MODERNI PJESNICI/INJE REGIJE

[Sanja Atanasovska]

Slomili ste me

Ušli ste u moju mračnu stranu
slomili ste me bez razloga
svi ste bacili jedno koplje
na mojoj baršunastoj duši
napravili ste moje tužno nebo
stavile ste mi to preko glave
uzeli ste mi zrak i vodu
uspavali ste moje srce
da ne osjećam bol
u malim komadima
nemilosrdno ste me slomili,
a ja zatvorit ću oči
i oprostit ću kao i uvijek.

[Jimmy]

Slomili ste me

Ušli ste u moju mračnu stranu
slomili ste me bez razloga
svi ste bacili jedno koplje
na mojoj baršunastoj duši
napravili ste moje tužno nebo
stavile ste mi to preko glave
uzeli ste mi zrak i vodu
uspavali ste moje srce
da ne osjećam bol
u malim komadima
nemilosrdno ste me slomili,
a ja zatvorit ću oči
i oprostit ću kao i uvijek.

lome te
a ti kaziprstom vrtis drangulije sjecanja
kao da zurno hoces ocistiti novootkrivenu flekicu na haljinici rasanjenja

okrunjeni prah iz napuklina tvojih razlomljenosti
u vaskrsenjsku glinu preoblikovanja pretvara tudja pljuvacka
kakva zajebancija

[dadojović]

Sanja, sretan ti rođendan i sve najbolje.
:-)

[Sanja Atanasovska]

Sanja, sretan ti rođendan i sve najbolje.
:-)

Hvala.

[Sanja Atanasovska]

Teret

Zima stiže uz sanke za snijeg
Ulazim u novu sobu
Uz stari raspored
Dok drugi ne znaju ništa
Zabranila sam sebi da te volim
A teret nosim s planina
Tko mi ne dopušta da pišem
Sanjati kako želim
Ulazim u novu sobu
Uz stari raspored
Svaka moja riječ
Svako cvijeće na stolu
Je moj prokleti teret.

[Sanja Atanasovska]

dobre i loše misli

Napravit ću mreže svojih misli,
bacit ću ih na sve kontinente,
prevest ću ih na sve jezike,
zalijevat ću ih poput cvijeća u vrtu,
doći ću do vas s njima,
s njima ću duboko ući unutra,
upoznati se stvarno,
oprosti mi zbog svih loših misli,
i blagoslivli me za sve dobre misli.

[Sanja Atanasovska]

bojim se

Bojim se da svaki sljedeći dan
Bit će dosadni kao nedjelja
Donijet će emocionalnu hladnoću
Ili potres uspomena
Maske će pasti
Lica će biti izložena
Bojim se da svaki sljedeći dan
Odvest će me povoljan vjetar
Na njegovim snažnim rukama.

[Shadow]

U Okrilju


Tajna vrlina vrtloga
Tamno vreteno vremena
Čeljust u grotlu crnila
Volja da se put pređe
Vrh ma kad dosegne
Apoteoza u senci beskraja
Dlanovi okrenuti suncu
Za tople noći buduće
U okrilju citadele

Milan Drašković

[Sanja Atanasovska]

Izvor sreće

Sa drveća
šumu nismo vidjeli.

Od snijega
nismo vidjeli grad.

Uz polugu ljubavi
igralo se dvoje nerođene djece.

Negdje između je izvor sreće.

Ljubav i bogovi

Mi smo bogovi
ljubav je slučajna
opljačkane su draguljarnice
u sjeni prstena
volimo se bez prestanka.

Snajperska vatra

Živim kao tvrđava
poput latice na vjetru
poput komada kose među prstima.

Ja sam bila taj putnik
plačući u autobusu
nakon što si me bacio
u snajperskoj vatri
ljubavnu.

Mirno more

Želim znati kako diše
taj zagrljaj tvojih valova.

Od vina i žita
ja pravim dugu za tebe.

Budi moje mirno more
u ovim godinama
jednostavno te volim takvog.


Evo nesto iz nove knjige. Pozdrav svima i srecni praznici. Sve nabolje.

[Shadow]

PROSTOR ŽELJE


U prostoru želje nema mjesta za čistu misao.
Sjeo sam i pokušao dokučiti koliko su me moje naklonosti oblikovale.
Iza tamne pregrade onoga što želim ne nazire se svjetlo onoga što jesam.
Pozvao sam otrovne kiše da dođu i učine svoje.
Na spojevima ploča koje se dodiruju očituje se slabost metala;
spojevi polako popuštaju svoj stisak i svjetlo ponovno prolazi kroz pukotine.
Kada prođe određeno vrijeme sve pregrade se unište same od sebe.
I možda je čitava priroda podređena mehanizmu svjetla
koje želi pronaći put do svakog stvorenja.



Stipe Odak

[Sanja Atanasovska]

Tuga

Premjestila sam dah
u tvom uzdahu.

To je bio kraj kraja
i početak početka.

Dok sam žalila za svojom mladošću
sjekira mi je pala u med.

Kad smo se upoznali
koliko je ljubavi ostalo
u kubnim metrima zraka?

Žao mi je što sam ti zabranila da šutiš
a što ja s ružnim pačetom
htila sam napraviti labuda.

[Sanja Atanasovska]

Ja, ti i ona

Napokon danas
vidila sam malo sunca.
Uključio si se
u razgovoru sa samopouzdanjem
koja ih pokorava
sav u strahu,
a ona kupuje vrijeme.

Sto puta sam ti rekala
ne ostavljaj me među vukovima.
Posudila sam oči
od jedne srne.

Ja, ti i ona,
mi smo dijelovi složenog života,
i jednostavna rečenica
koje sam sastavila ljepilom,
jedan okvir bez slike,
slomljena iluzija.

[dadojović]

Ja, ti i ona

Napokon danas
vidila sam malo sunca.
Uključio si se
u razgovoru sa samopouzdanjem
koja ih pokorava
sav u strahu,
a ona kupuje vrijeme.

Sto puta sam ti rekala
ne ostavljaj me među vukovima.
Posudila sam oči
od jedne srne.

Ja, ti i ona,
mi smo dijelovi složenog života,
i jednostavna rečenica
koje sam sastavila ljepilom,
jedan okvir bez slike,
slomljena iluzija.

Ako je suditi po pjesmama koje smo imali priliku pročitati, objavila si još jednu odličnu zbirku poezije.

[Sanja Atanasovska]

Ja, ti i ona

Napokon danas
vidila sam malo sunca.
Uključio si se
u razgovoru sa samopouzdanjem
koja ih pokorava
sav u strahu,
a ona kupuje vrijeme.

Sto puta sam ti rekala
ne ostavljaj me među vukovima.
Posudila sam oči
od jedne srne.

Ja, ti i ona,
mi smo dijelovi složenog života,
i jednostavna rečenica
koje sam sastavila ljepilom,
jedan okvir bez slike,
slomljena iluzija.

Ako je suditi po pjesmama koje smo imali priliku pročitati, objavila si još jednu odličnu zbirku poezije.

Vi se dopaga? Ok e?

[dadojović]

Ako je suditi po pjesmama koje smo imali priliku pročitati, objavila si još jednu odličnu zbirku poezije.

Vi se dopaga? Ok e?

Ove pjesme koje sam pročitao veoma su mi se svidjele. Dio o Afroditi pročitao sam na makedonskom, pa jedva čekam pročitati ih prevedene, jer onda primjetim i neke nijanse koje mi promaknu.
U ostalim pjesmama sviđaju mi se djelovi u kojima pišeš o ljubavi, snažno ali pri tome stihovi su ti lišeni patetike.
"s ružnim pačetom, htjela sam napraviti labuda..."
"jedan okvir bez slike, slomljena iluzija..."
"nakon što si me bacio u snajpersku vatru, ljubavnu..."
"u ovim godinama, jednostavno te volim tako..."

[Sanja Atanasovska]

Vi se dopaga? Ok e?

Ove pjesme koje sam pročitao veoma su mi se svidjele. Dio o Afroditi pročitao sam na makedonskom, pa jedva čekam pročitati ih prevedene, jer onda primjetim i neke nijanse koje mi promaknu.
U ostalim pjesmama sviđaju mi se djelovi u kojima pišeš o ljubavi, snažno ali pri tome stihovi su ti lišeni patetike.
"s ružnim pačetom, htjela sam napraviti labuda..."
"jedan okvir bez slike, slomljena iluzija..."
"nakon što si me bacio u snajpersku vatru, ljubavnu..."
"u ovim godinama, jednostavno te volim tako..."

Kad sam imala svoju prvu promociju, moj promotor, jedna poznati pisac je rekao isto, da pisem romaticno, emotivno, ali da nema patetike.

[Sanja Atanasovska]

Prva pjesma o Afroditi

Iza ekrana
razdvajanje od tvoje taštine
prolazi bez puno detalja.
Donosim ti nove cipele
u čiju ljepotu sumnjaš
Još uvijek pozivaš goste
što ne dolazе?
Imaš pukotinu u srcu,
i ja
svaki stih napisan za тебе
prоtežem ga poput žice.
Magla se zgušnjava,
a zima te zna
po kaputu boje šišmiša.
Afrodita,
tvoje su usporedbe suvišne
i skromnost ti je kratka.
Izbrisat ću tvoje prokletstvo
ako je uopće negdje napisano.

[Sanja Atanasovska]

Druga pjesma o Afroditi

Afrodita
znam da te bijes ubija
u tvojih stotinu kvadratnih metara samoće
a u sebi skrivaš želju
da duše svih varalica i latinskih ljubavnika
da ih zakljiš u poštansko sanduče
među starim šarenim pisma.

Afrodita
natjeraš me da se opet obratim tebi
i pisati dugačke pjesme
kao rezultat mog savršenog neznanja.

Ja ću te smjestiti
u najjednostavnijoj zagonetki
pokazaću ti Balkan
između dlanova,
i zaspiš s mišlju o svjetovnoj slavi.

Afrodita
tvoje ogledalo ima godinama
tvoj život je kotač,
ako je postojala pisaća mašina
bila bi tvoj savršeni dekor.

[Sanja Atanasovska]

Treća pjesma o Afroditi

Afrodita,
budiš se svaki dan
sa pitanjem
kuda plovi ovaj brod?
Dugoročno
flertuješ sa riječima.
Budi skromna prema parfemima
čim sumnjivi ljudi
počet će grebati
ispod površine
onoga što jesi.
Afrodita,
narcis si koji se zakleo u tišini
i preselio se u ugodnu kožu
a geografiju morala
promijenio.
Tvoj krevet je mekan
tvoj san je trnovit
i u talogu kafe
prijeti čovjek s mačem.
Ko zna, možda predugo
nadahnjuješ me
i zato okupi moj mir
među dragim kamenjem.

[Sanja Atanasovska]

Četvrta pjesma o Afroditi

Gradiš
kuća želja
veoma visoko
i tako postaje nevidljiva.
Uveče praviš figure od pijeska
koje baciš u rijeku ujutro.
Nakon nevjere
pažljivo zalijepiš vazu,
i to ne traje
susjedi znaju za vazu!
Afrodita,
zašto bi se udala na hladnoći
kada je ljeto?