MODERNI PJESNICI/INJE REGIJE

[Sanja Atanasovska]

Svaka čast.

Ko god je uspio da je dovede.

Hvala puno. Dobar je forum. Super ste svi. Pozdrav.

[Sanja Atanasovska]

šta mogu da ti obećam?


Ukrao mi je poslednju kocku šećera

i sada ne mogu cijeli život

spakirati ga u kofer

da odem tamo gdje me ne poznaju

nisam čovjek koji odlazi i bježi

imam debelu knjigu uspomena,

i sad mi reci šta mogu da ti obećam?

[Sanja Atanasovska]

Poslednji biser

Dajem ti svoj zadnji biser
jer mi nije ostala ogrlica
ni poezija u superlativima
sad mi nedostaje ruka slabijeg
i snaga jačih
gaziti one koji su me gazili
i prevladaju nad njima
onih koji me nikad nisu voljeli
Dajem ti svoj zadnji biser
šta god želite da mu učinite
kad se suoči sa bezvrijednošću
Dugo me neće biti.

[Sanja Atanasovska]

Dobri ljudi me bole

Ponekad
dobri ljudi me bole
i dolazi nepozvani
čuvar emocija
na putu za budnost.
Nećemo naslediti ovaj svet.
Laži svoje srce da si sretan.
Htjela sam vidjeti sebe sretnom
pored tebe,
a nisam znala
ta ljubav
dijelila sam to s drugima.
Loše riječi
amputirati dio moje duše,
i tako me manje bole
ljudi s pamučnom dušom.

[Sanja Atanasovska]

nevidljive zavjese

Kad ti se približim
nevidljive zavjese povlače me natrag
ove debele zime će proći
tvoje će ljubazne riječi rasti
noću će biti brojni lampioni
neki ljudi će biti očajnički bogati
drugi će mudro pobijediti,
i ne porobljavam se u općim pravilima
da li me i život kažnjava?
za moje glasno šaputanje?
ove duge zime će proći
neće biti zavjesa za ljubavnike ...

[Sanja Atanasovska]

staklena žena

Ja sam staklena žena
ne pogađaj moje nade
slomit ćeš svoje ruke
iscepićeš teksturu mog lica
učinićeš me tužnom
izgubit ćeš me zauvijek
Ja sam staklena žena
sa mnogo izgubljenih bitaka
sa dubokom rezbarijom u duši,
a ljubav je luksuz sadašnjosti.

[Sanja Atanasovska]

ružnija od pepela

Biću ružnija od pepela
ako ti oprostim
ako bacim ogrtač sa lica
ako između koplja zalaska sunca
prodajem dobar san za laž
ako prihvatам zlo kojе mi ​​nudiš
ružnijа od pepela da budem
ako ti otvorim put natrag
tebi koji svjesno tražiš jednu priliku
a potajno sanjaš za hiljadu drugih.

[dadojović]

* * *
Sunce
je pocrvenilo
kad je ugledalo
Lunu.
Bila je to ljubav
na prvi pogled.
Od tada ne mijenja boje.

Saša SLAVKOVIĆ-SALKE

[Sanja Atanasovska]

vrijeme za sjećanje

Imam želju i snagu za nešto više
ali čekam pravi trenutak
vrijeme bez stezaljki
izvađeno ispod jastuka
od zvijezda blagoslovljenо
kupljeno u kasnu jesen
i sretno potrošeno u proljeće
Imam volje i energije za nešto više
približiti nebo
zagrliti sjene
da sačuvam moja sećanja
iz vremena za pamćenje.

[Sanja Atanasovska]

savršen let

Ja sam ptica s gnijezdom na jugu
kad me prijatelji napuste
nećeš prekršiti moj besprijekoran let
kad mi zatvoriš oči
јa ću znati svoj put
ako baciš kamen na mene
vatra ću biti
spaliti ću te bez ustručavanja
Ja sam ptica savršenog leta
ne pođi sa mnom
prekrasnо је.

[Koraci_u_noci]

U izolaciji sam od svijeta
zaražena virusom
koji si mi prenio dodirom
i dok si mi o ljubavi u usne pričao.
Zaražena sam virusom
koji mi nagriza mozak i srce
i koji se uvukao na koži u pore
u rublje i plahte
na prstima jagodice
u kosu
i smijalice
navukao na oči kao mrene
i ne prelazi sa mene nikome
Našao je u meni utočište
mjesto u kojem će da živi
i mojim emocijama hrani se
I samo ponekad stegne mi srce
kada pomislim da je vrijeme da zaboravim te
pomuti mi vid
i ukoči vilice
ako pogledam neko drugo muško
i osmijehnem mu se
Prestala sam da tražim lijek
čekam da neko dođe
i izliječi me
ili da prestanem da te volim
i pustim da me to ubije.

Luna H.

[Sanja Atanasovska]

svet kao kutija

Kad narcisi zaspe
letim nevidljiva u mraku
u okruženju u kojem se svi dobro poznajemo
na ovom svijetu mali kao kutija šibica
i moji dragi prijatelji bez kompasa
pokriveni su snegom na belim poljima
a želje su mnoge
a život kratak
ali neću poludjeti
u ovom svijetu mali kao muzička kutija.

[Sanja Atanasovska]

zvezdast nakit



Kada muzika postane dosadna
kada neću imati snage da izrazim magiju
nebo će biti slomljeno
mjesec će biti beskućnik
i na terasi ću dočekati zvijezde
O, dobri ljudi, ukrasite me nakitom zvijezde.

[dadojović]

KAKO JE TO ISIDORA VOLELA JESENJINA

Da li znaš kako je to Isidora volela Jesenjina?

U cveću crnog maka
Osmehom gorkim
Budila mu snove
Umornog od skitanja
Čekala u pijanim jutrima
Poljupcima brisala
Miris drugih žena

U zavetima đavola prevarila
Da je anđeo smrti
Lik njegov mili
Ostao do poslednjeg časa
urezan u srcu
i plesala

Samoćom tkala proklete sate
Provedene u željama opojnim
Što su sa usana mrtav dah
nošene vetrom upijale

Dok druge su ga ljubile
Uteha je spavala slaba u tišini
Ona je plesala u požudi
neugašene ljubavi
živeći dramu u tri čina
za koju je Mefisto napisao
onaj poslednji

Bezbroj tuđih usana
Njegovom su vratu privezak bile
Ni jedne kao anđeoski ujed
Otrovne zmije
S njenih usana
Za kojim je umirao da pije
Ni jedan pogled da probudi glad
Da ostavi noktiju trag

Da li znaš kako je Isidora volela Jesenjina?

Dušom ili telom
Anđeo dušom koja je oduzimala dah
Đavolom strašću žene koja
Od rastanka živi svoj strah

Do poslednjeg čina
ljubav je bila i radost i bol
Borba večita snage dve
Koje su jedna drugu srele
Da bi se otkrile ranjive
Na granici "maloga" sveta
U dvoboju duša
Šalom smrti pokrivene
Duboko skrivene ispod
pogleda koji se zarekao

na ljubav...

Zorica TIJANIĆ

[Sanja Atanasovska]

ja i moja sjenka

Krećemo se naprijed u sudbini tkanina
pukotina vrata otvara nam dan
našim cipelama jeseni guramo zlatnike
zanemarujemo mjehuriće nemira
raštrkane u vazduhu
pukotina vrata zatvara dan
mirni san čeka me na jastuku
a moja sjena umire u pepeljari.

[Sanja Atanasovska]

plašim se

Bojim se da svakog sljedećeg dana
Bit će dosadno poput nedjelje
Donijet će emocionalnu hladnoću
Ili potres sjećanja
Maske će pasti
Lica će biti izložena
Bojim se da svakog sljedećeg dana
Neka vrsta vjetra će me otpuhati
Na njegovim jakim rukama.

[Sanja Atanasovska]

ja ću čekati


U kantama nosim tišinu
оstavljam je u sobama.
Ja ću čekati,
dok ne padne
i posljednja kuća u selu.
Uzet ću zadnji kamen
za inspiraciju.
Sačekaću dok se ne pomladim,
dok ne postanem dete,
dok ne nađem prijatelje.

[Sanja Atanasovska]

po navici

Po navici
mislim dok spavam
ustajem rano
pred pozdrav suncu
snažno pišem
kafu koju sam popila
mijenjam za pročitanu knjigu
i obrnuto.

Po navici
Šetam ulicama
s bojom oblaka
i znam koliko mi nedostaješ
a svi ostali te imaju
više ili manje
u ovom setu
od maski i površnih ljudi.

[Sanja Atanasovska]

u čekaonici života


Čekam
na ivici mog strpljenja
vidjeti dobro u ljudima.

Dobivam lažni vjetar u leđa
i stotinu prepreka
na putu ka kapi sreće.

Dajem sve od sebe
i gubim vrijeme
sa pogrešnim ljudima.

Cijene istinu
poput mrtvog fenjera
kao svedok neko vreme
u kući prije propadanja.

Čekam bolje sutra
u čekaonici života
sa bezbroj nepozvanih gostiju.

[dadojović]

SREBRENI OBLACI

Jednako se približavaju i odmiču
Srebrni oblaci
Mjestu na kojem snatri
Sve dane ispraćene
Od nekud ni odkud pala je kap kiše
Po sred najdublje čeone bore
Tišina zvuči i ječi
Dok pod njom gnijezde se misli
Odlukom se više ne osvrće
Jedino iščekuje nadolazeće
U njoj se poput mlijeka zgrušalo
Preostalo vrijeme

Slobodanka GRLJUŠIĆ