Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[Zanki]

“Dvije su stvari smetnja za dobre odnose među ljudima: neobaviještenost i nepovjerenje. Neobaviještenost dopušta proizvoljne sudove, nepovjerenje unaprijed kopa jaz.”
Meša Selimović

[Shadow]

Ušunjam se ponekad u tvoje snove i tu ostanem do jutra.
Osetiš me ti, znam.
Kad ujutro otvoriš oči još ti je moj poljubac na usnama.
Još osećaš moje prste među svojima.
A nisam tu.
Ušunjam se ponekad u tvoje misli i napravim haos od tvog dana.
I zaboraviš gde si krenuo i šta si želeo reći.
A to se samo ja malo igram po tvojoj glavi.
Upletem se ponekad u tvoj korak i kreneš polako ka meni, a ne stižeš.
Znam da sam tvoj uzdah kad krene jedna od onih naših pesama.
Znam da sam tvoja suza na kraju još jednog dana.
Znam da sam ona teška tišina kad te reči umore.
Znam da sam ono pitanje bez odgovara.
Znam da sam onaj osmeh koji ti se pojavi bez razloga, krišom.
Znam da sam ona bol koja te žigne kad ti ne ide, kad ti baš ne ide.
Čudna je stvar to srce, ne ide sa njim kako bi želeo.
Ono radi na neki svoj mehanizam.
Njega pokrenu nečiji pogledi, nečiji osmesi, nečije ruke.
Srce je to, nije igračka.
Stavi ga na dlan i nudi svima, ne vredi, ono razume samo jedan pogled.
Izađem ponekad u novi dan sa srcem na dlanu, ali džabe, uvek mi se vrati još više tvoje.
Ali ima dana...
Ako si sudbina desićeš se opet...

"Vreme Jorgovana"

[Chloe]

“Osjetljivi ljudi su najautentičniji i najpošteniji ljudi koje ćete ikada sresti. Ne postoji ništa što vam neće reći o sebi, ako vjeruju u vašu dobrotu.
Međutim, u trenutku kada ih izdate, odbacite ili obezvrijedite , oni će prekinuti prijateljstvo.
Oni žive s osjećajem krivice i stalnim bolovima oko nerješenih situacija i nesporazuma. Oni su izmučene duše koje nisu u stanju živjeti ako nekoga mrze ili ako netko njih mrzi. Ovaj tip osobe treba najviše ljubavi koju im možete dati, jer su duše koje su stalno povrijeđene od strane drugih.
Međutim, usprkos tragedijama kroz koje moraju proći u životu, oni su i dalje najmilostiviji ljudi koje je vrijedno poznavati i koji često postaju aktivisti za one slomljena srca, zaboravljene i neshvaćene. Oni su anđeli sa slomljenim krilima koji lete samo kad su voljeni. “

-Shannon L. Alder

[Chloe]

" Nasmijao sam se, pa rekoše -
'Zašto si neozbiljan?
'Zaplakao sam, pa rekoše -
'Zašto se ne smiješ?
'Osmjehnuo sam se, pa rekoše -
'Pretvara se pred ljudima.
'Smrknuo sam se, pa rekoše -
'Težak insan.
'Šutio sam, pa rekoše -
'Ne zna da govori.
'Progovorio sam, pa rekoše -
'Puno priča.
'Oprostio sam, pa rekoše -
'Slab i kukavica, jer da je u stanju on bi se osvetio.' Uzvratio sam na nepravdu, pa rekoše -
'To je zbog oholosti koja je pri njemu, a da je pravedan ne bi bio takav'...
Onda sam shvatio da koliko god želim ljudsko zadovoljstvo, ja moram biti kritikovan, jer je zadovoljstvo ljudi cilj do kojeg ne možeš doći."

Imam Šafija

[Shadow]

[Koraci_u_noci]

167105001_10158237014158528_8428115778464878262_n.jpg

[Chloe]

167105001_10158237014158528_8428115778464878262_n.jpg

Ovo sam već negdje Pročitala i dopalo mi se...

[Chloe]

Bezbroj puta smo kazali – Sve je u redu, nije važno, ne boli me, proći će.
A nije bilo u redu, bilo je važno, boljelo je i mnogo toga nije prošlo.

Nura Bazdulj Hubijar

[Hurija]

Vrbopuc” se simbolično odnosi na buđenje vegetacije i prvog nagovještaja dolaska proljeća.

Ujedno, taj se vremenski period poklapa sa vremenom kada pupa, cvjeta i lista vrba, koja među prvim biljkama “oživljava” nakon zimskog mirovanja. Inače, vrba je imala zapaženo mjesto u evropskim mitologijama naročito u simboličnoj vezi s proljetnim obredima. Kod slovenskih naroda, posebno kod Rusa, vrba je bila povezana s buđenjem vegetacije a praznik koji se proslavljao nazivan je “verbnica”.

Nije poznato od kada datira ovaj naziv, ali je vjerovatno dio starog evropskog naslijeđa i slavljenja dolaska proljeća.

Danas su ovi dani zaboravljeni jer su vremenom potiskivani i smatrani, naročito od strane crkve neprikladnim i raskalašnim. Isticali su se kao nemoralni i nisu služili za ugled.

Proljetno zaljubljivanje, bujanje hormona, zanos i sloboda koju osjetimo sa prvim zrakama sunca … dokazuje da se i mi budimo baš kao i sunce nakon zime, baš kao i proljeće!

[Chloe]

Vrbopuc” se simbolično odnosi na buđenje vegetacije i prvog nagovještaja dolaska proljeća.

Ujedno, taj se vremenski period poklapa sa vremenom kada pupa, cvjeta i lista vrba, koja među prvim biljkama “oživljava” nakon zimskog mirovanja. Inače, vrba je imala zapaženo mjesto u evropskim mitologijama naročito u simboličnoj vezi s proljetnim obredima. Kod slovenskih naroda, posebno kod Rusa, vrba je bila povezana s buđenjem vegetacije a praznik koji se proslavljao nazivan je “verbnica”.

Nije poznato od kada datira ovaj naziv, ali je vjerovatno dio starog evropskog naslijeđa i slavljenja dolaska proljeća.

Danas su ovi dani zaboravljeni jer su vremenom potiskivani i smatrani, naročito od strane crkve neprikladnim i raskalašnim. Isticali su se kao nemoralni i nisu služili za ugled.

Proljetno zaljubljivanje, bujanje hormona, zanos i sloboda koju osjetimo sa prvim zrakama sunca … dokazuje da se i mi budimo baš kao i sunce nakon zime, baš kao i proljeće!

Hvalaaa na trudu...

[Chloe]

I ne zavaravaj se. Svako je tu onoliko koliko si mu potreban. Čim se potreba smanji ili nestane, nestaće i on. Koliko te to zaboli, tolika je i tvoja potreba za tim bićem. Sve je stvar potrebe u odnosu sa ljudima. Tek kad se odnos preraste i postane stanje ljubavi, tek tad će bol i osećaj nedostajanja minuti. A dotle uzmi svoju bol, rasprostri je i prođi kroz nju, svesno. I ne huli. Onaj ko nanese bol odnese zabludu, a to nije malo.

"Setilo se majke"
Brankica Damjanović

[Zanki]

I have outgrown many things. I have outgrown relatives who gladly offer criticism but not support. I have outgrown my need to meet my family's unrealistic expectations of me. I have outgrown girls who wear masks and secretly rejoice at my misfortunes. I have outgrown shrinking myself for boys who are intimidated by my intelligence and outspoken nature. I have outgrown friends who cannot celebrate my accomplishments. I have outgrown people who conveniently disappear whenever life gets a little dark. I have outgrown those who take pleasure in gossiping and spreading negativity. I have outgrown dull, meaningless conversations that feel forced. I have outgrown those who don't take a stand against ignorance and injustice. I have outgrown trying to please everyone. I have outgrown society constantly telling me I'm not beautiful, smart, or worthy enough. I have outgrown trying to fix every little flaw. I have outgrown my tendency to fill my mind with self-doubt and insecurity. I have outgrown trying to find reasons not to love myself. I have outgrown anything and anyone that does not enrich the essence of my soul. I have outgrown many things, and I've never felt freer.

Chanda Kaushik

[Vrag]

I have outgrown many things. I have outgrown relatives who gladly offer criticism but not support. I have outgrown my need to meet my family's unrealistic expectations of me. I have outgrown girls who wear masks and secretly rejoice at my misfortunes. I have outgrown shrinking myself for boys who are intimidated by my intelligence and outspoken nature. I have outgrown friends who cannot celebrate my accomplishments. I have outgrown people who conveniently disappear whenever life gets a little dark. I have outgrown those who take pleasure in gossiping and spreading negativity. I have outgrown dull, meaningless conversations that feel forced. I have outgrown those who don't take a stand against ignorance and injustice. I have outgrown trying to please everyone. I have outgrown society constantly telling me I'm not beautiful, smart, or worthy enough. I have outgrown trying to fix every little flaw. I have outgrown my tendency to fill my mind with self-doubt and insecurity. I have outgrown trying to find reasons not to love myself. I have outgrown anything and anyone that does not enrich the essence of my soul. I have outgrown many things, and I've never felt freer.

Chanda Kaushik

[Chloe]

„Ranjen sam u srce, metak je u kritičnom stanju“. Kakva genijalna misao. Ne ide se silom na blagost, oružjem na srce, mržnjom na ljubav… Sila Boga ne moli, kaže narod. Istina. Zato i nema nikakve šanse pred ljubavlju.

B.D.

[Chloe]

Veoma je bolno trebati, a ne dobiti ono što želimo, i to je glavni problem. Nitko ne želi osjetiti koliko je bolno ne dobiti ono što trebaš. Ali ta je bol jedini način da otkrijem svoje vlastite potrebe, i samo ako ih nađem, moći ću ih poslije (poslije!) zadovoljiti. Ako se odupiremo tome da budemo ranjivi, sve više otvrdnjavamo i sve se više udaljavamo od mogućnosti da saznamo što trebamo.

Jorge Bucay ( Voljeti se otvorenih očiju )

[Chloe]

"Ljubav nije nešto što te čeka ''tamo negde''. Ona je u tebi. U tvome sopstvenom srcu - u onome što si voljna da daš.
Svi smo sposobni za ljubav, ali nemamo svi hrabrosti da volimo kako treba. Plašimo se da dajemo jer strepimo da nam se neće vratiti.
U braku obično jedno voli više, a drugo manje. Nikad ne odbijaj i ne isključuj ljubav zato što je ne dobijaš od pravog čoveka i u pravo vreme.
Nikada ne omalovažavaj ono što ti nečije srce nudi. Ako te voli, primi njegovu ljubav, zadrži je pa mu je vrati u još većoj meri nego što ti je dao.
Ako je tako budete razmenjivali, srca će vam biti kao zlato, a duše dovoljno snažne da se nose s bolom gubitka. Ako u ljubavi ne misliš na sebe,
nećeš se ni zbog čega ni kajati."

K. Karigan

[Chloe]

OSTANI....

“ Počeo je ličiti “ nepoznatom “ koji traži zaštitu od ruku svojih, utapa se u prostranstvo koje prolazi u čudnoj uznemirenosti poznatih kaljavih sokaka, traži onu svoju brigu koja neće doći, laže samoga sebe da ništa skrivio nije, i tako dan za danom, u nedogled. Zašto voli oživljavati smisao koji nema razumijevanja, nevrijeme koje će sutra donijeti usamljenost, tugu i sve one zaborave uprte u pogled kako je ona mogla biti tu... Ali nije, no nikako da to prestane, sudbinom osuđena na čovjeka, doduše bez okova i potrebe da je uistinu važna, posebna na sebi svojstven način i željno izbjegnuta u pisanju sjećanja.

Bože koje gluposti valjam! Opet sam krenuo u pogrešnom smjeru. Emotivna blokada koja traje sada već gotovo pa pravu vječnost. Molio sam se da izađem iz tog začaranog kruga no uzaludno, pogled mi je odavno odsutan, tup, svaka riječ mi je teška i izaziva sjetu. Ne prepoznajem svu tu svoju rasutost i bezobličnost rečenica kojima pokušavam dati oblik!

Sjedila je uvijek blizu njega. Bila je uvijek tu, čak i kada nije trebala da bude, brinula je o njemu kao o djetetu, zaštitnički, čudno se nadajući da će jednoga dana to dijete odrasti i početi je gledati očima strasti, drugačije, smjestiti je u pjesmu i pjevušiti po cijeli dan. Uzaludan je svaki pokušaj da se dogodi nešto što bi žaljenje pretvorilo u pražnjenje, neuhvatljivu dobrotu važnosti trenutka u kom se našao. Ona bi sigurno znala vratiti njegov mir, tihost njenih riječi odzvanjala bi poput plemenitosti koju vjerojatno velikodušno iščekuje da se odnekuda samo pojavi!

- Ostani, ostani danas samnom!

Uzalud, ugasio ju je. Ma kako izgovarao riječi, tišina je donijela prazninu. Možda se i sama ugasila od vremena ili straha koje je donijela šutnja, iskidana samoćom kojom bi je znao obasipati, tko će ti ga znati. Otišla je u sjećanje i nikada se neće vratiti. Ponekad iz te tame izađe pokoja slika što izaziva čistu bol i ništa više od toga. Osjećao je svu gorčinu tih riječi, no slabost upravo na riječi odgađalo je strah od potpune samoće koja mu se poput mračnog vilajeta nadvila nad glavom. Onda se sjetio što je pisao nekada davno.

"Potajno Te gledam
Sliku Tvoju
Na raspeću dva svijeta
Gledam sjenku
Što se gubi u noći
Odlaziš
Putem bez povratka
Odnosiš tren
Gledam to i šutim
Riječ mi u grlu stoji
Da li nas to vrijeme gazi
Ne znam
Ali još si lijepa
I još si slika
Još čujem Tvoj glas
Tvoj osmijeh
I što će donijeti sutra
Novi dan
I gdje ćeš Ti biti u njemu
Ne znam
Potajno Te gledam
Bojim se priznati
Volim Te
Ovog dana
Ove noći
Želim samo da si tu
Kao ova slika
Blagi osmijeh
I trenutak kraja
Ulice slijepe
One nikuda ne vode
Potajno Te gledam
Možda i plačem
I muškarac može plakati
Kada voli
Kad ga boli
A boli me Tvoj osmijeh
Ova slika
I ovo vrijeme
Mašem Ti
No Ti si daleko
Ne možeš me vidjeti
Mozda je i bolje tako
Neka ostane trenutak
Kojega smo voljeli
Neka bude priča
Ili bolje pjesma
Svejedno je
Ali jedno zasigurno znam
Volim Te....

Ljepota je u oku čitaoca a ne onog što je pisao. Bilo je kratko, čisto da ne izgubim misao. Misao možda i nisam izgubio no nju jesam. Ako ona i postoji, ostati će u mom žaljenju. Sva moja tihost riječi će uvijek mirisati na nju, uvijek i nanovo tražit ću čežnju izlomljenih slika i udahnuti im jedan novi oblik, jednu novu pustoš.

Da odem, zaboravila bi me!

Da ostanem, život je i onako kratak!

Pamti se samo ono što ostaje iza nas, no kod nas je sve drugačije. Ja se svetim njoj, ona se sveti meni. Čudna upornost i još čudnija strast. Čekao sam dan da je izgubim, izdvojim i posljednju besmisao potrebe da boli dam konačan oblik. Ludost koja me otima od slabosti vraćanja na sjećanje kada je bila tu. Jedna jedina riječ bila je dovoljna da odem. Ali tu nije bio kraj. Otišao sam sam sa slikom nje, u sjećanje, u nepoznato. Plašio me trenutak, plašile su me riječi, plašio me nemir i na kraju, plašilo me to što sam sve to odgađao! “

Senad Kordić

[Chloe]

Nije bol ono što ljudi misle.
Bol je kada si blizu, a puta nemaš.
Bol je kada si gladan, a ne možeš jesti.
Bol je kada voliš, a ne možeš da grliš, pa šutiš, ljubav do boli.
Bol je kada imaš dosta toga reći, a nemaš kome, ili imaš, a ne možeš.
Bol je kada se spoji moguće i nemoguće, pa čovjek čeka, negdje na liniji između svega i ničega.
Bol je svedena među dva ramena, nije u stihovima i knjigama, riječima - one su samo eho, svega.što duša mora da nosi.

Admir Delalić

[lilith1]

Često u ovom životu krivimo sebe , govorimo kako smo donjeli loše odluke i pitamo se da li bi bilo drugačije da nismo..jednostavno je - sve se svodi da imas milion puteva ali svi oni vode u konacnici do istog cilja..i ma koliko se mi odupirali i pokušavali izmjeniti isti put sve su to samo malena izmjene koje ne utiču na ono tebi predodređeno. Mislim i vjerujem da čovjek treba živjeti i hoditi svakom stazom bez kajanja i razmisljanja..
Jer sve je tacno onako kako treba da bude i sve je to dovelo tu gdje si sad..

[Chloe]

Vrijeme prolazi...
Svakoga trena netko napusti ovaj svijet,
i starost često nema veze s tim jer mnogi napuštaju svijet iako nisu ostarili.
Svi stojimo u redu i čekamo.
Nikad ne znamo koliko je ljudi ispred nas.
Ne možemo se vratiti unatrag.
Ne možemo napustiti red.
Ne možemo izbjeći da budemo u njemu...

Dok čekamo u redu...

Uživajmo u svakom trenutku.
Ako je potrebno pomiriti se, učinimo prvi korak.
Posložimo životne prioritete.
Učinimo što možemo da ljudi oko nas budu sretni.
Olakšajmo im stajanje u redu.
Pomozimo im prepoznati pravi put.
Učinimo male stvari velikima.
Poklonimo drugim ljudima osmijeh.
Volimo što više.
Recimo najbližima da ih volimo, da su nam važni jer ne znamo kad će napustiti red i onda više neće biti prilike.
Ne žalimo ni za čim, osim za ljubavlju.
I ne zaboravimo, da nakon što dođe red na nas postoji Onaj koji nas čeka u Nebu, ne zaboravimo mu reći da...

(Nepoznat autor)