Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[Nora Ibsenova]

(Torvald Helmer: "Ti si prije svega supruga i majka".)
Nora: "U to više ne vjerujem. Ja mislim da sam prije svega čovjek, upravo tako kao i ti - ili, još bolje, pokušat ću to postati."

[Nora Ibsenova]

Ja nisam tvoga kova
Tebi se samo čini.
Nisam iz tvojih snova
Breza na mesečini.

Ti želiš da se vratim
U tvoju ljubav setnu,
Da tvoju dušu shvatim,
I da me čuvaš sretnu.

Ne treba meni nežnost,
Ni tvojih reči svila.
Zar mogu da se vratim
Gde nikad nisam bila?

[dadojović]

Ja nisam tvoga kova
Tebi se samo čini.
Nisam iz tvojih snova
Breza na mesečini.

Ti želiš da se vratim
U tvoju ljubav setnu,
Da tvoju dušu shvatim,
I da me čuvaš sretnu.

Ne treba meni nežnost,
Ni tvojih reči svila.
Zar mogu da se vratim
Gde nikad nisam bila?

Duško Trifunović

[jelena...]

Možda je oftopik na Mendela efektu pa neka ovog citata ovdje...

Kreativno sjećanje je sloboda, sloboda i od opsjednutosti žalosnim događajima kojih se sjećamo: „Odbaci od sebe svoju bol i bit ćeš slobodan“, kaže Rebekka u Ibsenovom Rosmersholmu. Pamćenje gleda naprijed; sa sobom nosi prošlost, ali zato da bi je sačuvalo od zaborava, kao što se skupljaju zaostali mrtvi i ranjeni da bi ih odnijeli u onu domovinu, onu rodnu kuću za koju svako, kako kaže Bloch, u svojoj nostalgiji vjeruje da je vidi u djetinjstvu, a koja se zapravo nahodi u budućnosti, na kraju putovanja.

Claudio Magris

[greeneyes]

AKO MI JAVE

Dirne me misao , onako u prolazu ,
i probudi u meni krda divljih konja ,
pa krene stampedo ludih žudnji
i zapraše svuda mirisi ljubavi poput košene trave ,
prežem diližanse starog vesterna
i tovarim ljubavna pisma palih vojnika
koja nikada nisu stigla do cilja .
Kažu mi da putujem stepama mnogih samoća
koje nude konačište umornom tragaču
u postelji vrele ,
već odavno netaknute kože
i otvoram stidljive kaktuse
za jednu običnu žeđ .
Zaklonjen štitom slavnih mušketira
sa mačem u ruci
potražiću jednu Barbaru
iz ulice Sijama
i spreman sam da osvetim Puškina
na sred Crvenog trga
u dvoboju sa svakim
ko kaže
da postoji veće blago
od ljubavi i slobode ,
a to što sam svojom voljom doživio brodolom u duši jedne žene ,
postavši
Robinson Kruso
na pustom ostrvu tog nježnog srca ,
ne mjenja srž ni jedne moje pjesme ,
jer svaka ima krila
kojima može da poleti
sa površine mora
i ponese mene ,
ako samo jave
da mi mašu baš te dvije ruke. .

[jelena...]

AKO MI JAVE

A autor?

[greeneyes]

AKO MI JAVE

A autor?

Dusan Zarkov, anonimus mescini naletio na njegovu stranicu na fb-u "samo poezija D" pa eto, mozda se i tebi jos stogod svidi

[jelena...]

A autor?

Dusan Zarkov, anonimus mescini naletio na njegovu stranicu na fb-u "samo poezija D" pa eto, mozda se i tebi jos stogod svidi

Za mene jeste, definitivno.

Što ne umanjuje vrijednost dobre poezije.

Hvaalaa.

[jelena...]

RASKOVNIK*

* 'To je nekakva (može biti izmišljena) trava
za koju se misli da se od nje (kad se njome dohvati)
svaka brava i svaki drugi zaklop otvori sam od sebe.'
V. K.


Otvori kam u kom iskra malaksava,
Da lepši od praznika običan dan bude.
Iznesi blago iz lažnih ostava,
Iz izmišljenog pakla lekovit jed rude.
Pokloni svoju biljnu mudrost danu.
Otvori put u reči, u riznicu golje.
Oko zahodi za suncem, ne srce. Osvanu
Varka, rekavši: hajdemo u polje!
Biljni sezame otvori obzorje
Za sve koji su se rodili prerano;
Nek uđu u tuđe srce ako su otvorili svoje,
Otvori semenku u kojoj nežno čami
Zaboravljeno proleće. Otvori
Kamen što prećuta zvezde svojoj tami.
Otvori put ptici, čoveku i zori.

[ina]

U tumačenju zakona nema kraja; komentari stvaraju komentare, a objašnjenja stvaraju nove materijale za objašnjenja [...] Kako je drugačije slučaj da kada prinčevi, govoreći ili pišući svojim slugama, u svojim uobičajenim naredbama, bivaju lako razumljeni; a govoreći svom narodu, u svojim zakonima, nisu? I, kao što sam primijetio prije, zar se ne događa često da čovjek obične sposobnosti veoma dobro razumije tekst ili zakon kojeg on čita, sve dok se ne posavjetuje sa tumačem, ili dok ne ode do vijeća; koji nakon što su potrošili vrijeme na njihovo objašnjavanje, učinili su da riječi ne znače ništa, ili šta god im je drago." (Knjiga III, poglavlje X, odjeljci 9, 12)
Ogled o ljudskom razumu
John Locke

[ina]

Sve ideje potiču od senzacije (sensation) ili od refleksije (razmišljanja, reflection). – Zamislimo onda da je duh, kako kažemo, prazan beli papir bez ikakvih znakova na sebi, bez ikakvih ideja; kako on to do njih dolazi? Odakle mu ta velika zaliha koju je vredna i neobuzdana ljudska mašta naslikala na njoj u gotovo beskrajnoj raznolikosti? Odakle mu sva građa razuma i saznanja? Na to odgovaram jednom rečju: iz iskustva; na njemu se temelji sve naše saznanje i iz njega ona konačno proizilazi. Naša posmatranja, primenjena bilo na spoljne čulne predmete, bilo na unutrašnje radnje našeg duha, koje smo samo opazili i o kojima razmišljamo jest ono što našem razumu daje svu građu za mišljenje. To dvoje jesu izvori saznanja, iz kojih potiču sve ideje koje imamo ili koje od prirode možemo imati.
John Locke

[ina]

.. Njegova traganja za istinom nalik su sokolarstvu i lovu, u kojima sama potraga predstavlja velik dio tog zadovoljstva. Svaki korak koji um načini u svojem napredovanju prema spoznaji dovodi do nekog otkrića, koje nije samo novo, nego i najbolje, barem za neko vrijeme.. Jer razum, poput oka, motreći predmete samo svojim vlastitim vidom, ne može ne biti zadovoljan onim što otkrije, manje žaleći za onim što mu je promaklo, budući mu je nepoznato. Stoga onaj koji se izdignuo iznad prosjačke zdjelice, pa ga ne zadovoljava životarenje na ostacima isprošenih mnijenja, potičući svoje vlastito mišljenje na djelovanje, kako bi pronašao i slijedio istinu, neće (na što god se namjerio) propustiti lovčev užitak. Svaki trenutak njegove potrage nagraditi će njegov trud nekom ugodom, a on će imati razloga pomišljati kako njegovo vrijeme nije bilo uzalud potrošeno, čak i kada se ne može osobito pohvaliti bilo kakvim velikim postignućem.
John Locke

[jelena...]

''Ona je u isto vreme koren i cvet svih ostalih sistema mišljenja; ona je ono iz čega sve proističe, i ono što ukrašava sve, i ono što, ako usahne, ne daje ploda ni semena, i jalovom svetu uskraćuje hranu i niz izdanaka drveta života.''

Šeli, ''Odbrana poezije''

[carobnjak N]

Sve sto nas okruzuje postaje dio nas, uliva se u nasa osjecanja od krvi , mesa i zivota, i poput mreze velikog Pauka, njezno nas vezuje za ono sto je blizu, uljuljkujuci nas u meku postelju spore smrti, gdje se ljuljuskamo na vjetru.
Sve smo mi i mi smo sve; ali cemu to sluzi, kad je sve nista ?
Zrak sunca, oblak cija nas sjenka upozorava na njegov prolazak, iznenadni dasak vjetra, tisina koja za njim zavlada, jedno ili drugo lice, neodredjeni glasovi, slucajni smijeh djevojaka, a zatim noc iz koje bez ikakvog smisla izranjaju izlomljeni hijeroglifi zvijezda.
( Fernando Pesoa 20.06.1931 god.)

[ina]

Čovjek je u svojoj suštini podijeljen između svoje racionalne strane, razuma, i emocionalne strane. Hajtova metafora za ovaj odnos su: jahač i slon. Ukoliko želi ovladati slonom, jahač ga mora trenirati i usmjeravati jer inače slon često podivlja i rezultat bude razaranje. To nikako ne znači da su emocije manje bitne, samo pokazuje koliko razornu moć one mogu imati ukoliko nisu kontrolisane. Da bi čovjek harmonično živio neophodno je da pronađe način da izbalansira potrebe slona i jahača.

Ukoliko je ostvarena ova ravnoteža imamo preduslove da u potpunosti ostvarimo svoju sreću što najvećim dijelom zavisi od naših stavova i pogleda na svijet. Veliki dio našeg odnosa prema životu zavisi od našeg genetskog materijala, ali se dio nas može uvijek poboljšavati kako bismo živjeli ispunjenije živote. Iz ovoga slijedi da naša sreća ‘S’ ne zavisi u potpunosti od naših biološki datih predispozicija ‘B’, odnosno ‘S’ je kompleksnije od izolovanog ‘B’. Ukoliko se prisjetimo nekih istočnjačkih učenja koja kažu da možemo istrenirati svoj um dobrovoljnim radom ‘D’. Kao što je biološka predispozicija nedovoljna, tako je i ovakvo učenje redukcionističko jer u krajnjoj liniji mnogo toga zavisi od okruženja u kojem smo stasali ‘O’. Iz toga Hajt izvodi zaključak da je magična formula za sreću: S = B + D + O.

Ukoliko formulu prevedemo u tekst dobijamo zanimljivu definiciju по којој je u prirodi sreće da zahtijeva adekvatno spajanje internih potreba čovjeka i vanjskih mogućnosti i kao takva može rasti na liniji između unutrašnjeg ja i okruženja.

Hajt posebnu pažnju pridaje značaju nedaća kroz koje kao pojedinci prolazimo u životu. Po njemu, nedaće pomažu ljudima da prepoznaju svoje lične snage i prodube društvene odnose. Nedaće mogu mobilizovativažne psihološke i društvene resurse što ima pozitivan odnos prema sreći, definisanju prioriteta u životu što kao posljedicu ima stvaranje ravnoteže između želja i mogućnosti.

Pitanja o svrsi ili smislu života, koja posmatra ljude sa strane, kao objekte, te svrsi u životu koji na život gleda iz unutrašnje perspektive, odnosno pozicije subjekta za Hajta su veoma jednostavna- njega interesuje samo subjektivni odnos prema životu, dok prvo stanovište potpuno ignoriše. On smatra da su ključni elementi za svrsishodan, ispunjen i srećan život faktori koji nam dolaze iz okoline – ljubav i rad. Hajt takođe smatra da nam o životnoj svrsi i sreći mogu ukazati naučnici i teolozi jer se ovi fenomeni mogu izolovano i empirijski posmatrati, te iz toga izvlačiti univerzalne zaključke potrebne za naše živote.
Ovo je samo donekle tačno jer svaki čovjek pojedinačno mora pronaći i osmisliti svrhu svog života kroz sagledavanje svojih temeljnih životnih vrijednosti. Svako od nas ponaosob može i mora donositi odluke o svrsi sopstvenog života.

Johnatan Haidt

[Digla_da_kreci]

Što te sputava, srce moje, da ne progovoriš iz dubina
Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći?

Dragutin Tadijanović, "Večer nad gradom"

[Trafalgar Law]

Zaljubiti se ne znači voljeti. Čovjek se može zaljubiti i mrzeći - Dostojevski.

[Trafalgar Law]

Iz meni jako bitne knjige, toliko sam je i volio i prezirao da sam je dao drugu na poklon, prosto, bojao sam je se mnogo, ko se još boji određene knjige, ili njenih dijelova? Iako me vuče neutoljiva žeđ da je opet nabavim...I iznova pročitam "Zapisi iz podzemlja"....

Ako ostаnemo sаmi sа sobom, bez knjigа. Mi ćemo se odmаh zаplesti, izgubiti — nećemo znаti kome dа se pridružimo, čegа dа se pridržаvаmo, štа dа volimo, а štа dа mrzimo, štа dа poštujemo i štа dа preziremo. Nаmа je čаk teško i dа budemo ljudi, prаvi ljudi od krvi i mesа. Stidimo se, smаtrаmo to zа srаmotu i upinjemo se dа budemo neki nereаlni „svečovek”. Mi smo mrtvorođenčаd, odаvno se već i ne rаđаmo od živih očevа, i to nаm se sve više i više sviđа. Prilаgođаvаmo se ukusu. Uskoro ćemo izmisliti dа se rаđаmo nekаko od ideje. Ali dostа — neću više dа pišem „iz podzemljа”.

[ina]

Dobivenom prazninom, mrak će ti biti jedina
svjetlost. Koja ti nutrinu ublažiti neće nikad.
Jer poznato je da su ljudi obasjani najviše sobom, pa su opkoljeni nestanjem da realno vide, dok ljube u desni obraz, a u lijevi pljuju. A u jednim ustima dvoje spojili.
I oči im najveći saveznik.

[Digla_da_kreci]

Ako umre pjesnik
Na vječnoj straži ostane svaki san
Koji je skupo platio da bi napisao pjesmu

Ako umrem ja ili se kao sad, budem mrtva pravila
Nećeš ni da osjetiš
Samo ćeš tiho žaliti
U nekom drugom gradu, u nekoj drugoj ulici pokislih brestova
Što ne možeš da se sjetiš
Nekog s naličja vremena
I kako te je živog
Jedna suza, k'o Jordan udavila
I zaboravila

https://6yka.com/blogovi/ako-umre-pjesnik