"DUŠA"

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
User avatar
Nora Ibsenova
Čovječje vrste kći
Čovječje vrste kći
Posts: 18781
Joined: 16 Aug 2019, 20:40
Has thanked: 663 times
Been thanked: 914 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Nora Ibsenova » 08 Dec 2019, 22:39

"Kad ljubav i strast postanu prijatelji, prinose za žrtvu i srce i dušu."

Kurdska poslovica
"Izvini ja sam ko s marsa pala inace." Skin

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by dadojović » 17 Feb 2020, 10:48

"Dajem ti dušu slavonsku svoju
gnijezdo u kući, ptice na krovu...
A ti nećeš...
Nemoj dragi, nemoj
da ti žao bude
kad te moji svatovi probude..."

Vlatka Kopić Tena
(autor: Josip Ivanković)
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
Hurija
Pandora
Pandora
Posts: 19647
Joined: 05 May 2018, 21:21
Has thanked: 874 times
Been thanked: 1047 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Hurija » 17 Oct 2020, 10:52

Jorge Luis Borges , Trenutci



Kada bi mogao živjeti ponovno,

Činio bi više grešaka nego što sam ih činio u ovom životu.

Opušteno ležeći na leđima, ne nastojeći biti savršen.

Bio bi sretan, puno sretniji nego u prvom pokušaju,

A samo poneke stvari doživio bi stvarno ozbiljno.

Nepospremljeni stan nikada ne bi bio problem.

Više bi riskirao.

Više putovao.

Zalaske sunca gledao bi češće,

Penjao bi se na planine i plivao u rijekama.

Težio bi posjetiti mjesta koja nikada prije nisam vidio.

Jeo bi puno sladoleda i puno manje graška.

Imao bi stvarne umjesto izmišljenih problema.

Težio bi potpunom iskorištavanju svakog trenutka svog života.

Kada bi mogao živjeti ponovno, ispunio bi život samo sretnim trenutcima.

Shvaćate li da je to ono što čini život?

Trenutci, samo trenutci. Zaplijenite trenutke.

Nikuda nisam išao bez vode, kišobrana i raznih zaštita.

Kada bi mogao živjeti ponovno, sa sobom ne bi nosio ništa.

Kada bi mogao živjeti ponovno,

Izuo bi se u proljeće i do kraja jeseni bi hodao bos.

Otkrivao bi skrivene staze, uživao na suncu,

I igrao se sa djecom kad god bi imao priliku.

Ali ja sad imam 85 i znam…

Ja umirem…
Ostalo je cutanje.

User avatar
Hurija
Pandora
Pandora
Posts: 19647
Joined: 05 May 2018, 21:21
Has thanked: 874 times
Been thanked: 1047 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Hurija » 22 Oct 2020, 19:52

Dvoje mladih su se zavoljeli i odlucili da se vjencaju, javili svojima i poceli sa pripremama za vjencanje. Nekoliko dana prije vjencanja djevojka je pretrpjela saobracajnu nesrecu, dobila teske povrede a najvise na njenom licu, sva ona ljepota je nestala. Sa velikim bolom u dusi ona je nazvala svog vjerenika i rekla mu da ne zeli da se vjencaju. Rekla je da on zasluzuje bolju od nje da ce ona cijelog zivota ostati sa svojim unakazenim licem…

Nakon dvije sedmice djevojka dobija poruku od njega. ”Zapravo ja sam taj koji te ne zasluzuje i ja sam unakazen, jer je unakazen moj vid, ljekar mi je saopstio gorku vijest da cu za nekoliko dana skroz oslijepiti, pa ako moja ponuda jos uvijek vazi – Udaj se za mene.”

– Ona je odmah prihvatila svog voljenog vjerenika cim je procitala poruku. Ubrzo zatim oni su se vjencali i i muz je izgubio vid…Bez obzira na sve oni su dvadeset godina zivjeli srecnim zivotom ona je svom muzu postala svijetlost njegovih ociju, voljela ga i pazila sa toliko ljubavi .

Njihova ljubav im je obasjala put i u najtamnijem tunelu zivota. Nakon dvadeset godina braka zena se tesko razboli i preseli sa dunjaluka sa velikim bolom sto ce svoga supruga ostaviti u takvom stanju…

Toga dana, dana njenog odlazka na ahiret on otvori svoje oci i svi su se cudili. I rece: ”Ja nisam bio slijep, lagao sam da njoj ne bi bilo tesko sto cu je svakog dana gledati takvu, znam da mi ne bi vjerovala da sam je volio takvu, jer sam volio ljepotu njene duse.”
Ostalo je cutanje.

User avatar
Hurija
Pandora
Pandora
Posts: 19647
Joined: 05 May 2018, 21:21
Has thanked: 874 times
Been thanked: 1047 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Hurija » 02 Nov 2020, 20:06

DOKTORE BOLI ME DUŠA


Doktor: Na šta se žalite?
Pacijent: Na sebe.
Doktor: Na koji deo?
Pacijent: Na unutrašnji.
Doktor: Gde Vas tačno boli?
Pacijent: Svuda.
Doktor: Budite određeniji, molim Vas. Koji organ vas muči?
Pacijent: Duša.
Doktor: Duša nije organ.
Pacijent: Meni jeste.
Doktor: Zanimljivo. Vi ste onda fenomen. A čemu Vam služi taj “organ”.
Pacijent: Da živim.
Doktor: Aha. Čime se bavite?
Pacijent: Dušom.
Doktor: Mislio sam od čega živite.
Pacijent: Od duše.
Doktor: Sveštenik?
Pacijent: Ne.
Doktor: Psihijatar?
Pacijent: Ne.
Doktor: Političar?
Pacijent: Ne živim od tuđe, već od svoje duše. Ja sam umetnik.
Doktor: Zaista? Kojom vrstom se bavite?
Pacijent: Ljudskom.
Doktor: Mislim na vrstu umetnosti.
Pacijent: Umetnost je umetnost.
Doktor: Znači, multimedijalni umetnik?
Pacijent: Sveobuhvatni.
Doktor: Mislite svestrani?
Pacijent: Sveobuhvatni.
Doktor: Hmm… dobro. Imate li hobi?
Pacijent: Pravi umetnik ima samo jedan hobi – običan život.
Doktor: Živite iz hobija?
Pacijent: Da, spavam, jedem, koračam, ličim na sebe…
Doktor: Da li ste ranije osećali tegobe na koje se žalite?
Pacijent: Oduvek.
Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom?
Pacijent: Nisam znao da treba.
Doktor: Koliko imate godina?
Pacijent: Previše.
Doktor: Previše za šta?
Pacijent: Previše za podneti.
Doktor: Znači, umorni ste od života?
Pacijent: Ne od života, od sebe.
Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem?
Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam.
Doktor: Vidite, kod mene dolaze i drugi umetnici, čak vrlo poznati i priznati, ali nemaju problem kao što je Vaš.
Pacijent: Oni žive od umetnosti.
Doktor: Zar niste rekli da živite od umetnosti?
Pacijent: Ne, rekao sam da živim od duše.
Doktor: Tačno. Oprostite, a kako se to živi od duše?
Pacijent: Vrlo lepo.
Doktor: A ko finansira taj “vrlo lep” život?
Pacijent: Ja.
Doktor: Nasledili ste?
Pacijent: Da, talenat.
Doktor: Mislim na novac.
Pacijent: Njega dobijam kao nadoknadu za protraćeni talenat.
Doktor: Jeste li sigurni da ne terate šegu sa mnom?
Pacijent: Apsolutno.
Doktor: Vratimo se problemu, koji Vas muči. Opišite, molim Vas, kako Vas to duša boli?
Pacijent: Baveći se umetnošću, celog veka bezuspešno pokušavam to da opišem.
Doktor: Kako, zaboga, očekujete da Vam pomognem?
Pacijent: Kad sam se, svojevremeno, žalio na bol u oku, niste tražili da vam opišem bol.
Doktor: To nije isto, oko je organ.
Pacijent: I duša je.
Doktor: Znate šta, ja ću Vama ispisati uput za psihijatra, pa…
Pacijent: Ne vredi, bio sam.
Doktor: I?
Pacijent: Kaže da sam normalan, a ja se nisam ni žalio na pamet, već na dušu.
Doktor: Čoveče, šta hoćete od mene?
Pacijent: Da me pregledate.
Doktor: Kako dušu da Vam pregledam?
Pacijent: Ne znam, mene boli, a Vi ste doktor.
Doktor: Dobro, pogledaću. Gde Vam je ta duša?
Pacijent: Kod jedne žene.
Doktor: Kako Vas onda boli, kad nije kod Vas?
Pacijent: Zato me i boli.
Doktor: Pobogu, rekoste da živite od duše, a sad mi kažete da je kod neke žene.
Pacijent: Zato i živim. Problem je što boli.
Doktor: Ma, čoveče, Vi ste neozbiljni. Došli ste ovde da me zajebavate! Napustite ordinaciju!
Pacijent: Oprostite, mogu li znati gde je Vaša duša?
Doktor: Ne brinite, moja duša je na svom mestu.
Pacijent: I moja je, ali boli.
Doktor: Ma, idite dođavola!
Pacijent: Bio sam. I on me izbacio.




Goran Tadić
Ostalo je cutanje.

User avatar
Belay Queen
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9386
Joined: 02 Dec 2018, 21:42
Has thanked: 101 times
Been thanked: 142 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Belay Queen » 04 Nov 2020, 18:40

Neću oprostiti!

Image


– Neću oprostiti, – rekla je ona. – Pamtiću!
– Oprosti – zamolio ju je anđeo. – Oprosti, tako će ti biti lakše.
– Nikada, – uporno je stiskala usne. – To se ne može oprostiti. Nikada.

– Da li ćeš se svetiti? – zabrinuto ju je upitao on.
– Ne, neću se svetiti. Uzdići ću se iznad toga.
– Da li žudiš za surovom kaznom?
– Ne znam, kakva bi kazna bila dovoljna?

– Svako mora da plati za svoje odluke. Pre ili kasnije, svi … – tiho je rekao anđeo. – To je neizbežno.
– Da, znam.
– Onda oprosti! Skini teret sa sebe. Sada si daleko od onih koji su te uvredili.
– Ne. Ne mogu. Ne želim. Za njih nema oproštaja.

– Dobro, to je tvoja stvar – uzdahnu anđeo. – Gde nameravaš da čuvaš svoju uvredu?

– Ovde i ovde – dotakala je srce i glavu.

– Molim te budi oprezna, – zamolio ju je anđeo. – Otrov uvrede je veoma opasan. On može stvoriti kamen i povući te na dno, i može ti podariti plamen besa, koji spaljuje sve živo.

– To je kamen sećanja i zahvalna sam Besu – prekinula ga je ona. – Oni su na mojoj strani. I uvreda se naselila tamo gde je i rekla – u glavu i srce..

Bila je mlada i zdrava, gradila je svoj život, u njenim venama je tekla vrela krv, a pluća su pohlepno udisala vazduh slobode. Udala se, rodila decu, stekla prijatelje. Ponekad se, naravno, ljutila na njih, ali je uglavnom opraštala. Ponekad se ljutila i svađala, tada su njoj opraštali. Bilo je svega u životu, a na svoju uvredu trudila se da ne misli.

Mnogo godina je prošlo, pre nego što je ponovo čula, tu mrsku reč „oprosti“.

– Muž me je prevario. Sa decom imam stalno trzavice. Novac me ne voli. Šta da radim? – pitala je jednog starijeg psihologa.

On je pažljivo slušao, mnogo objašnjavao, iz nekog razloga stalno je tražio da priča o svom detinjstvu. Ona se ljutila i prenosila razgovor u sadašnje vreme, ali on ju je ponovo vraćao u detinjstvo. Činilo joj se da on luta sporednim uličicama njenog sećanja, pokušava da rasvetli, da izbaci na svetlost tu davnu uvredu. Ona to nije želela, zato se suprostavljala. Ali on je ipak video, pedantan je to bio lik.

– Treba da se očistite, – sumirao je on. – Vaše uvrede su se razlile. Na njih su se nakupile kasnije uvrede, kao polipi na koralnom grebenu. Ovaj greben je postao prepreka na putu protoka životne energije. Zbog toga imate probleme u ličnom životu, a ni finansije nisu dobre. Na grebenu su oštre ivice, one povređuju vašu nežnu dušu. Unutar grebena naselile su se i uplele, različite emocije, one truju vašu krv otpadima životne aktivnosti, i time privlače nove i nove doseljenike.

– Da, nešto slično i ja osećam – klimnula je žena glavom. – S vremena na vreme sam nervozna, ponekad me depresija guši, a ponekad prosto želim sve da ubijem.. Uredu, treba se očistiti. Ali kako?

– Oprostite tu prvu, najglavniju uvredu, – savetovao je psiholog. – Neće biti temelja – i greben će se raspasti.

– Nema šanse! – uzviknula je žena. – To je pravedna ljutnja, jer je tako sve i bilo! Imam pravo biti uvređena!

– Želiš li da budeš u pravu ili srećna? – pitao je psiholog. Ali žena nije odgovorila, samo je ustala i otišla, odnoseći sa sobom svoj koralni greben.

Prošlo je još nekoliko godina. Žena je ponovo čekala prijem, ovoga puta kod lekara. Lekar je gledao snimke, listao analize, namrštio se i ujeo za usnu.

– Doktore, zašto ćutite? – nije mogla da se uzdrži.

– Imate li rodbinu? – pitao je lekar.

– Roditelji su mi umrli, suprug i ja smo razvedeni, imam decu i unuke, takođe. Zašto vam treba moja rodbina?

– Vidite, imate tumor. Evo ovde – doktor je pokazao na snimku lobanje, gde je tumor. – Sudeći po analizi, tumor nije dobar. To objašnjava i vaše stalne glavobolje, i nesanicu, i brzo zamaranje. Najgore je što tumor ima tendenciju brzog rasta. Povećava se, to je loše.

– I šta sad, moram odmah na operaciju? – pitala je, zaleđena od strašnih predosećanja.

– Ne, – doktor se namršti još više. – Evo vaših EKG snimaka od prošle godine. Imate veoma slabo srce. Čini se da je ono stegnuto sa svih strana i nije u stanju da radi punom snagom. Ono ne može da izdrži operaciju. Zato, prvo treba zalečiti srce, a potom …

Nije završio, a žena je shvatila da „potom“ možda nikada neće doći. Ili srce neće izdržati, ili će tumor porasti.

– Usput, analiza krvi vam takođe nije dobra. Hemoglobin je nizak, leukociti visoki … Prepisaću vam lekove – rekao je lekar. – A vi morate pomoći sebi. Treba da dovedete organizam relativno u red i u isto vreme moralno da se pripremite za operaciju.

– A kako?

– Pozitivne emocije, topli odnosi, komunikacija sa rodbinom. Zaljubite se na kraju krajeva. Prelistajte album sa slikama, setite se srećnog detinjstva.

Žena se samo suvo osmehnula.

– Pokušajte da oprostite svima, posebno roditeljima – neočekivano ju je doktor posavetovao. – To je veoma dobro za dušu. U mojoj praksi, bilo je slučajeva kada je praštanje stvaralo čuda.

– Stvarno? – ironično upita žena

– Zamislite. U medicini, postoji mnogo pomoćnih instrumenata. Kvalitetna nega, kao što je briga…. Oproštaj takođe može biti lek, pri tom je besplatan i bez recepta.

Oprostiti. Ili umreti. Oprostiti ili umreti? Umreti, ali ne i oprostiti? Kada je izbor pitanje života i smrti, potrebno je samo odlučiti na koju stranu da gledaš.

Glavobolja. Bol srca. „Gde ćeš čuvati svoju uvredu?“. „Ovde i ovde.“ Sada je tamo bolno. Možda je uvreda suviše narasla, i poželela je još više. Palo joj je na pamet da izbaci svoju domaćicu, da zavlada celim telom. Glupa uvreda nije shvatila da telo neće izdržati, umreće.

Setila se svojih glavnih počinioca uvrede – tih iz detinjstva. Oca i majke, koji su celo vreme ili radili, ili se svađali. Nisu je voleli tako kako je ona želela. Ništa nije pomagalo: ni petice ni pohvale, niti ispunjenje njihovih zahteva ni protest i bunt. Potom su se oni razišli i svako je osnovao novu porodicu, u kojoj nije bilo mesta za nju. Sa šesnaest godina su je poslali u tehničku školu, u drugi grad, uručivši joj kartu, kofer sa stvarima, i tri hiljade za početak, to je sve – od tog trenutka je postala nezavisna i odlučila je: „Neću oprostiti“. Nosila je ovu uvredu u sebi ceo život, zaklela se, da će uvreda sa njom i umreti, a čini se da se to i dešava.

Ima decu, unuke, ima jednog udovca Sergeja, kolegu sa posla, koji je pokušavao nevešto da se njoj udvara, a i nije želela da umre. Pa, to je istina – rano je za umiranje! “ Treba da oprostim – ​​odlučila je ona. – Barem da pokušam. „

– Roditelji, opraštam vam za sve, – rekla je nesigurno. Reči su zvučale patetično i neuverljivo. Zatim je uzela papir i olovku i napisala: Uvaženi roditelji! Dragi roditelji! Nisam više ljuta. Opraštam vam sve.

U ustima joj je bila gorčina, srce joj se steglo, a glava zabolela još više. Ali ona stisnu čvršće ruku i odlučno je jedno iza drugog pisala : „Ja vam opraštam. Ja vam opraštam.“ Nikakvog olakšanja nije bilo, samo je porasla uznemirenost.

– Ne tako – šapnuo je anđeo. – Reka uvek teče u jednom pravcu. Oni su stariji, ti si mlađa. Oni su bili prvi, ti si potom došla. Nisi ti njih rodila, već oni tebe. Oni su ti dali mogućnost da se pojaviš na ovom svetu. Budi im zahvalna za to!

– Zahvalna sam – reče žena. – I stvarno želim da im oprostim.

– Deca nemaju pravo da sude svojim roditeljima. Roditeljima ne praštamo. Od njih se traži oproštaj.

– Za šta? – pitala je ona. – Da li sam im ja nešto loše uradila?

– Ti si sebi uradila nešto loše. Zašto si ostavila u sebi tu uvredu? Zašto te boli glava? Kakav kamen nosiš u grudima? Šta truje tvoju krv? Zašto tvoj život ne teče obilnom rekom, već struji slabim potocima? Želiš li da budeš u pravu ili zdrava?

– Da li je to sve zbog ljutnje na roditelje? To me je ljutnja, pretpostavljam, tako razrušila?

– Upozorio sam te – podsetio je anđeo. – Anđeli uvek upozoravaju: ne gomilajte, ne nosite, ne trujte sebe uvredama. One trule, smrde i truju sve živo okolo. Mi upozoravamo! Ako čovek bira u korist uvreda, nemamo pravo da se mešamo. A ako bira u korist opraštanja – moramo da mu pomognemo.

– Da li još mogu slomiti taj koralni greben? Ili je već kasno?

– Nikada nije kasno pokušati, – rekao je meko anđeo.

– Ali, oni su već odavno umrli! Sada nemam koga da molim za oproštaj, i kako to može izgledati?

– Ti moli. Oni će čuti. A možda i neće čuti. Uostalom, ti to ne radiš zbog njih, nego zbog sebe.

– Dragi roditelji, – počela je ona. – Oprostite, molim vas, ako nešto nije bilo dobro… i uopšte za sve oprostite.

Neko vreme je govorila, onda je zaćutala i oslušnula sebe. Nema čuda – srce boli, glava boli, nema ni posebnih osećanja, sve je kao i uvek.

– Ja sama sebi ne verujem – priznala je ona. – Toliko godina je prošlo …

– Probaj drugačije – savetovao je anđeo. – Postani ponovo dete.

– Kako?

– Klekni na kolena i obrati im se kao u detinjstvu: mama, tata.

Žena je oklevala malo, i spustila se na kolena. Sklopila je dlanove ruku, pogledala na vrh i rekla: „Mama. Tata. “ A zatim još jednom: „Mama, tata …“. Oči su joj se širom otvorile i počele da se pune suzama. „Mama, tata … to sam ja, vaša ćerka … oprostite mi … oprostite mi.“ Nj ene grudi su se tresle od jecanja, zatim su suze potekle potocima. A ona je ponavljala i ponavljala: „Oprostite mi. Molim vas, oprostite mi. Nisam imala pravo da vam sudim. Mama, tata … „.

Prošlo je dosta vremena pre nego što su potoci suza presušili. Iscrpljena, sela je na pod, naslonivši se na kauč.

– Kako si? – pitao je anđeo.

– Ne znam. Ne razumem. Čini mi se da sam prazna, – rekla je ona.

– Ponavljaj ovo svakodnevno četrdeset dana, – rekao je anđeo. – Kao kuru lečenja. Kako hemoterapiju. Ili, ako želiš, umesto hemoterapije.

– Da. Da. Četrdeset dana. Hoću.

U grudima joj je nešto pulsiralo, peckalo i prekrivalo toplim talasima. Možda su to, delovi grebena. Po prvi put nakon dugo vremena, bila je dobro, nije bilo ničeg, nije je bolela glava..

Autor: Elfika
Panta rei...

User avatar
Belay Queen
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9386
Joined: 02 Dec 2018, 21:42
Has thanked: 101 times
Been thanked: 142 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Belay Queen » 08 Jan 2021, 12:40

Pričajte sa sobom,sa svojom dušom, čućete svašta...

Image
Panta rei...

User avatar
Belay Queen
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9386
Joined: 02 Dec 2018, 21:42
Has thanked: 101 times
Been thanked: 142 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Belay Queen » 10 Jan 2021, 14:08

„Postoji to mesto... Zove se Onako. Tamo se ljudi sakriju kada ih pitaju ’Kako si?‘“

Image
Panta rei...

User avatar
Hurija
Pandora
Pandora
Posts: 19647
Joined: 05 May 2018, 21:21
Has thanked: 874 times
Been thanked: 1047 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Hurija » 11 Jan 2021, 21:56

Ostalo je cutanje.

User avatar
Hurija
Pandora
Pandora
Posts: 19647
Joined: 05 May 2018, 21:21
Has thanked: 874 times
Been thanked: 1047 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Hurija » 22 May 2021, 08:25

165356_42090549_308.jpg

Dobra tema,steta je da je prekrije "prašina" ovdje .


👍
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Ostalo je cutanje.

User avatar
STEPSKI VUK
Sitna buranija
Sitna buranija
Posts: 156
Joined: 02 Nov 2010, 17:28
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by STEPSKI VUK » 19 Jun 2021, 18:59

Samo jednim
neuhvatljivim
paučinastim
glatkim
dodirom
otvaraš svilene
svjetove
kojima se hranim,
svjetove
stvarnije
od daha,
opipljivije od pamuka
samo jednim
pokretom ruke
pokrećeš snove
i stvaraš u meni
nepojmljivu
nezasitnost.

User avatar
Koteljubi_kadnisamtu
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6792
Joined: 17 Apr 2020, 03:03
Has thanked: 2644 times
Been thanked: 1214 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Koteljubi_kadnisamtu » 12 Jul 2021, 06:32

STEPSKI VUK wrote: 06 Jan 2015, 19:16 Još si u mojim stihovima.
Pišući ih
čini mi se kao da ih čitam
zajedno s tobom.
U nekoj tajanstvenoj zemlji
sa plavljim nebom, više sunca.
S tobom polazim opet
u svako novo jutro...
Gledam tvojim očima zoru.
Obojim svaku misao
mirisom cvijeća procvjetalog
nakon dugih zimskih mrazeva.
Pažljivo...
Kao najveću dragocjenost.
Da ne izgubi svoj miris
na dalekom putu
do tvog srca.
Znas li ko je autor?
👌🌚

User avatar
Shadow
Svemirka
Svemirka
Posts: 51219
Joined: 06 Apr 2020, 08:13
Has thanked: 20889 times
Been thanked: 20619 times
Status: Online

Re: "DUŠA"

Post by Shadow » 14 Jul 2021, 12:01


:srce :srce :srce
6caaa8355955fedac280fe1dce3e4c8b.jpg
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Mirno more

User avatar
Belay Queen
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9386
Joined: 02 Dec 2018, 21:42
Has thanked: 101 times
Been thanked: 142 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Belay Queen » 16 Jul 2021, 20:44

Doći će jednom u tvoj život ljudi koji će u tebi probuditi novi život.

Sve ono što si prije toga vjerovao i sanjao gledat ćeš kao u nekoj magli i nećeš moći vjerovati da one stvari koju nekoć bile samo kao dah srca počinju poprimati oblik. Doći će u tvoj život ljudi kojima ćeš bez puno pitanja početi otkrivati ono najdublje što je u tebi ležalo na duši jer ćeš shvatiti da njima možeš sve reći i da te za ništa neće osuđivati.

Doći će jednom u tvoj život ljudi koji će ti pomoći da shvatiš da sam biraš svoj put, ljudi koji će te podsjetiti da imaš srce i da zbog toga ne trebaš razmišljati što će drugi reći prije nego što nešto planiraš učiniš. S takvim ljudima ćeš shvatiti da oni mali trenuci koje imaš čine život velikim i da se prestaneš pretvarati kao da ti oni ništa ne znače. S njima ćeš pronaći da način odbaciš žaljenje kao način života i prihvatiš zahvaljivanje

Doći će jednom u tvoj život ljudi koji će dirnuti u tvoju hrabrost i pitati se imaš li hrabrosti živjeti kako si želio, ne smišljajući više nikakva različita opravdanja i izlike kojima si pola života sebe obmanjivao. Shvatit ćeš kako su to ljudi koje je tako voljeti a još više počet ćeš voljeti sebe i shvatit ćeš da je poštovanje koje ti ti ljudi pružaju snaga koja ima moć preobraziti sve tvoje stare navike i uhodane obrasce ponašanja.

Doći će jednom u tvoj život ljudi s kojima ćeš se prestati pitati koliko je sati jer će te ti ljudi naučiti da taj sadašnji trenutak može postati jedna mala vječnost ako je u njoj dovoljno ljubavi, razumijevanja i pažnje. Naučit će te da tvoji snovi nisu samo jedan oblak magle već stvarnost za koju se vrijedi boriti do zadnjeg atoma snage. Kad dođu ti ljudi, zagrli ih, otvori im svoju dušu i znaj da su to ljudi koji će se boriti za tebe i u tvojim najtežim trenucima. Vrijednost takvih ljudi nemjerljiva je.

Mario Žuvela
Panta rei...

User avatar
Koteljubi_kadnisamtu
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6792
Joined: 17 Apr 2020, 03:03
Has thanked: 2644 times
Been thanked: 1214 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Koteljubi_kadnisamtu » 28 Jul 2021, 06:14

vučica wrote: 06 Oct 2010, 20:11 Ljubav ne dajem onome ko ne zna da voli, jer ljubav je osjećanje koje zna isto tako i da boli...kada volim ja ne odustajem i nikad se ne predajem...u ljubavi se nesebično i od srca dajem, trudim se da potraje i zbog toga se ne kajem...za sve sto sam pružila, nikad se nisam žalila, iako sam možda to suzama platila...u ljubavi nisam lijena, za ljubav se borim, i kada umrem mogu reći slobodno "znala sam da volim"... ♥
Poznaje li iko vucicu? ovo ko sa sam ja pisala 🥺
👌🌚

User avatar
Koteljubi_kadnisamtu
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6792
Joined: 17 Apr 2020, 03:03
Has thanked: 2644 times
Been thanked: 1214 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Koteljubi_kadnisamtu » 28 Jul 2021, 06:18

MA HAJDE 😩😩💁🏻‍♂️👍👍👍👍👍😍😍😍😍😍😍❤️❤️❤️🙃
👌🌚

User avatar
sann
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 20989
Joined: 15 Nov 2010, 20:02
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by sann » 18 Oct 2021, 20:59

Volela je, da ga sluša dok priča.
I on je pričao.

Voleo je
da mu govori dodirom,
tišinom,
očima...
I ona je tu "azbuku" savladala.

Gradili svoj svet
u koji su bežali.
Svet, od snova ...

Gradili,
znajući da će jednom
morati da se probude,
i krenu
suprotnim stranama.

I desilo se.
Njihovi pogledi, se više nisu dodirivali.
Njihovi koraci
ulicama različitih gradova odzvanjaju.

Ostala je nedovršena priča,
skrivena
iza zidina duše.
I samo kad bol napravi pukotinu,
njihove misli
se nežno dodirnu.....
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.

User avatar
Shadow
Svemirka
Svemirka
Posts: 51219
Joined: 06 Apr 2020, 08:13
Has thanked: 20889 times
Been thanked: 20619 times
Status: Online

Re: "DUŠA"

Post by Shadow » 21 Oct 2021, 23:19


Sretnu se ponekad energije,
koje zajedno podignu svijet iz pepela
ili ga sruše do temelja.
Neuzvraćene emocije, nikada ne umiru.
One se žive sahrane.
Nastaje bura u duši i tijelu.
One kasnije izbiju na ružniji način.
Ljubav nikada ne umire prirodnom smrću.
Umire jer joj
ne znamo obnoviti izvor.
Znam ljubav
u kojoj nema fizičkog dodira.
Baš od te ljubavi se
najčešće poludi...
Zato ljubav može da umre i
od sljepoće,greški,izdaje.
Umire od bolesti i tuge;
zbog dosade,gubitka svježine i sjaja.
To je slučaj kod osjetljivih osoba.
Osjete duplo,čuju ranije.
Zato što tačno
jedan korak ispred tijela,
šeta njihova duša.
Sve velike stvari se čekaju.
Treba vjerovati, a to je dovoljno.
Gdje ženi srce gleda,
to oči ne vide.
Što muškarcu dušu dirne
to ruka ne dotiče.
Teška je bura na moru,
još teža u duši.
Ali ni more ni duša
ne čiste se bez bure.
Na kraju,sve se svede na to,
da imaš, da zagrliš nekoga.
Nekog svog!
Da iskrene emocije zamijene
buru u duši i tijelu.

Fakis Vizzentalka Sigmunt

bd89e29fb87316cd5e82e570a162df2f.jpg
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Mirno more

User avatar
Hurija
Pandora
Pandora
Posts: 19647
Joined: 05 May 2018, 21:21
Has thanked: 874 times
Been thanked: 1047 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Hurija » 30 Jan 2022, 20:54

img_1_1643572286183.jpg
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Ostalo je cutanje.

User avatar
Chloe
Žena za sva vremena
Žena za sva vremena
Posts: 102580
Joined: 18 Dec 2015, 11:40
Has thanked: 2951 times
Been thanked: 3054 times
Status: Offline

Re: "DUŠA"

Post by Chloe » 31 Jan 2022, 12:25

Hurija wrote: 30 Jan 2022, 20:54 img_1_1643572286183.jpg
:srce:
:srce ... You are my sunshine, my only sunshine ... :srce

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 25 guests