Bosanski forum

"- To onda znači- primjeti Eugene s gnušanjem - da je vaš Pariz kaljuža.
- I to vrlo zanimljiva kaljuža - prihvati Vautrin. - Oni koji se u njoj zablate vozeći se u kočiji, pošteni su ljudi, a oni koji se zablate idući pješice, lopovi su."

Balzac: Čiča Goriot

61

Sve je bilo uspavano
Plave Didžle na obali,
Tek se čuo laki žubor,
Šumili su plavi vali...

Musa Ćazim Ćatić, Pjesme

17

Ako neko iz ovih par rečenica ishitreno zaključi da je Deda bio teški namćor, svojeglava svađalica i prznica, to samo potvrđuje da i ishitreni zaključci ponekad mogu biti i te kako tačni?

Đ. Balašević - Kalendar mog djetinjstva

49

Ja penjem se i penjem uza strme staze
I kad se popnem, stojim
u prostoru nijemom i bez ljudi

AB Šimić, Pazi da ne hodaš malen ispod zvijezda

51

"- Na groblje, u noć. Sve je tišina i crno. Napada vas strah. Kose se dižu ko munjevna žica. Oči otvorene ovako - ovako, a ništa da saznadu, da vide. Nećete ući, a ipak ste ušli."

Janko Polić Kamov: Isušena kaljuža.

50

Biti nesrećan znači biti usamljen, nezadovoljstvo dolazi od samoće.“ Biskup Bosije (1627–1704) je time izrazio neoriginalnu mudrost, naročito za zemlju kakva je Francuska, koja je od dobrog razgovora načinila jednu od svojih glavnih strasti. No, čak se i Francuzi ponekad iscrpe od suviška razgovora, ulažući napor pri neprestanom smišljanju vickastih epigrama ili pri nastojanju da budu ljubazni sa ljudima koje ne vole. U uzmicanju pred društvenim životom, običaj jednomesečnog boravka na selu postao je nacionalna institucija, neophodna da bi se povratila želja za druženjem. Ali, i tu se javlja poteškoća: dosada. „Samoća je moj najveći strah“, pisao je Žan-Žak Ruso. „Plašim se dosađivanja sa samim sobom.“ Kad je dosada postala jedna od velikih svetskih sila, zauzala je mesto usamljenosti. Postoji granica na putu ka samospoznaji.

T. Zeldin - Intimna istorija covecanstva

75

Pjesmo moja, Antologija pjevane poezije, priredio Mišo Marić

39

"Barun je suhonjav i visok. Lice mu je kao u većine Nijemaca, iskrivljeno i izbrazdano tisućom sitnih bora, nosi naočale, četrdeset i pet mu je godina. Noge mu počinju tako reći od prsa; znak plemenite rase. Ponosit je kao paun. Pomalo nespretan. U izrazu lica ima nečega ovnujskog, što na svoj način nadomješta dubokoumnost."
Dostojevski: Kockar

55

Sazdana na brežuljku Sainte–Geneviève, u petom arondismanu, građevina je prvotno zamišljena kao crkva posvećena zaštitnici Pariza. Kasnije će je Francuska revolucija pretvoriti u veličanstveni mauzolej u koji će smjestiti posmrtne ostatke slavnih, promijenivši joj ime u Panteon. S povratkom monarhije i Drugog carstva, požurili su se spomeniku iznova promijeniti namjenu pa je Panteon opet postao crkvom.

Devetnaest godina nakon toga, Léon Gambetta proglašava Treću republiku. Političke promjene zahtijevaju i one alegorijske. Panteon ponovno postaje posljednjim počivalištem zaslutnih Francuza. Sada ga opet treba sveĉano otvoriti, uz što veću pompu. Prigoda se ukazuje 1885., kada umire glasoviti svjetski pisac, Victor Hugo. Prognan zato što je zastupao republikanske ideale, Hugo je više nego čovjek od pera. On je simbol. Pepeo mu je prenesen u Panteon uz posmrtnu povorku koja je dirnula čitavu francusku javnost.

J. Soares - Čovjek koji je ubio Getùlija Vargasa

81

Ako si jedan od istinski izabranih
pazi kako stičeš svoju uzvišenost.

Kavafi, Sabrane pjesme

19

"Prvo djelo o kojem smo raspravljali bila je poznata pripovijest iz Tisuću i jedne noći, o caru rogonji koji je u znak osvete za caričin preljub dao sabljom sasjeći sve djevice, i čiju je ubojitu ruku naposljetku zaustavila očaravajuća pripovjedačica Šeherezada."

Azar Nafisi: Lolita u Teheranu
31

Većina ljudi nikad nije uživala u većem miru i blagostanju od onoga koje nudi okrilje liberalnog poretka ranog 21. stoljeća. Prvi put u povijesti zarazne bolesti ubijaju manje ljudi nego starost, glad manje ljudi nego pretilost i nasilje manje ljudi od prometnih nesreća. Liberalizam, međutim, nema jasne odgovore na najveće probleme s kojima se suočavamo: ekološki kolaps i disruptivnu tehnologiju

N. Y. Harari - 21 lekcija za 21. stoljece

47

»Da li možete da hodate linijom između dve table tatamija (ram na kome je razapeta asura od
bambusa)?«
»Mogu«, rekao je njegov sagovornik.
»A ako je ta linija duga nekoliko stotina metara?«
»Mogu.«
»A ako ta linija nije na tatamiju nego na kilometrima dugoj ivici opkopa zamka?«
Ovde već odgovora nije bilo, a ni Musaši nije dalje hteo da govori. Zen i mač, umetnost mačevanja,
spojili su se u njemu; on je sve shvatio a da mu niko pre toga ništa nije objašnjavao, i znao je da ne
treba da pokušava da objasni drugima. Za njega je to sve bilo prirodno, kao što je bilo prirodno da
okolina takvog čoveka ne razume. Ni jedni ni drugi tu ništa nisu mogli da učine.

Miyamoto Mushashi - The Book of Five Rings

32

"Probudivši se u svitanje, fra Petar je pri bledoj svetlosti zore, koja je tamo napolju morala biti raskošna, okrenuo pogled na desnu stranu, gde je sinoć zanoćio Turčin pridošlica. Prvo što je ugledao bila je nevelika, u žutu kožu povezana knjiga."

Ivo Andrić: Prokleta avlija.
99

Japanski maratonac. Kokiči Cuburaja. Trčao. Trčao. Trčao. I ubio se. U kratkom pismu kratko objašnjenje: Ne mogu više da trčim.

E. Halilovic - Cudna knjiga

33

»Bit ćete dobro«, umirivala ga je iako je i sama zvučala potreseno.
»Repeticije vizija uobičajene su kod amnezija. Funkcija mozga koja slaže i
katalogizira sjećanja privremeno je izbačena iz takta i zato sve ubacuje u
jednu jedinstvenu sliku.«
»Nije baš neka slika«, uspio je odvratiti.


Dan Brown, Inferno

52

"- Jednakosti! - uzvikne markiza.- Napoleon, uzor jednakosti? A što ćete onda reći za gospodina Robespierrea? Čini mi se da mu otimate mjesto kako biste ga dali Korzikancu; a ja mislim da je dovoljna i ona jedna njegova uzurpacija."
Alexandre Dumas: Grof Monte Christo.

21

Grad i Riječ, Sarajevo u poeziji, Priredio Slavko Šantić

58

Velo misto, prvi dil, Miljenko Smoje

35

Levertov wrote:Ono čega se bojimo dolazi i odlazi. Budale i zločinci
vladaju svijetom. Život je pregršt kamenja
labav u njihovim rukama.

Savremena američka poezija, Mario Suško

50