Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[Heidi]

LAĐARSKI PUT ( ZELENI LED )

Možda je Savi pod ledom toplije. Ribe, sigurno, teže dišu, i ne mogu u igri iskočiti iz vode i na trenutak svojim ribljim okom otkriti novi svijet. Već cio mjesec rijeka je okovana. Februarsko inje ne opada sa vrbovih grana. Bijeli se brdoviti kraj, na studenom suncu sjaje se ritovi, samo se sredinom rijeke proteže modrikasta traka najtanjeg leda. Ljeti tom prozirnom trakom plove brodovi jer je tada rijeka najdublja. Nedjelja je. Mirna i besposlena. Neko je viknuo: – Da odigramo jednu! – Gdje? – Na ledu. – U šta igramo? – U sanduk piva. Gornja protiv Donje mahale. I već je tu bila lopta. Nova. Od kože. Momci su skupili novac. Kupili su sanduk piva. Ožujskog. Odnijeli ga na obalu uz ledeno igralište. S pištaljkom u malorjekim ustima na njega je sjeo Ćamil. Ribar. Sada naš sudija. Njegovim odlukama niko ne smije protivriječiti. Uz igralište pocupkuju djeca. I svi koji u ovo studeno prijepodne nemaju toplijeg posla. Ali, od naše zagrijanosti, može i led početi pucati. Navijači se grupišu. Grudvama će kažnjavati slabe poteze. U ekipi Gornje mahale, jer nema boljih, igramo Dženis i ja. Šerif, vođa Gornjaka, komanduje: – Hune, na lijevo krilo! Ti si najlakši... Biti na lijevom krilu znači biti najbliži onoj modrikastoj liniji i najtanjem ledu. Pristajem, jer će me, inače, izbaciti iz igre. – Ko loptu napuca tamo, sam ide po nju! – Šerif pokazuje maticu rijeke. Počinjemo.

Alija Dubočanin

[sann]

"Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele."

[srculence7]

[toxic]

Malopre naleteh na ovo, pa valjda nisam omasila temu, a i ako jesam ...

HIMNA DIJASPORE

Zbog onoga tamo dosli smo ovamo.
Oni sto su tamo isto bi ovamo.

Znaju oni tamo, bolje je ovamo.
Jeste lijepo tamo, ljepse no ovamo,
ali nema tamo sta ima ovamo.

Ne moze se tamo isto sto i 'vamo.
Mi bi radje tamo no da smo ovamo,
jer nase je tamo, a tudze ovamo.

Ovi bi ovamo htjeli da smo tamo.
Briga njih ovamo kako nam je tamo.

Trpimo ovamo, sto ne bismo tamo.
Tako je ovamo, oni misle tamo.
Blago nama 'vamo, kada nismo tamo.

Svi hoce ovamo. Niko ne bi tamo.
Kada bi svi ovamo, ko bi onda tamo?
Ko nas posla 'vamo, ostao bi tamo
jer ne smije ovamo.

A njemu je tamo bolje no ovamo,
pa onima tamo neda vise 'vamo,
trebaju mu tamo.
Sta ce svi ovamo?
Neko mora tamo.
Dosta nas je 'vamo.

Tako ti je tamo.
Placemo ovamo za onima tamo.
Al' suze su 'vamo krupnije no tamo.
Svako ko je 'vamo ima nekog tamo,
pa nas je ovamo, pa odlazi tamo,
muci se ovamo da pomogne tamo.

Glavom je ovamo, a srcem je tamo.
Sve bi dao 'vamo da je bolje tamo,
a ceka ovamo kad je bolje tamo,
da napusti 'vamo, da se skrasi tamo.

Hladno je ovamo, nije kao tamo,
jer sunce ovamo ne grije ko tamo.
Stran im dodjes tamo, k'o sto si i 'vamo.

Blago onim tamo sto nisu ovamo,
no su samo tamo jer mi smo ovamo
ni 'vamo ni tamo.

[KOMESAR]

Malopre naleteh na ovo, pa valjda nisam omasila temu, a i ako jesam ...

HIMNA DIJASPORE

Zbog onoga tamo dosli smo ovamo.
Oni sto su tamo isto bi ovamo.

Znaju oni tamo, bolje je ovamo.
Jeste lijepo tamo, ljepse no ovamo,
ali nema tamo sta ima ovamo.

Ne moze se tamo isto sto i 'vamo.
Mi bi radje tamo no da smo ovamo,
jer nase je tamo, a tudze ovamo.

Ovi bi ovamo htjeli da smo tamo.
Briga njih ovamo kako nam je tamo.

Trpimo ovamo, sto ne bismo tamo.
Tako je ovamo, oni misle tamo.
Blago nama 'vamo, kada nismo tamo.

Svi hoce ovamo. Niko ne bi tamo.
Kada bi svi ovamo, ko bi onda tamo?
Ko nas posla 'vamo, ostao bi tamo
jer ne smije ovamo.

A njemu je tamo bolje no ovamo,
pa onima tamo neda vise 'vamo,
trebaju mu tamo.
Sta ce svi ovamo?
Neko mora tamo.
Dosta nas je 'vamo.

Tako ti je tamo.
Placemo ovamo za onima tamo.
Al' suze su 'vamo krupnije no tamo.
Svako ko je 'vamo ima nekog tamo,
pa nas je ovamo, pa odlazi tamo,
muci se ovamo da pomogne tamo.

Glavom je ovamo, a srcem je tamo.
Sve bi dao 'vamo da je bolje tamo,
a ceka ovamo kad je bolje tamo,
da napusti 'vamo, da se skrasi tamo.

Hladno je ovamo, nije kao tamo,
jer sunce ovamo ne grije ko tamo.
Stran im dodjes tamo, k'o sto si i 'vamo.

Blago onim tamo sto nisu ovamo,
no su samo tamo jer mi smo ovamo
ni 'vamo ni tamo.

[toxic]

"Ali nocu, tek nocu, kad ozive i planu nebesa, otvara se, beskrajnost i silna snaga toga sveta u kom se ziv covek gubi i ne moze da se priseti ni sama sebe ni kuda je posao ni sta hoce ni sta treba da radi. Tu se samo zivi, istinski, vedro i dugo; tu nema reci koje tesko obavezuju za ceo zivot, ni smrtonosnih obecanja ni bezizlaznih polozaja, sa kratkim rokom koji neumoljivo tece i istice, a sa smrcu ili sramotom kao jedinim izlazom na kraju.
Da, tu nije kao u dnevnom zivotu, gde ono sto je jednom receno ostaje neporecivo, a obecano neizbezno.
Tu je sve slobodno, beskrajno, bezimeno i nemo."

Na Drini cuprija

[Heidi]

Rat i mir




Zacijelo su u pravu oni koji rat nazivaju pravim prirodnim stanjem. Ako je čovjek životinja, on živi kroz borbu, živi na račun drugih, boji se i mrzi druge. Život je dakle rat.

Što je pak ”mir”, puno je teže definisati. Mir nije niti rajsko praštanje niti forma uređenog života sporazumno postignuta. Mir je nešto što mi ne poznajemo, nešto što samo tražimo i naslućujemo. Mir je jedan ideal. Mir je nešto neizrečivo komplikovano, labilno, ugroženo – dovoljan je dah pa da se razori. Da makar i samo dva čovjeka, koja su upućena jedan na drugog, mogu živjeti jedan s drugim u istinitom miru, to je rjeđe i teže ostvariti nego bilo koji drugi etički ili intelektualni podvig.

Pa ipak je mir, kao i misao i kao želja, kao cilj i kao ideal, već vrlo star. Hiljadama godinama već postoji moćna, za hiljade godina temeljna riječ: ”Ne ubij”. Da je čovjek kadar za takve riječi, za tako velike zahtjeve, to ga obilježava više nego i jedna druga osobina, to ga odvaja od životinje, uočljivo ga odvaja od ”prirode”.

Čovjek, tako osjećamo pri izgovoru tih moćnih riječi, nije životinja, čovjek uopšte nije ništa čvrsto, ništa što je postalo i što je završeno (gotovo), ništa što se može dogoditi samo jednom i što je jednoznačno, nego nešto što je stalno u postajanju, jedan pokušaj, jedno naslućivanje i budućnost, hitac i čežnja prirode prema novim oblicima i mogućnostima.

”Ne ubij!” nije kruta zapovijest jednog poučnog ”altruizma”. Altruizam je nešto što se ne javlja u prirodi. A ”ne ubij!” ne znači: nemoj drugome nanijeti bol! Nego znači: nemoj samome sebi oteti drugoga, nemoj samome sebi nanijeti štetu! Pa taj drugi i nije nikakav stranac, ništa što bi ti bilo daleko, što bi bilo lišeno svih odnosa, nešto što bi živjelo samo za sebe. Sve što postoji na svijetu, ta sve te hiljade ”drugih” za mene postoje samo ukoliko ih ja vidim, ukoliko ih osjećam, ukoliko se nahodim u nekom odnosu s njima. Iz tih odnosa između mene i ostalog svijeta, ”drugih”, jedino se i sastoji moj život.

U svakom slučaju bilo je sasma lažno mišljenje, koje se za vrijeme rata čulo: da je ovaj rat već samim svojim razmjerama, već svojom užasavajućom džinovskom mehanikom primjeren da zastrašivanjem odvrati buduća pokoljenja od rata. Zastrašivanje nije nikakvo odgojno sredstvo. Ko ubija šale radi, tome nikakav rat neće ogaditi ubijanje. Ni uvid u materijalnu štetu, koju rat izaziva, ni najmanje neće pomoći. Jedva svakim stotim svojim dijelom proishode ljudski postupci iz racionalnog prosuđivanja. Čovjek može biti sasma uvjeren u besmislenost onoga što čini pa da to ipak svesrdno čini. Svaki razjareni usplamtjeli čovjek tako i čini.

I baš zato nisam pacifista, kako misle mnogi moji prijatelji i neprijatelji. Ja isto tako malo vjerujem da se svjetski mir može uspostaviti racionalnim putem, putem propovijedi, organizacije i propagande, kao što vjerujem da se kamen mudrosti može otkriti sazivom kongresa hemičara.

Pa odakle će onda jednom možda doći na zemlju istinska miroljubivost? Niti preko zapovijesti ni preko materijalnih iskustava. Ona dolazi, kao i svaki ljudski napredak, preko saznanja. Međutim, svako saznanje, ako se pod tim podrazumijeva nešto živo a ne nešto akademsko, ima samo jedan predmet. Njega hiljade hiljadostruko saznaju i na hiljade različitih načina izražavaju, ali on je stalno samo jedna istina. To je saznanje života u nama, u svakome od nas, u meni i tebi, to je saznanje tajne čarolije, skrovitog božanstva koje svako od nas u sebi nosi. To je saznanje naše sposobnosti da se s te najunutarnjije tačke svi parovi suprotnosti svakog časa mogu ukinuti, da se svako bijelo preobrati u crno, da se svako zlo preobrati u – dobro, svaka noć u – dan. Hindus kaže Atman, Kinez kaže Tao, Hrist kaže milost.

Gdje je prisutno ovo uzvišeno saznanje (kao kod Hrista, kod Bude, kod Platona, kod Lao-cea), prekoračuje se jedna stepenica, iza koje počinju čuda. Tu prestaje svaki rat i svako neprijateljstvo. O tome se može pročitati u Novom zavjetu i u Budinim besjedama, i ko hoće, može se tome podsmjehnuti nazivajući ga baljezganjem, trtljanjem oko ”pounutranjivanja”. Ko to doživi, tome neprijatelj postaje brat, smrt postaje rođenje, poniženje postaje čast, a nesreća postaje usud. Svaka stvar na zemlji pokazuje se kao dvostruka, jednom kao da je od ”od ovoga svijeta” i drugi put kao da ”nije od ovoga svijeta”. ”Ovaj svijet” pak znači ono što je ”izvan nas”. Sve što je izvan nas, može nam postati neprijatelj, opasnost, strah, smrt. S iskustvom da je sve to ”izvanjsko” ne samo predmet našeg opažanja i promatranja, nego istovremeno i tvorevina naše duše, s preobražajem ”izvanjskog” u ”unutrašnje”, ”Svijeta” u ”Ja”, započinje svitanje.

Govorim samorazumljivosti. Međutim, kao što je svaki usmrćeni vojnik vječno ponavljanje jedne te iste zablude, to se mora i istina, u hiljadama oblika, vječno i vazda iznova ponavljati.


Hermann Hesse

[Heidi]

Veliki covjek postavlja stroge zahtjeve na sebe; mali ih covjek postavlja drugima.

[Mala_Mu]

Načisto obožavam Andrića, ali otkačim kad neko, kao genijalnu, citira njegovu misao iz Ex ponta. Znaš onu općepoznatu – „Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo vratiti, niti može vječno patiti dok se duša liječi zaboravom a zemlja obnavlja proljećem.“ Zar je takav genije mogao napisati ovakvu tvrdnju? Mislim da se i njemu samom, u nekim zrelijim godinama, činila netačnom. Mnoga su moja proljeća prošla, Ajna, ali mi nijedno nije vratilo ništa što sam definitivno izgubila, ni moju majku, ni moju nevinost, ni moju prvu i jedinu ljubav, ni tatu; nijedno mi nije dušu izliječilo... Tačno je da se zemlja obnavlja proljećem, ali apsolutno nije tačno da se duša liječi zaboravom. Ja ne mogu povući baš nikakvu paralelu između prirode i duše. Priroda je snaga, priroda je moćna stihija, priroda je čudo nad čudima- poplave, požari, suše, sve moguće nepogode naiđu i opustoše je- a ona iznova bukne, prolista, probehara. Duša je tanana, prozračna, krhka, tako lako ranjiva, a tako nedostupna, ne može se regenerirati. To nije livada na kojoj će poslije košenja izrasti novo cvijeće, jednako lijepo i mirisno kao ono koje su pokosili i odnijeli da stoku nahrane. U duši će ostati strnjika i ono pokošeno, uvelo, osušeno cvijeće koje nije imao ko skupiti. Sve što smo doživjeli i proživjeli ostaje trajno zapisano na matrici naše duše, mozga, ko zna gdje, nama se može učiniti da smo zaboravili, ali samo učiniti. Dovoljan je tek impuls da se sve vrati jednako živo, jednako krvavo, jednako bolno

Nura Bazdulj Hubijar

[Heidi]

Pronasla sam neciji rad, meni se svidjelo, pa mozda jos nekog zanima.


Božanstvena komedija

Dante Alighieri



Božanstvena komedija/La Comedia divina

Ovaj religiozni spjev nastaje između 1304. i 1321. godine. Dante je započeo pisanje Pakla između 1306. /1307. godine , a završava ga oko 139. ili 1310. Čistilište piše negdje oko 1308, sve do 1315. godine. Raj nastaje između 1316. i 1321. godine.
Dante je svoj ep u početku nazvao komedijom, jer se prema srednjovjekovnoj poetici tako označavalo pripovjedno djelo u stihovima, napisano jednostavnim, svima razumljivim jezikom, koje počinje tužno, a završava sretno: ...Na početku ona je zastrašujuća i smrdljiva, jer govori o Paklu, ali ima dobar kraj, poželjan i prijatan, jer govori o Raju.... Epitet Božanstvena (božanstvena zbog savršene forme, kompozicije, jezika i tematike) pojavljuje se prvi put kod Bocaccia u njegovom djelu o Danteovom životu. Od 1555. godine postaje sastavni dio naslova. Božanstvena komedija drži se posljednjim velikim književnim djelom srednjeg vijeka i prvim velikim djelom koje nagovješćuje renesansu. Epski se spjev sastoji od 14233 stihova, pisanih u jedanaestercu, a složenih u rimovanim tercinama. Kompozicijski spjev je podijeljen u tri dijela:



Pakao (Inferno), Čistiliste (Purgatorio) i Raj (Paradiso), s trideset tri pjevanja, time što prvi dio, odnosno Pakao, ima i uvodno pjevanje. Sve skupa 100 pjevanja. Bazirano je na broju tri (simbol Svetog Trojstva) i savršenom broju deset. Djelo je podijeljeno u tri pjevanja strofa je tercina (tri stiha), napadaju ga tri zvijeri, vode ga tri vodiča. Strofa od tri retka s rimom aba,bcb,cdc,ede.
Simetrična je i unutrašnja podjela: Pakao ima devet krugova i predvorje, što čini deset dijelova. Čistilište ima devet dijelova (plaža, Predčistilište i sedam krugova), plus Zemaljski Raj, što također ukupno daje deset. Raj ima devet neba, plus Empirej, što opet čini deset. Svaki od tri dijela spjeva završava riječju zvijezda. Svaka šesta pjesma u tri dijela spjeva govori o politici, ali u sve širem smislu (na nivou Firence, pa Italije, Carstva).
Duše grješnika podijeljene su u tri grupe, kao i duše pokajnika i duše blaženih.
La Comedia Divina upravo je priča u prvom licu o putovanju kroz tri izvanzemaljska kraljevstva, koje je započelo (prema nekima) na Veliki petak 7. ili 8. travnja, po drugima 25. ožujka 1300. godine Dante tada ima trideset pet godina i gubi se u šumi, a tri mu zvijeri: lav, vučica i pantera sprječavaju izlazak. Međutim, Vergilije mu pomaže (prvi vodič- pripada antičkom svijetu) pronaći put te ga vodi kroz pakao i dio puta kroz Čistilište. Dalje ga vodi Beatrice, simbol čistoće i nevinosti i jedan dio raja Sveti Bernard.
Božanstvena komedija pisana je firentinskim narječjem koje postaje temeljem talijanskog standardnog jezika.

3 glava lika: Dante, Vergilije, Beatrice
DANTE- simbol grešnog čovjeka
VERGILIJE- simbol ljudskog razuma, nalazi se u 1. krugu
BEATRICE- simbol milosti Božje, ideala nadnaravne vrste, simbol ljepote
3= mistična brojka(ima magijsko značenje), predstavlja Sveto trojstvo
100 = savršena brojka, simbol savršenstva

Dante se na početku nađe u mračnoj šumi, što je alegorija grješnog života. Kako bi se spasio od opasnih zvijeri, odluči slijediti Vergilija (simbol razuma i Danteov uzor)
u prvom dijelu spominju se 3 zvijeri, a simboliziraju ljudske poroke:
- LAV- simbolizira oholost
- VUČICA- simbolizira lakomost
- PANTERA- simbolizira putenost (erotičnost)
Vergilije je rimski pjesnik iz antike, prati ga kroz Pakao i Čistilište, ali ne i Raj jer on nije kršten. Kroz Raj ga vodi Beatrice (idealna, bez grijeha, umrla kao djevojčica).

PAKAO



Botticcelijev prikaz pakla (1490.)

Pakao, koji je alegorija stanja grijeha i otuđenosti od Boga, možemo shvatiti kao alegoriju zemaljskoga svijeta i njegove izopačenosti ljudskih strasti, opačina i poroka
 - sastoji se od 9 krugova opisanih u obliku lijevka, kroz koje Dantea vodi pjesnički uzor Vergilije
 - grješnici su smješteni unutar lijevka po težini grijeha, od najmanje grješnih (na vrhu) do najviše grješnih (na dnu)

Pakao ima izgled lijevka s užim dijelom u sredini Zemlje. Rubovi tog lijevka imaju urezane vodoravne stepenice, koji oblikuju devet koncentričnih kružnih linija na kojima se kažnjavaju različiti grijesi. Te kružne linije su krugovi pakla, koji su sve uži prema središtu Zemlje. Njihove obale, koje su razrušene zbog zemljotresa, koji je pratio Kristovu smrt, omogućavaju silazak iz jednog kruga u drugi.
Svatko je vječno kažnjen u krugu koji odgovara najtežem grijehu koji je imao. Svaka kazna je dvojaka. Odnosno, grješnik je kažnjen duhovno (nema mogućnost vidjeti Boga) i fizički. Odnos između kazne i grijeha je strogo proporcionalan i taj odnos je utoliko veći što se dublje silazi u pakao.

Dante se na polovici života našao u šumi:


Na pola našeg životnoga puta
u mračnoj mi se šumi noga stvori
jer s ravne staze skrenuvši zaluta.

Dugo je lutao šumom, a nakon izlaska iz nje dođe do nekog brijega. Krenuo je prema vrhu, ali su mu put zapriječile tri životinje: pantera (koja predstavlja putenost, požudu), lav (koristoljublje) i vučica (lakomost).

Al' istom da ću uzbrdo, kad eno
odnekud panter brz i gibak pao,
s krznom što biješe od pjega šareno;
i nije mi se više s oka dao,
već me u hodu priječio sve jače,
pa sam se vraćat više puta stao.
Taj kao da je na me doći htio
od gladi bijesan,podigavši šiju,
reko bi:i zrak uplašen je bio,
i što izgledaše sviju
požuda sita u svojoj suhoći,
i zbog koje već mnogi suze liju

U trenutku kada se htio vratiti natrag došao je Vergilije koji ga je poveo sa sobom. Vergilije mu je objasni kako ga je poslala Beatrice, lik iz Danteovog kratkog proznog teksta ''Vita nuova'' (''Novi život''). Vergilije vodi Dantea kroz Pakao i Čistilište u Raj. Dante i Vergilije su ušli u predpakao. Dante je spazio natpis iznad vrata:

Kroz nas se ide u grad sviju muka,
kroz nas se ide gdje se vječno plače,
kroz nas se ide do propala puka.
Pravda nam tvorca višnjega potače;
božanska svemoć,mudrost što sve znade,
i prva ljubav graditi nas zače.
Što god stvorenja prije nas imade vječno je,
pa smo i mi vječna vijeka;
tko uđe nek izgubi svaku nadu.

Ušavši u predvorje pakla Dante čuje vriskove boli duša koje ne pripadaju niti raju niti paklu. To su duše ljudi koji su za života bili usmjereni samo na sebe, pa ih sada nemilosrdno gone stršljeni i ose. Kroz tu prostranu ravnicu protječe rijeka Aheront, na čijim obalama nesretne duše čekaju da ih sijedi starac Haron preveze na drugu obalu u vječnu tamu, vatru i led. Budući da je Dante bio živ, Haron ga odbija prevesti, no Vergilije stišava Haronov bijes i podsjeća ga da Dante putuje po božjoj volji. U to se zemlja zatrese, digne jak vjetar, a zastrašujući bljesak sruši i onesvijesti Dantea.

Sad stigosmo do mjesta teških jada,
ko što ti rekoh,
gdje se svijet jati,
što blagodati uma lišen strada

KRUGOVI PAKLA
U prvom se krugu - Limbu nalaze duše nekrštenih. Njihove se duše ne muče i jedina im je muka neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva; Homer, Ovidije, Vergilije...
Ne pitaš, dobri učitelj mi reče tko su ti dusi, pred tobom što stoje? Prije no pođeš znaj da njih ne peče
Nikakav grijeh; al' premalo to je da bi se spasli, i uz djela čista, jer su bez krsta, vrata vjere tvoje.

U drugom se krugu nalaze duše preljubnika, kojima vitla paklena oluja. Čuva ga Minos, a on ujedno i razvrstava teže grješnike. Ljubavnici su počinili grijeh, jer su uništili život onih ljudi koji nisu bili krivi. Kažnjeni su tako što nikada nemaju mira i cijelo vrijeme im puše oluja. Dante susreće: Minosa, Kleopatru, Parisa, Didonu, Ahila, Tristana, Semiramidu... Po Danteovom shvaćanju Minos (čuveni kralj s otoka Krete) je sudac na ulazu. On je pola neman, pola čovjek. Pred njega dolaze grješne duše i ispovijedaju svoje grijehe, te čuvši osudu kreću dalje u pakao, za onoliko krugova koliko se njegov rep ovije oko tijela.

Tu Minos strašan,
zubima režeć stoji na pragu ondje
grijehe ispitiva,
sudi i šalje,
repom pravdu kroji.


Minos nerado pušta Dantea u drugi krug pakla, gdje se nalaze duše preljubnika, a sada njihove duše raznosi vihor koji nikad ne prestaje. Razgovara s Franceskom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne, koje je ubio Paolov brat zatekavši ih u preljubu.

Pakleni vihor,
što bez stanke huji,
tu nosi duše u zamahu punu;
muči ih, bije,
vrteć ih u struji.

U trećem se krugu muče duše proždrljivaca i pijanaca. Njihove su muke što su polijegani u blatu, po njima šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski čuvar Hada, raščetvoruje.


U četvrtom su krugu duše rasipnika i škrtaca. Oni guraju kamenje, a čuva ih vuk Pluton (nekada bog bogatstva, a sada paklena neman).

Peti je krug krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a lijeni se dave pri dnu rijeke Stiks. Čuva ih Flegija

Šesti je krug krug krivovjeraca i onih koji nisu vjerovali u besmrtnost duše. Oni su zakopani u otvorenim gorućim grobovima grada Disa. Tu Dante priča s Farinatom i Cavalcantijem. Proriču Danteu da će biti prognan iz rodnog grada.

Sedmi je krug krug nasilnika, a podijeljen je na tri pojasa.
- U prvom se pojasu nalaze nasilnici protiv bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih, dok su uronjeni u Flegaton, rijeku od vruće krvi, gađaju strelicama.
- U drugom se pojasu nalaze samoubojice, koji su pretvoreni u otrovno granje, a kljucaju ih harpije (ptice sa ženskim licima) i gladne kuje.
- U trećem se krugu na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga i prirodnih zakona, a zasipa ih ognjena kiša. Bogohulnici leže na leđima, lihvari sjede pognuti, a sodomiti trče okolo. Čuvar je toga kruga Minotaur.

Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova. Dante i Vergilije u taj krug stižu zahvaljujući Gerionu, zmaju oštrog repa i ljudskog lica koji je simbol prevare i čuvar toga kruga u kojem se nalaze varalice.

- u prvom su rovu svodnici i zavodnici žena (njih bičuju đavoli)
- u trećem su rovu simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene časti, naglavce zabodeni u šuplju stijenu dok im gore tabani. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III.
- u četvrtom se rovu nalaze vračevi i lažni proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute naopako
- u petom su rovu podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a cuvaju ih vrazi.
- u šestom su rovu licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim olovnim kabanicama.
- u sedmom su rovu varalice društva i Crkve koji trče ruku svezanih straga progonjeni od otrovnih zmija; zmije ih grizu, a oni se pretvaraju u pepeo iz kojeg se, poput feniksa, ponovno rađaju.
- u osmom su rovu lažni savjetnici, a među njima Dante sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje.
- u devetom su rovu sijači nesloge, koje vrag ranjava mačem, a u desetom su rovu krivotvoritelji, kažnjeni strašnim bolestima.
- u desetom krivotvoritelji (alhemičari, imitatori...). Svaki od njih je kažnjen drugačije.

Ulaz u deveti krug (duboki zdenac) čuvaju lancima svezana trojica giganata: Nimrod, Efijalt i Antej. Taj je krug podijeljen na četiri zone:
- Kain - zona izdajica rođaka,
- Antenori - zona izdajica domovine ili stranke,
- Tolomeja - zona izdajica gostiju,
- Guidecca - zona izdajica svojih dobročinitelja.
- u središtu Kocita, ujedno i središtu Zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. Ima tri lica: crveno, crno i žućkasto. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije, trojica najpoznatijih izdajnika.

Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola, gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda.
U Čistilištu se duše čiste od sedam grijehova. Raspoređene su u sedam različitih krugova. Nakon čišćenja lete prema nebu. Na vratima raja stoje Anđeli (simboli ispovjednika) te drže moć (simbol pravde).
U Raju se Dante oprašta od Vergilija te se, očišćen od grijeha, nalazi na cvjetnoj livadi. Tada se pojavljuje Beatrice (simbol milosti i Božje ljubavi). Na kraju Dante moli Djevicu Mariju za čiste osjećaje i za zaštitu od magičnih zemaljskih grijeha.

Renesansno u djelu
- pjesnik je porok i sudac svoga doba, oštro polemizira protiv Crkve i poremećenim redom stvari u suvremenom povijesnom trenutku. Ističe dostojanstvo čovjeka, važnost njegova djelovanja i nužnosti i vrijednosti znanosti, te traženje istine. S mnogo razumijevanja prikazuje slabost ljudske prirode
- narodni jezik(talijanski), kritičnost

Srednjovjekovni elementi
- srednjovjekovna simbolika u koncepciji i kompoziciji djela
- uloga mističnog broja 3
- forma alegorijske vizije
- razvrstavanje grešnika u skladu s religioznim poimanjem grijeha

Božanstvena komedija, sigurno je jedno od najvećih djela svjetske književnosti čija vrijednost upravo glede svoje alegoričnosti i teme nikada ne prolazi. Ona nema vrijeme ni generaciju. Pisana je za svakoga i zauvijek. Njezina vrijednost je univerzalnost. Dante je na jedan izuzetan način uspio utjelotvoriti ideal vjere, morala, znanosti i politike.

Dante polazi od teze kako je domovina duše nebo, odakle ona silazi u nas. Duša po dolasku na zemlju ima dvije osobine: razum i težnju. Duša teži dobru, ali ne zna ga razlikovati. Iz neznanja se rađa zlo, a ono se po Danteu nalazi u materiji odnosno čulnom uživanju. Dobro se nalazi u duhu, najviše dobro je Bog, a njemu teži svaka duša. Zahvaljujući svom umjetničkom geniju, Dante je u jednu cjelinu uspio povezati čitavu galeriju likova, nositelja različitih osjećanja, žudnji i duševnih stanja. Najupečatljiviji dio Božanstvene komedije je Pakao.

[ina]

Citati Dante na italijanskom ima neku posebnu car....
To me ipak nece zaustaviti i preskociti gore navedeno...

[Heidi]

Pa da, pisac je uvijek upecatljiviji na maternjem jeziku, prirodno. Tako Hesse na mene djeluje najbolje na njemackom, a Mesa na bosanskom.

[Heidi]

Kasniji hriscani nisu mogli biti potomci onih koje su u cirkusu rastrzale Neronove divlje zveri, nego onih iz mase gledalaca-navijaca.

Stanislaw Jerzy Lec

[Heidi]

Nemas karaktera! Jel' da ti je zao?
A kad bi ga im'o, posto bi ga dao? (J.J. Zmaj)

[toxic]

"Ne samo za dve, tri stotine godina, nego i za milion godina, zivot ce ostati kakav je i bio; on se ne menja, ostaje stalan, drzeci se svojih vlastitih zakona, do kojih nama nije stalo, ili bar, kojih vi nikada necete spoznati. Ptice selice, zdralovi na primer, lete i lete, i ma kakve misli lutale, po njihovim glavama, visoke ili sitne, oni ce svedjer leteti, a nece znati zasto i kako. Oni lete i letet ce, ma kakvi se filozofi pojavili medju nama; i neka filozofiraju kako ih je volja, samo neka lete..."

Tri sestre

[Mala_Mu]

U pravu si, mislim da sam fizički sasvim dobro – s mukom je izgovorila . - Ali, duša me boli. Ja vjerujem da je duševni bol teži i da se lošije podnosi od fizičkog. Kad osjećaš fizički bol popiješ blaži ili jači analgetik i bol umine. Ovako?
Ko može proniknuti u dušu, koji lijek može do nje doprijeti?
Nura Bazdulj Hubijar

[Mala_Mu]

"Ti si meni, babo, uvijek govorio priče u kojima dobro pobjeđuje zlo, ljubav pobjeđuje mržnju, milosrđe grubost, pamet ludilo. Krivo si me učio, babo. Da si me učio drugačije, možda bih ogrubjela, možda bih sve lakše podnosila. Morao si mi kazati da je život period tmurnog, sivog vremena s iznenadnim, ali kratkim sunčanim trenucima. Ja ću tako učiti svoju djecu. Ako pak njima sunčani intervali budu trajali duže, neće biti na gubitku. Takođe ću ih učiti da se ni za kog i ni za šta ne vezuju suviše čvrsto, na kraju će uvijek biti gubitnici, niti da drugima dopuste da im bude sve."

NBH

[uvijek_kontra]

Ich weiß nicht, was soll es bedeuten,
Daß ich so traurig bin,
Ein Märchen aus uralten Zeiten,
Das kommt mir nicht aus dem Sinn.
Die Luft ist kühl und es dunkelt,
Und ruhig fließt der Rhein;
Der Gipfel des Berges funkelt,
Im Abendsonnenschein.

Heinrich Heine

[ina]

Pa da, pisac je uvijek upecatljiviji na maternjem jeziku, prirodno. Tako Hesse na mene djeluje najbolje na njemackom, a Mesa na bosanskom.

Upravo to...

[Mala_Mu]