Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[Shadow]

Pletem svoje gnezdo iznad vaše glave,
Toplije od gnezda u orla i laste;
Vetar otme granu ili vlakno trave,
A, ko cvet džinovski, ono ipak raste.

Sve mu mirne zvezde svetle kad se smrkne,
I puno je sunca, kao čaša vina;
Zmija na po puta zastane da crkne,
Držeć mrtvi pogled put naših visina.
U gnezdu će biti sve ćutanje šuma,

I sve pesme reka u jutru kad sviću,
I sav strasni miris s rascvetanih huma -
Dokle zlatno perje raste mome tiću.
Pletem svoje gnezdo visoko nad vama,

A još niko ne zna mesto toga gnezda -
Ono ide kao što nad obalama
Putuje u nebu izgubljena zvezda.
I po mirnom putu od mene do Boga,
Ide čudno gnezdo, kao bajka gola;
A svi zvuci otud što dopru do koga,
To je glas još nikad nečuvenog bola.

Jovan Dučić

[greeneyes]

"Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja, ni čistog života."

[dadojović]

"Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja, ni čistog života."

Meša Selimović

[Masamune]

"Ne prodaje se nadahnuće, ali se rukopis može prodati."

Aleksandar Sergejevič Puškin

[Skin]

fin je taj quote, lijepo se ogradio da mu dusa nije na prodaju.
zauvijek interesantna tema vrijednosti umjetnickog djela

[Skin]

[dadojović]

Gertrude Stein, američka "izgubljena generacija", čiji je najpoznatiji pripadnik bio Ernest Hemingway.

[Masamune]

Uh Gertrude Stein... koji je to bio gigant od žene

[Skin]

a rose is a rose is a rose.

[Shadow]

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?

A.B. Šimić

[dadojović]

"O, kakva sretna sudbina: sjediti u tihoj sobi naslijeđene kuće, okružen samim tihim, domaćim stvarima, osluškivati, napolju, u svjetlozelenim vrtovima, prve sjenice, a u daljini seoski sat!"

Rainer Maria Rilke: Zapisci Maltea Lauridsa Brigge

[Shadow]

[dadojović]

"Kad mi se s jutrom vratio razum - kad mi je san razbio isparenja noćnog razvrata - očutjeh kako me obuzima napola užas, a napola kajanje zbog zločina koji sam počinio; ali bješe to u najboljem slučaju tek slabašno i neodređeno čuvstvo, duša pri tom nije bila ganuta. Ponovno se odah neumjerenost te ubrzo utopih u vinu svekoliko sjećanje na taj čin."

Edgar Allan Poe: Crni mačak

[Shadow]

Ponekad se sam sa sobom igram stare igre hoću-neću!
Pa kažem:
Neću da moram!
Neću, ako mi naredjuju, neću, za inat!
Hoću, ako me lepo zamolite.
Hoću da me ostavite na miru!
Neću da mi govore kako danas sjajno izgledam! Kad sam,zaista, izgledao dobro, niko mi to nije govorio, jer se podrazumevalo samo po sebi.
Neću da mu se javim prvi, pa makar crko!
Hoću da budem mudar i da se ne zalećem, ali ne mogu; to je jače od mene.
Mada na madjarskom Kapor znači – začin, neću da budem u svakoj čorbi mirodjija.
Neću da se mešam.
Hoću da i drugi znaju šta hoće.
Mnogo toga hoću, a znam da ne mogu…

Momo Kapor

[Shadow]

[Shadow]

Vi ste svakako bili zaljubljeni,zar ne? I to vise puta,jesam li u pravu?
Ali jos uvek ne znate sta je to ljubav.Ne znate,tvrdim vam!
Desilo vam se da placete celu noc?I da lose spavate ceo mesec?
Mozda ste pisali pesme i pomalo se igrali idejom o samoubistvu?
Naravno,znam kako je to.
Ali to nije ljubav,ljubav je nesto drugo..."
H.H.

[ina]

Istina je relativna...
Ekstremna opterecenja mogu promijeniti covjeka. Imamo psihijatrijske vjestake koji pokusavaju povuci
granicnu crtu izmedju bolesnika i kriminalaca i oni toliko dugo savijaju istinu sve dok ju ne prilagode
svome svijetu teoretskih modela. Imamo pravni sustav od kojega u najboljem slucaju mozemo ocekivati
da ce ovaj ili onaj subverzivni element ukloniti s ulica i imamo novinare koji vole da ih se shvaca kao idealiste
jer se izdizu izvjestavajuci kako drugi krse pravila igre a sve za ljubav pravde.

Ali istina?
Istina je ipak da nitko ne zivi od istine i zbog toga istina nikoga ne zanima. Istina koju sami stvorimo
puki je zbroj svega sto ljudima sluza za njihovu vlastitu dobrobit i jos ovisi i o tome na kakvom su polozaju.

Ovo je odlično. Čije je?

[Zanki]

Istina je relativna...
Ekstremna opterecenja mogu promijeniti covjeka. Imamo psihijatrijske vjestake koji pokusavaju povuci
granicnu crtu izmedju bolesnika i kriminalaca i oni toliko dugo savijaju istinu sve dok ju ne prilagode
svome svijetu teoretskih modela. Imamo pravni sustav od kojega u najboljem slucaju mozemo ocekivati
da ce ovaj ili onaj subverzivni element ukloniti s ulica i imamo novinare koji vole da ih se shvaca kao idealiste
jer se izdizu izvjestavajuci kako drugi krse pravila igre a sve za ljubav pravde.

Ali istina?
Istina je ipak da nitko ne zivi od istine i zbog toga istina nikoga ne zanima. Istina koju sami stvorimo
puki je zbroj svega sto ljudima sluza za njihovu vlastitu dobrobit i jos ovisi i o tome na kakvom su polozaju.

Ovo je odlično. Čije je?

uh to sam prepisala iz mojih biljeski, neman ti bas pri ruci, al buden nasla, ako nema online, onda je iz nekog pisanog intervjua ili mozebiti neka moja mistifikacija vec postojeceg teksta

[Hurija]

Ljubavna


Bila je jednom, nekad davno, ona…
Djevojka sjetnih očiju i tužnog osmijeha…
Izgubljena u nekom, za nju nepoznatom svijetu, tražila je svoje mjesto pod suncem, tražila je ljubav koja će je grijati, koja će joj pomoći da sve okrutnosti ovog svijeta zaboravi. Nekog s kim će moći podijeliti ono što krije u sebi. Nekoga kome će moći svoju ljubav pokloniti. Nekoga kome će moći vjerovati, ko će je nasmijati i razumijeti te trenutke kad su joj oči bile zamišljene i tužne, a ona negdje daleko u mislima otsutna od njega..

Prolazile su godine, a ona je i dalje bila sama. Odustala je tražiti tu ljubav za koju je željela dati sve i željela da vijecno traje. Sebi je govorila da tako nešto jednostavno ne postoji… i onda, jednog dana, u njen život je neočekivano ušao on. Osoba koja je bila tako drugačija od toga što je ona zamišljala i željela.
Isto kako je neočekivano ušao u njen život, tako je u neopisivo kratkom vremenu uspio da je izvuče iz njezina izgubljena svijeta, da je zid koji je ogradila oko sebe srušio kao kulu od karata. Osvojio je njeno srce i uspio joj vratiti osmijeh na lice… osmijeh koji joj i onda kad njega nije bilo kraj nje nije silazio s lica. Nije mogla vjerovati da se to njoj događa, da ona može bit tako sretna, tako ludo voljena…

Prolazilo je vrijeme, a njih dvoje su iz dana u dan bili sretniji. Ni njegova a ni njena okolina to nije shvatala. Mnogi su samo odmahivali glavom i govorili kako to nije ok, kako prave grešku zbog koje će se na kraju oboje kajati. Jednostavno, nisu jedno za drugo. No, ona nije htjela čuti ništa. Borila se protiv tih predrasuda, nije željela da joj niko kvari tu sreću koju je nakon tolikih godina napokon našla.
Bila je uvjerena da će to trajati do kraaja života.
Kako su se luckasto ponašali! Kako su se znali smijati bezveznim stvarima, nečemu što nitko drugi nije razumio. Satima razgovarati a da ne postanu umorni od “filozofiranja”. I opet, tu i tamo se ubaci poneko stidljivo “voliš li me?” i odgovor: “pa znaš…”
“Ne, ne znam, reci”.

[Shadow]

"Imala je ukus crno-belih filmova, malog ateljea u Berlinu,
starih knjiga, ljubičaste boje i slomljenih ljubavi!"


Umberto Eco