Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
User avatar
Hannibal
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 64067
Joined: 03 Sep 2015, 23:23
Mood:
Has thanked: 6850 times
Been thanked: 2189 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Hannibal » 06 Nov 2017, 19:53

ja sam procito jednu hermanovu knjigu za lektiru al nzm koju
🐽

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Socrates » 06 Nov 2017, 20:12

Stepski Vuk?
. . . . . . . . .

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 06 Nov 2017, 20:22

Siddhartha i Knulp su meni najdrazi.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Hannibal
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 64067
Joined: 03 Sep 2015, 23:23
Mood:
Has thanked: 6850 times
Been thanked: 2189 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Hannibal » 06 Nov 2017, 20:23

Socrates wrote: 06 Nov 2017, 20:12 Stepski Vuk?
to je too i svidjela mi se ocm
🐽

User avatar
spacebound
Urednik foruma
Urednik foruma
Posts: 80122
Joined: 13 Nov 2015, 08:33
Location: u obecanoj zemlji
Has thanked: 7020 times
Been thanked: 11329 times
Status: Online

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by spacebound » 06 Nov 2017, 20:25

Ja sve glavom od zid lupala dok sam je citala :place

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 06 Nov 2017, 20:30

Und dein Blick verrät mir: du weißt, daß ich dein eigen bin und daß du mir den Fuß auf den Nacken setzen darfst. Das ist der Mitleidblick im Auge jener Frauen, vor denen eine edelgeborene Mannheit auf Knien liegt, jenes halbe Herneigen, jene Lust, einen Sklaven zu haben - und dahinter die spöttische Frage: ist das alles? Ist das die Liebe?

Wende diesen Blick von mir! Ich ertrage ihn nicht, mit seiner verborgenen Frage, mit seiner traurigen Grausamkeit. O wie könnte ich dir mit Vorwürfen antworten! Aber ich kenne dich. Du hörst mich an, du lächelst, nickst sogar, wenn ich dich der Bitterkeit und des Bruches erinnere, die durch dich in mein Leben gekommen sind. Du hörst mich an, du lächelst, du nickst sogar und fragst zuletzt: soll ich fortgehen?

Du weißt: er sagt nicht ja.
:klanja
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 06 Nov 2017, 20:37

Uvijek sam osjecala/znala da cu uciti njemacki, neka sila me je vukla i danas sam tako sretna zbog toga.

Sie haben eine Krankheit, die leider Mode ist und der man jeden Tag bei intelligenteren Menschen begegnet. Die Ärzte wissen natürlich nichts davon. Es ist mit moral insanity verwandt und könnte auch Individualismus oder eingebildete Einsamkeit genannt werden. Die modernen Bücher sind voll davon. Es hat sich bei Ihnen die Einbildung eingeschlichen, Sie seien vereinsamt, kein Mensch gehe Sie etwas an und kein Mensch verstehe Sie. Ist es nicht so?"
"Ungefähr, ja", gab ich verwundert zurück.
"Sehen Sie. Für den, der die Krankheit einmal hat, genügen ein paar Enttäuschungen, um ihn glauben zu machen, es gebe zwischen ihm und anderen Menschen überhaupt keine Beziehungen, höchstens Mißverständnisse, und es wandle eigentlich jeder Mensch in absoluter Einsamkeit, könne sich den anderen nie recht verständlich machen und nichts mit ihnen teilen und gemeinsam haben. Es kommt auch vor, daß solche Kranke hochmütig werden und alle anderen Gesunden, die einander noch verstehen und lieben können, für Herdenvieh halten. Wenn diese Krankheit allgemein würde, müßte die Menschheit aussterben. Aber sie ist nur in Mitteleuropa und nur in den höheren Ständen zu treffen. Bei jungen Leuten ist sie heilbar, sie gehört sogar schon zu den unumgänglichen Entwicklungskrankheiten der Jugend.

:hihi
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 06 Nov 2017, 20:54

Ljubavna Pjesma

Htio bih da budem cvijet kraj puta,
a ti da naiđeš niz dolinu,
da me ubere tvoja ruka,
i vječno me uzme u svojinu.

Htio bih da sam i vino rujno,
da ti potečem grlom bijelim,
pa – kad se slijem s tobom bujno
tebe i sebe da iscijelim.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Hannibal
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 64067
Joined: 03 Sep 2015, 23:23
Mood:
Has thanked: 6850 times
Been thanked: 2189 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Hannibal » 06 Nov 2017, 21:24

nesto kontam kako ove pjesme prevedene s nekog stranog jezika imaju ovako dobru rimu. vjerovatno im je znacenje izmijenjeno
🐽

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Socrates » 06 Nov 2017, 21:31

Prevodjenje zahtijeva talenat skoro isti kao i pisanje.
. . . . . . . . .

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 06 Nov 2017, 21:37

Prevodi su izgubili na kavalitetu u zadnjih 100 godina. Nema te strasti vise, a poezija je stara koliko i covjecanstvo. Prije su to bili posebni ljudi, pojedinci koji su gorili za rime, i birali su ih uticajni ljudi iz kulture i knjizevnosti. Nekad je to bio i nacin komunikacije i viskog izrazavanja.

I moraju se prilagoditi malo jeziku na koji se prevodi da ne bi izgubilo na tezini.
Ova pjesmica je uspjesno prevedena.

Ich wollt ich wär eine Blume,
Du kämest still gegangen, nähmst mich zum Eigentume
In deine Hand gefangen.
Auch wär ich gern ein roter Wein und flösse süß durch deinen Mund
Und ganz und gar in dich hinein und machte dich und mich gesund.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18087
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3711 times
Been thanked: 3614 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by srculence7 » 07 Nov 2017, 02:11

Tajanstvene :srce

U zanosu,
zaljubljene žene otkrivaju
svoju tajnu i ona je naša
za ceo život.
Jer, ako Ljubav obmanuti ume,
ako i Žudnja poznaje prevaru,
kada se sjedine lagati ne mogu.

Ti i ja smo se zakleli,
i Žudnja se s Ljubavlju stopila,
a ipak, nikad mi nisi otkrila,
tu nemirnu zagonetku ko si.
Za mene si večno ostala tajna!

Onda si iznenada otišla,
umorna od mene,
i tako mi nanela poslednju bol;
ali deo mene ostao je u tebi zarobljen.
Kad ugledam te izdaleka kako ideš vitka,
ja poželim tu nepoznatu lepu ženu
kao da jednom nismo bili par.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 07 Nov 2017, 20:10

MIRIS JASMINA


Iznad visokih krošnji drveća noćni oblaci su lako plovili dobroćudnim nebom, a iznad
njih je visio tih, bleštav i spokojan mesec.
U bašti u mračnom parku na blagom vetru lelujali su mnogobrojni mirisi i sukobljavali se
jedan s drugim. Plemeniti miris ruže mesečarke ljuljuškao se lagano i smerno u vazduhu, a
odmah pored promicao je i lepršao neukroćen, strastan miris karanfila, jak i težak miris
dragoljuba, bogat i miran miris jorgovana.
Ali bogatiji, jači, blistaviji i strastveniji od svih ostalih isticao se miris jasmina, onaj
presladak i lepljiv miris koji spada u najmoćnije nadražaje noći ranog leta. Proteže se u širokim
talasima skroz u dubinu starog parka, opijajući, topao i sanjarski kao plamteći oblak ljubavne
misli.
Iza osvetljenog prozora baštenske kuće dopirali su zvuci klavira. Muzika se razlivala malo
prigušeno kroz crvene zavese na otvorenom prozoru i lebdela lako i radosno zajedno s toplim
sjajem svetiljke preko širokih kamenih stepenica na ulazu u park, preko ruža i jasminovog žbuna,
dalje u dubinu parka. Potpuno lagana i nešto tiša, nežna muzika je konačno kroz polutamu
rondela i baštenske staze doticala pomrčinu bukovih stabala. A tamo su se taktovi muzike
raspršili i stopili sa poslednjim talasom mirisa cveća, tanano se ljuljuškali jedan uz drugog i
gubili se u crnilu gustog lišća, blagoj svetlosti meseca i nebeskom plavetnilu, a onda tiho i
nesmetano odlelujali u tišinu tople noći.
U rondelu kestenova koji su činili ulaz u park, mesec je oštro i jasno na zemlji ocrtao oval
od bele svetlosti. U senci kestenova, tamo gde je bilo potpuno mračno, stajala je klupa od
peščanog kamena.
Lepa mlada dama koja je u baštenskoj kući svirala na klaviru znala je da na kamenoj klupi
sedi pesnik prepun tuge zbog neostvarene ljubavi, znala je da je on voli kao dečačić, a njegova
ljubav joj je bila novo i dobrodošlo ogledalo sopstvene privlačnosti. Svake večeri je u baštenskoj
kući nalazila velike purpurne, mirisne ruže, njegovom rukom položene na klavir između nemih
belih i crnih dirki. Morala je da ih pomeri, morala je njegove ruže da uzme u ruke i da pomisli na
njega pre nego što bi počela da svira. Svaki put je pri tome nalazila i stih na čistom belom listu,
ispisan laganim i tečnim rukopisom, i uvek s novim potpisom, koji je vazda imao novo značenje
za pesnika i njegovu ljubav. Na samoj karti sa stihom uvek je pisalo nešto o ružama i neka aluzija
na pojedinu od njih; crvene su bile simbol zanosa, a bele nežnosti i tananosti.
Sve ovo se potpuno slagalo s nazorima mlade dame, jer su joj poetičnost i romantika bile
veoma drage, naročito ako je to bilo prikladno i lako za razumevanje i laskalo njenoj lepoti. I na
same stihove je takođe vredelo obratiti pažnju, jer je pesnik ceo dan provodio nad njima. Bili su
veoma otmenog i tačno odmerenog oblika i blistali od nesvakidašnjih reči i stihova, kao što blista
zlatni nakit optočen dijamantima. Ovi stihovi su doživeli zavidnu sudbinu da ih čitaju lepe i
zadovoljne ženske oči i da ih tanki ružičasti ženski prsti slažu u svilene korice.
Mlada dama je napravila dužu pauzu. Prvo se pozabavila ružama, a onda novim stihom,
što joj je posebno laskalo i činilo joj veliko zadovoljstvo. Neko vreme je prebirala po notnim
sveskama, konačno izvadila jednu i položila je pred sebe na iskošeni notni pult u obliku gitare.
Izdvojila je mali, graciozni Mocartov komad. Nežna muzika se provlačila sigurnim i elegantnim
koracima, povijajući se, ali bez naglih pokreta, uživajući u sopstvenoj milozvučnosti. Naročito se
isticao bas, za koji se činilo da često zaboravlja na pratnju varijacije i radosno svojim dubokim
glasom ponavlja veselu glavnu temu kao zadovoljan starac koji posmatra mlade igračice. Dok
svira, mlada dama nagne ponekad lepu zlatokosu glavu na stranu i pomisli s blagim osećajem
opijenosti na svog pesnika. Mogla je vrlo lako da ga zamisli kako sedi na polukružnoj kamenoj
klupi ispod kestenova, snenih očiju uprtih ka nebu, i kako s tihim uzdasima povremeno okreće
tamnokosu glavu ka baštenskoj kući i žudno osluškuje muziku koja otuda dopire. Bio je bled, a
lice mu je izgledalo tako ponosno i postojano, prikriveno uzbuđeno, malo bespomoćno, s nešto
dečačkih crta.
Odjednom je muzika prestala. Noćna tišina je prekrila nezavršenu melodiju kao tamno
jezero utopljenika.
Lepa mlada dama je tiho, zaboravivši da ponese šešir, napustila baštensku kuću i krenula
nazad ka zamku. Ali, na sredini cvetnog vrta, tamo gde se četiri široke staze sastaju pred
okruglom lejom s ružama, zastala je. Dobila je ideju, okrenula se i laganim koracima pošla
stazom koja vodi ka baštenskim stepenicama. Polako, uzdignute glave, provlačila se između
žbunja, lagano se popela uz četiri široka kamena stepenika i stupila u polumračnu rondelu, gde je,
sakriven u dubokoj kestenovoj senci, sedeo pesnik. Prešla je preko granice senke I ušla nekoliko
koraka u svetli oval, stavila obe ruke na potiljak, zabacila glavu i stajala na svetlosti meseca
uspravno i raskošno kao neka baštenska vila koja svoju lepotu želi da okupa mesečevim sjajem.
Duboko je uzdahnula. Njena lepota je razmetljivo blistala u mračnom okruženju dostojanstvenih
starih stabala. A odmah tu pored, u pomrčini, povučen u kutak, bez glasa, od uzbuđenja je drhtao
pesnik. To je bio poseban trenutak.
Posle kratkog vremena, mlada dama se okrenula i brzim koracima se izgubila na
baštenskoj stazi.
U duši pesnika koji je s vatrom u očima pratio njene pokrete nicala je pesma o neuslišenoj
čežnji.
O toj istoj pesmi sanjala je i mlada dama u svojoj spavaćoj sobi i radoznalo se radovala
sledećoj večeri i sledećim stihovima. U isto vreme je ponovo i potpuno proživela slast svakog
blistavog trenutka u rondeli. Zaspala je sa čistim, nežnim i drhtavim devojačkim osmehom na
usnama.

(1900)
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
String
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 9730
Joined: 24 Mar 2010, 21:00
Has thanked: 1 time
Been thanked: 19 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by String » 07 Nov 2017, 20:15

Ovaj covjek svojim pisanjem potiskuje vlastitu homoseksualnost.
Image

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 29 May 2018, 10:01

Jednoj ženi

Nedostojan ja sam, nedostojan svake ljubavi,
od nje izgaram ali za nju ne znam.
Ja sam bljesak, munja, vatra iz oblaka,
ja sam vetar, oluja, ja sam melodija…

Ja samo uzimam ljubav
i upijam njenu slast,
suze me vječno prate,
jer vjeran nisam nikom nit ikom pripadam.

Odan sam samo svojoj zvijezdi
koja me na uništenje priziva,
koja moj užitak u mučenje pretvara
a koju moje srce ipak voli i slavi.

Čarobnjak i zavodnik, to je moja sudbina!
Sijem gorka zadovoljstva što traju tek tren,
Gospod moj i vođa je smrt.

Hermann Hesse
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Rum
Sebijin pulen
Sebijin pulen
Posts: 95672
Joined: 17 Oct 2010, 17:29
Mood:
Has thanked: 33886 times
Been thanked: 20667 times
Contact:
Status: Online

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Rum » 29 May 2018, 10:05

Heidi voli Haseta
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija 💚

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 29 May 2018, 10:07

Ne przni ovuda, odrat cu te :sado


Suviše kasno

S čežnjom ti priđoh
da ponizan te molim,
al' zanosu mom smIjala si se
i moja ljubav za tebe
samo igra bješe.

Sad umorna i zasićena,
dok tužne gledaju me
tvoje oči pune strepnje,
onu ljubav kojom davno
gorio sam, ti bi htjela.

Avaj, od nje davno pepeo
posta, zaiskriti neće,
ona jednom tvoja bješe,
sad je pusti da počiva sama.

Hermann Hesse
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 29 May 2018, 10:32

Image
Hermann Hesse: Bei Muzzano Cortivallo, 1928, Aquarell auf Papier
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Hannibal
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 64067
Joined: 03 Sep 2015, 23:23
Mood:
Has thanked: 6850 times
Been thanked: 2189 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Hannibal » 29 May 2018, 12:29

hesse je bio obicna pobjegulja
🐽

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Mutevelija » 29 May 2018, 13:11

Zamisli ovako nadji i moje pisanje poslije smrti :valja
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 16 guests