem,
Zasuzit će možda jedno oko,
I sjetiti se ove pjesme
Pa lagano i nježno,
Obrisati odlomljenu suzu
I tiho se nasmijati.

Tada nasmijat ću se i ja.

Haris Delić

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 27 May 2017, 21:09

O, mati


Opet sam snio majku na praznicni dan
i kao lutnja brujnu slutnja
sta bi znacio taj san

Blagi slast povratka
kljuc uvek iza dovratka
i staza kraj simsira urasla u travu

Sanovnik sa krupnim slovima
lako je to sa snovima
mnogo mi teze ide kada tumacim javu

U lesnjakovoj senci frustuk postavljen
pokraj hokle cvetni goblen
na trenutak ostavljen

Lanena letnja haljina
sa vezenim detaljima
pristaje uz rozetnu na bastenskoj kanti

U leji zlatnog seboja
u tom snu mladjana nego ja
onakva kakvu bih zeleo da pamtim

O mati veje sneg
i to me ne raduje vise
dospe na kraju sve na isti sled

Proslo je zanavek
severac pustovinom brise
i ravno je u nedogled

Naviru pahulje
noc slavi svojih pet minuta
vetar ne poznaje ni stid ni sram

Djordje Balasevic
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 27 May 2017, 21:21

Splin I


-Cvijece zla LXXV-

Ljut na sav grad, mjesec Pluvius* sve jace
sipa ledenu kisu iz svojih komora
na groblja, na blijede duse i krstace,
sirec oko grada kuzni dah pomora.

Mrsavo, sugavo, na kaminu mace
vrti se, zudeci za kutom odmora;
Duh starog pjesnika u oluku place
kao avet koju muci zimomora.

Bumbar brunda, a klada, sisteci kroz dim
prati kasalj sata sa nazebom zlim,
dok u spilu sto ga masna stroka davi

- Ostavivsi bake s bolesnim nogama -
lijepi Pub* u hercu i Pikova dama
pogureno sapcu o mrtvoj ljubavi.


Charles Baudelaire


Splin (eng. Spleen) - melanholija, dosada
* Pluvius - kisni mjesec
* Pub je valjda Bub :123
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Mutevelija » 27 May 2017, 21:42

Ja nijesam sanjar, što u tihoj noći
Po moru blijede mjesečine pliva,
Hreleći carstvu svjetlosti i moći,
Na svilenom mehkom oblačju da sniva
Ružične sanke pramaljetne sreće,
Kad slavuj pjeva i kad cvate cvijeće.

Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na lednom krilu silna vitla bura
K'o svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.

O, davno, davno otrova mi grudi
Cinička zbilja zemaljskog života,
Davno me udes rastavio hudi
Od mojih milih; ah, ja sam sirota!
Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,
A slova su joj - nevolja i briga!

Ništa mi babo ostavio nije,
U hladu da mi medom život sladi;
Tužni se pjesnik sam na sebi grije
I poput mrava radi, radi, radi,
Trošeći krvcu - snagu svoga duha,
Da steče samo tvrdu koru kruha.

Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na ledenom krilu silna vitla bura
K'o svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju padne.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 28 May 2017, 12:03

Ja nijesam sanjar


Ja nijesam sanjar, što u tihoj noći
Po moru blijede mjesečine pliva,
Hreleći carstvu svjetlosti i moći,
Na svilenom mehkom oblačju da sniva
Ružične sanke pramaljetne sreće,
Kad slavuj pjeva i kad cvate cvijeće.

Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na lednom krilu silna vitla bura
K'o svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.

O, davno, davno otrova mi grudi
Cinička zbilja zemaljskog života,
Davno me udes rastavio hudi
Od mojih milih; ah, ja sam sirota!
Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,
A slova su joj - nevolja i briga!

Ništa mi babo ostavio nije,
U hladu da mi medom život sladi;
Tužni se pjesnik sam na sebi grije
I poput mrava radi, radi, radi,
Trošeći krvcu - snagu svoga duha,
Da steče samo tvrdu koru kruha.

Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na ledenom krilu silna vitla bura
K'o svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju padne.

Musa Cazim Catic
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 05 Jun 2017, 20:20

Iz Okeana


Iz okeana što se valja,
iz mase, dođe mi tiho jedna kap
i šapnu:

Volim te, umrijet ću brzo
dug sam prešla put samo da te vidim, dodirem,
jer nisam mogla da umrem a da te ne vidim,
jer plašila sam se da bih te poslije mogla izgubiti.


Sad kad smo se sreli, vidjeli, bezbijedni smo;
Mirno se vrati u okean ljubavi moja;
I ja sam, ljubavi moja, dio tog okeana,
nismo mi baš toliko razdvojeni.

Gledaj veliko kruženje, spojenost svega, kako je savršeno!
A mene, tebe, neodoljivo more razdvojiće,
nosiće u različitim pravcima,
ali nas ipak neće nositi tamo zauvijek.
Strpi se - samo malo - i znaj da pozdravljam vazduh, okean i zemlju,
svakog dana u zalazak sunca, za tebe ljubavi moja.

Walt Whitman
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 06 Jun 2017, 20:25

Vedra Ponoc

Ovo je tvoj cas, o duso,
tvoj slobodni let u nemusto.

Daleko od knjiga, daleko od umjetnosti,
s danom gotovim, lekcijom naucenom,
javljas se cijela, tiha, zagledana,
prebirajuci teme koje najvise volis:
Noc, San, Smrt i Zvijezde.

Walt Whitman
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 08 Jun 2017, 20:56

U mracnome kraju stoljeca strasnog,
na obzoru sjetnom i pustom,
vec izbija nova zora
i ne razabirem je li to milenij nov
ili vec prosli.

Bljeskaju bijes i bol tisuca i
tisuca okosturenih lica, i
urla poput iskre svjetla nas
pjev kao dinamit.

Zivimo u svojoj masti, stranci
na ovome svijetu koji je stran,
uljezi u ludoj gomili vas
koji vise ne vjerujete u misterij.

I bezimeni mrtvi i ideali
uzdici ce se iz svojih grobova,
i u ponoc vatromet ce i bombe
oznaciti pobunu.

Mi cemo mozda umrijeti neslavno, a da nikad
nismo pronasli pravi put,
ali neka znaju oni koji pisu povijest,
ono sto pokrece svijet, samo je utopija.

Tiziano Sclavi, preuzeto iz stripa Dylan Dog
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 10 Jun 2017, 21:20

Ljubav Na Robotski Nacin

Neki covjek pise na masini ljubavno pismo
i masina odgovara covjeku
svojerucno i umjesto primaoca.
Toliko je savrsena ta masina,
masina za prodaju cekova i ljubavnih pisama.

I covjek udobno smjesten
u svojoj masini za stanovanje
cita masini za citanje
odgovor masine za pisanje.

I u svojoj masini za snivanje
sa masinom za racunanje
kupuje masinu za ljubav.
I u svojoj masini za ispunjavanje snova
vodi ljubav sa masinom za ljubav.

I ta ga masina vara s necim,
s necim da puknes od smijeha.

Jacques Prévert
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 18 Jun 2017, 19:34

Meni je ovi poezija :ooo



Smiluj se na mene, gresan sam
do u najskriveniji kutak svoga
bica. A imao sam dara, sklonosti
koje nisu bile sasvim za preziranje,
male dobre sposobnosti, rasipao
sam ih, nerazborito stvorenje
kakvo sam bio, sad se blizim kraju,
upravo u vrijeme kada bi se
spolja sve moglo okrenuti na dobro
po mene. Ne guraj me medju izgubljene.

Iz Kafkinog Dnevnika, 20. jula 1916.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 23 Jun 2017, 19:29

Nasla danas u gradu knjizicu sa urdu poezijom :jupi

Evo jedna "Gazel" :srce


A lover to his beloved


This path of memory,
On which you have walked for so long,
Will end, if your were to proceed a few steps more,
Where it diverts to oblivion’s desolation
And from there onwards neither you nor I exist.
My eyes, still on you, wait that any instant,
You may return, pass on, or just look back.

Yet, I am aware,
That it is merely an illusion:
When I believe that if my eyes
ever embrace you somewhere,
A new path shall erupt there;
And a similar encounter shall resume;
Under the fall of your locks,
The journey of my arms.

Then, the other situation is just a false,
Because my heart knows:
There is no diversion, desolation or hiding,
Which may conceal my beloved from me.
So, while this path erupts under your feet,
Let it be so;
And if you never even look back,
It doesn’t matter.

Faiz Ahmed Faiz

Preveo: Sain Sucha
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 09 Jul 2017, 23:37

Sjedim I Posmatram

Sjedim i posmatram sve tuge svijeta,
i sve tlačenje i sram,
čujem tihe potisnute jecaje mladih ljudi
što zbog sebe pate, što kaju se zbog počinjenih djela;

Vidim majku koju zlostavljaju djeca,
koja umire, zapostavljena, ispijena, očajna;
Vidim ženu koju zlostavlja muž;
Gledam opasnog zavodnika mladih žena;

Primjećujem boli ljubomore i neuzvraćene ljubavi,
koje pokušavaju da sakriju;
Te prizore na zemlji vidim;

Vidim ishode borbi, gladi, tiranije;
Vidim mučenike i zatvorenike;
Opažam glad na moru;
Opažam mornare koji bacaju kocku ko će biti ubijen
da bi se spasli životi ostalih;

Opažam kako osioni ljudi omalovažavaju i ponižavaju radnike,
siromahe, crnce i druge;
Sve ovo – sve zlo i beskrajnu patnju posmatram dok sjedim,
vidim, čujem, i ćutim.

Walt Whitman
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

Post by Heidi » 12 Jul 2017, 00:39

PRIČE O BOSANSKIM ŽENAMA: PJESNIKINJA ANKA TOPIĆ



Anka Topić rođena je u Žepču 1882. godine. Završila je Učiteljsku školu u Sarajevu i radila u Kreševu, Sarajevu, Humcu, Stocu i na Šćitu. Osim poezije pisala je i objavljivala i priče, a 1908. godine izašla je Izgubljena zvijezda, njena prva zbirka pjesama.

Image

Jedna lijepa ljubavna pjesma Muse Ćazima Ćatića posvećena je učiteljici i pjesnikinji Anki Topić. Mnogo puta čula sam da nam ta pjesma zapravo otvara priču o ljubavi ovo dvoje pjesnika. Neki autori tek daju naslutiti takvu mogućnost, a ima istraživača koji tvrde da su se njih dvoje voljeli. Da li je ta ljubav stvarno postojala, kakva je bila, kako se završila? Pronaći neke činjenice o njihovoj zaljubljenosti ili nekoj ljubavnoj vezi zahtijevalo bi ogromno biografsko istraživanje koje ionako ne može dovesti do sasvim pouzdanog podatka. Osim toga, danas to nikome više nije ni važno. O Musi Ćazimu Ćatiću znamo sve što trebamo znati da bismo razumjeli poeziju koju je pisao. Koga je sve u životu ljubio, varao ili sanjao, neka ostane barem djelimično nepoznato, jer i pjesnici imaju pravo na malo privatnosti.

O Anki Topić i njenoj poeziji znamo mnogo manje. Uglavnom se zna da je bila učiteljica i prva žena u Bosni i Hercegovini koja je objavila samostalnu zbirku poezije. Knjiga je objavljena u vlastitoj nakladi pod naslovom Izgubljena zvijezda.

Ostale su nam njihove pjesme da u njima, a ne u usputnim bilješkama savremenika, pokušavamo sklopiti njihovu (zabranjenu) ljubavnu priču. Ako su njene ljubavne pjesme upućene baš Ćatiću, možemo govoriti o pjesničkoj ljubavi. Oni su pjesnički komunicirali, bili jedno drugome bliski, pjevali su ljubav i o ljubavi i to ih povezuje. “Spokojna i plava” pjesnikinja odgovarala je ovako:

“O, kako si krasan,

Ko jutarnja zora,

Pramaljetno cvijeće,

Kad procvjetat mora. (…)

Pojava je cijela

Remek onog gori,

Jer najljepšeg tebe

Na svijetu stvori…. (…)

O kako te ljubim,

Srećo, nad sve sreće!

Miso moja tebi

Neprestano kreće. (…)

(…)

Dva su tijela, jedna duša,

Srce jedno, jedna ljubav;

Na jutarnjem suncu maja

Ogrija se cvijet taj ubav. (…)”



Anka Topić rođena je u Žepču 1882. godine. Nije imala ni punu godinu kad joj je umro otac i majka je s malom Ankom u naručju preselila u Sarajevo. Upućene jedna na drugu, bile su veoma vezane, i Anka je svoje prve stihove posvetila za nju najvažnijoj osobi na svijetu – majci. I njena prva objavljena pjesma zvala se Majci, časopis Pobratim 1900. godine. Završila je Učiteljsku školu u Sarajevu i radila u Kreševu, Sarajevu, Humcu, Stocu i na Šćitu. Osim poezije pisala je i objavljivala i priče, a 1908. godine izašla je Izgubljena zvijezda, prva zbirka pjesama Anke Topićeve, objavljena u vlastitoj nakladi.

Knjiga nije prošla nezapaženo, a kritika je naglasila da “pjesnikinja ove zbirke nije kao literarna pojava nepoznata našoj publici.(…) Pjesme ove zbirke dokazuju da doista nije početnica na pjesničkom polju (…) Ove pjesme glatčinom stiha i rime odaju autora, u kojeg već ima rutine pa i dara stihovima izrazivati svoje misli i osjećaje. Tom svojom spremom stvorila je pjesnikinja u ovoj zbirci niz lirskih pjesama, koje će iskrenošću osjećaja i čuvstva naći odziva u srodnim joj dušama. (…) Preporučamo uostalom tu zbirku naše mlade pjesnikinje, u koje ima nesumnjivo pjesničkog dara.” (Ljudevit Dvorniković, Behar, br. 15, 15. decembar 1908. godine)

Izgubljena zvijezda obuhvata dvije vječne teme mladih poetičkih duša: domovinu i ljubav. Knjiga je podijeljena na Otadžbinke (14 pjesama) i Ljubovanke, sastavljene od triju dijelova: I Tebi pjevam (14 pjesama); II Rob tvoj (9 pjesama) i III Uvenuli jasmin (20 pjesama). Izrazito emotivne i iskrene pjesme našle su odziv u srodnim dušama toga vremena, ali je sve manje objavljivala i uskoro je zaboravljena. Nije bilo nove knjige poezije ili proze da podsjeti na talentiranu učiteljicu. Ne znamo zašto je Anka Topić odustala od objavljivanja, iako je njena prva knjiga dobro primljena. A možda se i ona zajedno s nama pitala:

“Zvijezdo, – zvijezdo,

– sreće moje zvijezdo,

Što si mi se za oblake skrila?!”

Penzionirana je oko 1920. godine, a 1937. godine pa sve do smrti 1956. godine živjela je u Vitezu, u kojem je s prijateljicom Marijom Lamprecht napravila kuću.

Godine 1991. žepački Napredak podsjetio je na ovu pjesnikinju, a 1998. godine podružnice Vitez i Žepče objavile su reprint prve zbirke pjesama Anke Topićeve, knjigu Izgubljena zvijezda. Utemeljenjem književne nagrade “Anka Topić”, pjesnikinja je “spašena od zaborava”. Nagrada se dodjeljuje za prvu knjigu poezije bosanskohercegovačkih pjesnikinja objavljenu u posljednjih šest godina, odnosno u trima posljednjim bienalnim ciklusima. Jedna ulica u Žepču nosi ime pjesnikinje Anke Topić.



Neki autori tek daju naslutiti takvu mogućnost, a ima istraživača koji tvrde da su se Musa Ćazim Ćatić i Anka Topić voljeli. Da li je ta ljubav stvarno postojala, kakva je bila, kako se završila? Danas to nikome više nije ni važno

Musa Ćazim Ćatić: A …Topićevoj



Po ulicama zaspaloga grada

Svilenim krokom povlače se sjene

Krvavi plamen s lampiona pada

U mrak ko uzdah zaljubljene žene –

Po ulicama zaspaloga grada.



U nijemom zvuku zamišljene noći

Svetog se bola veličanstvo širi –

Zv`jezdice plaču u plavoj samoći

I njima suza kao tamjan miri

U njemom zvuku zamišljene noći …



Ah! Šta to šumi sa dalekih sfera?

D l` oblakovi pahuljasti plove,

Vrh uzdrhtalih skrovitih jezera,

Prosipljuć bjele i pamučne snove? –

Šta li to šumi sa dalekih sfera?…



Il naga Venus tajnu čežnju zbori?

Il sa cimbala angjeoskih zvuci

Šapuću ljubav? Il kevser žubori?

Il Luna maše s lepezom u ruci?

Il naga Venus tajnu čežnju zbori?



Trenuci to su ekstaze i raja,

Časovi sveti, kad pjesničke grudi

Slatko se šire s mekih osjećaja,

Što `noih Sevdah cjelovima budi –

Trenuci to su ekstaze i raja! …



O noći, ženo neznanih daljina,

Kojoj u oku dršću priče sjajne!

Tvojega duha i tamnih dubina

Meni su mile, tako mile tajne –

O noći, ženo neznanih daljina!



Po odajama samotnog života

Etirna sad mi tvoja noga stupa;

Pod njenom stopom svud cvjeta ljepota –

I sve u tvome mlijeku mi se kupa

Po odajama samotnog života.



Moj duh sa tvojim duhom se cjeliva,

Na tvojoj usni moja pjesma spava i sva mi tuga u tvoj mrak se sliva –

O noći, ženo spokojna i plava,

Pjesnik te evo grli i cjeliva! – – –

(Biser, Mostar, br. 4, 1912.)



ANKA TOPIĆ, OTADŽBINI



Lijepa Bosno, ti kolijevko sreće,

Tebi moje duše miso kreće!

Za te srce silovito bije,

Crljenom se nebu molba vije:

Da te čuva, da te štiti, brani

I da minu svi preteški dani.



Hrabri rode, iz Bosne mi drage,

Koji nikad ne izgubi snage,

Ja te ljubim i brat si mi mio,

Ma ti vjere ove, one bio;

Klanjao se, klečo ili stao,

Bog je jedan domak nama dao!



Svi pridošli iz susjednog kraja,

Kojim`jedna s nama je domaja,

Koji slogom za slogu se bore,

Da narodu sreću njome stvore;

Ja sam vaša, u jedinstvu s vama,

Jer bez sloge nam je, braćo, tama.



Stog vojujmo odvažno i smjelo,

Jer mnogome odavna se htjelo

Prisvojiti nas i naše blago;

Drugome je vazda tugje drago.

Ne će uspjet, – ta sloga nas prati,

Svi ćemo se vjernom braćom zvati.



ANKA TOPIĆ, SARAJEVU



Sarajevo bijelo, milovidni grade.

S tebe mi se oku suza tuge krade,

S tebe srce bolno, zabrinuto bije,

A zanosna duša smirila se nije…



A zanosna duša smirila se nije, Jer u tebi dušman gnijezdo sebi vije –

Za potomstvo svoje, taj naraštaj mladi;

To mu gragju cijelu blaga našeg vadi.



Te mu gragju cijelu blaga našeg vadi,

A bez truda, muke danom na dan radi,

Mi gledamo mirno, bez ikojeg mara,

Ko da sreću nama – a ne sebi stvara.



Ko da sreću nama – a ne sebi stvara,

Ne znajući lude da nas samo vara,

Jer govori tiho, a uz to se smije;

Jadni narod jošte svijesti došo nije!



Jadni narod jošte svijesti došo nije!

A u sebi narav lava hrabrog krije –

Prenimo se`s toga, te budimo čili,

Kao što su oci, djedi naši bili.



Ko što su oci, djedi naši bili,

Da budemo domu, jedan drugom mili,

Da čuvamo naše, svetinju starine,

Da smo dika, ponos mile domovine!



Da smo dika, ponos mile domovine,

Da ponovo sunce slobode nam sine;

Ono jarko sunce, što jedinstvo zovu,

Koje sreći sreću rode, – stvara novu.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 16 guests