Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7769 times
Status: Offline

Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Krokodil Behko » 09 Apr 2012, 12:03

Image

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost Herman Hesse preminuo je prije 50 godina. No, njegovo djelo još uvijek živi. On spada među najpopularnije njemačke autore širom svijeta.

Da će jednog dana postati pisac njemu samom je već sasvim rano bilo jasno. No, njegovi roditelji su na budućnost svog sina gledali drugačije. Prema njihovim planovima Hermann je trebao postati duhovnik kao što su bili i njegovi roditelji. Njegov otac je naime radio kao misionar u Indiji, a majka je bila kćer jednog misionara. Hermann se rodio 02. jula 1877. godine u Calwu, nedaleko od Stuttgarta. Odrastao je u veoma pobožnoj obitelji. Roditelji ga 1891. godine šalju u evangelistički samostan Maulbronn. No, on nakon nekoliko mjeseci bježi iz samostana jer nije mogao podnijeti strogi kršćanski odgoj.

Ili pjesnik ili ništa drugo



Image
Knjiga Hesseovog biografa Gunnara Deckera

Njegova odluka je bila čvrsta: Želi postati "pjesnik ili apsolutno ništa drugo". Put do pisca bio je prava odiseja. Pohađao je različite škole, nije se mogao pronaći, a u jednoj depresivnoj fazi, kada mu je bilo 15 godina, pokušao je izvršiti samoubistvo.

Potraga za vlastitim identitetom, teški proces vlastitog samorazvoja, bile su Hesseove teme koje je on kasnije obrađivao u svojim romanima. Njegove priče su bile prožete aluzijama na proživljeno, na analize vlastitog ja.

Hesseu je uspjelo skrenuti pažnju na sebe romanom "Peter Camenzind" 1904. nakon čega je mogao živjeti od pisanja. Nakon toga je oženio fotografkinju Mariu Bernoulli, preselio se na Bodensee i dobio djecu. Ipak, dugoročno gledano sve to nije bilo za Hessea kojemu su stalno mjesto boravka i sa tim povezana sigurnost bili preudobni. Njemu je to postalo mučenje. Tako je Hesse opet pobjegao, ovaj put iz kuće na selu i otisnuo se prema Šri Lanci i Indoneziji. Putovanje po Aziji je ostavilo velikog utjecaja na njegova kasnija djela, među kojima primjerice na "Sidartu". Nakon povratka Hesse se seli u Švicarsku i 1914., početkom Prvog svjetskog rata se prijavljuje u vojnu službu. No zbog teškoća s vidom, od kojih je patio cijeli život, biva proglašen nesposobnim za vojnu službu. Umjesto odlaska na front Hesse ostaje u Bernu gdje radi za njemačku službu za pomoć ratnim zarobljenicima.

Od ratnog dobrovoljca do ratnog protivnika


Ipak uskoro postaje protivnik rata i njegove propagandne mašinerije. "O prijatelji, bez ovih tonova," napisao je početkom rata u jednom članku objavljenom u Neue Zuercher Zeitungu kojim je želio pozvati njemačke intelektualce na manje nacionalističke polemike i više čovječnosti. Rezultat je bio: napadanje, mržnja i podsmijeh. Kritike i ratna događanja potresaju Hessea. Tome dolaze i lične teškoće: umire mu otac, a najmlađi sin teško obolijeva. Hesse pada u krizu i 1917. godine odlučuje potražiti profesionalnu pomoć. Nakon "susreta" sa psihoanalizom Hesse pod pseudonimom Emil Sinclair piše roman "Demian".

Image
Hesseova rodna kuća u Calwu

U konačnici se raspada i Hesseov prvi brak, donosi odluku o napuštanju obitelji i o novom početku. Nakon toga nastaju neka od njegovih najznačajnijih djela "Stepski vuk" i "Narcis i Zlatousti". 1924. godine dobija švicarsko državljanstvo, ženi Ruth Wenger s kojom se tri godine kasnije rastaje. Njegova treća supruga, povjesničarka umjetnosti Ninon Dolbin, stupa s njim u brak 1931. godine i ostaje sa njim do kraja života.

Protivnik nacizma

Dolazak nacionalsocijalista na vlast u Njemačkoj Hesse je promatrao sa brigom i odbijanjem. Tokom rata je pomagao njemačke izbjeglice pred nacionalsocijalizmom poput Thomasa Manna i Bertholda Brechta dajući im sklonište. Tokom rata je nastalo i njegovo posljednje veliko djelo "Igra staklenih perli". 1946. godine dobija Nobelovu nagradu za književnost za, kako se navodi u obrazloženju "inspirativno poetsko postignuće koje u svom smjelom i dubinskom razvoju prezentira ideale klasičnog humanizma, kao i umjetnost visokog stila".

Kada je Hermann Hesse 1962. godine preminuo u svojoj kući u Švicarskoj činilo se da je njegova popularnost isčezla. Kritičari su njegovo djelo označili kao kolekciju kiča. Tek je hippi pokret u SAD-u pomogao da njegova literatura ponovo dobije na popularnosti. Hesse-boom se u konačnici iz SAD-a proširio cijelim svijetom i do danas nije opao.
online

Plavetnilo
Sitna buranija
Sitna buranija
Posts: 133
Joined: 06 Apr 2012, 11:51
Location: U mislima sa Željom
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Plavetnilo » 09 Apr 2012, 14:18

Stoput uzmem da ga čitam...pa ostavim...pa opet uzmem...
___________________
Plavo je srce u meni

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9687
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by silence » 11 Apr 2012, 21:26

:(

Opljačkana mladost


Stavi mi svoju glavu na rame, jadna moja muzo! Na tvom lijepom čelu vidim te ovlašne sjetne crte, pri povijanju tvog vrata taj umorni, bolesni pokret a i vidim tu nježnu igru tvojih žila jasnih, bijelih sljepoočnica.
Hodi, plači samo! To je jesen, to je posljednja drhtava opomena nezadrživog odlaska mladosti. I ti je možeš u mojim očima pročitati, ona stoji napisana na mom čelu i na mojim rukama, dublje no na tvojim, i u meni uzvikuje to mučno, jecajuće osjećanje bola: suviše je rano, suviše je rano!
Hodi, plači samo! Još nismo na kraju, ako još možemo dalje da plačemo. Mi ćemo nad tim suzama i tom žalošću bdjeti svom ljubomornom brigom naše ljubavi. Možda iza tih suza stoji naše blago, naša poezija, naša pjesma, na koju čekamo.
Prošla su kao ruža crvena naša vremena ljubavi, ali ona nas sa toliko nježnih niti još dodiruju. Pusti im njihovo lijepo prolaženje. Želimo da im doviknemo imenima od milošte i pjesmama, želimo da zadržimo njihove svijetle uspomene kao strašljive, ljubljene goste nježnošću i njegom. Ne želimo više da govorimo o tome koliko proljeća smo mi sami prelistali, ja i ti. Želimo da mislimo: Tako je moralo biti i ne želimo prestati da se kitimo i da čekamo na našu pjesmu.
Naša pjesma! Znaš li koliko smo sanjali o njoj u ono prvo vrijeme naše ljubavi? To je bilo u manastiru, u onoj veličanstvenoj crkvici sa fontanom gdje se zvuk vode koja je padala tako nježno preplitao sa manastirskom ćutljivošću gotskih hodnika. Sjećaš li se? Pa one večeri…mjesečinom obasjane večeri, one pozne jeseni koja je tako mekim i začaranim snom ležala na manastirskim krovovima i na ogoljelom vrtu i nad mirisnim i svježim brdima!
Vjetar je prolazio kroz kameno prozorsko cvijeće i dobijao zvuk u crnim ukrštenim sudovima, mjesečina je prelazila preko širokih simsova i bijelog poda oratorijuma. A ja sam u skrivenoj prozorskoj niši pričao svom prijatelju Vilhelmu o dalekom mračnom vremenu kada su manastiri i velike kuće božje rasli iz zemlje, i o osnivačima, vitezovima, graditeljima i sveštenicima čiji su nadgrobni spomenici ukrašeni slikama čudno i avetinjski ležali dolje u manastirskim hodnicima na bijeloj mjesečini. Onda sam imao više prijatelja, među kojima mi je Vilhelm bio omiljeni. Ti si ga često viđala sa mnom, naročito za vrijeme takvih mjesečinom obasjanih noći, a takođe i druge; vitke oduševljene dječake slične meni. Nemoj pitati gdje su oni i šta je bilo od našeg prijateljstva! I sada imam prijatelja, dva, tri – među njima nema ni jednog od ondašnjih. Ali ti si još tu i još me voliš, i prije ili kasnije, kada ne bude ni jednog čovjeka da sa mnom govori o mojoj mladosti, ti ćeš još uvijek biti kraj mene i ponekad me moliti da govorim o prošlim, ljepšim vremenima.
Onda ćemo misliti i na ovo danas i to tužno danas će nam izgledati čudno daleko i milo kao neka daleka mala mladost. I možda će se onda, iz toga, davno postalog, uspomenom obasjanog danas, uzdići naša pjesma!
Pjesma bi onda bila meka, mirisna slika puna čarolije i duše. Iz njene bi se osnove tamnoga tona sa lebdećim konturama pojavljivali naši likovi, mekani kao san, kao pjesnik bez sna, bodra čela, naslonjena na vrelu ruku, a na njegovo rame naslonjena lijepa, umorna plava glava njegove drage na koljenima. I od mog života bez počinka ostala bi samo ta jedna nježna slika; dugo poslije moje smrti bi je još kasno rođeni prijatelji posmatrali i voljeli. “Jadni pjesnik!” – govorili bi i zavidjeli bi jadnom pjesniku zbog njegove jedine i besmrtne slike i njegove plave, klečeće muze.
Opet se smiješ? Poljubi me, plava muzo moja! Poljubi me i oprosti i meni i sebi u ime naše pjesme za svu nevolju i svu pljačku mladosti koju smo jedno drugom počinili.”


Herman Hese
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7769 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Krokodil Behko » 06 May 2012, 22:38

Meni se dopala ova Hesseova knjiga


Image

Strašna je. Topla i istraživačka. Hesse kroz živote dva glavna junaka u ovoj knjizi, zapravo izučava dvije krajnosti. narcis je okrenut duhovnosti i duhovnim spoznajama a Zlatousti je potpuno okrenut suprotnome, to jeste empiriji. Narcis je kaludjer i svijet vidi samo kao veliku Božiju viziju kojoj se treba diviti sa strane i izučavati je u sebi. Zlatousti je avanturista i on smatra, da tu Božiju viziju, treba dodirnuti i tjelesno uživati u njoj.
Obzirom na kraj romana, ponekad se zapitam, da li je Hesse zapravo, oslikavao dvije krajnosti, u jednom čovjeku?

Jel neko čitao ovu knjigu?
online

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9687
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by silence » 09 Jul 2012, 21:43

„Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš se bojati. Moraš voljeti.
Dakle,voli patnju.
Nemoj se odupirati, nemoj bježati od nje.
Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je poimati s'mržnjom.
Tvoja mržnja je to što ti nanosi boli i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time.“

Herman Hesse
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6804 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Julia-Klara » 09 Jul 2012, 21:53

meni omiljena "Igra staklenih perli"

"Postoji istina, dragi moj! Ali učenje za kojim ti žudiš, apsolutno, savršene učenje koje jedino donosi mudrost - takvo učenje ne postoji. To uopšte i ne treba prijatelju, da čeznem za nekim savremenim učenjem, nego za usavršavanjem sebe samoga. Božanstvo je u tebi, ne u pojmovima i knjigama. Istina se proživljava, ne propoveda se."
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

Ideja
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3275
Joined: 26 Mar 2010, 10:21
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Ideja » 13 Sep 2012, 17:17

Mnogi ne znaju da je Hesse slikao puno. U periodu nakon prvog svjetskog rata je pao u depresiju te je na nagovor svog psihijatra počeo slikati. U pitanju su uglavnom pejzaži i zanimljivi autoportreti. Kada su ga jednom upitali zašto u stvari piše, odgovorio je:"Zbog toga što ne mogu po čitav dan slikati". Po njegovim riječima slikanje i rad u vrtu su ga najviše opuštali.

Nakon drugog svjetskog rata nije više pisao romane nego samo priče i pjesme. Tada je nakon mnogih dobijenih nagrada postao poznat te je dobivao puno pisama, najviše od obožavatelja. Znao je po čitave dane samo odgovarati na pisma i smatrao je to moralnom obavezom. Dobio je oko 35 000 pisama a navodno je na polovinu njih i odgovorio.
"Jer, bez imalo sumnje, drvo za moj tabut raste. I platno posmrtno, moje, neko negdje tka... "

dacina_curica
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by dacina_curica » 18 Dec 2012, 13:20

Ja bih Sidartu svakome preporucila. To je knjiga kojoj se uvijek vracam. :)

A neces pogrijesiti ni ako uzmes "Igru Staklenih Perli", "Stepskog Vuka", "Narcisa i Zlatoustog", "Gertrudu"....Bar kod mene sa Hesse-om nema fule. :)

P.S. gdje nestade Majin post? :sok :vanzemaljskainvazija

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7769 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Krokodil Behko » 19 Dec 2012, 09:08

dacina_curica wrote:Ja bih Sidartu svakome preporucila. To je knjiga kojoj se uvijek vracam. :)

A neces pogrijesiti ni ako uzmes "Igru Staklenih Perli", "Stepskog Vuka", "Narcisa i Zlatoustog", "Gertrudu"....Bar kod mene sa Hesse-om nema fule. :)

P.S. gdje nestade Majin post? :sok :vanzemaljskainvazija
Meni se Sidarta manje svidja od ostalih. Valjda zato što nisam sklon tim
istočnjačkim čudesima. Demijan i Narcis i Zlatousti su mi mnogo bolje.
O igri staklenih perli, nećemo ni govoriti.
online

User avatar
Veca
Uvijek slobodna!
Uvijek slobodna!
Posts: 26348
Joined: 08 Dec 2012, 19:16
Location: Sikirevci! ---- Dijasporo, od pomoći su potrebna samo finansijska sredstva!
Has thanked: 14241 times
Been thanked: 3773 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Veca » 19 Dec 2012, 10:19

...Hesse,moj najomiljeniji pisac...nema sanse da sebe zamislim,bez Njega!...posjetila sam Calw,a u Maulbronnu sam zivjela neko vrijeme,cak sam u njemu dozivjela,svoju najvecu ljubav do sada :)...ne znam dal' to ima neke veze sa Hesseom,ali...njegova druga zena mi je,daljna rodjaka!:hihi
Zena koja ima kcer, sjedi na stolici-zena koja ima sinove naslanja se na zid.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by dacina_curica » 19 Dec 2012, 13:03

Behko :pendrek Nisu to cudesa, to je filozofija :pendrek :oo

No mimo filozofije mislim da ima univerzalnu poruku. Meni licno je u svakom slucaju nesto posebno. :)

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7769 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Krokodil Behko » 19 Dec 2012, 15:39

E pa ja nisam sklon istočnjačkoj filozofiji.
Možda sam prizeman pa ne kontam jer ja ne kontam ništa
što zahtijeva disciplinu duha. Mislim da sada pogadjam "u sridu"
jer šta je to istočnjaštvo ako ne disciplina i samokontrola duha?
online

User avatar
blento59
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 11733
Joined: 18 Aug 2011, 23:07
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by blento59 » 19 Dec 2012, 15:45

e sad pricamo o pravom piscu
a ne tamo o nekoj vati(pamuk)
Kada je živ onda je visok, a kada je mrtav onda je dugačak

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6804 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Julia-Klara » 19 Dec 2012, 16:02

ko smo mi da odlucujemo ko je pravi a ko ne?

opet radi sujeta,ha?

:kafa
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
blento59
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 11733
Joined: 18 Aug 2011, 23:07
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by blento59 » 19 Dec 2012, 16:04

ne , nego razum i zdrava kritika
Kada je živ onda je visok, a kada je mrtav onda je dugačak

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6804 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Julia-Klara » 19 Dec 2012, 16:08

pa vidi, ne znam jesi li citao Pamuka koji kao pisac nije "nula"...
da se razumijemo, ne kazem da Hesse ne valja, samo da se stilovi pisanja i teme razlikuju kao nebo i zemlja
moje misljenje je da ne mozemo porediti pisce koji se toliko razlikuju, svaki od njih ima svoj nacin pisanja i na kraju krajeva interesovanja...
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
blento59
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 11733
Joined: 18 Aug 2011, 23:07
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by blento59 » 19 Dec 2012, 16:11

stvar ukusa
Kada je živ onda je visok, a kada je mrtav onda je dugačak

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6804 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Julia-Klara » 19 Dec 2012, 16:18

blento59 wrote:stvar ukusa
upravo tako... kao i sa muzikom i filmovima ;)
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 06 Nov 2017, 19:21

Jezik Proljeća

Djeca dobro znaju šta proljeće zbori:
živi, rasti, cvijetaj, nadaj se i voli,
veselo izdanke i mladice tjeraj,
ne boj se života nego mu se predaj!

Starci dobro znaju šta proljeće zbori:
dječacima čilim sa puta se skloni,
ne protiveći se mirno raku gledaj,
ne plaši se smrti nego joj se predaj!
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Post by Heidi » 06 Nov 2017, 19:26

Jutro

Ljubavne noći više me ne mame
niti za punim peharima žudim.
Iz noći neodređene i tamne
u jarosni se dan sad budim.

Sagorjele su sve baklje crvene,
u moje lice pogled jutra bije.
I što je dosad bilo oko mene
zavičaj moj to više nije.

Što ljudi zbore, to mi iz dubine
sad zvuči, ko iz potonulih lađa;
Što oni dole jesu i što čine,
u mom se svijetu ne događa.

Iz bujne sreće i iz tupg bola
volja se moja ledeni i bistri.
Što juče bješe igra proizvoljna
danas je oblik, zakon, kristal čisti.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 20 guests