Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Heidi » 10 Feb 2017, 09:02

Najteže je, nastavi on, što se svaka ljubav uvek ružno svršava, utoliko ružnije ukoliko je bila božanskija, krilatija u svome početku. Nema sna, ma kako idealan bio, koji se ne završi proždrljivim drekavčićem na dojci; nema utočišta, kućice nema tako divne i tako snevane koju pijuk ne poruši. Nego, to je još razaranje materijalno; no postoji još jedno nemilosrdnije i potajnije koje se obara na stvari nevidljive: Zamislite kako se u trenutku kad se oslanjate na biće koje ste odabrali, i kad mu govorite : "Uzletimo zajedno i potražimo dno neba!" - neki se glas neumoljiv i turoban nadnosi nad vaše uho da bi vam rekao da su naše strasti lažljivice, da nam se u kratkovidosti našoj pričinjavaju lepa lica a u našem neznanju krasne duše, i da nužno dolazi dan u koji idol, pred bistrijim pogledom, postaje tek samo predmet, ne mržnje, nego prezira i čuđenja! :rug

Fanfarlo, Charles-Pierre Baudelaire
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Nice try
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 29635
Joined: 09 Dec 2016, 08:03
Been thanked: 15 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Nice try » 10 Feb 2017, 12:46

Hladnoća nam je štipala obraze,sjedili smo natrpani jedno do drugog na mjestu odakle smo imali najbolji pogled na ulaz u haustor.Svake minute ljudi su ulazili,većinom stariji,u tamnim odijelima i kapama francuzicama.
Smijuljimo se svemu i svakome,jedan ulazi unoseći biciklo,drugi sa nekim starim raspalim kišobranom,svaka slika pred nama dovoljan je razlog za naš smijeh.
Dženaza je našem pradjedu.
Početak februara,snijeg,hej,snijeg.
Pada,pada,ali kao da milimetar iznad zemlje nevidljiva mreža topi pahulje,nijedna ne dotakne zemlju.
Hladno je,u sveopštoj frci u kući niko nam nije obukao ni jaknice,drhturimo vani,na terasi na gornjem spratu.
Tu smo izbačeni jer smo se smijali dole u kući na majkino razvrstavanje muškaraca i žena u dvije sobe.
To nam je bilo urnebesno smiješno.
Sada vani pratimo dolazak prijatelja i poznanika.Toliko ljudi,već se pitamo gdje li su svi stali na donjem spratu.
Nemoguće.
Snijeg u vazduhu nam stalno izaziva osmijeh,dječiji,nama nije važna ni žalost tog trenutka,niti sve to razumijemo,važno je da pada snijeg.
Samo da još hoće ostati na zemlji,da se "primi".
Kada se sve donekle smirilo i nas pustiše u kuću.
Ulazak u poluprazne sobe dozva me iz moje zimske čarolije.
Nema više ljudi,a svojim odlaskom kao da su neki dio odnijeli.
Nešto nedostaje,još je neko otišao.
Sjećam se tog dana,skoro svake minute i sata,čak i detalja.Lica,riječi,mirisa hladne zime,snijega koji nam je budio lažnu nadu da ćemo moći napraviti bar jednu grudvu.
Sve je tako jako urezano u mom sjećanju.
Samo jedan lik nedostaje,čovjeka koji me neizmjerno volio,a koji je otišao taj dan.
Jesam li smijehom prikrila dječiju tugu,jesam li očekivala da snijeg napada na sviježu humku,jesam li sve prije tog dana potisnula u svom umu?
Ne znam,ali grčevito čuvam u sjećanju barem taj dan.
"Nećemo ništa razumeti od hoda sveta ako budemo zamišljali da ljudi uvek postupaju pravedno..."

Balada o Bohoreti

User avatar
Mala_Mu
atomica
atomica
Posts: 63332
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Has thanked: 551 times
Been thanked: 1385 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mala_Mu » 13 Feb 2017, 01:55

Image

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18087
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3711 times
Been thanked: 3615 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by srculence7 » 14 Feb 2017, 02:07

Kada sam zaista počeo da volim sebe, shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine.
Danas znam da se to zove BITI VERODOSTOJAN.

Kada sam zaista počeo da volim sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam da nateram nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to.
Danas, ja to zovem POŠTOVANJE.

Kada sam zaista počeo da volim sebe, prestao sam da žudim za nekim drugačijim životom i mogao sam da vidim da je sve što me je okruživalo ustvari bilo poziv da rastem i da se razvijam.
Danas, ja to zovem ZRELOST.

Kada sam zaista počeo da volim sebe, oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu a dalje od mene samoga.
U početku sam to zvao "zdravi egoizam", ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.

Kada sam zaista počeo da volim sebe, prestao sam da želim da sam uvek u pravu. Tako sam manje grešio.
Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST.

Kada sam zaista počeo da volim sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost.
Sada živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE dešava. Tako živim svakog dana i zovem to ISPUNJENJE.

Čarli Čaplin
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
ina
Mjesečarka
Mjesečarka
Posts: 25660
Joined: 20 Feb 2015, 22:36
Location: izmedju neba i mora
Has thanked: 3109 times
Been thanked: 4104 times
Contact:
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by ina » 16 Feb 2017, 14:44

srculence7 wrote:Kada sam zaista počeo da volim sebe, shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine.
Danas znam da se to zove BITI VERODOSTOJAN.

Kada sam zaista počeo da volim sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam da nateram nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to.
Danas, ja to zovem POŠTOVANJE.

Kada sam zaista počeo da volim sebe, prestao sam da žudim za nekim drugačijim životom i mogao sam da vidim da je sve što me je okruživalo ustvari bilo poziv da rastem i da se razvijam.
Danas, ja to zovem ZRELOST.

Kada sam zaista počeo da volim sebe, oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu a dalje od mene samoga.
U početku sam to zvao "zdravi egoizam", ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.

Kada sam zaista počeo da volim sebe, prestao sam da želim da sam uvek u pravu. Tako sam manje grešio.
Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST.

Kada sam zaista počeo da volim sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost.
Sada živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE dešava. Tako živim svakog dana i zovem to ISPUNJENJE.

Čarli Čaplin
Ovo je odlicno.... :ok
Svijest ima sidrište.

User avatar
Mika
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1613
Joined: 22 Mar 2015, 22:02
Location: Xavier's school for gifted youngsters
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mika » 16 Feb 2017, 15:59

Fijesta - Zak Prever

I čaše su bile prazne,
i flaša razbijena,
i krevet raspremljen,
i vrata zatvorena,
i sve staklene zvezde
sreće i lepote
treptale su u prašini
nepočišćene sobe..

I bio sam mrtav pijan,
i lud od radosti,
i ti živa pijana,
gola u mom zagrljaju.
Cuvajte se malih zena, to da valja naraslo bi.

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mutevelija » 16 Feb 2017, 23:11

Mudar čovek u oluji Bogu se moli, ne za izbavljenje iz opasnosti već za
izbavljenje od straha. Oluja iznutra je ta koja ga ugrožava, a ne oluja izvana.

Čovek s novom idejom je ludak sve dok ta ideja ne uspe.

Kada se kaže da se s nečim slažemo, u principu, to onda znači da nam
ne pada na pamet da tu ideju sprovedemo u praksi.

Nove ideje suština su našeg života, s njima rastemo i doživljavamo
sreću, napetost i oslobađanje
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
Mika
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1613
Joined: 22 Mar 2015, 22:02
Location: Xavier's school for gifted youngsters
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mika » 19 Feb 2017, 20:42

Image
Cuvajte se malih zena, to da valja naraslo bi.

User avatar
Mika
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1613
Joined: 22 Mar 2015, 22:02
Location: Xavier's school for gifted youngsters
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mika » 22 Feb 2017, 13:35

Image
Cuvajte se malih zena, to da valja naraslo bi.

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18087
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3711 times
Been thanked: 3615 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by srculence7 » 23 Feb 2017, 03:14

:julia
Nijedna me nije imala kao što me ona ima.
Nijedna nije dobila od mene ono što ja mislim da je najbolje što imam. Moju ludost.
Sve su tražile ljubav, pažnju, 101 dokaz moje pripadnosti njima, ali nijedna me nije osvojila da joj dam sebe u potpunosti.
Kad malo bolje razmislim, tu ludost nisu ni htele. Plašila ih je ta moja otvorenost. Ona i ja se nikad nismo smuvali, mi smo se jednostavno prepoznali.
Nju život nije mazio, nije ni sa mnom bio baš nešto naročito nežan.
Ona je imala strah od ljubavi, ima ga i sad, znam to, ali ja ću se plašiti umesto nje.
Plasim se da je ne izgubim jer jedva je nađoh takvu kakva je. Taj kalup po kojem je ona pravljena, više ne postoji.
Takvu sam je naručio kod Boga, jeste da je kasnila malo ta isporuka, ali kažu ljudi da nikad nije kasno za lepe želje.
A da li je želim?
Želim je kao da je tuđa!
Da li ću se i dalje boriti za nju?
Pa, ako bih odustao od nje, odustao bih i od sebe, od svih maštanja i snova, a svi znate šta je čovek bez svega toga... Ništa.Njoj sam dao svoju ludost, a ona će se potruditi da nikad ne postanem normalan. Znam da hoće jer ona sa normalnima i ne želi, poludela bi od dosade sa takvima. Svi su ludi na svoj način, samo sam ja lud na njen način. Pronašao sam kome moje ludilo u potpunosti stoji. Njoj stojim savršeno.

Igor Čobanović
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Heidi » 28 Feb 2017, 13:13

Milan Kundera: Plaši me svijet koji je izgubio smisao za humor

Image
Razgovor koji je 1980. godine sa Milanom Kunderom vodio Philip Roth nalazi se u knjizi eseja i razgovora “Čitajući sebe i druge” i koje je objavila izdavačka kuća Buybook.

STRAH OD PROPASTI SVIJETA

Roth: Misliš li da će uskoro biti propast svijeta?

Kundera: To zavisi od toga kako shvataš riječ uskoro.

Roth: Sutra ili prekosutra.

Kundera: Osjećanje da svijet juri ka propasti je veoma staro.

Roth: Onda nemamo razloga za zabrinutost.

Kundera: Upravo obratno. Ako je taj strah vjekovima prisutan u ljudskom umu, mora da postoje razlozi za to.

Roth: U svakom slučaju, čini mi se da je ta briga u pozadini svih priča u tvojoj najnovijoj knjizi, čak i onih koje su izrazito humorističke.

Kundera: Da mi je neko rekao, kad sam bio dječak: „Jednog dana ćeš vidjeti kako tvoj narod nestaje s ovog svijeta“, smatrao bih to besmislicom, nečim nezamislivim. Čovjek zna da je smrtan, ali uzima zdravo za gotovo da njegov narod ima neku vrstu vječnog života. Ali poslije ruske invazije 1968, svaki Čeh suočio se s idejom da bi njegov narod mogao tiho biti izbrisan s mape Evrope, kao što je tokom prethodnih pet decenija četrdeset miliona Ukrajinaca tiho nestalo s ovog svijeta, a da niko nije ni primijetio. Ili Litvanci.

Znaš li da je Litvanija u sedamnaestom vijeku bila moćna država? Danas Rusi drže Litvance u rezervatu kao napola istrijebljeno pleme; zabranjen im je kontakt sa svijetom kako bi se spriječilo da vijesti o njihovom postojanju dospiju napolje. Ne znam kakva budućnost čeka moj narod. Sigurno je da će Rusi uraditi sve kako bi ga postepeno utopili u svoju civilizaciju. Niko ne zna hoće li uspjeti u tome. Ali mogućnost postoji. A iznenadno shvatanje da takva mogućnost postoji, dovoljno je da promijeni nečiji pogled na život. Danas vidim čak i Evropu kao krhku i smrtnu.

Roth: A ipak, zar nisu sudbine Istočnoevropljana i Zapadnoevropljana dijametralno suprotne?

Kundera: Kao obrazac kulturne historije, Istočna Evropa je Rusija, s prilično specifičnom historijom ukorijenjenom u bizantskom svijetu. Češka, Poljska, Mađarska, baš kao i Austrija, nikad nisu bile dio Istočne Evrope. Od samog početka su učestvovale u velikoj avanturi zapadne civilizacije, s gotikom, renesansom i reformacijom… pokretom koji je nastao baš u tom regionu.

Tamo je, u Srednjoj Evropi, ta moderna kultura pronašla najveće podsticaje: psihoanalizu, strukturalizam, dodekafoniju, Bartókovu muziku, Kafkinu i Musilovu novu estetiku romana. Poslijeratno pripajanje Srednje Evrope (ili njenog najvećeg dijela) ruskoj civilizaciji doprinijelo je da zapadna kultura izgubi svoj ključni gravitacioni centar. To je najznačajniji događaj u historiji Zapada dvadesetog vijeka, i ne možemo odbaciti mogućnost da je kraj Srednje Evrope označio početak kraja čitave Evrope.

RAZUMIJEVANJE SVIJETA

Roth: Tokom Praškog proljeća, tvoj roman Šala i zbirka priča Smiješne ljubavi štampane su u tiražima od po 150.000 primjeraka. Poslije ruske invazije, otpustili su te s mjesta profesora na filmskoj akademiji i sve tvoje knjige su sklonjene iz javnih biblioteka. Sedam godina kasnije ti i tvoja žena ste ubacili nekoliko knjiga i nešto odjeće u prtljažnik automobila i odvezli se u Francusku, gdje si postao jedan od najčitanijih stranih autora. Kako izgleda biti emigrant?

Kundera: Za pisca, iskustvo življenja u više zemalja je prava blagodat. Možeš razumjeti svijet samo ako ga sagledaš s više različitih strana. Moja najnovija knjiga (Knjiga o smijehu i zaboravu), koja je objavljena u Francuskoj, zauzima poseban geografski prostor: događaji koji se odvijaju u Pragu viđeni su kroz zapadnoevropske oči, a ono što se događa u Francuskoj, kroz češke oči.

To je susret dva svijeta. S jedne strane je moja rodna zemlja: tokom svega pola vijeka iskusila je demokratiju, fašizam, revoluciju, staljinistički teror i raspad staljinizma, njemačku i rusku okupaciju, masovne deportacije, smrt Zapada u sopstvenoj zemlji. To je potonuće pod teretom historije i pogled na svijet s velikim skepticizmom. S druge strane, Francuska: vjekovima je bila centar svijeta, a danas pati zbog nedostatka velikih historijskih događaja. Zato se raduje radikalnim ideološkim stavovima. To je lirsko, neurotično očekivanje nekog sopstvenog velikog djela, koje ne dolazi, i nikad neće doći.

Roth: Živiš li u Francuskoj kao stranac, ili se, kulturno, osjećaš kao kod kuće?

Kundera: Veoma mi je draga francuska kultura i mnogo joj dugujem. Posebno starijoj književnosti. Rabelais mi je najdraži pisac. I Diderot. Volim njegovog Fatalistu Jacquesa koliko i Laurencea Sternea. To su bili najveći eksperimenti svih vremena, u obliku romana. A njihovi eksperimenti su bili, da tako kažemo, zabavni, puni sreće i radosti, koja je sad nestala iz francuske književnosti, a bez nje svaka umjetnost gubi na značaju. Sterne i Diderot su shvatali roman kao veliku igru. Otkrili su humor u obliku romana. Kad čujem naučne rasprave o tome kako je roman iscrpio svoje mogućnosti, mislim sasvim drugačije: tokom historije roman je propustio mnoge mogućnosti. Naprimjer, podsticaje za razvoj romana koje su postavili Sterne i Diderot nije preuzeo nijedan od sljedbenika.

Roth: Knjiga o smijehu i zaboravu nije nazvana romanom, ali u tekstu ti izjavljuješ: ova knjiga je roman u obliku varijacija. Pa, je li roman ili nije?

Kundera: Što se tiče moje lične estetske procjene, to je pravi roman, ali ne želim svima nametati to mišljenje. U romanesknoj formi postoji velika pritajena sloboda. Greška je posmatrati nesumnjivu stereotipnu strukturu kao nedodirljivu suštinu romana.

Roth: A ipak sigurno postoji nešto što čini roman romanom i to mu ograničava slobodu.

Kundera: Roman je dugo djelo sintetične proze zasnovano na radnji s izmišljenim likovima. To su jedina ograničenja. Pod terminom sintetični mislim na želju romanopisca da sagleda svoju temu sa svih strana i potpuno cjelovito. Ironični eseji, romaneskna naracija, autobiografski fragmenti, historijske činjenice, izleti u maštu – sintetična moć romana je sposobna da uklopi sve u jedinstvenu cjelinu, kao glasove u polifonoj muzici. Jedinstvo knjige ne mora izniknuti iz zapleta, već se može osloniti na temu. U mojoj posljednjoj knjizi postoje dvije takve teme: smijeh i zaboravljanje.

VRIJEDNOST HUMORA

Roth: Smijeh ti je uvijek bio blizak. Tvoje knjige izazivaju smijeh humorom i ironijom. Kad tvoji likovi iskuse bol, to je zato što su naletjeli na svijet koji je izgubio smisao za humor.

Kundera: Shvatio sam vrijednost humora u doba staljinističkog terora. Tad sam imao dvadeset godina. Uvijek sam mogao prepoznati osobu koja nije staljinista, osobu koje se ne moram bojati, po načinu na koji se smijala. Smisao za humor je bio pouzdan način prepoznavanja. Još otad, plašio me je svijet koji je izgubio smisao za humor.

Roth: U Knjizi o smijehu i zaboravu, razvilo se nešto drugo. U maloj paraboli, porediš smijeh anđela sa smijehom đavola. Đavo se smije jer mu božiji svijet izgleda besmisleno; anđeli se smiju od radosti, jer sve u božijem svijetu ima svoj smisao.

Kundera: Da, čovjek koristi istu fiziološku manifestaciju – smijeh – da bi izrazio dva različita metafizička vrhunca. Ako nekom ispadne šešir u svježe iskopan grob, sahrana gubi svoje značenje i rađa se smijeh. Dvoje ljubavnika trči livadom, držeći se za ruke, smijući se. Njihov smijeh nema nikakve veze sa šalama ili humorom; to je ozbiljan smijeh anđela, koji izražavaju radost postojanja. Obje vrste smijeha pripadaju životnim zadovoljstvima, ali kad se istjeraju do krajnosti, također označavaju dvojnu apokalipsu: oduševljeni smijeh zaluđenika za anđele, koji su tako uvjereni u svoj značaj u svijetu, da su spremni objesiti svakog ko ne dijeli njihovu radost. I drugi smijeh, koji se čuje sa suprotne strane, koji tvrdi da sve postaje besmisleno, da su čak i sahrane smiješne, a grupni seks samo komična pantomima. Ljudski život je ograničen tim provalijama: fanatizam na jednoj strani i potpuni skepticizam na drugoj.

Roth: Ono što ti sad nazivaš smijehom anđela, novi je naziv za lirski pristup životu iz tvojih prethodnih romana. U jednoj svojoj knjizi, opisuješ doba staljinističkog terora kao vladavinu dželata i pjesnika.

Kundera: Totalitarizam nije samo pakao već i san o raju – drevni san o svijetu gdje svi žive u skladu, ujedinjeni jedinstvenom voljom i vjerom, bez tajni jedni pred drugima. André Breton je također sanjao o tom raju, kad je govorio o staklenoj kući u kojoj je čeznuo da živi. Da totalitarizam nije eksploatisao te stereotipe, koji su duboko u nama i imaju korijen u svim religijama, nikad ne bi privukao toliko ljudi, posebno tokom prvih faza svog postojanja. Kad se san o raju počne pretvarati u stvarnost, iznenada iskrsavaju ljudi koji mu stoje na putu, i vladari raja moraju izgraditi mali gulag nedaleko od rajskog vrta. S vremenom, taj gulag postaje sve veći i savršeniji, dok obližnji raj postaje sve manji i siromašniji.

Roth: U tvojoj knjizi, veliki francuski pjesnik Eluard leti iznad raja i gulaga, pjevajući. Je li taj djelić historije koji spominješ u svojoj knjizi istinit?

Kundera: Poslije rata, Paul Eluard je napustio nadrealizam i postao najveći zagovornik onog što bi se moglo nazvati „poezijom totalitarizma“. Pjevao je o bratstvu, miru, pravdi, boljem sutra, pjevao je o drugarstvu i protiv izolacije, o radosti i protiv sumornosti, o nedužnosti i protiv cinizma. Kad su 1950, vladari raja osudili Eluardovog praškog prijatelja, nadrealistu Záviša Kalendru, na smrt vješanjem, Eluard je potisnuo svoje osjećanje prijateljstva u ime nadličnih ideala i javno podržavao pogubljenje svog druga. Dželat je ubijao dok je pjesnik pjevao.

A ne samo pjesnik. Čitav period staljinističkog terora bio je period kolektivnog lirskog delirijuma. To je dosad potpuno zaboravljeno, ali je to ključno pitanje. Ljudi vole kazati: revolucija je predivna; tek kad se iz nje rodi teror, postaje zla. Ali to nije istina. Zlo je već prisutno u predivnom, pakao se već nalazi u snu o raju, a ako želimo shvatiti suštinu pakla, moramo proučiti suštinu raja iz kojeg on potiče. Izuzetno je lako osuditi gulage, ali odbaciti totalitarnu poeziju koja vodi do gulaga preko raja, teže je nego ikad. Danas ljudi širom svijeta jednoglasno odbijaju ideju gulaga, ali još uvijek dozvoljavaju sebi da budu zavedeni totalitarnom poezijom i da marširaju u nove gulage uz melodiju iste lirske pjesme koju je svirao Eluard dok je lebdio iznad Praga kao veliki arhanđel lirike, dok se dim Kalandrinog tijela dizao u nebo iz dimnjaka krematorijuma.

DJETINJSTVO KAO ZAMKA

Roth: Ono što je karakteristično za tvoju prozu je stalan sukob privatnog i javnog. Ali ne u smislu da se privatne priče odigravaju ispred političke pozadine ili politički događaji zadiru u privatne živote. Umjesto toga, ti stalno pokazuješ da političkim događajima upravljaju isti zakoni kao i privatnim dešavanjima, tako da je tvoja proza neka vrsta političke psihoanalize.

Kundera: Metafizika čovjeka je ista i u privatnoj i u javnoj sferi. Uzmimo drugu temu knjige, zaboravljanje. To je veliki privatni problem čovjeka: smrt kao gubitak bića. Ali šta je biće? To je skup svih naših sjećanja. I tako, ono što nas plaši kod smrti nije gubitak budućnosti već gubitak prošlosti. Zaborav je vrsta smrti oduvijek prisutne u životu. To je problem moje junakinje, ona očajnički pokušava sačuvati sjećanje na svog dragog umrlog muža, koje počinje da blijedi. Ali zaboravljanje je i veliki problem politike. Kad neka velika sila želi uskratiti nekoj maloj zemlji njenu nacionalnu svijest, ona koristi metod organizovanog zaborava. To je ono što se trenutno događa u Bohemiji.

Moderna češka književnost, ukoliko ima ikakvu vrijednost, nije bila štampana dvanaest godina; 200 čeških pisaca je zabranjeno, uključujući i mrtvog Franza Kafku; 145 čeških historičara je dobilo otkaz, historija je iznova napisana, spomenici su srušeni. Nacija koja izgubi svijest o svojoj prošlosti postepeno gubi sebe. I tako je politička situacija surovo osvijetlila običan metafizički problem zaboravljanja, s kojim se svakodnevno susrećemo, ne obraćajući pažnju na njega. Politika razotkriva metafiziku privatnog života, a privatni život razotkriva metafiziku politike.

Roth: U šestom dijelu tvoje knjige varijacija, glavna junakinja, Tamina, stiže na jedno ostrvo gdje su samo djeca. Na kraju je oni progone do smrti. Je li to san, bajka ili alegorija?

Kundera: Ništa mi nije tako strano kao alegorija, priča koju je izmislio pisac kako bi ilustrovao neku svoju tezu. Događaji, bili oni stvarni ili izmišljeni, moraju biti značajni po sebi, a čitalac treba biti naivno zaveden njihovom snagom i poetikom. Uvijek me je progonila ta slika, i tokom jednog perioda mog života stalno mi se javljala u snovima: jedan čovjek se nađe zarobljen u svijetu djece, iz kojeg ne može pobjeći. I iznenada, djetinjstvo, koje svi uljepšavamo i obožavamo, postaje čist užas. Kao neka zamka. Ova priča nije alegorija.

Ali moja knjiga je polifonija u kojoj se različite priče međusobno objašnjavaju, osvjetljavaju, dopunjavaju jedna drugu. Glavni događaj u knjizi je priča o totalitarizmu, koji uskraćuje ljudima sjećanje i tako ih pretvara u naciju djece. Svi totalitarizmi to rade. I možda naše čitavo tehničko doba to radi, sa svojim kultom budućnosti, kultom mladosti i djetinjstva, nezainteresovanošću za prošlost i nepovjerenjem prema mišljenju. Usred jednog bjesomučno djetinjastog društva, odrasla osoba opremljena sjećanjem i ironijom osjeća se kao Tamina na tom ostrvu djece.

Roth: Gotovo svi tvoji romani, ustvari, svi pojedinačni dijelovi tvoje posljednje knjige, pronalaze svoj rasplet u prizorima koitusa. Čak i onaj dio pod nevinim naslovom „Majka“ predstavlja jednu dugu scenu seksa utroje, s prologom i epilogom. Šta ti seks znači kao romanopiscu?

SEKSUALNO PRIZNANJE JE DOSADNO

Kundera: U ovo doba, kad seksualnost više nije tabu, puki opis, puko seksualno priznanje, postaju primjetno dosadni. Kako nam sad Lawrence izgleda zastarjelo, ili čak Henry Miller sa svojom lirikom opscenosti! A ipak i neki erotski odlomci Georgesa Bataillea ostavili su trajan utisak na mene. Možda je to zato što nisu lirski nego filozofski. U pravu si kad kažeš da se kod mene sve završava velikim erotskim prizorima. Imam osjećaj da prizor fizičke ljubavi stvara izuzetno jako svjetlo koje iznenada otkriva suštinu likova i sažima njihove životne situacije. Hugo vodi ljubav s Taminom dok ona očajnički pokušava misliti o propuštenom odmoru sa svojim bivšim mužem. Ta erotska scena je fokus gdje se sabiraju sve teme priče i gdje se nalaze najdublje tajne.

Roth: Posljednji dio, sedmi, ustvari se bavi samo seksualnošću. Zašto taj dio zatvara knjigu, umjesto nekog drugog, kao što je mnogo dramatičniji šesti dio, u kojem junakinja umire?

Kundera: Tamina umire, metaforički govoreći, usred smijeha anđela. Kroz posljednje poglavlje knjige, s druge strane, odjekuje drugačija vrsta smijeha, ona vrsta koja se čuje kad stvari izgube svoje značenje. Postoji određena zamišljena linija razgraničenja iza koje stvari izgledaju besmisleno i smiješno. Jedna osoba pita sebe: zar nije besmisleno da ustajem ujutro? Da idem na posao? Da težim bilo čemu? Da pripadam nekoj naciji samo zato što sam tu rođen? Čovjek živi u neposrednoj blizini tih granica i može se lako naći s druge strane. Ta granica postoji svuda, u svim oblastima života i čak i u onoj najdubljoj, najurođenijoj: seksualnosti. I upravo zato što je to najdublja oblast života, pitanje o seksualnosti je najdublje pitanje. Zato se moja knjiga varijacija ne može završiti nekom drugom varijacijom.

Roth: Je li ovo, onda, najdalja točka koju je dosegao tvoj pesimizam?

Kundera: Čuvam se riječi pesimizam i optimizam. Roman ne tvrdi ništa; roman traži i postavlja pitanja. Ne znam hoće li moja nacija nestati i ne znam koji je od mojih likova u pravu. Ja izmišljam priče, suprotstavljam ih međusobno, i na taj način postavljam pitanja. Ljudska glupost dolazi iz potrebe da postoje odgovori na sve. Kad je Don Quijote krenuo u svijet, taj svijet se pred njegovim očima pretvorio u tajnu. To je naslijeđe prvog evropskog romana ostavljeno čitavoj kasnijoj historiji romana. Romanopisac uči čitaoca da shvati svijet kao pitanje. U tom stavu postoje mudrost i trpeljivost. U svijetu izgrađenom na neprikosnovenim izvjesnostima, takav roman je mrtav. Totalitarni svijet, bez obzira je li zasnovan na Marxu, islamu ili nečem drugom, svijet je odgovora a ne pitanja. Tu nema mjesta za roman. U svakom slučaju, izgleda mi da danas, ljudi širom svijeta više vole prosuđivati nego shvatati, odgovarati nego pitati, tako da glas ovog romana teško može nadjačati glasnu glupost ljudske izvjesnosti.

(1980.)
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Mala_Mu
atomica
atomica
Posts: 63332
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Has thanked: 551 times
Been thanked: 1385 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mala_Mu » 28 Feb 2017, 13:35

“Ubili su nam rijeci koje smo smatrali svetima, prostituisali ih, ucinili zastavama pod kojima marsiraju gazeci covjeka. Zar mozemo vise upotrebljavati rijeci bratstvo, mir, solidarnost, sreca, jednakost, ljubav, sloboda. Otete su nam, presle su u drugi tabor, postale su znamenje nasilja u ovom jedinom svijetu koji nas se tice, jer drugog nemamo. Treba izmisljati druge rijeci, a ne znamo kako i ne znamo koje. Ili da se ponovo sjetimo drevnih: zemlja, narod, zivljenje. Mozda i cutanje. A mozda i: krik, koji nece niko cuti, jer niko nikoga vise ne cuje i ne razumije...”

Mesa Selimovic - Ostrvo

User avatar
Mala_Mu
atomica
atomica
Posts: 63332
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Has thanked: 551 times
Been thanked: 1385 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mala_Mu » 01 Mar 2017, 13:41

"Svu noć mi kroz plač pričala o bolu koji je preživjela prije pedeset sedam godina. I treba da vjerujem kako vrijeme liječi? "
Nura Bazdulj Hubijar
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Heidi » 08 Mar 2017, 19:02

ĆALETOVA


Kad si se rodila, bio sam izbezumljen.

Život mi nije dao priručnik. Sestre mi nisu dale nikakvo objašnjenje, samo su rekle – rodila se i ne diše. Sedeo sam u čekaonici i pitao se – kako je moguće da život ne diše? I sve je zastalo dok nisu istrčale iz sale i uzviknule – Čestitamo! Majka i devojčica su dobro, imaćete pravog borca u kući!

Bežao sam od tvojih pelena. Kad si imala grčeve, znao sam samo da te poljubim i da čekam da prođe. Onda su usledili tvoji prvi osmesi, pa koraci, pa reči. Prvi kašalj. Prve fotografije i iščekivanje – da li će sve ispasti dobro kad se razvije film? Vrištanje kad treba da se ide u vrtić. Tamanila si Kiki bombone koje su ti se lepile za zube, pa si, ne vodeći računa da li su ti čiste ruke, pravila najsmešnije face pokušavajući da prstima iščačkaš lepljive komadiće sa desni. Nikad mi neće biti jasno zašto si toliko volela onaj crtani Čudesna šuma, kad si preplakala svaki kraj. Ili kad si tražila da te upišem na kurs letenja, da bi kasnije mogla da se družiš sa Petrom Panom.

Image

Još uvek čujem kako pucketa celofan u koji su uvijeni karanfili za tvoju učiteljicu. Čujem i škripu olovke dok učiš da pišeš. I zvuk talasa dok pokušavaš da plivaš. Prvo popiješ malo slane vode, pa se zagrcneš i okreneš ka meni i uz prkosni osmeh dobaciš: “Ovaj nije bio dobar, idemo na sledeći!” I kako se smeješ dok ti sladoled curi po beloj haljini. Nikada nisi znala da obučeš belo, a da se ne isflekaš. Ali znam da ćeš jednom to uspeti, kad ti onaj pravi zgrabi srce.

Vidim te kako glumiš da padaš u nesvest na školskoj priredbi, jer si zaboravila tekst. Aplaudiram ti za snalažljivost.

Čujem te kako baki pridikuješ da nije podobna da te savetuje, jer ne izlazi iz svog dvorišta, iz provincije… Onda ti ona ispriča kako ju je deda ukrao iz kuće i da je porodicu sačuvala na okupu snagom tufnaste kecelje. Zagrliš je i obećaš joj da ćeš napisati krimi roman o njenom životu.

Učim te da kažeš – hvala, neću, hoću, ljubav, san, želim, sreća, j... se kretenu, mogu, znam.

Učim te da nikad ne kažeš – ciganin, peder, kurva, mržnja, bolest, seks za jedno veče.

Znam da si se dosađivala dok sam pokušavao da ti objasnim zašto je kliše glumiti ženskog Bukovskog u drugom razredu gimnazije i bacati se po ništavilu sopstvenog postojanja. Da su tetovaže prolazna moda. Da se alkohol ne loče, da se u alkoholu uživa. Da ti opijati nisu potrebni za pisanje. Da ti je potrebno da osećaš da bi pisala. Jedino tako tvoj svet neće prestati da priča i da živi. Pokušavao sam i na kraju sam ti objasnio.

Bio sam tu uz tebe i za tebe. Borio sam se, možda ne kao Sonjin ili Anin ćale, ali sam se borio. Učio sam te da se boriš i sama. Da ne budeš krhka princeza. Da budeš mangup i princeza u jednom.

Imam da ti kažem da sam ponosan u kakvu si osobu izrasla!

Imam da ti kažem da treba redovnije da spavaš, da jedeš više voća i manje da pušiš. Da ne izlaziš sa mokrom kosom na ulicu. Da šutneš svakog ko te je povredio!

Znam da ti nedostaje da odložim oružje, da te zagrlim i šapnem: “Ćero, ovaj frajer ti je super!” Meni nedostaje još više, jer puno je stvari, onih običnih i svakodnevnih, s kojim želim da ti dosađujem.

Mala, nemoj da se prožimaš sa onima koji te ne dotaknu. Dečaci iz tvojih priča nemaju pojma koliko su srećni, što su makar na kratko bili deo tvog sveta.

Nemoj da se stidiš kad pričaš sa praznom stolicom, fotografijom ili pločom. Tebi barem ne moram da objašnjavam da sam uvek tu. A svet neka misli da si luda. Guraj svoju priču, samu sebe vadi iz govana i vuci napred i gore. To su dva dozvoljena pravca.

I zagrli majku nekad!


Autorka: Tijana Banović
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Mala_Mu
atomica
atomica
Posts: 63332
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Has thanked: 551 times
Been thanked: 1385 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mala_Mu » 16 Mar 2017, 00:54

Jednom ćeš, to je sasvim izvesno biti nečija žena,
Imaćeš dva kredita, stan negde u centru grada, klince
Auto star pet godina kupljen od zajedničke štednje
Slike sa porodičnih letovanja i zimovanja
Pa i one sa kratkih, ali prijatnih vikenda
Iz Milana, Dubrovnika, Pariza ili Praga,
Jednom ćeš zaista biti skroz na skroz daleko
Dalje od ikada ičega za mene
Baš za jedan okov uvek dalje
I ja tu ne mogu baš ništa
Sem da ti mahnem u prolazu kada se sretnemo
U jednom od onih dana kada ćeš sa mužem i vašom prelepom decom
Šetati nekim od parkova u Beogradu
Ili ćemo se naprosto pozdraviti u restoranu
Preko rubova čaše i napola pojedenih, već ohlađenih bifteka
I neka sam proklet ako mi i tada ne zastane zalogaj u grlu
Neka sam proklet ako i tada, kroz tih deset godina naših života
Ti ne budeš onaj nemir koji se provlači kroz sva godišnja doba
Ono trzanje izlizanih žica violine u stomaku po kojima gudalo života lagano klizi
Najtanji zvuk koji dopire do uha i tera stopala da plešu neki sasvim čuidan ples
Što je paradoks, jer, kao što znaš, ja ne umem da plešem
Ali kad tebe vidim, kada mi se oči sudare sa tvojim osmehom
Postajem poput Freda Astera
Jer, ti si uvek bila ta Džindžer Rodžers koja me vodi
I koja zna kuda se treba kretati da bi se nekuda stiglo
Samo te ja trezan suviše pasivno pratim
Puštam te godinama da ideš sve dalje i dalje
Znaš, Zemlji je potreban jedan dan da se okrene
A meni ni hiljadu godina života da se ka tebi pokrenem,
Zato i znam da će jednoga dana sve biti sušta suprotnost mojim željama,
Bićeš nečija žena i majka,
Uveče ćeš voziti klince na časove klavira ili na plivanje
Spremati večeru sa čašom vina u ruci
Govoriti mu da morate da pazite na vreme, jer klinci samo što nisu došli
Da te pusti, a nećeš želeti da te pusti
Uzimaćete se na podu kuhinje, na stolu, na prozoru
Na leđima ćeš imati urazene tragove njegovih šaka
Lokne tvoje kose će leteti kroz prostor i vreme kao najlepša zastava koju je svet ikada video
Dahom ćete pokrenuti košavu koju niko sem mene neće osetiti
Ona će i tada, za deset godina od danas naći put do moje košulje
I svom silinom krenuti da tuče po mojim rebrima mučki
Kao i uvek kada se setim koliko te nikada nisam imao i koliko te možda nikada neću imati,
Nemam ja velikih želja, to je oduvek opšte poznata stvar
Jedan stan na zadnjem spratu neke stare zgrade,
Fotelju presvučenu čojom, biblioteku pročitanih knjiga, zelenu lampu za čitanje, makar jednu sliku Mome Kapora,
Krem mantil, dvadeset šešira za sva godišnja doba
Jednu kutiju od dvreta višnje za duvan ili cigarete
Prihode dovoljne da se makar jednom u tri meseca ode do nekuda na dva dana,
Tebi i makar jedno od dva deteta koje će ličiti na tebe,
Eto, vidiš i sama da su to sve neke male i skromne želje
Ali kao i uvek problem je uvek do mene
Nikako ruka da mi mesto reči ka tebi krene,
Zato i kažem da ćeš jednom sasvim izvesno biti tuđa žena i majka
Pošto te ja tako divno i veličanstveno ne umem imati nigde drugde osim u rečima
U strofama, u pijanim ispovestima tamo negde pred zoru kada sam ispran i pročišćen,
A to je već puka umetnost, apstrakcija, totalno nebitna stvar za neke ikada moguće nas.

Svetozar Rajčetić

User avatar
Mala_Mu
atomica
atomica
Posts: 63332
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Has thanked: 551 times
Been thanked: 1385 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mala_Mu » 17 Mar 2017, 01:58

Image

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18087
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3711 times
Been thanked: 3615 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by srculence7 » 26 Mar 2017, 04:21

Podsetnik dana: mi nismo naše misli i naša osećanja, iako nam je u haotičnom vrtlogu istih ponekad teško da u to poverujemo. Mi smo oni koji naše misli i osećanja mogu posmatrati, umirivati, menjati, pojačavati, njima upravljati. Ne kontrolisati, ali upravljati. Saslušati i uvažiti, ali ne moraju nas uvek i preplaviti.
A možemo ih i pustiti da prosto dođu i prođu, naročito kada procenimo da nas bezrazložno uznemiravaju ...
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
ina
Mjesečarka
Mjesečarka
Posts: 25660
Joined: 20 Feb 2015, 22:36
Location: izmedju neba i mora
Has thanked: 3109 times
Been thanked: 4104 times
Contact:
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by ina » 28 Mar 2017, 00:14

srculence7 wrote:Podsetnik dana: mi nismo naše misli i naša osećanja, iako nam je u haotičnom vrtlogu istih ponekad teško da u to poverujemo. Mi smo oni koji naše misli i osećanja mogu posmatrati, umirivati, menjati, pojačavati, njima upravljati. Ne kontrolisati, ali upravljati. Saslušati i uvažiti, ali ne moraju nas uvek i preplaviti.
A možemo ih i pustiti da prosto dođu i prođu, naročito kada procenimo da nas bezrazložno uznemiravaju ...

:srce
Svijest ima sidrište.

User avatar
Mala_Mu
atomica
atomica
Posts: 63332
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Has thanked: 551 times
Been thanked: 1385 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mala_Mu » 29 Mar 2017, 20:19

Ja sam svoja najčudnija, najlepša putovanja
prevalio kroz pustoš ove vetrovite glave.
I tu su stali beskraji o kojima, i ne slutiš...
M. Antic

User avatar
KOMESAR
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 11755
Joined: 28 Dec 2013, 23:26
Location: Ilidža
Has thanked: 14 times
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by KOMESAR » 29 Mar 2017, 21:03

Mika wrote:Fijesta - Zak Prever

I čaše su bile prazne,
i flaša razbijena,
i krevet raspremljen,
i vrata zatvorena,
i sve staklene zvezde
sreće i lepote
treptale su u prašini
nepočišćene sobe..

I bio sam mrtav pijan,
i lud od radosti,
i ti živa pijana,
gola u mom zagrljaju.
Ovo je katastrofa,kakva ljepota i sreća.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 20 guests