Onda se mora spomenuti i Flaubert
On je dao jednu novu dimenziju realizmu.
Onda se mora spomenuti i Flaubert
Naravno. Gospođa Bovary spada u klasike, ne samo francuskog romana.MarlboroGold wrote: ↑06 Nov 2020, 21:15Onda se mora spomenuti i Flaubert
On je dao jednu novu dimenziju realizmu.
Svakako, uzroci, negdje blaži, negdje teži, vuku isti korijen. Težak život, neizvjesnost, surovi sistem, djetinjstvo provedenl na kori hljeba i porodičnim svađama. Što je vidljivo u "Trovačnici", još jednom remek djelu. Nana je osvetnica cijelih generacija koje su život provele u poroku i neradu, izobličeni od malo plaćenog posla i vlastitih nevoljnosti, lijenosti izazvane beznađem.jelena... wrote: ↑06 Nov 2020, 13:35 Haj malo da i na ovu temu podsjetim pa prebacujem ovdje...
Osveta kao motiv uništavanja, zla je takođe nešto što bi ih moglo povezivati... i o čemu bi se dalo misliti.Nice try wrote: ↑05 Nov 2020, 18:00
Eto, ne moram tražiti godine.
Lako je bilo prepoznati jer je taj dio gotovo identičan.
Zatim sami likovi, Nana i Valerija gotovo identično uništavaju živote svojih ljubavnika, istom energijom i pohlepom. Skončavanje njihovih bijednih života je kao omaž svim njihovim žrtvama. Njihova ljepota pomoću koje su sve uspjele biva morbidno uništena bolešću.
Znam da je Zola gradio svoje likove i teme romana krećući se u sredini i razgovarajući sa likovima koje je želio da opiše.
Sad mi je žao što nemam Nanu pri ruci da malo detaljnije proanaliziram razlike.... u odnosu prema muškarcima npr.
Nana mi je surovija, njen uticaj razara i obuhvata širi krug propalog društva koje će tek biti dokrajčeno nadolazećim ratom.
Kod Balzaka je uništavanje više usmjereno na sudbinu porodice.
Tragično je i jedno i drugo, uzroci propasti i raspada sistema su isti, nadovezuju se jedni na druge i aktuelni su i dan-danas.
Inače, meni je Zola draži i bliži. Slike temperamenata i društva su jezivije i preciznije, bez uljepšavanja i izlaza.
Ovo je, naravno, moj subjektivni doživljaj, a objektivno je Balzak ipak veći i važniji predstavnik francuske književnosti i to s pravom.
Eh, od sinoć je na meniju. Da vidimodadojović wrote: ↑06 Nov 2020, 21:27Naravno. Gospođa Bovary spada u klasike, ne samo francuskog romana.MarlboroGold wrote: ↑06 Nov 2020, 21:15
Onda se mora spomenuti i Flaubert
On je dao jednu novu dimenziju realizmu.
S obzirom da si se, u zadnje vrijeme, ozbiljno posvetila čitanju francuske književnosti, ako nisi već pročitala, preporučujem još jedno klasično remek-djelo: Alexandre Dumas: Grof Monte Christo.
Čitam ja odavno francusku književnost, samo što sam većinom zaljubljena u Zolina djela
nemam jos vremena za citanje, jer puno radim i dalje, ali imam listu kad odem na bolovanje...hvala ti bas, nesto cu i od toga. neki dan sam opet citala alisu u zemlji cuda, omiljena mi je.jelena... wrote: ↑17 Nov 2020, 19:27
Pazi....čim sam ugledala ovu sliku čipsa by Džejmi Oliver, odmah mi je sinulo da sam nekada davno negdje, vidjela neeešto slično.
I da, to je bilo na Atkovom saxu, a ja sam bila i na klixu i na saxu pa zato nisam bila sigurna gdje.
Gledaj lijepe filmove, čitaj lijepe i poučne knjige...u ova dva mjeseca dječje...treba ih čitati ponovo
Guliverova putovanja, Veliki talas, Avanture Toma Sojera, 20 000 milja pod morem, Malog princa... i nemoj se opterećivati glupostima i nervirati zbog kojekakvih forumskih kreatura... to ti ne treba ni sad, ni u narednih godinu dana... najmanje!
Korisnije ti je da se nerviraš zbog Liliputanaca... neuporedivo je ljepše i poučnije napisano.
jeli, i sto ce biti povodom toga?
To je dio nacionalne strategije u promociji i poticanju čitanja.
Mali princ?
Da, Mali princ, knjiga naseg djetinjstva, iz koje kao odrasli ljudi mozemo mnogo naucit.
Users browsing this forum: No registered users and 31 guests