Erotska poezija
Erotska poezija
Poze
Nemoj odozgo već pored mene,
Ne volim pozu koju predlažeš.
Može gore-dole, pa onda izmene...
Reci, da li se s predlogom slažeš.
Zg*za ne volim, to da znaš.
Sa strane može, ta mi je omiljena,
Il’ da te vežem ako se ne predaš,
Ja sam u seksu potpuno izgubljena.
Kad se umoriš od žestokog j*nja,
Poliću te kantom vode što pada,
A onda, ustaj, nema zabušavanja!
Nisi tu da ležiš k'o klada.
Ne moraš više dva puta dnevno
Rukom davati svom junaku,
Nekada nežno, nekada gnevno,
Prošlo je vreme bacanja na šaku.
Nemoj odozgo već pored mene,
Ne volim pozu koju predlažeš.
Može gore-dole, pa onda izmene...
Reci, da li se s predlogom slažeš.
Zg*za ne volim, to da znaš.
Sa strane može, ta mi je omiljena,
Il’ da te vežem ako se ne predaš,
Ja sam u seksu potpuno izgubljena.
Kad se umoriš od žestokog j*nja,
Poliću te kantom vode što pada,
A onda, ustaj, nema zabušavanja!
Nisi tu da ležiš k'o klada.
Ne moraš više dva puta dnevno
Rukom davati svom junaku,
Nekada nežno, nekada gnevno,
Prošlo je vreme bacanja na šaku.
- merylin
- Aktivni forumaš
- Posts: 4572
- Joined: 30 Mar 2010, 13:22
- Been thanked: 4 times
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
BEDRA U KAPIMA MJESEČINE
Zatekla si iznad mene nebo kako plamti željom ,
pa si dubinom boja , zvijezde pustila posteljom
i visinom svoga srca , jastukom zapalila iskru strasti ,
a moje drhtanje prekrila nježnošću mekog pogleda
i sa visoravi crvenih usana topli dah razlila ,
da se mojim tijelom mirisna uzbuđenja natoče .
Stojiš tako i uzglavlje mi obavijaš bjelinom grudi ,
čitav njihov svemir na obale moje utrobe donosiš
i bedra u kapima mjesečine razlijevaš na dlanove
koji trepere po raširenim dijelovima prepona ,
sakupljajući tako mekane obrise uzavrelih pora ,
sto kožu neodoljivo posjećuju kristalima znoja .
Ispunjena nježnom požudom , kružiš plesom leptira
i snagom pupoljka se otvaraš vrelinom usjeka ,
zanosim pokretima polažeš moj stomak na sebe
i sve dodire pratiš tihim uzdasima ženstvenosti ,
prekrivaš me vrhom jezika , nadvisuješ zjenicom ,
pa ispod mene otječeš dolinom kao beskrajna rijeka .
Zal Kopp
Zatekla si iznad mene nebo kako plamti željom ,
pa si dubinom boja , zvijezde pustila posteljom
i visinom svoga srca , jastukom zapalila iskru strasti ,
a moje drhtanje prekrila nježnošću mekog pogleda
i sa visoravi crvenih usana topli dah razlila ,
da se mojim tijelom mirisna uzbuđenja natoče .
Stojiš tako i uzglavlje mi obavijaš bjelinom grudi ,
čitav njihov svemir na obale moje utrobe donosiš
i bedra u kapima mjesečine razlijevaš na dlanove
koji trepere po raširenim dijelovima prepona ,
sakupljajući tako mekane obrise uzavrelih pora ,
sto kožu neodoljivo posjećuju kristalima znoja .
Ispunjena nježnom požudom , kružiš plesom leptira
i snagom pupoljka se otvaraš vrelinom usjeka ,
zanosim pokretima polažeš moj stomak na sebe
i sve dodire pratiš tihim uzdasima ženstvenosti ,
prekrivaš me vrhom jezika , nadvisuješ zjenicom ,
pa ispod mene otječeš dolinom kao beskrajna rijeka .
Zal Kopp
Give a girl the right shoes,and she can conqer the world!
Marilyn Monroe
Marilyn Monroe
- Luna.
- Inventar foruma
- Posts: 5863
- Joined: 04 Oct 2010, 17:50
- Location: van sebe
- Has thanked: 4 times
- Been thanked: 14 times
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
Mogu li da u očima tvojim okupam želje svoje,
linijom tvoga smiješka da zavrtim svoje čežnje,
na toplim usnama tvojim da pronađem smiraj
i utopim se u cjelovu što mi nudi san?
Mogu li na stazama vrata tvoga
jezikom da našaram ime svoje ili barem inicijale,
označim tvoje prve uzdahe ugrizom blagim,
i nastavim da se spuštam putevima požude?
Mogu li tu na grudima tvojim,
tu tik ispod bradavica, da napravim logor od dodira?
Da namjestim glavu na tvome stomaku
i označim još jedno mjesto na kojem gubiš dah?
Mogu li na pupku tvome napraviti bazen od šaputanja,
i otkrivati ljepotu baršuna kože tvoje?
Da li ćeš mi dozvoliti da prvi mladež iza tvoga pupka,
upitam za put koji vodi do bedara tvojih?
Mogu li na bedrima tvojim na tren da usnim
uz mirise strasti i drhtanje tijela?
Mogu li da tvoj ritam ljubavi uhvatim?
Mogu li samo da te gledam?
Mario Vranjes
linijom tvoga smiješka da zavrtim svoje čežnje,
na toplim usnama tvojim da pronađem smiraj
i utopim se u cjelovu što mi nudi san?
Mogu li na stazama vrata tvoga
jezikom da našaram ime svoje ili barem inicijale,
označim tvoje prve uzdahe ugrizom blagim,
i nastavim da se spuštam putevima požude?
Mogu li tu na grudima tvojim,
tu tik ispod bradavica, da napravim logor od dodira?
Da namjestim glavu na tvome stomaku
i označim još jedno mjesto na kojem gubiš dah?
Mogu li na pupku tvome napraviti bazen od šaputanja,
i otkrivati ljepotu baršuna kože tvoje?
Da li ćeš mi dozvoliti da prvi mladež iza tvoga pupka,
upitam za put koji vodi do bedara tvojih?
Mogu li na bedrima tvojim na tren da usnim
uz mirise strasti i drhtanje tijela?
Mogu li da tvoj ritam ljubavi uhvatim?
Mogu li samo da te gledam?
Mario Vranjes
Nesto sam razocaran ovih dana. Proci ce... ili mozda nece... jedno od to dvoje...
Djole
Djole
- vučica
- Aktivni forumaš
- Posts: 3118
- Joined: 06 Oct 2010, 19:32
- Location: ...nigdjezemska....
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
Obukla si moje misli i sad zanosno gola čekaš moje usne,
u mlazu vlažnih uzdaha šapućeš vrhovima svojih prstiju,
i razigrana bokovima kružiš u znoju mojih stisnutih bokova,
iako smo tek u ravnini sutona, predstoji nam blaženstvo,
jer polijećemo osmjehom i započinje plava tutnjava dodira.
Slušam tvoje srce kako iz moga zažarenog srca pije sunce,
a valovi tvoga boka pokretima svjetlosti prevrću moj bok.
Zatim osjećam usred svoga grla hod što donosi tople usne,
i kad nas vihor strasti, poput divljih ptica, razbaca među oblake,
cijelom ćemo posteljom što pod nama šumi, složno zajecati.
Noć me uvijek polegne kraj tebe i zato u njoj pjevam o sreći,
krećem tvojim prsima, zasjednem na crvene obronke bradavica
i kroz dan i noć, te dvije polovice neba, u mekom lišću srebra,
odvajam dio radoznalog pogleda, pa s njim tražim izvor duge,
na kojem bih svaku večer blještavilom zvijezda umivao lice.
A on se po navici mjeseca razliježe vrtom tvoga struka,
i za moja žedna usta željna vrelih kapi, rađa korito rijeke.
Ta mirisna voda, uvijek živa u tvome tijelu, okus ruže ima,
i gutam je silazeći tiho u zamamne dubine tvoga zrelog tijela,
koje nježno podrhtava osmjehom latica dok u tebe utječem.
Daj mi samo trenutak svoje krvi, ali uporno budi u meni plam,
kao vatreno zadovoljstvo isperi svojom vodom i začni žudnju,
bez kraja me u boji ubrzanog dahtanja pali pod kupolom očiju,
i ponesi zapaljene pore prema tek iznikloj bujici svoje svjetlosti,
žudim za poljima vrelog savršenstva tvoje slatke ženstvenosti.
Presavijen između crvenih obala strasti i visokih lukova zagrljaja,
ljubim grudi, pa po njima prostirem beskrajno nježnu mjesečinu,
i dok se na tvojoj bijeloj koži njišu moje oči, razmičem krošnje,
s pola noći opijen zalazim u vrući miris tvojih plodnih bedara,
želim od tvoje duše ćuti koliki sam poljubac i užitak tvome srcu.
Z.K.
u mlazu vlažnih uzdaha šapućeš vrhovima svojih prstiju,
i razigrana bokovima kružiš u znoju mojih stisnutih bokova,
iako smo tek u ravnini sutona, predstoji nam blaženstvo,
jer polijećemo osmjehom i započinje plava tutnjava dodira.
Slušam tvoje srce kako iz moga zažarenog srca pije sunce,
a valovi tvoga boka pokretima svjetlosti prevrću moj bok.
Zatim osjećam usred svoga grla hod što donosi tople usne,
i kad nas vihor strasti, poput divljih ptica, razbaca među oblake,
cijelom ćemo posteljom što pod nama šumi, složno zajecati.
Noć me uvijek polegne kraj tebe i zato u njoj pjevam o sreći,
krećem tvojim prsima, zasjednem na crvene obronke bradavica
i kroz dan i noć, te dvije polovice neba, u mekom lišću srebra,
odvajam dio radoznalog pogleda, pa s njim tražim izvor duge,
na kojem bih svaku večer blještavilom zvijezda umivao lice.
A on se po navici mjeseca razliježe vrtom tvoga struka,
i za moja žedna usta željna vrelih kapi, rađa korito rijeke.
Ta mirisna voda, uvijek živa u tvome tijelu, okus ruže ima,
i gutam je silazeći tiho u zamamne dubine tvoga zrelog tijela,
koje nježno podrhtava osmjehom latica dok u tebe utječem.
Daj mi samo trenutak svoje krvi, ali uporno budi u meni plam,
kao vatreno zadovoljstvo isperi svojom vodom i začni žudnju,
bez kraja me u boji ubrzanog dahtanja pali pod kupolom očiju,
i ponesi zapaljene pore prema tek iznikloj bujici svoje svjetlosti,
žudim za poljima vrelog savršenstva tvoje slatke ženstvenosti.
Presavijen između crvenih obala strasti i visokih lukova zagrljaja,
ljubim grudi, pa po njima prostirem beskrajno nježnu mjesečinu,
i dok se na tvojoj bijeloj koži njišu moje oči, razmičem krošnje,
s pola noći opijen zalazim u vrući miris tvojih plodnih bedara,
želim od tvoje duše ćuti koliki sam poljubac i užitak tvome srcu.
Z.K.
***Ja sam ja,uvijek UNIKAT,nikad DUPLIKAT***
...Moja se radost čuje u tišini,
a ljubav udiše svakim dahom....
...Moja se radost čuje u tišini,
a ljubav udiše svakim dahom....
- Sanjar.Lutalica
- Poneki mu pročitamo
- Posts: 953
- Joined: 21 Jun 2010, 21:53
- Location: Sarajevo
- Has thanked: 13 times
- Been thanked: 58 times
- Status: Offline
Re: "DUŠA"
Lito bješe ja ležim na plastu
i osjećan kako sise rastu.
Trljam rukom ispod donje trbe,
na brežuljku dlačice me svrbe.
Ležin tako i sunce me grije
medj' nogama neka vatra bije.
Ležin tako svoje vrime arčin
prste svoje u pičku zavlačin.
Gurnen prstić, slast mi se stvara
ja se pitam kad ce doć kara
kad li ću se pojebati mlada
sve bih dala kad bi bilo sada.
Otad prođe jedno misec dana
povede me u grad moja nana.
Upisa me, bjaše škola neka,
i stanova kod nekog čovika.
Jedno večer on isprati ženu,
radila je tad u treću smjenu.
Lezah tako nekih pola sata
kad on kucnu baš na moja vrata.
Pali svetlo i priđe mi bliže
pa sa mene lancun podiže.
Side kraj me, vata me za ruku:
"Budi mirna i ne pravi buku."
Raskopča mi bluzu, raščešlja mi kosu,
pa me tada poljupcima osu.
Rasturi se moja kosa gusta,
pa mi jezik strpa baš u usta.
Sisam jezik, za zrak se borin,
čini mi se počinjen da gorin.
Sise gnjeci bez imalo stida,
i gaćice poče da mi skida.
Šakon svojom po dlakama trlja
i prstićen u pičku mi srlja.
Poče onda o'zdo da me skida,
meni tada ponestade vida.
K.urac mu je debeo ko ruka,
po stomaku dlake ko u vuka.
Sta da radin? - stadoh da se čudin,
i od straha oću da poludin.
Drhtim, čekan, šta će sada biti,
kako da se oduprem toj kiti?
Tad on priđe i noge mi diže,
pa primakne kitu ribi bliže.
Gurnu malo,zaboli me jako,
vidim jadna neće biti lako.
Znoj me probi,a suze mi teku
pripala sam iskusnom čoviku.
Kad se pribra ja od bola
tek tad vidim da sam sasvim gola.
On me ljubi, sisa bradavice,
do tavana diže mi nožice.
Kako j.ebe utrobu mi para,
a u tilu lude strasti stvara.
Po guzici udaraju muda,
a ja se deren ka da san luda.
Svršila san nekoliko puta,
a u njega kurčina jos kruta.
j.ebe tako, malo se odmara,
pa mi sritnoj tiho progovara:
"Izjeba te curice sa sela,
zato više nisi nevesela."
i osjećan kako sise rastu.
Trljam rukom ispod donje trbe,
na brežuljku dlačice me svrbe.
Ležin tako i sunce me grije
medj' nogama neka vatra bije.
Ležin tako svoje vrime arčin
prste svoje u pičku zavlačin.
Gurnen prstić, slast mi se stvara
ja se pitam kad ce doć kara
kad li ću se pojebati mlada
sve bih dala kad bi bilo sada.
Otad prođe jedno misec dana
povede me u grad moja nana.
Upisa me, bjaše škola neka,
i stanova kod nekog čovika.
Jedno večer on isprati ženu,
radila je tad u treću smjenu.
Lezah tako nekih pola sata
kad on kucnu baš na moja vrata.
Pali svetlo i priđe mi bliže
pa sa mene lancun podiže.
Side kraj me, vata me za ruku:
"Budi mirna i ne pravi buku."
Raskopča mi bluzu, raščešlja mi kosu,
pa me tada poljupcima osu.
Rasturi se moja kosa gusta,
pa mi jezik strpa baš u usta.
Sisam jezik, za zrak se borin,
čini mi se počinjen da gorin.
Sise gnjeci bez imalo stida,
i gaćice poče da mi skida.
Šakon svojom po dlakama trlja
i prstićen u pičku mi srlja.
Poče onda o'zdo da me skida,
meni tada ponestade vida.
K.urac mu je debeo ko ruka,
po stomaku dlake ko u vuka.
Sta da radin? - stadoh da se čudin,
i od straha oću da poludin.
Drhtim, čekan, šta će sada biti,
kako da se oduprem toj kiti?
Tad on priđe i noge mi diže,
pa primakne kitu ribi bliže.
Gurnu malo,zaboli me jako,
vidim jadna neće biti lako.
Znoj me probi,a suze mi teku
pripala sam iskusnom čoviku.
Kad se pribra ja od bola
tek tad vidim da sam sasvim gola.
On me ljubi, sisa bradavice,
do tavana diže mi nožice.
Kako j.ebe utrobu mi para,
a u tilu lude strasti stvara.
Po guzici udaraju muda,
a ja se deren ka da san luda.
Svršila san nekoliko puta,
a u njega kurčina jos kruta.
j.ebe tako, malo se odmara,
pa mi sritnoj tiho progovara:
"Izjeba te curice sa sela,
zato više nisi nevesela."
Whatever doesn't kill us makes us even more annoying.
Re: Erotska poezija
U struku vremena
Nebeske kapi iskre na paleti duše,
a brojni uzdasi, tirkizne zvijezde,
ugađaju bjelinu ljubavnih ploha.
Grlimo se tijelom u tišini siječnja
i kao važan detalj naših zagrljaja,
nijemi dodiri ostavljaju osmjeh.
Ulazeći polako u sveti šapat noći
klizimo jezerom divnih osjećaja
i sve dublje tonemo u vodu života.
Uzvišeno nebo potajno nas krijepi,
beskonačno se roji mekim usnama.
Naše su usne vreli dah u granama
i plavom nebu pomažu smiriti vjetar.
Zal Koop
U njima se lišće drhtanjem ljubi
i bez prestanka neumorno treperi.
Nabrekle u veljači, ljubavi moja,
sa drveća ispraćaju hladni nemir
i osluškuju sjaj bisernih grudi.
Provlače se kroz krošnje prstiju
i ne smiruju crvenilo mirisa,
već strpljivo i nježno bujaju,
miluju nas oblacima strasti.
Oslobodimo brazde tragova srebra
i s poljupcima slatkog šaputanja
razmašimo se prisutnim ožujkom.
Probudimo uzdahe zanosnih bokova,
jer jato divljih ptica cijelom ravnicom
liježe na slabine i svlači rumenilo.
Užarimo strasti u ljubavnoj čežnji,
dotaknimo zjenice i sletimo srcem.
Pripremimo odmorište našem biću
i na obroncima zavodljivog pogleda
postanimo rijeka koja zemlju umiva.
Ti, ja i rijeka u našem divnom tijelu,
tecimo poput slapa travnjem.
Razbacajmo valove u svitanje,
i pustimo neka nakapa čisto sunce,
naša ljubav zaslužuje jedinstvene boje.
Ti, ja i rijeka u našem divnom tijelu,
pamtimo putove ostavljenih stopa
i čuvamo svijet u zakašnjelom snijegu.
Imamo nježnost na koju cvijeće miriše
i obećanje misli što neponovljivo raste.
Imamo bistri tok veći i od gustih šuma.
Dragocjena moja, poljupci smo kristala,
i pod nama se otvaraju odaje jutra,
kroz struk vremena ulazimo u svibanj.
Jasnim prizorom vječnosti utječemo,
ja tvoj muž, kojeg ljubavlju obnavljaš
i ti moja žena, koja u blagom svjetlu
tako izazovno i lijepo kaplješ po meni.
Samo zaljubljeni osjećaju strast duše,
a mi oduvijek cijenimo izlazak sunca
i rađamo rosu dok vodimo ljubav.
Zato smo omiljeni u vrevi blaženstva.
Pređimo u polja, zastanimo u travi,
u ljupkim vrtovima visokih vlati,
gdje zelena mekoća livade opija,
smireni pristanimo u njihanje lišća.
U naručje lipa, u njedrima lipnja,
dok vjetar svija boje, zelenu i zlatnu,
privijmo cvijeće oko našeg struka,
u medene niti pretočimo boje sunca.
Legnimo bez ikakvog razmišljanja,
a grane što titraju raščupanom kosom
svoju će moć predati u naše ruke.
Raširimo se u svilenoj lepezi makova,
nježnost srpnja oblikujmo u sebi.
Mila, ne napuštajmo žuta polja sna,
neka nas ljuljaju prozirni pramenovi,
neka se usne opijaju slatkim svjetlom,
potrebna je žudnja našoj ljubavi.
Ponesimo bedra u vreli šum žita,
u mirisu šuma raspletimo strasti,
jer na postelji sunca, u dnu horizonta,
gdje borave zlatne vrpce vjetra,
visoki su jablani i leptir umiva dušu.
Eto, zagrljena moja, drhtimo užareni
u nevinom i čistom osmjehu cvijeća,
ližu nas vrele latice poput plamena.
Između korijenja zemlje i naših nogu
na obrazu ljeta otkucava podne.
Rastrčimo butine u snoplje kolovoza,
tu gdje šutljivi suncokreti krče hlad,
ispružene sjenke ovjenčane vatrom,
jedna po jedna, gledaju prema nebu.
Ništa više ne trebamo u ovom snu,
njihove poljupce smo dostigli u klasju.
I nastavimo zemlju strasno voljeti,
jer dok vodimo ljubav, jedina moja,
u nama je snažan vjetar nagona.
Naslonimo rujan na površinu trbuha
i zaustavimo uzdah valovite vode.
U vrtlogu milosti pokrenimo dah
a kad nas kapi doprate u sazviježđe,
do nebeske rijeke bezbrojnih pora,
nježno ćemo plavetnilom sjati.
Uronimo tanke ruke u spektar neba,
ka sunčanom otkosu pružimo tijela.
Krenimo prema vatrenom rumenilu,
na rub toplog sutona, u odjek neba,
gdje godina skita obalom pijeska.
Tamo su još zadihani obrisi žetve
i kao mjesečina obasjavaju horizont.
Cijelom dužinom listopada, mila moja,
čuvaju svu radost i tjeskobnost vrba.
Za njima čeznemo, a naše žedne oči
njihovom požudom znoje tijelo.
Zato možemo u raskvašenoj jeseni
zvjezdano nagi kroz svemir strujati.
Zadrhtalo moje, dašćimo ljubavno,
naše je vatreno uzglavlje crveno,
živi plamen požudnih milovanja.
Kupajmo se mlazom toplog znoja
u blaženom zagrljaju vječnosti.
Pod oblacima kiše izvijmo leđa
i sa lišća što nas šuštanjem časti
zagrljeni udahnimo noćnu pjesmu.
Pored nas u mraku studeni se čuje,
ali jesen ne remeti bjelinu postelje,
naše su usne plamteće skuti neba.
Razgorimo se i odjeknimo zimom,
sa vitkog vrata rastjerajmo maglu.
Ti, ja i ljubav u našem divnom tijelu
odolijevamo hladnom pogledu inja,
vodimo ljubav i ništa nam ne smeta.
Usred jare ćutimo se zanosno goli,
rastapamo snježne nalete prosinca
i na ramena naslanjamo mjesečinu.
Ti, ja i ljubav u našem divnom tijelu
na kraju prosinca ulazimo u siječanj,
ispod mraza grlimo zaspale trave.
Nebeske kapi iskre na paleti duše,
a brojni uzdasi, tirkizne zvijezde,
ugađaju bjelinu ljubavnih ploha.
Grlimo se tijelom u tišini siječnja
i kao važan detalj naših zagrljaja,
nijemi dodiri ostavljaju osmjeh.
Ulazeći polako u sveti šapat noći
klizimo jezerom divnih osjećaja
i sve dublje tonemo u vodu života.
Uzvišeno nebo potajno nas krijepi,
beskonačno se roji mekim usnama.
Naše su usne vreli dah u granama
i plavom nebu pomažu smiriti vjetar.
Zal Koop
U njima se lišće drhtanjem ljubi
i bez prestanka neumorno treperi.
Nabrekle u veljači, ljubavi moja,
sa drveća ispraćaju hladni nemir
i osluškuju sjaj bisernih grudi.
Provlače se kroz krošnje prstiju
i ne smiruju crvenilo mirisa,
već strpljivo i nježno bujaju,
miluju nas oblacima strasti.
Oslobodimo brazde tragova srebra
i s poljupcima slatkog šaputanja
razmašimo se prisutnim ožujkom.
Probudimo uzdahe zanosnih bokova,
jer jato divljih ptica cijelom ravnicom
liježe na slabine i svlači rumenilo.
Užarimo strasti u ljubavnoj čežnji,
dotaknimo zjenice i sletimo srcem.
Pripremimo odmorište našem biću
i na obroncima zavodljivog pogleda
postanimo rijeka koja zemlju umiva.
Ti, ja i rijeka u našem divnom tijelu,
tecimo poput slapa travnjem.
Razbacajmo valove u svitanje,
i pustimo neka nakapa čisto sunce,
naša ljubav zaslužuje jedinstvene boje.
Ti, ja i rijeka u našem divnom tijelu,
pamtimo putove ostavljenih stopa
i čuvamo svijet u zakašnjelom snijegu.
Imamo nježnost na koju cvijeće miriše
i obećanje misli što neponovljivo raste.
Imamo bistri tok veći i od gustih šuma.
Dragocjena moja, poljupci smo kristala,
i pod nama se otvaraju odaje jutra,
kroz struk vremena ulazimo u svibanj.
Jasnim prizorom vječnosti utječemo,
ja tvoj muž, kojeg ljubavlju obnavljaš
i ti moja žena, koja u blagom svjetlu
tako izazovno i lijepo kaplješ po meni.
Samo zaljubljeni osjećaju strast duše,
a mi oduvijek cijenimo izlazak sunca
i rađamo rosu dok vodimo ljubav.
Zato smo omiljeni u vrevi blaženstva.
Pređimo u polja, zastanimo u travi,
u ljupkim vrtovima visokih vlati,
gdje zelena mekoća livade opija,
smireni pristanimo u njihanje lišća.
U naručje lipa, u njedrima lipnja,
dok vjetar svija boje, zelenu i zlatnu,
privijmo cvijeće oko našeg struka,
u medene niti pretočimo boje sunca.
Legnimo bez ikakvog razmišljanja,
a grane što titraju raščupanom kosom
svoju će moć predati u naše ruke.
Raširimo se u svilenoj lepezi makova,
nježnost srpnja oblikujmo u sebi.
Mila, ne napuštajmo žuta polja sna,
neka nas ljuljaju prozirni pramenovi,
neka se usne opijaju slatkim svjetlom,
potrebna je žudnja našoj ljubavi.
Ponesimo bedra u vreli šum žita,
u mirisu šuma raspletimo strasti,
jer na postelji sunca, u dnu horizonta,
gdje borave zlatne vrpce vjetra,
visoki su jablani i leptir umiva dušu.
Eto, zagrljena moja, drhtimo užareni
u nevinom i čistom osmjehu cvijeća,
ližu nas vrele latice poput plamena.
Između korijenja zemlje i naših nogu
na obrazu ljeta otkucava podne.
Rastrčimo butine u snoplje kolovoza,
tu gdje šutljivi suncokreti krče hlad,
ispružene sjenke ovjenčane vatrom,
jedna po jedna, gledaju prema nebu.
Ništa više ne trebamo u ovom snu,
njihove poljupce smo dostigli u klasju.
I nastavimo zemlju strasno voljeti,
jer dok vodimo ljubav, jedina moja,
u nama je snažan vjetar nagona.
Naslonimo rujan na površinu trbuha
i zaustavimo uzdah valovite vode.
U vrtlogu milosti pokrenimo dah
a kad nas kapi doprate u sazviježđe,
do nebeske rijeke bezbrojnih pora,
nježno ćemo plavetnilom sjati.
Uronimo tanke ruke u spektar neba,
ka sunčanom otkosu pružimo tijela.
Krenimo prema vatrenom rumenilu,
na rub toplog sutona, u odjek neba,
gdje godina skita obalom pijeska.
Tamo su još zadihani obrisi žetve
i kao mjesečina obasjavaju horizont.
Cijelom dužinom listopada, mila moja,
čuvaju svu radost i tjeskobnost vrba.
Za njima čeznemo, a naše žedne oči
njihovom požudom znoje tijelo.
Zato možemo u raskvašenoj jeseni
zvjezdano nagi kroz svemir strujati.
Zadrhtalo moje, dašćimo ljubavno,
naše je vatreno uzglavlje crveno,
živi plamen požudnih milovanja.
Kupajmo se mlazom toplog znoja
u blaženom zagrljaju vječnosti.
Pod oblacima kiše izvijmo leđa
i sa lišća što nas šuštanjem časti
zagrljeni udahnimo noćnu pjesmu.
Pored nas u mraku studeni se čuje,
ali jesen ne remeti bjelinu postelje,
naše su usne plamteće skuti neba.
Razgorimo se i odjeknimo zimom,
sa vitkog vrata rastjerajmo maglu.
Ti, ja i ljubav u našem divnom tijelu
odolijevamo hladnom pogledu inja,
vodimo ljubav i ništa nam ne smeta.
Usred jare ćutimo se zanosno goli,
rastapamo snježne nalete prosinca
i na ramena naslanjamo mjesečinu.
Ti, ja i ljubav u našem divnom tijelu
na kraju prosinca ulazimo u siječanj,
ispod mraza grlimo zaspale trave.
Last edited by Cici on 08 Nov 2010, 14:57, edited 1 time in total.
Onima koji su mi se smijali,hvala... Bez njih ne bih plakala... Onima koji me nisu mogli voljeti,hvala... Bez njih ne bih upoznala pravu ljubav... Onima koji su povrjedili moja osjecanja,hvala... Bez njih ne bih znala da ih imam... Onima koji su me ostavili,hvala... Bez njih ne bih otkrila sebe.... Ali onima koji su mislili da necu uspeti- Njima najvise zahvaljujem, jer bez njih ne bih ni pokusala....
Re: Erotska poezija
U vrhu svjetlosti
Treperiš u vrhu svjetlosti
i tiho vedrinom osmjeha,
izlaziš iz leptirovog daha.
Prilaziš mi dužinom duše,
izazovno šećeš mojim pogledom
i neprestano opijaš uzdasima.
Smatram te svojim korijenom,
s tobom mogu nebo dosegnuti
i kao vjetar zauzdati oblake,
mogu poput sjene izrasti,
pa po tvome tijelu isplesti
meke dodire blagosti.
Dok se sa obzorja pružaš
natapaš me kapima strasti,
a kad brazdama muškosti
doneseš tišinu mirisa
u drvoredima tvoje zrelosti
otkrivam putove njedara.
Dragocjen si izvor proljeća,
iz tebe se rađa sunce
i zasipa polja kamilice.
Pod tvojim koracima živim,
pod tvojim osmjehom tečem,
na tvom tijelu postajem ratar.
Kao da sam iz tebe niknuo
toliko se za mene trudiš, mila,
u svom srcu za sve brineš,
nježno primaš moj život,
pa ga dušom u sebe sklanjaš,
i nesebično se ljubavlju daješ.
Treperiš u vrhu svjetlosti
i tiho vedrinom osmjeha,
izlaziš iz leptirovog daha.
Prilaziš mi dužinom duše,
izazovno šećeš mojim pogledom
i neprestano opijaš uzdasima
Zal Kopp
Treperiš u vrhu svjetlosti
i tiho vedrinom osmjeha,
izlaziš iz leptirovog daha.
Prilaziš mi dužinom duše,
izazovno šećeš mojim pogledom
i neprestano opijaš uzdasima.
Smatram te svojim korijenom,
s tobom mogu nebo dosegnuti
i kao vjetar zauzdati oblake,
mogu poput sjene izrasti,
pa po tvome tijelu isplesti
meke dodire blagosti.
Dok se sa obzorja pružaš
natapaš me kapima strasti,
a kad brazdama muškosti
doneseš tišinu mirisa
u drvoredima tvoje zrelosti
otkrivam putove njedara.
Dragocjen si izvor proljeća,
iz tebe se rađa sunce
i zasipa polja kamilice.
Pod tvojim koracima živim,
pod tvojim osmjehom tečem,
na tvom tijelu postajem ratar.
Kao da sam iz tebe niknuo
toliko se za mene trudiš, mila,
u svom srcu za sve brineš,
nježno primaš moj život,
pa ga dušom u sebe sklanjaš,
i nesebično se ljubavlju daješ.
Treperiš u vrhu svjetlosti
i tiho vedrinom osmjeha,
izlaziš iz leptirovog daha.
Prilaziš mi dužinom duše,
izazovno šećeš mojim pogledom
i neprestano opijaš uzdasima
Zal Kopp
Onima koji su mi se smijali,hvala... Bez njih ne bih plakala... Onima koji me nisu mogli voljeti,hvala... Bez njih ne bih upoznala pravu ljubav... Onima koji su povrjedili moja osjecanja,hvala... Bez njih ne bih znala da ih imam... Onima koji su me ostavili,hvala... Bez njih ne bih otkrila sebe.... Ali onima koji su mislili da necu uspeti- Njima najvise zahvaljujem, jer bez njih ne bih ni pokusala....
Re: Erotska poezija
Tvoje usporene kretnje
Ne uspijevam uvijek prepoznati spokojstvo sna,
ali večeras je nebo istinski zaposjelo tvoje oči
i dok tvoje ruke, poput dva krila, dolijeću s visina
nudeći te meni zadovoljstvom radosnih uzdaha,
ti se dužinom osmjeha nada mnom nježno izvijaš.
Gledam prekrasno obličje, vrije u mojim rukama,
nazirem na vrhu tvojih usana u oblaku sam strasti,
a bijele doline me gnijezde i pozdravljaju mirisom,
već jednim dijelom i sazrijevam u njihovoj mekoći.
Srce te smjestilo u moju ljubav za sva vremena,
u samu dušu ljubavi u kojoj misao postoji radi tebe,
i priznat ću ti, čuvstva nastaju iz čežnje za tobom,
a obližnje svjetlucanje zvijezda šapat je mojih prstiju,
i njihovo sudaranje je mjesto gdje prestaje tišina.
Upravo tu pod obzorjem beskrajno slatkih milovanja,
na samom izvoru savršenstva, trbuhom mi prilaziš,
puna blage svjetlosti i pomame razigranih leptira
tečeš zanosna i ljubavnom glazbom optočena.
Kakva prekrasna polja njišeš mojim zagrljajima,
kakve zrake zalaska sunca nižeš po mom čelu
i ne dvojim, već potpuno uzbuđen dišem tijelom,
jer među tvojim bokovima, mila, uživam svečanost,
i ne prestajem ljubiti predivne predjele obližnjih grudi.
Istovremeno oblažem kožu mnoštvom tvojih dodira,
a pod sjenom svoga tijela ćutim tebe ljubavnicu
kako radosna bujaš svojim nabreklim usnama
i upijaš moje dahtanje u svoje rascvjetan pore.
Tvoje usporene kretnje razgranale su moje tijelo,
i sada upoznaješ svu narav mog znojnog ljuljanja,
vrištiš u meni, jer vladaš tajnama mojih potreba,
i ja hučeći u tebi predlažem zajedničku sudbinu,
našu, dostižnu i stvarnu, od milijun svjetova jedinu.
Zato naši krajolici neprekidno klize i dok se sudaraju,
mi se iskreno na miru prepuštamo jedno drugom,
a oko nas mjesečina plete srebrni obruč lahora
kojim ljubi valovitost naših leđa i dubinu prepona.
Zal Kopp
Ne uspijevam uvijek prepoznati spokojstvo sna,
ali večeras je nebo istinski zaposjelo tvoje oči
i dok tvoje ruke, poput dva krila, dolijeću s visina
nudeći te meni zadovoljstvom radosnih uzdaha,
ti se dužinom osmjeha nada mnom nježno izvijaš.
Gledam prekrasno obličje, vrije u mojim rukama,
nazirem na vrhu tvojih usana u oblaku sam strasti,
a bijele doline me gnijezde i pozdravljaju mirisom,
već jednim dijelom i sazrijevam u njihovoj mekoći.
Srce te smjestilo u moju ljubav za sva vremena,
u samu dušu ljubavi u kojoj misao postoji radi tebe,
i priznat ću ti, čuvstva nastaju iz čežnje za tobom,
a obližnje svjetlucanje zvijezda šapat je mojih prstiju,
i njihovo sudaranje je mjesto gdje prestaje tišina.
Upravo tu pod obzorjem beskrajno slatkih milovanja,
na samom izvoru savršenstva, trbuhom mi prilaziš,
puna blage svjetlosti i pomame razigranih leptira
tečeš zanosna i ljubavnom glazbom optočena.
Kakva prekrasna polja njišeš mojim zagrljajima,
kakve zrake zalaska sunca nižeš po mom čelu
i ne dvojim, već potpuno uzbuđen dišem tijelom,
jer među tvojim bokovima, mila, uživam svečanost,
i ne prestajem ljubiti predivne predjele obližnjih grudi.
Istovremeno oblažem kožu mnoštvom tvojih dodira,
a pod sjenom svoga tijela ćutim tebe ljubavnicu
kako radosna bujaš svojim nabreklim usnama
i upijaš moje dahtanje u svoje rascvjetan pore.
Tvoje usporene kretnje razgranale su moje tijelo,
i sada upoznaješ svu narav mog znojnog ljuljanja,
vrištiš u meni, jer vladaš tajnama mojih potreba,
i ja hučeći u tebi predlažem zajedničku sudbinu,
našu, dostižnu i stvarnu, od milijun svjetova jedinu.
Zato naši krajolici neprekidno klize i dok se sudaraju,
mi se iskreno na miru prepuštamo jedno drugom,
a oko nas mjesečina plete srebrni obruč lahora
kojim ljubi valovitost naših leđa i dubinu prepona.
Zal Kopp
Onima koji su mi se smijali,hvala... Bez njih ne bih plakala... Onima koji me nisu mogli voljeti,hvala... Bez njih ne bih upoznala pravu ljubav... Onima koji su povrjedili moja osjecanja,hvala... Bez njih ne bih znala da ih imam... Onima koji su me ostavili,hvala... Bez njih ne bih otkrila sebe.... Ali onima koji su mislili da necu uspeti- Njima najvise zahvaljujem, jer bez njih ne bih ni pokusala....
- merylin
- Aktivni forumaš
- Posts: 4572
- Joined: 30 Mar 2010, 13:22
- Been thanked: 4 times
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
TRPEZA EKSTAZE
Očito me tvoji ženstveni pokreti liječe,
jer otkad su moje ruke užarene tobom
osjećam nijanse noći kojima vladaš.
Zaposjela si sav prostor utrobe i neba,
pa tu gdje oduvijek i liježem u san,
pretvaraš čvrsta bedara u trpezu ekstaze
i dok jezikom pretrčavam bijele pejzaže,
prstima nudiš izobilje uzdaha i osmjeha.
Došla si rumena na jezero moga znoja,
u haljini od pora, s laticama podno struka,
krijepiš poput krijesnica moju snagu.
Jednostavno dišem u ljuljanju tvojih koljena,
a crveni dragulji kojima puniš moje usne
ubrzavaju otkucaje dajući sjaj tvom tijelu
i tvoje grudi, tako veličanstvena sunca,
omamljuju kružnicama bezbrojnih valova.
Slatki dodiri kliču, voljena ženo,
gustim poljupcima ulazim u tvoje srce
i stižući čudesno treperenje uzavrelog tijela
sokovima požude gasim žeđ u tebi.
Dok poda mnom tečeš ognjem naslade
ponovno otkrivam jedinstvo tvoga svjetla
i dajući ti muškost nabreklu crvenilom,
grlim te muževnošću predajući sebe.
Zrak kupa usijana milovanja naših tijela,
i dahom ruže slijeće u našu kosu,
a lice koje promatraš, strast je u očima,
možda u zanosu izgleda djetinjasto,
možda dio mene pjeva zajedno s pticama,
ali upravo nježnost koju toliko voliš
punog se glasa otvara u tvojim rukama,
zato što su moje ruke užarene tobom.
Zal Kopp
Očito me tvoji ženstveni pokreti liječe,
jer otkad su moje ruke užarene tobom
osjećam nijanse noći kojima vladaš.
Zaposjela si sav prostor utrobe i neba,
pa tu gdje oduvijek i liježem u san,
pretvaraš čvrsta bedara u trpezu ekstaze
i dok jezikom pretrčavam bijele pejzaže,
prstima nudiš izobilje uzdaha i osmjeha.
Došla si rumena na jezero moga znoja,
u haljini od pora, s laticama podno struka,
krijepiš poput krijesnica moju snagu.
Jednostavno dišem u ljuljanju tvojih koljena,
a crveni dragulji kojima puniš moje usne
ubrzavaju otkucaje dajući sjaj tvom tijelu
i tvoje grudi, tako veličanstvena sunca,
omamljuju kružnicama bezbrojnih valova.
Slatki dodiri kliču, voljena ženo,
gustim poljupcima ulazim u tvoje srce
i stižući čudesno treperenje uzavrelog tijela
sokovima požude gasim žeđ u tebi.
Dok poda mnom tečeš ognjem naslade
ponovno otkrivam jedinstvo tvoga svjetla
i dajući ti muškost nabreklu crvenilom,
grlim te muževnošću predajući sebe.
Zrak kupa usijana milovanja naših tijela,
i dahom ruže slijeće u našu kosu,
a lice koje promatraš, strast je u očima,
možda u zanosu izgleda djetinjasto,
možda dio mene pjeva zajedno s pticama,
ali upravo nježnost koju toliko voliš
punog se glasa otvara u tvojim rukama,
zato što su moje ruke užarene tobom.
Zal Kopp
Give a girl the right shoes,and she can conqer the world!
Marilyn Monroe
Marilyn Monroe
- STEPSKI VUK
- Sitna buranija
- Posts: 156
- Joined: 02 Nov 2010, 17:28
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
Ulicom hoda.. k*o pustinjom gazela,
tako divna hoda.. plijeni bokovima,
vitka stasa boginja il* Madona
…milina,milina.
U kosi joj crven cvijetak i sa njime vije,
k*o najbolje strune što sviraju noću
pogleda bajna, a usne pomozi mi Bože
…milina,milina.
Sve bih dao.. dragi Bože bar na kratko,
da zaronim..već zaljubljen licem strasno,
toj boginji međ* čvrste grudi,
bila bi Bože…milina…milina.
tako divna hoda.. plijeni bokovima,
vitka stasa boginja il* Madona
…milina,milina.
U kosi joj crven cvijetak i sa njime vije,
k*o najbolje strune što sviraju noću
pogleda bajna, a usne pomozi mi Bože
…milina,milina.
Sve bih dao.. dragi Bože bar na kratko,
da zaronim..već zaljubljen licem strasno,
toj boginji međ* čvrste grudi,
bila bi Bože…milina…milina.
- STEPSKI VUK
- Sitna buranija
- Posts: 156
- Joined: 02 Nov 2010, 17:28
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
NOC SKUPLJA VIJEKA
Plava luna vedrim zrakom u prelesti divno teče
ispod polja zvjezdanije u proljećnu tihu veče,
siplje zrake magičeske, čuvstva tajna neka budi,
te smrtnika žedni pogled u dražesti slatkoj bludi.
Nad njom zv'jezde rojevima brilijantna kola vode,
pod njom kaplje rojevima zažižu se rojne vode;
na grm slavuj usamljeni armoničku pjesnu poje,
mušice se ognjevite ka komete male roje.
Ja zamišljen pred šatorom na šareni ćilim sjedim
i s pogledom vnimatelnim svu divotu ovu gledim.
Čuvstva su mi sad trejazna, a misli se razletile;
krasota mi ova boža razvijala umne sile.
Nego opet k sebe dođi, u ništavno ljudsko stanje,
al' lišeno svoga trona božestvo sam neko manje;
pretčuvstvijem nekim slatkim hod Dijanin veličavi
dušu mi je napojio - sve njen v'jenac gledim plavi,
O nasljedstvo idejalno, ti nam gojiš besmrtije,
te sa nebom duša ljudska ima svoje snošenije!
Sluh i duša u nadeždi plivajući tanko paze
na livadi dviženija - do njih hitro svi dolaze!
Rasprsne li pupulj cv'jetni ali kane rosa s struka -
sve to sluhu oštrom grmi, kod mene je strašna huka;
zatrepte li tice krila u busenju guste trave,
strecanja me rajska tresu, a vitlenja muče glave.
Trenuć mi je svaki sahat - moje vreme sad ne ide;
sile su mi na opazu, oči bježe svud - da vide.
Dok evo ti divne vile lakim krokom đe mi leti -
zavid'te mi, svi besmrtni, na trenutak ovaj sveti!
Hod je vilin mlogo dični na Avrorin kada šeće,
od srebrnog svoga praga nad proljećem kad se kreće;
zrak je vile mladolike tako krasan ka Atine,
ogledalo i mazanje preziru joj čerte fine.
Ustav' luno, b'jela kola, produži mi čase mile,
kad su sunce nad Inopom ustaviti mogle vile.
Prelesnicu kako vidim, zagrlim je kv bog veli,
uvedem je pod šatorom k ispunjenju svetoj želji.
Pri zrakama krasne lune, pri svjećici zapaljenoj
plamena se spoji duša ka dušici raskaljenoj
i cjelivi božestveni dušu s dušom dragom sliju.
Ah, cjelivi, boža mana, sve prelesti rajske liju!
Cjelitelni balsam sveti najmirisni aromati
što je nebo zemlji dalo na usne joj stah sisati.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše nit' je kada niti od nje stvorit može!
Malena joj usta slatka, a angelski obraščići -
od tisuće što čuvstvujem jednu ne znam sada reći!
Snježana joj prsa okrugla, a strecaju svetim plamom,
dv'je slonove jabučice na njih dube slatkim mamom;
crna kosa na valove niz rajske s igra grudi...
O divoto! Čudo smrtni ere sada ne poludi!
B'jela prsa gordija su pod crnijem valovima
no planina gordeljiva pod vječnijem snjegovima
na izlazak kad je sunca sa ravnine cv'jetne gledim,
kroz mrežicu tanke magle veličinu kad joj sl'jedim.
Igram joj se s jabukama - dva svijeta srećna važe,
k voshištenju besmrtnome lišenika sreće draže;
znoj lagani s njenom kosom s zanešene tarem glave...
Druge sreće, malo važne, za nju bi da, i sve slave.
Ne miču se usta s ustah - cjeliv jedan noći c'jele!
Jošt se sitan ne naljubih vladalice vile b'jele;
svezala se dva pogleda magičeskom slatkom silom,
kao sunce s svojim likom kada leti nad pučinom.
Luna bježi s horizonta i ustupa Febu vladu,
tad iz vida ja izgubim divotnicu moju mladu
PETAR PETROVIĆ NJEGOŠ
Plava luna vedrim zrakom u prelesti divno teče
ispod polja zvjezdanije u proljećnu tihu veče,
siplje zrake magičeske, čuvstva tajna neka budi,
te smrtnika žedni pogled u dražesti slatkoj bludi.
Nad njom zv'jezde rojevima brilijantna kola vode,
pod njom kaplje rojevima zažižu se rojne vode;
na grm slavuj usamljeni armoničku pjesnu poje,
mušice se ognjevite ka komete male roje.
Ja zamišljen pred šatorom na šareni ćilim sjedim
i s pogledom vnimatelnim svu divotu ovu gledim.
Čuvstva su mi sad trejazna, a misli se razletile;
krasota mi ova boža razvijala umne sile.
Nego opet k sebe dođi, u ništavno ljudsko stanje,
al' lišeno svoga trona božestvo sam neko manje;
pretčuvstvijem nekim slatkim hod Dijanin veličavi
dušu mi je napojio - sve njen v'jenac gledim plavi,
O nasljedstvo idejalno, ti nam gojiš besmrtije,
te sa nebom duša ljudska ima svoje snošenije!
Sluh i duša u nadeždi plivajući tanko paze
na livadi dviženija - do njih hitro svi dolaze!
Rasprsne li pupulj cv'jetni ali kane rosa s struka -
sve to sluhu oštrom grmi, kod mene je strašna huka;
zatrepte li tice krila u busenju guste trave,
strecanja me rajska tresu, a vitlenja muče glave.
Trenuć mi je svaki sahat - moje vreme sad ne ide;
sile su mi na opazu, oči bježe svud - da vide.
Dok evo ti divne vile lakim krokom đe mi leti -
zavid'te mi, svi besmrtni, na trenutak ovaj sveti!
Hod je vilin mlogo dični na Avrorin kada šeće,
od srebrnog svoga praga nad proljećem kad se kreće;
zrak je vile mladolike tako krasan ka Atine,
ogledalo i mazanje preziru joj čerte fine.
Ustav' luno, b'jela kola, produži mi čase mile,
kad su sunce nad Inopom ustaviti mogle vile.
Prelesnicu kako vidim, zagrlim je kv bog veli,
uvedem je pod šatorom k ispunjenju svetoj želji.
Pri zrakama krasne lune, pri svjećici zapaljenoj
plamena se spoji duša ka dušici raskaljenoj
i cjelivi božestveni dušu s dušom dragom sliju.
Ah, cjelivi, boža mana, sve prelesti rajske liju!
Cjelitelni balsam sveti najmirisni aromati
što je nebo zemlji dalo na usne joj stah sisati.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše nit' je kada niti od nje stvorit može!
Malena joj usta slatka, a angelski obraščići -
od tisuće što čuvstvujem jednu ne znam sada reći!
Snježana joj prsa okrugla, a strecaju svetim plamom,
dv'je slonove jabučice na njih dube slatkim mamom;
crna kosa na valove niz rajske s igra grudi...
O divoto! Čudo smrtni ere sada ne poludi!
B'jela prsa gordija su pod crnijem valovima
no planina gordeljiva pod vječnijem snjegovima
na izlazak kad je sunca sa ravnine cv'jetne gledim,
kroz mrežicu tanke magle veličinu kad joj sl'jedim.
Igram joj se s jabukama - dva svijeta srećna važe,
k voshištenju besmrtnome lišenika sreće draže;
znoj lagani s njenom kosom s zanešene tarem glave...
Druge sreće, malo važne, za nju bi da, i sve slave.
Ne miču se usta s ustah - cjeliv jedan noći c'jele!
Jošt se sitan ne naljubih vladalice vile b'jele;
svezala se dva pogleda magičeskom slatkom silom,
kao sunce s svojim likom kada leti nad pučinom.
Luna bježi s horizonta i ustupa Febu vladu,
tad iz vida ja izgubim divotnicu moju mladu
PETAR PETROVIĆ NJEGOŠ
- Amazonka
- Aktivni forumaš
- Posts: 3919
- Joined: 18 Nov 2010, 11:36
- Location: Sarajevo
- Been thanked: 1 time
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
Pjesma tvome tijelu
Kao nikada do sada osjećam tvoje meko šuštanje
i dahom mjesečine drijemam u parku tvojih usana,
bez obzira što znamenje šume povremeno doziva,
moje ruke sklanjaju tragove dana u predvečerje.
Započinjem titrati naglašenim plamenom strasti,
jer tvoje čipkasto tijelo uronjeno je u moje prste
i toliko se radujem zagrljajima njegovih uzdaha,
da nabreklim grudima ostavljam svu svoju žeđ.
Sred postelje svjetluca svijet tvoje glatke kože,
pa radosno prosipaš tišinu znojnih bradavica,
a kad se podno zvijezda šutke zalijećeš u noć,
podsjetiš me koliko je vatrena moć krijesnica.
Pristojno se prepuštam naletima tvojih dodira,
i uvijek sam sretan pri izranjanju tvog osmjeha,
jer na meridijanima njegove bjeline raste cvijet
čije si ime nastanila u prapočetke vremena.
Uživam bujati u srebrnim tokovima bokova,
i opijen toplim glasom plavetnog ritma srca
gledam kako sa zajedničkih polja dlanova
tvoje nježno drhtanje doseže do ravnine neba.
Ustrajavam čežnjom u tvome nagom tijelu,
jer tu imam tebe, imam oblik svog života,
u njemu su, ženo moja, okus zraka i vode,
s njim sam, ženo moja, među zvijezdama...
Zal Kopp
Kao nikada do sada osjećam tvoje meko šuštanje
i dahom mjesečine drijemam u parku tvojih usana,
bez obzira što znamenje šume povremeno doziva,
moje ruke sklanjaju tragove dana u predvečerje.
Započinjem titrati naglašenim plamenom strasti,
jer tvoje čipkasto tijelo uronjeno je u moje prste
i toliko se radujem zagrljajima njegovih uzdaha,
da nabreklim grudima ostavljam svu svoju žeđ.
Sred postelje svjetluca svijet tvoje glatke kože,
pa radosno prosipaš tišinu znojnih bradavica,
a kad se podno zvijezda šutke zalijećeš u noć,
podsjetiš me koliko je vatrena moć krijesnica.
Pristojno se prepuštam naletima tvojih dodira,
i uvijek sam sretan pri izranjanju tvog osmjeha,
jer na meridijanima njegove bjeline raste cvijet
čije si ime nastanila u prapočetke vremena.
Uživam bujati u srebrnim tokovima bokova,
i opijen toplim glasom plavetnog ritma srca
gledam kako sa zajedničkih polja dlanova
tvoje nježno drhtanje doseže do ravnine neba.
Ustrajavam čežnjom u tvome nagom tijelu,
jer tu imam tebe, imam oblik svog života,
u njemu su, ženo moja, okus zraka i vode,
s njim sam, ženo moja, među zvijezdama...
Zal Kopp
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja
da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam
još jučer smatrala nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.
Vjerojatno bih odustala i od sebe same, ali ne mogu. Jer, ko će
ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?....
da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam
još jučer smatrala nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.
Vjerojatno bih odustala i od sebe same, ali ne mogu. Jer, ko će
ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?....
- vučica
- Aktivni forumaš
- Posts: 3118
- Joined: 06 Oct 2010, 19:32
- Location: ...nigdjezemska....
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
Divlje,neukrotivo,surovo
.....onakvog kakvog te volim
bez blama i balzama
ne našminkano....
mili sve si mi bliži...
Trag vatre i požuda
u tvojim očima
pogledi po brazdama neba
naša nježna susretanja,
žudno krštenje neostvarenih snova...
u zagrljaju
u srcu raspuklom
vulkan šiklja lavom
u dijelovima tijela nabreklim od pohote
u preponama žar ko uvijek...
...hoces ti mene sad zagrliti...
i ne pitati...ništa...
reci mi.... ???
prsti su mi na tvojim usnama
govoriš šapatom
a ja te ne čujem.......
ne čujem te mili.....
samo gledam i pijem tišinu tvog bića
ja opet mogu....
ti opet možeš.....
sve iz početka
iz poniranja u poniranje....
...miki...
.....onakvog kakvog te volim
bez blama i balzama
ne našminkano....
mili sve si mi bliži...
Trag vatre i požuda
u tvojim očima
pogledi po brazdama neba
naša nježna susretanja,
žudno krštenje neostvarenih snova...
u zagrljaju
u srcu raspuklom
vulkan šiklja lavom
u dijelovima tijela nabreklim od pohote
u preponama žar ko uvijek...
...hoces ti mene sad zagrliti...
i ne pitati...ništa...
reci mi.... ???
prsti su mi na tvojim usnama
govoriš šapatom
a ja te ne čujem.......
ne čujem te mili.....
samo gledam i pijem tišinu tvog bića
ja opet mogu....
ti opet možeš.....
sve iz početka
iz poniranja u poniranje....
...miki...
***Ja sam ja,uvijek UNIKAT,nikad DUPLIKAT***
...Moja se radost čuje u tišini,
a ljubav udiše svakim dahom....
...Moja se radost čuje u tišini,
a ljubav udiše svakim dahom....
- STEPSKI VUK
- Sitna buranija
- Posts: 156
- Joined: 02 Nov 2010, 17:28
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
Rukama sam izmedju tvojih vrelih butina....
na prstima pulsiraš beskrajnoj sreći
pomozi mi,
ugasi požudu medju nama
i skini mračnu zavjesu s očiju
osvježi me dahom tvoje duše
dlan mi je vlažan od tvojih usana
a ti mazna nježna i raspojasana
u šapat hrapav pretvorena....
najradije bi da udjem sav
do ušća orgazma da utonem u poplavama
do srži srca
do duginih boja u tvojim očima
u naš svijet pomračenja ....
na prstima pulsiraš beskrajnoj sreći
pomozi mi,
ugasi požudu medju nama
i skini mračnu zavjesu s očiju
osvježi me dahom tvoje duše
dlan mi je vlažan od tvojih usana
a ti mazna nježna i raspojasana
u šapat hrapav pretvorena....
najradije bi da udjem sav
do ušća orgazma da utonem u poplavama
do srži srca
do duginih boja u tvojim očima
u naš svijet pomračenja ....
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120147
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6890 times
- Been thanked: 7763 times
- Status: Online
Re: Erotska poezija
Srebrna strast
Tvoje srebrno tijelo,
Osvjetljava noc..
Prsti klize po njemu..
Na tom licu,
Graciozno..
Kao zastava na vihoru..
Lebdi tvoj osmijeh,
Nosen,tihim uzdasima,
sto ne prestaju..
Sto bude omame ljudske,
I zudnje u covjeku vjecne.
Dok niste posljednji trag,
smrtnosti u meni.
Slusam ih..
Kao odu strasti...
Dok spustam usne,
Na sjaj u tvojoj kosi..
Prekriva nas,
Mjesecev veo.
Okupan lavandom..,
Krhka mimoza..
Sumi kao more,
Talasa nasa tijela..
Na pucini..
Dvije struje,
Dodiruju se i ljube..
Cine vrtlog otkrivenih tajni..
Talase dodira i zanosa..
Cine vatru,,..
Cine zenu i covjeka..
Do potpunog sjedinjenja..
Tvoje srebrno tijelo,
Osvjetljava noc..
Prsti klize po njemu..
Na tom licu,
Graciozno..
Kao zastava na vihoru..
Lebdi tvoj osmijeh,
Nosen,tihim uzdasima,
sto ne prestaju..
Sto bude omame ljudske,
I zudnje u covjeku vjecne.
Dok niste posljednji trag,
smrtnosti u meni.
Slusam ih..
Kao odu strasti...
Dok spustam usne,
Na sjaj u tvojoj kosi..
Prekriva nas,
Mjesecev veo.
Okupan lavandom..,
Krhka mimoza..
Sumi kao more,
Talasa nasa tijela..
Na pucini..
Dvije struje,
Dodiruju se i ljube..
Cine vrtlog otkrivenih tajni..
Talase dodira i zanosa..
Cine vatru,,..
Cine zenu i covjeka..
Do potpunog sjedinjenja..
online
- gejsha
- Inventar foruma
- Posts: 9299
- Joined: 09 Feb 2011, 17:10
- Location: tamo daleko,daleko od bola..
- Been thanked: 1 time
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
Neka te ne uznemiri , neobican pocetak pjesme ,
pricati cu ti mila , o snu , koji , u meni nocu , seta .
Vatri , sto me jutrom budi i miru koji osjecam ,
dok , u svakom koraku stiha , idem prema tebi .
Taman , kad se mjesec usece u sobu , prilazi mi san ,
a ti se , nevidljiva zamaknes iza prozirne zavjese .
Uz hladan zid proseces , nosis sunce , na ramenu
i pazis , da me , obris tvog pokreta , ne uznemiri..
U tom trenu , ispod krova , moga uspavanog tijela ,
s misli , samim rubom umornog oka , krisom legnes .
Ozarena lica , prekrijes moj osmjeh i poljupcima tiho ,
otjeras maglu , sa mojih , nemirnih ravnica .
Onda , starom mislju , primaknes se mome tijelu
i sa rijekom osjecaja , spustis prema uscu strasti .
Tu me tvoja ruka , k sebi , poput sutona , primi
i u odsjaju pijeska , skoljku bjelinom ponudi .
Kad vrt procvjeta , ti podamnom , dolinu otvoris ,
pa me njenim poljima i proplancima mamis .
Kako se vidicima slasti , primicem sve blize ,
to se san , kao vjetar , u meni , pokrece i mijenja .
Nista ne osjecam tada , osim tvoga , mekog tijela
i mojih uzavrelih dodira , preko njeznih proplanaka .
Odjednom shvatim , da sam sa snom , u tvome bicu
i da to, moja rastopljena dusa , u tvom tijelu sanja .
Presretnog i blazenog me budis , odlazis sa jutrom ,
ja se dizem i sa javom , na pocinak , s mirom spremam .
Vatra koju ostavljas , u sobi gori , ispod mojih vjedja ,
a svaki ugasli plam , u meni tad , novu zelju radja
Zal Kopp
pricati cu ti mila , o snu , koji , u meni nocu , seta .
Vatri , sto me jutrom budi i miru koji osjecam ,
dok , u svakom koraku stiha , idem prema tebi .
Taman , kad se mjesec usece u sobu , prilazi mi san ,
a ti se , nevidljiva zamaknes iza prozirne zavjese .
Uz hladan zid proseces , nosis sunce , na ramenu
i pazis , da me , obris tvog pokreta , ne uznemiri..
U tom trenu , ispod krova , moga uspavanog tijela ,
s misli , samim rubom umornog oka , krisom legnes .
Ozarena lica , prekrijes moj osmjeh i poljupcima tiho ,
otjeras maglu , sa mojih , nemirnih ravnica .
Onda , starom mislju , primaknes se mome tijelu
i sa rijekom osjecaja , spustis prema uscu strasti .
Tu me tvoja ruka , k sebi , poput sutona , primi
i u odsjaju pijeska , skoljku bjelinom ponudi .
Kad vrt procvjeta , ti podamnom , dolinu otvoris ,
pa me njenim poljima i proplancima mamis .
Kako se vidicima slasti , primicem sve blize ,
to se san , kao vjetar , u meni , pokrece i mijenja .
Nista ne osjecam tada , osim tvoga , mekog tijela
i mojih uzavrelih dodira , preko njeznih proplanaka .
Odjednom shvatim , da sam sa snom , u tvome bicu
i da to, moja rastopljena dusa , u tvom tijelu sanja .
Presretnog i blazenog me budis , odlazis sa jutrom ,
ja se dizem i sa javom , na pocinak , s mirom spremam .
Vatra koju ostavljas , u sobi gori , ispod mojih vjedja ,
a svaki ugasli plam , u meni tad , novu zelju radja
Zal Kopp
Nije sloboda sa neba pala, za nju je sestra dva brata dala..
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 95678
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 33899 times
- Been thanked: 20673 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
Gladna i žedna
U mračnom crnilu
svoje klaustrofobične odaje
tresem se vruć u bunilu
dok mi žena na vrata laje
Vezan za razvaljen krevet
paracetamolom i temperaturom
ne mogu reći broj devet
ni doći do vrata dresurom
Ženka mi je gladna i žedna
cijelog ovog prokletog tjedna
pa nek spozna apstinenciju
i pusti bez smetnji menstruaciju
Naučila je ići kroz crveno
pa ju sad hvata panika
sa ulazom stopljena u drveno
pukla je kao najslabija karika
Gladna si i žedna
mog ličitelja i bijelih fluida
ma strpi se ženo bijedna
bit će još puno spermatozoida
U mračnom crnilu
svoje klaustrofobične odaje
tresem se vruć u bunilu
dok mi žena na vrata laje
Vezan za razvaljen krevet
paracetamolom i temperaturom
ne mogu reći broj devet
ni doći do vrata dresurom
Ženka mi je gladna i žedna
cijelog ovog prokletog tjedna
pa nek spozna apstinenciju
i pusti bez smetnji menstruaciju
Naučila je ići kroz crveno
pa ju sad hvata panika
sa ulazom stopljena u drveno
pukla je kao najslabija karika
Gladna si i žedna
mog ličitelja i bijelih fluida
ma strpi se ženo bijedna
bit će još puno spermatozoida
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 95678
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 33899 times
- Been thanked: 20673 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Erotska poezija
Dok tišina među nama luta
ti ležiš i sanjariš polugola
moj pogled te bolesno guta
ne može se najesti od bola
Iako si u mističnom snu
ne mogu glatkoj koži odoliti
polako prema međunožnom dnu
idem stidnoj usni udovoljiti
Već u polusnu kroz izvijanje
pojavljuju se prirodni sokovi
pa uz moje usmeno uranjanje
vlaže se tvoji obrijani dokovi
U igri sa zanosnim užitkom
između sna i uspaljene jave
plivam jezikom krotkim
u dubine tvoje tekuće lave
Odjednom orgazmično se budiš
u potpunu izmorenu svijest
konfuzno do sebe dolaziš
i u znoju vidiš krevet pust
ti ležiš i sanjariš polugola
moj pogled te bolesno guta
ne može se najesti od bola
Iako si u mističnom snu
ne mogu glatkoj koži odoliti
polako prema međunožnom dnu
idem stidnoj usni udovoljiti
Već u polusnu kroz izvijanje
pojavljuju se prirodni sokovi
pa uz moje usmeno uranjanje
vlaže se tvoji obrijani dokovi
U igri sa zanosnim užitkom
između sna i uspaljene jave
plivam jezikom krotkim
u dubine tvoje tekuće lave
Odjednom orgazmično se budiš
u potpunu izmorenu svijest
konfuzno do sebe dolaziš
i u znoju vidiš krevet pust
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Re: Erotska poezija
Jebala mater ova civilizacija
arhiktekti i njihova arhiktetura
kad je naopako nek kola idu kud su krenula
Oni i dalje nek grade avenije
siroke ceste s velikim kucama
neka se karaju u Metropolitan orgijama
vjencavaju na Twiteeru
i zive u vilama...
Sve ima svoj pocetak i svoj kraj....
Jebala mater ova civilizacija
s nocnim klubovima i gay paradama
monetom ko Wall Streetom od karata
gdje svakog sata,padal se pada....
A moj barbarski narod s Balkana
ni zasto ne mari
i dalje konjskim repom guslaju
u kucama od gline ratove cekaju
ostre nozeve i rakiju piju...
arhiktekti i njihova arhiktetura
kad je naopako nek kola idu kud su krenula
Oni i dalje nek grade avenije
siroke ceste s velikim kucama
neka se karaju u Metropolitan orgijama
vjencavaju na Twiteeru
i zive u vilama...
Sve ima svoj pocetak i svoj kraj....
Jebala mater ova civilizacija
s nocnim klubovima i gay paradama
monetom ko Wall Streetom od karata
gdje svakog sata,padal se pada....
A moj barbarski narod s Balkana
ni zasto ne mari
i dalje konjskim repom guslaju
u kucama od gline ratove cekaju
ostre nozeve i rakiju piju...
Kada je živ onda je visok, a kada je mrtav onda je dugačak
Re: Erotska poezija
Pod mostom moga tijela
Tu pod mojim mostom teče tvoje tijelo,
moji prsti klize tamo gdje ti želiš,
poklanjaš mi bedra, razdijeljena noću,
moram ih stići, posjetiti cijela.
Brojne su me tvoje opkolile čežnje
i u tvom se oku kao mjesec skrivam,
želiš da te uzmem, mirno hoćeš snivati,
a za uzvrat otkrivaš svoja tajna mjesta.
Božanstvena si, mila, prepoznaješ moj dodir,
puštaš moje ruke da po tebi plove,
ispred svakog daha ti se meni daješ,
i poput vira uvlačiš u sebe.
Zaista sam sretan iznad tvojih grudi,
ulazim u carstvo što ga tvoje tijelo nudi
i po njemu hodam, otkrivam tvoje tajne,
pa sa usana tvojih želju skidam.
Kao da si htjela, ulazim još jednom,
prepuštam se slatko za snove u tebi
i preko tvog stomaka unosim se strasno
da u podnožju mekom osjetim tvoj smiraj.
Ti si moja žena, zato te ja pratim
i svakim pokretom stižem tvoja mjesta,
znam da si zbog mene tako zasjala,
pa po meni svu milinu rasipaš.
Tu pod mojim mostom teče tvoje tijelo,
moji prsti klize tamo gdje ti želiš,
poklanjaš mi bedra, razdijeljena noću,
moram ih stići, posjetiti cijela.
Brojne su me tvoje opkolile čežnje
i u tvom se oku kao mjesec skrivam,
želiš da te uzmem, mirno hoćeš snivati,
a za uzvrat otkrivaš svoja tajna mjesta.
Božanstvena si, mila, prepoznaješ moj dodir,
puštaš moje ruke da po tebi plove,
ispred svakog daha ti se meni daješ,
i poput vira uvlačiš u sebe.
Zaista sam sretan iznad tvojih grudi,
ulazim u carstvo što ga tvoje tijelo nudi
i po njemu hodam, otkrivam tvoje tajne,
pa sa usana tvojih želju skidam.
Kao da si htjela, ulazim još jednom,
prepuštam se slatko za snove u tebi
i preko tvog stomaka unosim se strasno
da u podnožju mekom osjetim tvoj smiraj.
Ti si moja žena, zato te ja pratim
i svakim pokretom stižem tvoja mjesta,
znam da si zbog mene tako zasjala,
pa po meni svu milinu rasipaš.
Ovaj svijet neće uništiti atomska bomba kao što kažu novine, nego će umrijeti od smijeha, od banalnosti, od ismijavanja svega i zato što će od svega praviti vic, i to loš vic. *Carlos Ruiz Zafon*
I svi misle da su jedinstveni, a zapravo nije nitko. Čovjek bi se mogao utopiti u beznačajnosti.
I svi misle da su jedinstveni, a zapravo nije nitko. Čovjek bi se mogao utopiti u beznačajnosti.
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 15 guests