Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[srculence7]

[Femea]

„Ponekad poželim da imam magičan štapić koji bi vratio vrijeme unazad i obrisao svu patnju i bol, ali onda pomislim kako bi to možda obrisalo i svu sreću u mom dosadašnjem životu, pa prihvatam uspomene onakve kakve jesu i pustim ih da me vode, i da me uče..”

Nikolas Sparks

[Femea]

"Sve će biti u redu na kraju. Ako nije u redu, nije kraj"

E. Širan

[Chloe]

„Ponekad poželim da imam magičan štapić koji bi vratio vrijeme unazad i obrisao svu patnju i bol, ali onda pomislim kako bi to možda obrisalo i svu sreću u mom dosadašnjem životu, pa prihvatam uspomene onakve kakve jesu i pustim ih da me vode, i da me uče..”

Nikolas Sparks

[Konsultant]

Uffff... koji ovdje padne ses........

[KOMESAR]

Uffff... koji ovdje padne ses........

Zavisi koliko je daleko nosi?

[srculence7]

Uffff... koji ovdje padne ses........

Zavisi koliko je daleko nosi?

Koliko je dovoljno da bude na sigurnom?
Ili misliš da bi ga teret umorio i obeshrabrio?

[KOMESAR]

Uffff... koji ovdje padne ses........

Zavisi koliko je daleko nosi?

Koliko je dovoljno da bude na sigurnom?
Ili misliš da bi ga teret umorio i obeshrabrio?

Vidi,koliko god je daleko nosio on nosi i razloge zbog kojih je otjeran.Zato,od sexa nista.

[Konsultant]

Kolega, takva se i ne uzima. Ostavis je nek vene.

[KOMESAR]

Kolega, takva se i ne uzima. Ostavis je nek vene.

Slabo koja uvene!
Ostavljene samo bujaju.

[Chloe]

Dođu i sjedi
da predemo misli,
ti i ja,
kao pauka dva,
a i sami
da ne znamo,
paučinom upetljani
sve do vrata.

Al` ne boj se,
za paniku mjesta nema,
to su niti
od života
sto slutimo
mi, pauci,
paučinom upetljani,
a ne znamo
šta nam smeta.

Muamer A.

[srculence7]

Zašto su brakovi nesretni i zašto vas ljudi ne vole?

“Vi želite da vas netko voli, i ako vas netko voli, vi se osjećate dobro. Ali to što ne znate jest da vas drugi vole samo zato što oni žele da i vi volite njih. To je isto kao kada netko baca mamac za ribe: on to ne baca da bi ribe jele, on to baca da bi ih ulovio. On ne želi dati hranu ribama, on to radi samo zato što ih želi upecati.
Svi ljudi koje okolo vidite da su u ljubavi, oni samo bacaju mamac da uhvate ljubav.
Oni će na trenutak baciti mamac dok druga osoba ne počne osjećati da tu postoji mogućnost da dobije ljubav.
Tada će i on pokazivati ljubav, dok oboje ne shvate da su prosjaci.
Oni su napravili grešku: svatko je mislio da je ona druga osoba car.
U neko vrijeme oboje shvate da nisu dobili ljubav od onog drugog, a tada nastaju neprijateljstva.
Zbog toga se o bračnom životu misli da je pakao, jer svi vi želite ljubav, ali ne znate kako da je date.
To je osnovni uzrok svih sukoba.

Sve dok se ne dogodi ono o čemu govorim, odnos između muža i žene nikada neće biti harmoničan, bez obzira kakvo usaglašavanje budete činili, bez obzira kakav brak budete imali, bez obzira kakva pravila bude društvo nametalo. Jedini način da odnos učinite boljim je da shvatite da se ljubav samo može davati, a ne tražiti.

Bilo što da primite je blagoslov, to nije nagrada za ljubav.
Čak i ako ništa ne primite, vi ste uvijek sretni što ste bili u mogućnosti da dajete.”

Osho

[Chloe]

"Do kraja života upoznavaću ljude, a nikad ih upoznati neću.
Uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka. "

M.S.

[Mohr]

Tražeći ono što mi treba, a što ni sam ne znam tačno šta je, išao sam tako od čoveka do čoveka i video, da svi oni zajedno, imaju manje nego što imam ja koji ništa nemam, i da sam kod svakog od njih ostavio ponešto od onoga što nemam i što tražim.


Patrius

[Cvrle]

Moje ime je Tuga.

Imam sestru,
sto me se cesto sjeca,
ime joj je Nesreca.

Imam brata,
sto bez pitanja sjedne na moj stol,
ime mu je Bol.

Imam drugarice,
sto niz moje lice puze.
Mnogo ih je
i zovu se Suze.

[Heidi]

Antički filozofi: Platon o ljubavi

Ne brinite, ovo neće biti samo jedan u nizu „obični” ljubavni tekst. Ovdje će se pokušati iznijeti što Platon, jedan od najvećih filozofa, govori o ljubavi, koje su to vrste ljubavi i što bi to bila prava ljubav.


Platon

Iako Platon raspravlja o ljubavi i u svom djelu Fedar, u ovom će se tekstu pisati o onome što spominje u svom djelu ‘Gozba’ (‘Symposium’) ili ‘O ljubavi’. Mnogi koji proučavaju Platonova djela smatraju da je upravo ovo njegovo najveće umjetničko djelo u kojem se najbolje vidi njegov stil izražavanja, njegovo umijeće uvjeravanja i mistična snaga vizije. Većina njegovih djela pisana je u obliku dijaloga u kojima glavnu ulogu ima njegov učitelj Sokrat koji je svoje sugovornike dovodio do prave spoznaje tako što bi im postavljao pitanja i na taj način protresao prividno znanje drugoga sve dok ta osoba ne uvidi da je bila u krivu. Ono što većinu zbunjuje je to je li u tim dijalozima baš Sokratova filozofija ili zapravo Platon progovora kroz Sokratov lik, budući da je Sokrat za Platona predstavljao ideal moralnih vrlina: mudrosti, skromnosti, umjerenosti, pravednosti i hrabrosti. Ovaj spor djelomično rasvjetljava Aristotel koji kaže da su ti dijalozi pisani uz podršku samog Sokrata.

Platonovo pisanje se dijeli na tri perioda, a to su sokratski period, srednji period i doba starosti. Njegovo djelo „Gozba ili O ljubavi” spada u ovaj srednji period za kojeg je karakteristično ubacivanje dijaloga i savršenstvo pjesničkog oblika. Pitate se pa zašto je baš djelo u kojem raspravlja o ljubavi nazvao ‘Gozba’. Naime, ovaj dijalog dobio je ime po gozbi koju je u svom domu priredio mladi pjesnik tragedija Agaton kako bi proslavio svoju prvu pobjedu u pjesničkom nadmetanju, godine 416. Pjesničko nadmetanje se održavalo za vrijeme Leneja, tj. svetkovina u čast bogu Dionizu, a na tu proslavu pozvan je i Sokrat. Nakon što su jeli, htjeli su izreći nešto u čast bogu Erosu.

Svatko od prisutnih je izrekao nešto u Erosovu čast. Tako Fedar ističe da bez ljubavi nema ničega i da je Eros najvažniji pomoćnik u postizanju vrline i blaženstva kod ljudi. Pausanije tvrdi da je ljubav ono lijepo, a lijepo je ono što se radi radi vrline. Eriksimah ističe da ljubav unosi ravnotežu u privlačenju i odbijanju. Aristofan govori da se ljudi u ljubavi stapaju u jedno, u ljubavi traže svoju drugu polovicu. Eros nas vodi onome što nam je srodno. Agaton tvrdi da su ljudi sretni zbog ljubavi i da Eros predstavlja ljubav prema ljepoti te su tako nastala sva dobra. Zadnji izlaže Sokrat koji govori da mu ne zamjere ako on to dobro ne uradi te na taj način pomalo ismijava svoje sugovornike.

Sokrat nastupa zadnji, a kao svoj prilog Erosu, navodi svoj razgovor s Diotimom, mudrom proročicom iz Mantineje. Kroz njegovo prepričavanje tog razgovora, vidimo da ga je ona naučila mudrosti i tako je on bolje razumio Erosa. Eros nije pravi bog, nego posrednik između bogova i ljudi. Uvijek se nalazi u sredini između ružnoće i ljepote, sreće i tuge, bijede i bogatstva. Naime, prema grčkoj mitologiji, Eros je sin Pora (izobilja) i Penije (oskudice). U njemu se ujedinjuju razlike njegovih roditelja, on drži sredinu između mudrosti i neznanja, i teži mudrosti, jer znanje je ono lijepo. Ljudi teže ljubavi zato što je to nešto lijepo i dobro. Sokrat zatim postavlja pitanje pa zašto je to baš tako. Razlog tomu je besmrtnost. U ljubavi ljudi traže besmrtnost. Sam kaže da se muškarac i žena združuju kako bi došlo da začinjenja i rađanja jer na taj način ljudi žive besmrtno. „Jer združenje muškarca i žene je rađanje. A to je božanska stvar, i to je u biću koje je inače smrtno besmrtan dio, naime trudnoća i rađanje.” (Platon, Gozba, XXV, 207d) U tom rađanju čovjek sebi omogućava besmrtnost i zato je to ono lijepo i dobro jer ljubav uvijek teži da posjeduje ono što je dobro. No, tjelesna ljubav je najniži stupanj ljubavi jer se odnosi na ljubav prema nekom lijepom tijelu. To se poklapa s ostakom Platonove filozofije jer za Platona je carstvo ideja važnije od osjetilno-vidljivog svijeta. Na drugi stupanj ljubavi, tj. ljubavi prema duši dolazi kad čovjek „sam uvidi da je ljepota na bilo kojem tijelu sestra ljepoti na drugome tijelu, i da bi, ako treba ići za ljepotom u općem obliku, bilo veliko bezumlje ne misliti da je ljepota na svim tijelima jedna i ista. A kad to shvati, postaje ljubavnik svim lijepim tijelima i da u onoj izuzetnoj strasti prema jednom tijelu popusti, ne mareći za njega i drži ga neznatnim.” (Platon, Gozba, XXVIII 210b)


Ovaj dio freske predstavlja gozbu. Dio je spomenika „Grob ronioca’° i to sjeverni dio zida, a nalazi se u Paestumu, u provinciji Salerno, u Kampaniji, u južnoj Italiji.

Tu Sokrat spominje duhovnu trudnoću, a to se odnosi na ljude koji su spremni žrtvovati svoj život stvarajući djela po kojima će zauvijek biti zapamćeni, a to se odnosi na pjesnike, umjetnike i na sve rukotvorce koji grade. Ljubav prema duši odnosi se na ljubav prema moralnim vrijednsotima. A još veću besmrtnost stječu oni koji mladićima prenose vrline (mudrost, razboritost, poštenje). Naime, kroz čitavo djelo se spominje odnos ljubimac-ljubavnik. U to doba, muškarci koji su imali 30 i više godina uzimali su mladiće (adolescente) kako bi ih poučavali o svemu, čak su neki odnosi bili i ljubavni. Treća vrsta , ili bolje rečeno, treći stupanj ljubavi je ljubav prema spoznaji, što znači da se iznad tih moralnih vrednota nalaze pojedinačne spoznaje. To je zapravo carstvo misli, znanosti. Kad se skupe sve te pojedinačne znanosti, dolazimo da same ideje ljubavi, tj. ljubav prema samoj ideji ljubavi.

Kada dosegnemo ovaj zadnji stupanj ljubavi upućeni smo u same tajne ljubavi koja pomaže ljudima da vode svoj život, da u svijetu pojava(osjetilno-vidljivog) svijeta ostvaruju ljepotu i stvaraju moralna dobra. Sokrat iznad svega ističe onu povezanost, onaj odnos koji se temelji na bestjelesnoj ljubavi, ljubavi koja je izdignuta na veću razinu. Tako je zapravo nastao i pojam platonska ljubav, mada Platon nikad ne spominje taj pojam. Takva ljubav je ona ljubav koja nije konzumirana ni na bilo koji način jer je iz nekog razloga nemoguća. Negdje je između one prijateljske i čiste erotske ljubavi. To je najviši oblik ljubavi, to jest, ljubav prema samoj ideji ljepote, prema svemu onome što je lijepo i dobro. Mi smo spremni učiti sve za tu osobu koju volimo, s kojom smo emotivno vezani, a nismo tu ljubav konzumirali. To još više pojačava tu našu ljubav prema toj osobi. Poznati su mnogi pjesmici koji pjevaju o takvoj ljubavi, kao na primjer, Edgar Allan Poe koji je pjesme posvetio Annabelli Lee ili Petrarca koji je otpjevao svoju nikad neprežaljenu ljubav prema Beatrice.

arhaeon

[Heidi]

Takav je život da čovjek često mora da se stidi onoga što je najljepše u njemu i da upravo to skriva od svijeta, pa i od onih koji su mu najbliži. (I. Andric)

[Cvrle]

JESEN

Na svijetu nema nista tuznije od jeseni
kada pocnu jesenje kise
sto posljednju nadu, podsljedni osmijeh
surova jesen brise.

Lutam ulicom i u vrtlogu lisca vidim tvoj lik,
tvoju kosu, oci i sjecanje se vraca dragi,
na one divne noci.

I tako lutajuci trazim rijeci utjehe,
nadu izgubljenu,
ali nema, nema utjehe
za onog 'ko je sam.

[Cvrle]

NE STEDI SE

Zivot nikad ne daje sansu dva puta za bilo sto,
zato ne misli nikad da bit ce za sve prilika sto.

Prozivi jos danas sto zivot ti nudi sam,
ne stedi se nikad za sutrasnji dan.

Srce uvijek za necim zudi cemu razum govori NE
i dok se sa sobom boris da odlucis, vec kasno je za sve.

Vjeruj uvijek jednom srcu, ono nikad ne cini zlo
i nikad ne slusaj nikog do srca svog,
jer zalit ces za to.

[Frankey]

"Ne, nikako nisam mogao da znam šta je nosila duboko u sebi. Ali polako sam pronalazio uporišta. Kad bi je povredilo nešto što sam rekao ili uradio, ili češće što nisam uradio ili rekao, odjednom bi postala prijateljski nastrojena, iako je to bilo nekakvo glazirano prijateljstvo, prijateljstvo dvoje ljudi koji su se zadesili jedno kraj drugoga na dugom putovanju autobusom na koje se samo jedno od njih setilo da ponese hranu. Nekoliko dana kasnije desila bi se neka sitnica - zaboravio bih da vratim kutiju s čajem na policu, ili bih ostavio čarape na podu, i ona bi eksplodirala. Silina i raspon njenog gneva bili su šokantni, i jedina moguća odbrana bila je da ostanem potpuno nepomičan, i uporno ćutim sve dok najjači udar ne prođe i ona ne počne da se povlači u sebe. U tom trenutku nastupio bi slom ili otvaranje. Trenutak prerano, i umirujući gest samo bi dolio ulje na vatru; trenutak prekasno, i već bi otpuzala u sebe i zalupila vrata, nastanivši se u toj mračnoj odaji u kojoj je mogla da preživi danima ili čak nedeljama razmenivši sa mnom samo poneku reč. Trebale su mi godine da ubodem taj trenutak, da naučim da ga ugledam kad nailazi i zgrabim ga, spasavajući nas oboje te tišine koja kažnjava.
Bolelo me je što nije osećala da može sa mnom to da podeli, ali znao sam da bi je zabolelo još više kad bi znala da sam otkrio ono što joj nije bila namera da pronađem. Mislim da je fundamentalno odbijala da je iko upozna. Ili se gnušala toga koliko je i žudela za tim. To je vređalo njen osećaj slobode. Ali prosto nije moguće samo spokojno gledati osobu koju voliš i zadovoljiti se time da je posmatraš nimalo je neshvatajući. Osim onome koga čini srećnim da se divi i obožava, ali ja nisam taj. U srcu svakog naučnog rada jeste potraga za obrascima. Pomisližete da je bezdušno priznati da sam naučnički pristupio sopstvenoj ženi, ali mislim da onda ne razumete šta pokreće pravog naučnika: tu i tamo osećam kao da hodam po ivici.. nečega, što jedva da mogu da izgovorim a da ne zvučim smešno, samo da bi se potom okliznuo i našao u rupi dublje nego ikad, i tek tamo u mraku, iznova bih u sebi pronalazio divljenje za sve što je tako dosledno mrvilo moje samopouzdanje."


Nikol Kraus "Velika kuća"