Razlike između srpskog, hrvatskog i bosanskog jezika

[Mutevelija]

"
Ja, Kauri, vami velju
Hodte nami vi na viru.
Po neviri što se kolju?
Hodte nami vi na viru.

Nismo vami mi zlotvori
Bog nas jedan jer satvori,
Budte Bogu bogodvori,
Hodte nami vi na viru.

Jedno čudo razrodi se,
Naopako jer hodi se,
Ter na jedno navodi se.
Hodte nami vi na viru.

Je li slika bit se, robit,
Po neviri sići, morit,
Jedno drugom kuće orit?
Hodte nami vi na viru.

Zovemo vas jer se piše:
Boga sveta uznat više,
Paka vira teško diše.
Hodte nami vi na viru.

Boi ne bije kof pametan,
Bude veće prepravedan,
Išta viri on zametan.
Hodte nami vi na viru.

Mi Turčini virno žiti,
I sa svitom obaviti,
Bez posla se nije biti.
Hodte nami vi na viru.

Мi nа víri čuvamo se,
Nevirniku rugamo se:
Kud, di ste se i kamo se?
Hodte nami vi na viru.

Nepriliku mnogo godin
Cini narod silu robin,
Kam kameno srce jedin'.
Hodte nami vi na viru.

Otac jedan, jedna mati
Prvo bi nam, valja znati.
Jer ćemo se paski klati?
Hodte nami vi na viru.

Kogod ima čistu pamet,
On ne misli činit zamet,
Nevirniku noge sapet.
Hodte nami vi na viru.

Nek ne čini silu, slavu,
Ne priliči niko lavu,
Nek uznade Svetog Savu.
Hodte nami vi na viru.

Ove riči promotrite,
Zavirnici igjte, vrite,
Nevirnike gonte, brite.
Hodte nami vi na viru.

Ne dajte se hali lučit
Zaboraviv jedin mučit,
Čistu viru valja učit.
Hodte nami vi na viru.

Kogod hodi naopako
Valja svezat noge jako,
Nek na jedno vozi vlako.
Hodte nami vi na viru.

Ovi spis je vazda viran,
Ko ga drži bude miran.
Iz nevire biži za ran.
Hodte nami vi na viru.

Ko bez puta bude opak
Te s nevirom digne uvak,
Na put gonit valja murtak'
Hodte nami vi na viru.

Pamet nije bit se, klati,
Već na viri biti brati,
Vrlo pravo, virno slati
Hodte nami vi na viru.

Dosta se je zla činilo,
Paski klalo i svinjilo
I bezumno još kinjilo.
Hodte nami vi na viru.

Valja viru opravdati
Od pakla se izbaviti,
Duše raju sve zaviti.
Hodte nami vi na viru.

Ne mislimo zlo mi vami,
Već na'ćete tako sami
Riječ to je: zvat vas nami.
Hodte nami vi na viru.

Zametnuli boje Ijudi,
Da budemo mi već Ijudi,
Da na viri nismo hudi,
Hodte nami vi na viru.

Od zla čini pametar,
Pamet gubi, ne čin' kar,
Jer je pamet vazd' uhar.
Hodte nami vi na viru.

Kod hiljade i šezdeset
I još jedan god bi uzet,
Pismo ovo dade pamet.
Hodte nami vi na viru.

Dobro znade Donju Solan
Rad Hevaji biti viran,
Pomoć čini, Bože jedan,
Hodte nami vi na viru.

M. H Uskuhfi

[Krokodil Behko]

Ja, ii? Koja je razlika, ili veza s temom?

[Mutevelija]

To je bosanski jezik prije nekih 400 totinjak godina.

[Čupava]

Pa ako je ćevapčić ćevap, onda bi se radnja u kojoj se prave, peku i prodaju ćevapčići zvala ćevapnica...

Mislim da neću pretjerati ako kažem da niko dosada nije rekao ni napisao ljepše misli o ljepoti bosanskog jezika nego što je napisala prije 65 godina srbijanska književnica Isidora Sekulić.



Žao mi je što sada ne mogu citirati više takvih njezinih misli, jer pri pisanju ovog članka nisam imao pri ruci njezina djela, ali jednu takvu njezinu misao znam napamet pa ću makar nju navesti, a ona glasi: “Bosanski jezik i književnost to je jedna ogromna livada koja se guši od rasta, cveća i mirisa. Livada ostaje blizu, zemlju krasi i preliva, u zemlju otresa seme.”

Eto, tako je mislila, govorila i pisala o bosanskom jeziku Isidora Sekulić prije 65 godina kad taj i takav jezik u Bosni i Hercegovini nije još imao ni svog zvaničnog imena. A kad je taj jezik prije 12 godina dobio i svoje zvanično ime, brzo se pojavio Pravopis bosanskoga jezika, pa nekoliko gramatika bosanskog jezika, pa Rječnik bosanskoga jezika i svi smo se u Bosni i Hercegovini tome puno obradovali, nadajući se da će se sad bosanski jezik početi još više usavršavati, bogatiti, a posebno čuvati.

Ali, avaj, nije bilo tako! Njegovih čuvara nigdje nije bilo, a ni sada ih nema. U tome nisu ništa pomogle ni njegove gramatike, ni njegov Pravopis, ni njegov Rječnik, pa ni njegove katedre na fakultetima i višim školama. Pa ne samo što se ništa nije usavršilo, ni obogatilo, nego se nije ni sačuvalo ono što je bilo dobro. Sve je krenulo kako ne treba, i na radiju, i na televiziji, i u novinama i u našem svakodnevnom govoru, a ništa se ne poduzima da se stanje što prije popravi i poboljša.

A što je to krenulo kako ne treba? Evo što, bar u nekoliko najvažnijih primjera. Krenimo najprije od prevelikog i nepotrebnog preuzimanja tuđih riječi koje nisu nikada postojale u bosanskom jeziku i bez kojih bi bosanski jezik bio čistiji, ljepši i razumljiviji.

Die wahre Heimat ist eigentlich dio Sprache.
Wilhelm Humboldt
(= Prava domovina je zapravo jezik.)

Otkad postoje Bosna i Hercegovina i bosanski jezik, hrana se uvijek jela, a piće se pilo. Danas je to našim novinarima i spikerima, pa i nekim drugim, nerazumljivo ili zastarjelo, te se i jedno i drugo konzumira.

U bosanskom jeziku uvijek je ono što se odnosi na grad bilo gradsko, a što se odnosi na selo, bilo je seosko. Danas je i to mnogima postalo nerazumljivo i zastarjelo pa se umjesto gradsko govori i piše urbano, a umjesto seosko kaže se ruralno. Ako se tako nastavi, ne treba se čuditi da će se u bosanskom jeziku jednog dana grad zvati urbs, a selo rus, oboje prema latinskom urbs, urbis i rus, ruris.

Uz ove ružne primjere u današnjem bosanskom jeziku ide i riječ devastiran (a, -o), pa zar je to bolje, ljepše i razumljivije od pravih bosanskih riječi: porušen (-a, -o), poharan (-a, -o), oštećen (-a, -o). Takva se riječ prije 20 godina nije mogla čuti ni u srpskom, ni u hrvatskom jeziku, a kamoli u bosanskom jeziku.

I latinska riječ koncenzus koja znači: saglasnost, sporazum, pristanak sve više nalazi mjesta i u novinama, i na radiju i na televiziji. Koliko je ona jasna i razumljiva, vidio sam iz dijaloga dvojice građana kad jedan kaže: “O tome će se morati postići ili sporazum, ili koncenzus.”

Postepeno nestaju i lijepe riječi bosanskoga jezika njive i oranice pa se pretvaraju u agrarne površine, a nestaju i česme i bunarevi pa umjesto njih čujemo i čitamo da su to vodoopskrbni objekti. Ni kuće i zgrade nisu više mnogima drage pa su to stambeni objekti, a crkve i džamije su počesto sakralni objekti. Za veliko čudo ni snijeg nam više ne pada već se registruje kao i auto, pa u izvještajima o vremenu vrlo često čujemo da je “U Bosni bilo vrlo hladno, a u Sarajevu je registrovan i snijeg.”

U današnjem i u usmenom i u pismenom govoru mnogo je veći broj riječi koje su se uvukle u bosanski jezik iz ruskog i crkvenoslavenskog jezika. Navodim samo nekoliko primjera: čas (mjesto sat), ubijeđen (umjesto uvjeren), obezbijediti (umjesto osigurati), obezbijeđen (umjesto osiguran), vaspitanje (umjesto odgoj), pasulj (umjesto grah), vazduh (umjesto zrak), inostranstvo (umjesto inozemstvo) i još dr. Tu bi išle i riječi: opšti (umjesto opći), opština (umjesto općina), uopšte (umjesto uopće) i sveštenik (umjesto svećenik) u kojima je glasovna skupina - št iz crkvenoslavenskog, a ne iz bosanskog jezika.

U ovu kategoriju nepotrebnih riječi u bosanskom jeziku mogu ići i riječi: jagnje (umjesto janje), jagnjetina (umjesto janjetina) i koleginica (umjesto kolegica). Riječi janje i janjetina nisu nikada u bosanskom jeziku imale glas -g; a nemaju ga ni danas. To potvrđuju i bosanski toponimi: Janja, Janjari, Janjići i dr., kao i žensko vlastito ime Janja i prezimena Janjić i Janjetović. A koleginica nije kolega ženskog spola već kolegina žena, jer formant -in najprije određuje ženski rod, kao npr. Hasanaginica (=Hasanagina žena), Salkinica (=Salkina žena), Stevinica (=Stevina žena) i sl.

Ali nije jedino zlo što se u današnjem jeziku naše štampe, našeg radija i naše televizije, pa i u našem svakodnevnom razgovornom jeziku nalazi dosta nepotrebnih riječi iz drugih jezika koje ne spadaju u pravi bosanski jezik. Možda je veće zlo što današnji jezik u Bosni i Hercegovini sam sebe kvari, kvari svoje vlastite riječi i izraze, kvari svoju vlastitu gramatičku strukturu i tako uništava svoju doskorašnju ljepotu. O tome bi se moglo opširnije pisati, i treba o tome pisati, ali za ovu priliku ja ću navesti samo nekoliko najvažnijih primjera.

U cijelom svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini, uvijek su se djevojke i žene udavale, a muškarci ženili. Međutim, danas u bosanskom jeziku, bolje rečeno u jeziku bosanske štampe, bosanskog radija i bosanske televizije, pa sve češće i u svakodnevnom govoru, djevojke se žene (?!), pa čitam u “Dnevnom avazu” 3.1.2008. god. na naslovnoj stranici: “Tarik oženio Lejlu”. ili čujemo ovakve primjere: “On se s njom zabavljao tri godine i opet je nije htio oženiti”, ili: “Iako je oženio bogatu djevojku, nije nikad bio s njom sretan u braku.” Ovakvih i sličnih primjera nije nikad bilo u bosanskom jeziku otkako bosanski jezik postoji, a danas ih, nažalost, ima sve više.

Ali nije samo ovo jedina besmislica i jedino ruglo u današnjem bosanskom jeziku.

Evo još primjera:
U cijelome svijetu i kod svakoga naroda djeca su mlada, a u jeziku današnje Bosne i Hercegovine djeca su stara (?!), pa svakodnevno u našim novinama nalazimo ovakve i slične primjere: “Jučer je na asfaltnom putu nađena beba stara dva mjeseca.” (Tek joj je 2 mjeseca, a opet je stara!?). Ili: “Dijete staro 4 godine naučilo čitati i pisati”.

Djeca su “stara” i kad o njima pišu i govore njihovi učitelji i nastavnici, pa gotovo uvijek čitamo oglase da će se “u prvi razred osnovne škole moći upisati djeca sa 7 godina starosti. Ovakve jezične besmislice nalaze se i u tekstovima kad se govori o mladićima i djevojkama u srednjim školama i na fakultetima. Sve je “staro” mada ta omladina nema ni 20 godina. Ovoga nije nikada bilo ni u književnom, ni u narodnom bosanskom jeziku.

Do kakve besmislice u kvarenju lijepog bosanskog jezika dolazi u novije vrijeme pokazuje i slijedeći primjer: U Bosni i Hercegovini i u bosanskom jeziku stotinama godina dobro je poznato da je ćevap varivo s goveđim mesom, krompirom, lukom, paradajzom i vrlo ukusnim saftom. Danas je takav ćevap u bosanskom jeziku gotovo nestao jer se pretvorio u ćevapčić, pa se sve češće govori: “Naručio sam porciju sa deset ćevapa.” (Pa zar čovjek može pojesti 10 ćevapa?!).

Kako je to besmisleno, nelogično i smiješno u odnosu na čisti i lijepi bosanski jezik! Pa ako je ćevapčić ćevap, onda bi se radnja u kojoj se prave, peku i prodaju ćevapčići zvala ćevapnica, ali ona se zove ćevabdžinica prema imenici ćevapčić, a ne prema imenici ćevap.

Neshvatljivo je da se danas u jeziku naše štampe, radija i televizije gotovo posve izgubila razlika između riječi izvor i izvorište, a u bosanskom jeziku razlika između tih riječi odavno postoji. Mjesto gdje se nešto radi, ili gdje se nešto nalazi, označavaju imenice izvedene od glagolske ili imenske osnove nastavkom - ište, npr.: sajmišta, smetljište, kukuruzište, krompirište, kupusište, kućište i sl.

Nastavkom -ište od radnog glagolskog pridjeva također se tvore imenice istog značenja, npr.: radilište, igralište, kupalište, šetalište, odmaralište i sl. Prema tome riječ izvorište ne ne označava sami izvor, odnosno vrelo odakle nešto izvire, već označava čitav prostor, odnosno zemljište gdje se izvor nalazi. Na jednom izvorištu može biti više izvora, a mnogima to nije jasno, ali je jasno onima koji dobro poznaju i čuvaju pravilnost i ljepotu bosanskoga jezika.

Isto tako neshvatljivo je kako se ne pravi razlika između glagola odmarati i odmarati se pa često čujemo i čitamo ovakve primjere: “Što sad radiš?” “Ništa, evo malo odmaram”. Ili: “Puno sam se umorio, hoću sada da malo odmaram. Uz ovakve besmislice treba odmah postaviti pitanje: “A što odmaraš?, ili: “Koga to odmaraš?” Odmarati je prijelazan glagol pa možemo odmarati nekoga ili nešto, npr.: konja, motor, noge i dr., a odmarati se je povratan glagol jer označava radnju koja se povraća na njezina izvršioca. Onaj ko je umoran, želi da odmara cijeloga sebe, pa je tada samo pravilno reći: “Evo se malo odmaram”, ili: “Hoću sada da se malo odmaram.” Ovo je odavno bilo jasno dobrim poznavaocima bosanskog jezika, a danas mnogima nije jasno.

Čudno je što se danas na području Bosne i Hercegovine, i u jeziku javnog obavještavanja i u svakodnevnom govoru, jako proširila riječ udes s pogrješnim značenjem saobraćajna nesreća, pa čitamo i slušamo ovakve primjere: “Na putu Sarajevo-Zenica u jednom danu deset udesa”, ili: “Najviše udesa dogodi se zbog magle i prebrze vožnje.” Neki čak povezuju tu riječ s glagolom udesiti (nekoga), pa joj u vezi s tim i daju pogrješno značenje, a riječ udes u svim rječnicima nije “saobraćajna nesreća” već: sudba, sudbina, kob, usud. Slično tome je i s glagolom bitisati. U bosanskom jeziku taj je glagol uvijek značio nestati (prema turskom bitmek = nestati, umrijeti), a i danas znači nestati pa se govori: “Bilo pa bitisalo”, ili: “Imala sam jednu lijepu i debelu kokoš pa mi iznenada bitisala.” Međutim, oni koji dobro ne poznaju bosanski jezik, taj glagol izjednačavaju s glagolom biti, postojati pa govore i pišu: “Naše bitisanje na Balkanu traje 14 stoljeća”, ili: “Nećemo se iseljavati, nego ćemo i dalje ovdje bitisati.”

Pod utjecajem govora iz Srbije u bosanskom jeziku je u posljednje vrijeme poremećena rekcija glagola lagati i slagati, pa se sve češće govori i piše, npr.: “Nemoj me lagati!” ili: “Nemoj da me lažeš!” ili: “On me je slagao,” ili: “Neću da te lažem” i sl. Glagoli lagati i slagati u bosanskom jeziku su uvijek imali, a i danas imaju, rekciju prema dativu, a ne prema akuzativu, kao što stoji u navedenim primjerima. Zato navedeni primjeri treba da u bosanskom jeziku i danas glase: “Nemoj da mi lažeš!” “Nemoj mi lagati!” ”On mi je slagao.” “Neću da ti lažem.”

Nerazumljivo je također zašto se u današnjem bosanskom jeziku govori i piše dokumenta umjesto dokumenti. Ako sve strane riječi sa svršetkom na -ent imaju u nominativu množine nastavak - i, kao napr. student - studenti, asistent - asistenti, agent - agenti, pacijent - pacijenti, kompliment - komplimenti i sl., zašto bi samo imenica dokument imala u nominativu množine nastavak - a (dokumenta)? Bosanski jezik takav oblik ne poznaje.

Koliko se današnjem bosanskom jeziku ne posvećuje dovoljna pažnja i koliko se naši jezički stručnjaci i lektori (ako ih ima) ne brinu da u našem današnjem jeziku u Bosni i Hercegovini bude sve kako treba, pokazuje i činjenica da i svoj sitni novac ne zovemo pravilnim imenom i ne pišemo pravilno njegovo ime. Zovemo ga i pišemo ga fening umjesto pfenig. Čak i na takvom metalnom novcu piše: 10 ili 20 ili 50 feninga i niko dosada ne ukazuje na tu veliku grješku. Pa tu nije samo jedna grješka nego dvije.

Prva je što na početku nema glasa, odnosno slova p, a druga je što se ta riječ na kraju pogrješno izgovara i piše sa -ing, po uzoru na engleske riječi: trening (training), parking, šoping (shopping), i sl. Ja još nigdje nisam pročitao pfenig (kao što je pravilno), već samo fening (kao što je nepravilno).

Iako je to njemačka riječ u bosanskom jeziku, njezino pogrješno izgovaranje i pisanje ne može se ničim opravdati, već pokazuje na kakvom je stupnju naša briga ne samo o bosanskom jeziku, već o jeziku uopće.

O svemu ovome moglo bi se govoriti i pisati mnogo više, ali za ovu priliku neka bude ovoliko. Bude li se naš bosanski jezik i dalje ovako kvario, a osobito nepotrebnim primanjem tuđih riječi i izraza, onda nam se nameću u sjećanje stihovi kajkavskog pjesnika Pavla Štoosa, koji je 1831., u vrijeme kada su Hrvati više i radije govorili latinskim, mađarskim i njemačkim jezikom nego svojim hrvatskim, u svojoj pjesmi Kip domovine zavapio:
“Vre i svoj jezik zabit Horvati
hote ter drugi narod postati.”
što na štokavskom dijalektu znači: “Zaista Hrvati hoće da zaborave svoj jezik te da postanu drugi narod.”

U ovakvoj današnjoj nepovoljnoj jezičkoj situaciji u Bosni i Hercegovini bilo bi vrlo korisno da svi naučimo napamet stihove pjesnika Petra Preradovića i da ih nikad ne zaboravimo:
“Ljubi, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiri za njega!
Po njem tebe svijet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva.
Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti.

Po njemu si sve što jesi
U naroda silnoj smjesi.
Bez njega si bez imena,
Bez djedova i unuka.
U prošlosti sjena puka,
U buduće niti sjena!”

Prof.dr. Ismet Smailović

Zanimljiv tekst.. Vrijedi pročitati ...

[Mutevelija]

Bosanski jezik nema veze s Bosnom i Hercegovinom nego sa Bošnjačkim narodom, prema tome ne postoji hercegovački jezik bosanski jezik je samo inačica za jezik Bošnjaka.

Osjeti se dadakanje u današnjem govoru iz sprskog jazika (na svaku riječ dodavanje da) i hrvatice tj posuđenice iz hrvatskog kad neko napiše, "da ju umjesto da je.

Da ju boli stomak. hrv
Da je boli stomak. bosanski



Ti nećeš da jedeš. srpski
Ti nećeš jesti. bosanski

[Socrates]

Mue, bolan, ne lupaj o svemu.

Jesi li i lingvista, pored svih mogucih ostalih diploma koje si sabrao?

[Username]

Moze li neko da mi razjasni oko zenidbe i udaje i navedenih primjera?

[Mutevelija]

Nisam lingvista ali znam šta mi para uši.

[Mutevelija]

Moze li neko da mi razjasni oko zenidbe i udaje i navedenih primjera?

Ma ne možeš oženiti Lejlu, možeš se oženiti sa Lejlom.
A vidiš da se i jezik bori čak protiv LGBT sprdnje.

[Čupava]

Kad čujem "gratis" "akcija"...

[Username]

A mogu je udati?

[Mutevelija]

Možeš za nekoga, a možeš se udati sa njom.
Možeš da je udaš za nekoga, a možeš da se udaš sa njom. srpski

[spacebound]

Udunite Muteveliju

[Mutevelija]

Ja sreća nisam učio srpsko rvatski.

[Socrates]

Ti sreca nisi ucio nista.

[Mohr]

Ali ćevapčić nije ćevap

Treba li napominjati da su to turcizmi


A o prastarim "bosanskim" pfenizima i feninzima da i ne govorimo, dragi profesore doktore

[Mutevelija]

Soc Alo bre idi da pričas srpskohrvatski

NEko ko nije pročitao prvi bosanski rječnik nađe se soliti ostalima pamet.

[Username]

Možeš za nekoga, a možeš se udati sa njom.
Možeš da je udaš za nekoga, a možeš da udaš nekoga sa njom. srpski

Sta bi ti pomislio kad bi procitao Tarik je udao Lejlu? Logicnije bi bilo da je udavio

Glup primjer i bukvalno shvacen

[Mutevelija]

Pa da je udao za nekoga to bi pomislio, a da ju je udavio za nekoga slabije bi.

[Socrates]

Sreca pa ne citam iste knjige k'o ti.