KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by dadojović » 05 Sep 2021, 15:36

Roman Čudan hotel irske književnice Eimear McBride, koji se trenutno nalazi na vrhu najčitaniji izdanja ovoga ljeta, pisan je posebnim, neobičnim (čudnim!) stilom. Ovo je samo jedna od "čudnih" rečenica iz romana: Popularno, postojano i - periodički primjetno patnički - prolongirano propitkuju prethodno privatne perspektive perfektno povećanih penisa koji pumpaju profesionalno podšišane pubise i precizno depilirane, purpurno prpošne ili - još pedatnije - pomalo pješačke pozadine pritom.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by dadojović » 14 Sep 2021, 15:51

Interliber je ponovo odgođen. Novi termin još nije poznat ali organizatori očekuju da će se ipak održati do kraja godine. Zaista, bilo bi šteta da se ne održi u godini čitanja.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

Mon
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 4266
Joined: 10 Jan 2021, 18:55
Has thanked: 3417 times
Been thanked: 3981 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Mon » 14 Sep 2021, 16:43

dadojović wrote: 05 Jun 2021, 19:41
lilith1 wrote: 05 Jun 2021, 19:18 Gabriel marcia marquez je meni jako dobar pisac.
Prvu njegovu knjigu koju sam pročitala bila je ljubav u doba kolere..
Oduševila me pa sam ga nastavila istraživati.
Sta vi mislite o njemu?
Dobar, ali težak za čitanje. Dvanaest hodočasnika mi je njegovo najbolje djelo.
Sto godina samoće vjerojatno je jedina knjiga koju nisam pročitao do kraja.
Living to tell the tale- autobografsko Marquezovo djelo poslije koje sam zavoljela Columbia.
Screenshot_20210914-104222_Gallery.jpg

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by dadojović » 31 Oct 2021, 23:47

dadojović wrote: 14 Sep 2021, 15:51 Interliber je ponovo odgođen. Novi termin još nije poznat ali organizatori očekuju da će se ipak održati do kraja godine. Zaista, bilo bi šteta da se ne održi u godini čitanja.
Interliber održati će se od 9. do 14. studenog.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
Zanki
saudade / forumasica godine
saudade / forumasica godine
Posts: 50851
Joined: 29 Jul 2020, 17:52
Has thanked: 18896 times
Been thanked: 21418 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Zanki » 12 Dec 2021, 10:39

Jos nisan procitala knjigu Mire Furlan, ali buden uskoro, planiram se pocastiti sa par knjiga za ovaj bozic, eo jedan clanak iz danasnje SD
Image

Nakon što je glumica Mira Furlan umrla početkom godine u Los Angelesu, objavljeno je kako je prije smrti dovršila svoje memoare koje će njezin suprug, redatelj Goran Gajić, posthumno objaviti.

Nepunih godinu dana kasnije, točnije 15. prosinca, u izdanju Frakture izlazi autobiografija ‘Voli me više od svega’, u kojoj je zvijezda filmova ‘Kiklop’ i ‘U raljama života’ te TV serijala ‘Babylon 5’ i ‘Izgubljeni’ na 640 stranica napisala sve o svojem bogatom životu, piše Gloria.

"Zima je 1991., jedna od najoštrijih ikad zabilježenih u New Yorku. U svojoj uniformi konobarice izlazim iz Caféa Monaco gdje radim, sa stranim novinama u rukama.

Smrzavajući se u dekoltiranoj bluzi (obaveznoj uniformi na mojem radnom mjestu), stojim na uglu Amsterdama i Broadwaya i otvaram glavni članak s nadnaslovom: ‘Tragična sudbina velike hrvatske glumice’.

Zatim mi oči skliznu do naslova: ‘Težak život lake žene’", odlomak je kojim započinje autobiografija u kojoj Furlan emotivno i bez susprezanja govori o svojim najljepšim, ali i najtraumatičnijim danima.

U tekstu izvorno napisanom na engleskom opisuje svoj život i život svojih bližnjih - od sudbine majke Branke i oca Ivana te bake Ljube do supruga Gorana i sina Marka, kojem je knjiga i posvećena.

"Da li pišem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao razumjeti što se dešavalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji?

Da li uopće želiš znati nešto o tome? Da li ti treba ta teška prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuče sa sobom cijeli svoj život, ne nalazeći načina da je bar načas odloži?", napisala je Mira Furlan svojem sinu u pismu također objavljenom u knjizi.
"It takes something more
than intelligence to act
intelligently "

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by dadojović » 12 Dec 2021, 12:01

Jedna od najvećih glumica s ovih prostora. Lepota poroka, Gluvi barut...
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
Zanki
saudade / forumasica godine
saudade / forumasica godine
Posts: 50851
Joined: 29 Jul 2020, 17:52
Has thanked: 18896 times
Been thanked: 21418 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Zanki » 23 Feb 2022, 07:53

Karl Ove Knausgaard Looks Back on “My Struggle”
“The duty of literature is to fight fiction. It's to find a way into the world as it is.”

The sixth and final volume of “My Struggle” was published in English this fall. But it came out in Norwegian, in 2011, three years after Karl Ove Knausgaard began writing the first volume, in 2008. The person who wrote those books both is and is not the man who, last month, came by my office to talk about them. He is now, for one thing, famous in an unusual way, having shared a remarkable number of intimate and embarrassing details with his readers. (“I have to hide from myself how much people know about me,” he said.) He is divorced from Linda Boström, to whom he is married in the novel. He lives in London and has quit smoking. He seems to
be happier.

To some readers, these changes may feel almost like a betrayal—as though “Karl Ove,” the character, has walked off the page, gone rogue. But if the passage of time has made the man a little blurrier, it’s also brought the novel into greater focus. Over the course of an afternoon’s conversation and a subsequent e-mail exchange, it became clear to me that I had not quite understood Knausgaard’s book. What I’d taken for a self-portrait was more like a snapshot, and what had seemed like a monument was actually something stranger—what Knausgaard, in our conversation, called a “cave in time.”

Piše naklada Oceanmore
Samo za najvjernije fanove Karla Ovea Knausgårda prenosimo poduži intervju za The New Yorker iz 2018. 💥
Posebno nam je zapelo za oko što Knausgård navodi “Mars Room” Rachel Kushner kao jednu od dvije najbolje knjige koje govore o modernoj Americi. Ako vas mi već nismo uspjeli uvjeriti da čitate “Mars Room”, nadamo se da će Knausgård uspjeti! 😜

“A novel is the only place where it’s possible to explore that. That is what makes literature so important. I mean, the two best books I have read about contemporary America are Rachel Kushner’s “The Mars Room” and Maggie Nelson’s “The Argonauts.” If people two hundred years from now wanted to reconstruct today’s U.S.A., they would come a long way by reading those two books. Central in them both is the feeling of being on the outside of the society that they’re, at the same time, embedded in. As a reader, you identify with them, and with identification a certain form of insight comes, filtered through your emotions rather than through your thoughts.”

https://www.newyorker.com/culture/the-n ... iction/amp
"It takes something more
than intelligence to act
intelligently "

User avatar
Zanki
saudade / forumasica godine
saudade / forumasica godine
Posts: 50851
Joined: 29 Jul 2020, 17:52
Has thanked: 18896 times
Been thanked: 21418 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Zanki » 18 Apr 2022, 11:08

Jel nabasa ko na Kaspar Colling Nielsen Europsko proljeće

Kaspara neki smatraju za jednog od najboljih evropskih pisaca
"It takes something more
than intelligence to act
intelligently "

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by carobnjak N » 02 Jun 2022, 06:35

PJESME BEZ REDA (974)

Ivan Kušan (1933-2012)

NE TURNO

Noćas se moje udo žari,
noćas se moje mošnje pote;
i moje misli drk ozari,
svršit ću noćas, ô jebo te.

Pizda je strašna u dubini,
ona je žudnja u dnu moći;
drkajmo, drkajmo u tišini,
svršimo, svršimo u samoći.
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Julia-Klara » 02 Jun 2022, 12:56

carobnjak N wrote: 02 Jun 2022, 06:35 PJESME BEZ REDA (974)

Ivan Kušan (1933-2012)

NE TURNO

Noćas se moje udo žari,
noćas se moje mošnje pote;
i moje misli drk ozari,
svršit ću noćas, ô jebo te.

Pizda je strašna u dubini,
ona je žudnja u dnu moći;
drkajmo, drkajmo u tišini,
svršimo, svršimo u samoći.
IZ UVODNOG POSTA:

Ideja za temu je začeta u spavaćoj sobi od mrH-a i Hepo Kockice. Ups! Možda je bolje da ovo preformuliram...ideja za temu došla je skupini dokonih forumaša. A ideja je otprilike slijedeća: na ležeran i opušten način pisati o književnim i temama o općoj pop-kulturi. Što nas ne sprječava da napišemo i nešto dubokoumno.
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by carobnjak N » 02 Jun 2022, 13:42

pročitaj početak drugog stiha, vidheces da se spominje i dubina
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Julia-Klara » 02 Jun 2022, 13:48

:rol
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by carobnjak N » 02 Jun 2022, 15:46

Julia-Klara wrote: 02 Jun 2022, 13:48:rol
:plavi

ali ti izgleda imas staromodno gledanje na poeziju kao na nešto što treba govoriti samo o "uzvisenim" emocijama
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
Nice
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 11521
Joined: 03 Sep 2022, 12:16
Has thanked: 13141 times
Been thanked: 5532 times
Status: Online

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Nice » 17 Jan 2023, 19:12

https://radiosarajevo.ba/metromahala/li ... anu/480918

Pročitala sam njene najpoznatije romane, Balada o Bohoreti mi je ostavila takav dojam...

User avatar
Zanki
saudade / forumasica godine
saudade / forumasica godine
Posts: 50851
Joined: 29 Jul 2020, 17:52
Has thanked: 18896 times
Been thanked: 21418 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Zanki » 22 Aug 2023, 15:59

Erih From: Izbegavajte društvo trivijalnih ljudi

– Jednu od prepreka koje smetaju da se nauči umijeće postojanja čini i prepuštanje praznim, trivijalnim razgovorima.
Što to znači trivijalno? Doslovno – općepristupačno (od latinskog tri-via = točka gdje se susreću tri puta); obično označava plitkoću, izlizanost, nedostatak sposobnosti ili moralnih kvaliteta. Trivijalno bi se takođe moglo odrediti kao stav koji se dotiče samo površine pojava, a ne uzroka, niti dubljih slojeva; stav koji ne pravi razliku između onog što je suštinsko i onog što nije, ili koji se odlikuje sklonošću da obrne ovo dvoje. Uz to još možemo dodati da trivijalnost proizlazi iz učmalosti, ravnodušnosti, obamrlosti, ili iz vođenja brige o nečemu što nikako nije povezano sa središnjim čovjekovim zadatkom: da bude u potpunosti rođen.
Koliko se milijardi razgovora ovih posljednjih godina vodilo o inflaciji, Vijetnamu, Bliskom istoku, izborima i tako dalje, i koliko su rijetko ti razgovori zalazili malo dublje od onog očiglednog – strogo pristrasnog stanovišta – da bi zašli u korijene i uzroke pojava o kojima se raspravljalo. Jednostavno da povjerujete kako su većini ljudi ratovi, zločini, skandali, pa čak i bolest nužni da bi imali o čemu razgovarati, odnosno razlog da međusobno komuniciraju, pa makar i u ravni trivijalnosti. Ali zaista, kad su ljudska bića pretvorena u potrošnu robu, kakvi njihovi razgovori i mogu biti nego trivijalni? Kad bi roba u samoposluzi mogla govoriti, zar ne bi pričala o kupcima, o trgovačkom osoblju, o vlastitim nadama da će biti prodana po visokoj ceni i razočarenju kad postane jasno da se uopće neće prodati?

Možda najpraznije priče potiču iz potrebe da se priča o sebi; otuda i beskrajne teme o bolesti i zdravlju, djeci, putovanjima, uspjesima, tko je što radio, i o bezbrojnim pojedinostima svakidašnjice za koje se čini da su važne. Kako čovjek ne može svo vrijeme govoriti o sebi a da ne postane dosadan, mora dakle da razmenjuje tu povlasticu s drugima tako što će biti spreman da sluša druge dok pričaju o sebi. Prisni društveni susreti između pojedinaca (a često i susreti udruženja i grupa svih vrsta) zapravo su male tržnice gdje svatko razmjenjuje vlastitu potrebu da priča o sebi i želju da ga saslušaju s potrebom drugih koji tragaju za istom mogućnošću. Većina ljudi poštuje ovaj aranžman razmjene; oni koji ga ne poštuju, nego bi htjeli više pričati o sebi nego što su spremni slušati, „varaju“ te su dakle prezreni i moraju pronaći podređenije društvo gdje će ih trpjeti.

Ljudsku potrebu da se govori o sebi, i da pri tom drugi slušaju, gotovo je nemoguće precijeniti. Da ta potreba postoji samo u vrlo narcističnim ljudima, punim sebe, bila bi lako razumljiva, međutim ona postoji u svakoj prosječnoj osobi, iz razloga svojstvenih našoj kulturi. Suvremeni čovjek je čovjek mase, visoko „socijaliziran“, ali vrlo usamljen. David Riesman je upečatljivo iskazao ovaj fenomen naslovom svoje knjige iz 1961 –Usamljena gomila. Suvremeni čovjek je otuđen od drugih i suočen s nedoumicom: plaši se bliskog dodira s drugima, a podjednako se boji i da bude sam i da nema dodira s drugima. Uloga trivijalnog razgovora upravo je u tome da odgovori na pitanje: „Kako da ostanem sam a da ne budem usamljen?“

Pričanje postaje ovisnost. „Dok pričam, znam da postojim; da sam netko, da imam prošlost, posao, obitelj. Pričajući o svemu tome, ja potvrđujem sebe. Međutim, potreban mi je netko da me sluša; ako bih pričao samom sebi, poludio bih.” Slušatelj stvara iluziju dijaloga, dok se tu zapravo odvija monolog.

Loše društvo, s druge strane, nije samo društvo čisto trivijalnih ljudi, nego zlih, sadista, destruktivnih, prema životu neprijateljski nastrojenih ljudi. Ali zašto je, moglo bi se postaviti pitanje, društvo loših ljudi opasno po nekoga ako oni ne pokušavaju da ga ovako ili onako povrijede?

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje neophodno je uvidjeti jedan zakon u odnosima među ljudima:Ne postoji kontakt izrmeđu dva ljudska bića koji nema obostranog utjecaja. Nema tog susreta između dvoje ljudi, nema tog razgovora među njima, izuzev možda nekog najusputnijeg, poslije koga će ijedno od njih ostati neizmenjeno – makar ta promjena bila i tako majušna da ostaje neprimjetna osim ako su ti susreti dovoljno česti da stvore zbirno djelovanje.

Čak i neki usputan susret može imati znatnog utjecaja. Postoji li ijedan čovjek koga se nikad u životu nije dotaklo umilno lice nekog koga je vidio samo na minut a da pri tom uopće nisu ni riječ razmijenili? U kome nikada neko istinski zlo lice nije izazvalo užas, čak i ako mu se pokazalo samo na časak? Mnogi će se prisjetiti takvih lica, i kako je djelovanje koje su ostavila na njih potrajalo godinama, ili za čitav život. Tko nije doživio da poslije izvjesnog vremena provedenog u nečijem društvu osjeća kako je živnuo, razvedrio se, kako mu se raspoloženje popravilo, pa čak u nekim slučajevima i kako je stekao novu hrabrost, nove uvide, mada se sadržaj razgovora nije ticao ove promene; i obrnuto, mnogi su iskusili, nakon što su proboravili uz izvjesne druge ljude, kako ih je obuzela potištenost, umor, beznađe, a ipak u razgovoru nisu mogli da pronađu nikakav sadržaj koji bi bio odgovoran za ovakvu reakciju. Ne govorim ovdje o utjecaju onoga u koga je netko zaljubljen, koga obožava, od koga strahuje i tako dalje; očigledno je da ti ljudi mogu snažno utjecati onim što kažu i onim kako se ponašaju prema onome ko je njima opčinjen. Govorim o utjecaju nekih ljudi na one koji ničim posebno nisu povezani s njima.

Sva ova razmatranja vode ka zaključku da je zlo i trivijalno društvo poželjno potpuno izbjegavati, izuzev ako je netko u stanju da u potpunosti ostane pri svome i tako dovede onog drugog do sumnje u svoju poziciju.

Ukoliko netko već ne mož izbjeći loše društvo, onda ne bi trebalo da bude obmanut: trebalo bi da vidi neiskrenost iza maske prijateljstva, destruktivnost iza maske nečijih vječitih žalopojki o tome kako je nesretan, narcizam iza šarma; također se ne bi smio ponašati kao da je nasjeo na varljivu vanjštinu – inače će i sam biti primoran na određenu neiskrenost. Čovjek ne bi trebao govoriti lošim ljudima o onome što vidi, ali ne bi smio ni da pokušava da ih uvjeri kako je slijep. Veliki filozof iz dvanaestog vijeka Moses Maimonides iznio je, uviđajući posljedice lošeg društva, jedan drastičan prijedlog: „Ako živiš u zemlji čiji su stanovnici zli, izbjegavaj ih. Pokušaju li te prisiliti da se s njima družiš, napusti tu zemlju, čak i ako to znači da ćeš morati otići u pustinju.“

Ako drugi ne razumiju naše ponašanje – pa što? Njihov zahtev da radimo samo ono što je njima razumljivo zapravo je jedan pokušaj diktata. Ako je to što radimo u njihovim očima „asocijalno“ ili „iracionalno“, pa neka je. Njima je uglavnom odbojna naša sloboda i hrabrost da budemo ono što jesmo. Nikome ne dugujemo ni objašnjenje ni polaganje računa sve dok ga svojim postupcima ne povređujemo ili narušavamo njegova prava. Koliko je samo života upropašteno zbog ove potrebe da se „objasni“, što obično podrazumijeva da objašnjenje treba biti „shvaćeno“, to jest „odobreno“. Neka vaša djela budu procjenjivana, a prema djelima i vaše stvarne namjere, ali znajte da slobodan čovjek objašnjenje duguje jedino sebi – svom razumu i savjesti – i onim malobrojnima koji su mu potvrdili svoje pravo na objašnjenje.
"It takes something more
than intelligence to act
intelligently "

User avatar
Skin
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5710
Joined: 19 Sep 2019, 15:46
Has thanked: 1818 times
Been thanked: 2239 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Skin » 24 Aug 2023, 14:28

preporucujem kao ljetno stivo svakome, poklanjam zenama koje volim. inteligentno napisana knjiga. necu nista vise reci,...procitala sam je za 4 sata.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.

User avatar
Koraci_u_noci
Penzioner
Penzioner
Posts: 24722
Joined: 04 Jun 2020, 19:21
Has thanked: 6882 times
Been thanked: 6517 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Koraci_u_noci » 24 Aug 2023, 14:32

U vrhu je bestsellerlista i u Americi i u Njemackoj, i to vec neko vrijeme, tako da je bas dosta citana
Pobjeci sad od svega zelim

User avatar
Masamune
DeLorean
DeLorean
Posts: 42155
Joined: 12 Dec 2019, 23:29
Mood:
Has thanked: 13779 times
Been thanked: 12338 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Masamune » 24 Aug 2023, 14:53

Jeste bas sam na to naletio na redditu za Ameriku. Izuzetno je popularna
When people believe in me I am good, but when people doubt me I am great.

User avatar
Zanki
saudade / forumasica godine
saudade / forumasica godine
Posts: 50851
Joined: 29 Jul 2020, 17:52
Has thanked: 18896 times
Been thanked: 21418 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Zanki » 23 Sep 2023, 12:58

Eee dragi ti moj Kafka
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
"It takes something more
than intelligence to act
intelligently "

User avatar
Zanki
saudade / forumasica godine
saudade / forumasica godine
Posts: 50851
Joined: 29 Jul 2020, 17:52
Has thanked: 18896 times
Been thanked: 21418 times
Status: Offline

Re: KNJIŽEVNI CAFFE BAR

Post by Zanki » 11 Jan 2024, 17:26

JUTARNJA ZVEZDA
Karl Uve Knausgor

Uzbudljiva kombinacija skandinavskog noara, horora i realistične drame. Knausgor stavlja monotonu svakodnevicu svojih devetoro likova u kontrast sa neobjašnjivom pojavom nove bleštave zvezde, svirepim ubistvima i neuobičajenim događajima, stvarajući tako dinamičan, napet i đavolski dobar roman koji se ne ispušta iz ruku.
Vruća je avgustovska noć, profesor književnosti Arne i umetnica Tove borave s decom na jugu Norveške, sveštenica Katrine vraća se kući i preispituje svoj brak, medicinska sestra Turid nalazi se u noćnoj smeni u psihijatrijskoj bolnici dok se njen neverni suprug, novinar Justejn, opija. A onda se na nebu pojavljuje plamteća zvezda.

Fenomen čije poreklo niko ne ume da objasni praćen je biblijskim znamenjima, halucinacijama i sve neobičnijim događajima: stotine kraba preplavljuje put, ljudi za koje se zna da su mrtvi nakratko hodaju među živima, nepoznate životinje grleno se oglašavaju u blizini kuća, čitav metal bend biva brutalno ubijen u satanističkom ritualu – a ipak, za likove u knjizi, svakodnevni život mora da se nastavi. Duhovno izgladneli, zastrašujuće osetljivi, mučno neuspešni, oni pokušavaju da preuzmu kontrolu nad svojim životom, svako na drugačiji način reagujući na pojavu jutarnje zvezde.

Mračan, napet i đavolski dobar roman začinjen filozofsko-egzistencijalističkim primesama.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
"It takes something more
than intelligence to act
intelligently "

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: Nice and 20 guests