Post
by Nora Ibsenova » 06 Nov 2019, 23:21
" U žlibini si okrenut svima osim sebi, jer kad se okreneš sebi tada postoji opasnost da uvidiš raznolike istine. Koje su počesto jako teške i surovo bolne. A sa istinom se treba znati iznijeti. "
I mislim da je ovo suština.
Kad sjedneš u neka doba i pred sebe razastreš sve ono što jesi i što nisi, sve ono što imaš i gomilu onoga što ti manjka, usereš se od muke jer se tvoja vizija o uzvišenom tebi ne podudara sa stvarnim stanjem.
I to boli.
A kad zaboli, lakše je žuč iz sebe ispljuvat po drugom, drugačijem, onom što odskače, odudara, ne uklapa se, nego progutat gorčinu zasukat rukave i poradit na svom neredu.
I to je tako, na mikro nivou, sa svakim pojedincem, a onda i u društvu.
A trebaju nam i isprike, jer nije lahko pljuvati kad si svjestan da te gorčina prema samom sebi tjera na to. Valja to zamaskirat.
" Šta smo sve preživjeli, šta su nam sve radili, čije smo mi sve žrtve bili, još smo i dobri. "
Super sam ja, vidi od komšinice šćer nije završila fakultet, vidi ona trudna a neudata, vidi onaj ima desnu nogu kraću od lijeve.
Dobri smo mi, vidi onih tamo, onih vamo.
I do kad tako?
Do kad ćemo sebi maskirati oči da smo mi dobri samo zato jer ima gorih. Opravdava li našu deponiju činjenica da i u tuđim baštama ima smeća?
Šta mene briga za probleme, pa i predrasude, Amerikanaca, Šveđana, Danaca, kakva je to meni utjeha kad se u mom gradu ljudi pljuju i preko oka gledaju jer se zovu ovako ili onako, jer nemaju jednu sisu ili mudo ... Je l' mene treba da tješi nered na ulicama tamo nekog grada u kom ja ne živim i naroda koji nije moj, a moj narod bode svoju djecu po ulicama i tramvajima zato što imaju drugačije frizure, prezimena, nose krstove ili arapska slova na sebi.
Al' jebeš ti nas, znam ja nas.
Mi smo još i dobri, šta smo preko glave preturili.
"Izvini ja sam ko s marsa pala inace." Skin