Samopovredjivanje kod pubertetlija

Savjeti za zdraviji i bolji život

Moderators: Krokodil Behko, srculence7

Ruana
Reactions:
Status: Offline

Re: Samopovredjivanje kod pubertetlija

Post by Ruana » 07 Mar 2014, 11:37

Bonaqua wrote:Ma ja to za shamar u revoltu onako kazem jer sam ljuta a znam da je razgovor najbolje rjesenje. Rekla bih ja ali kako reci? Sta ce poslije biti? Mozda da ja pricam sa djevojcicom ali ona je ovoj mojoj rekla u povjerenju :s
Poslusaj me, otidji i reci (znas skandinavce, bice ti zahvalni do groba) pogotovo sto su joj roditelji normalni ljudi shvatit ce, reci im sta ti je kcerka rekla, i da si cula telefonski razgovor. Otidji da ne zna djevojcica, nazovi i reci njenoj mami/tati da zelis pricati sa njim u povjerenju. Za dobro i svog i njihovog djeteta.
Neka i oni nesto nauce od nas, neka vide da i mi pricamo sa djecom.

dacina_curica
Reactions:
Status: Offline

Re: Samopovredjivanje kod pubertetlija

Post by dacina_curica » 07 Mar 2014, 11:50

Joj....samo da kazem da kad vidim papeta da se smije na ovo sto je Bona rekla za strik lijepo bih ga izdegenecila. Rekoh vec, vjerujem da je receno ne zlonamjerno vec u revoltu, nepromisljeno, ali sve pomislim sta da moje dijete ima problem koji krije (vjerovatno jer se srami ili plasi) a neko odrastao tako reaguje. Pa udavila bih tu odraslu osobu golim rukama.

Kao sto Ruana rece, reci djevojcicinim roditeljima. Da je moje dijete ja bih voljela da mi se kaze.
Svejedno je to sto mislis da su njeni roditelji divni i da su uvijek svi na okupu, da se vole, paze, itd...vec jednom rekoh, nemamo mi pojma sta se desava kad ljudi zatvore vrata i pogase svjetla.
Vidis, sam znak da je ona to tvojoj curici rekla u povjerenju je indikator da se radi o stvarnom problemu a ne o nekom djecijem hiru, jer da je hir u pitanju ona bi se hvalila okolo svojim oziljcima kao sto je to radila moja drugarica I. davne 90. kad je ziletom urezavala inicijale svog momka sebi u ruke i noge. Ovo mi ipak vuce na ozbiljan problem. Sve da I stanje u kuci jeste idealno nikad se ne smije iskljuciti mogucnost psiholoskog poremecaja koji bi dijete naveo da se ozljedjuje.
Ne bih da pametujem ali moj savjet bi bio da porazgovaras sa tvojom djevojcicom o tome kako pristupiti toj drugoj curici. Reci joj da bi trebali reci njenim roditeljima I vidi kako ce tvoja curica reagovati. Prvo se sa svojom dogovori da ne bi izdala njeno povjerenje pa onda dalje.
Sretno!

Ruana
Reactions:
Status: Offline

Re: Samopovredjivanje kod pubertetlija

Post by Ruana » 07 Mar 2014, 11:56

Daco citajuci ovaj tvoj post pade mi nesto na pamet, znamo da ima svakakvih roditelja i na kraju kad nesto bude kazu "oni su bili divni, fini, obrazovani itd" ja da sam na Boninom mjestu ja bih mamu nazvala, ne tatu.
Ko zna sta se krije iza toga i sta djevojcica trpi. Ne sumnjam ne panicim ali IPAK. Nikad se ne zna, nazovi mamu i ovo sto Daci kaze prvo pricaj sa svojom.

dacina_curica
Reactions:
Status: Offline

Re: Samopovredjivanje kod pubertetlija

Post by dacina_curica » 07 Mar 2014, 12:17

Ruana, ja ne znam jesmo li nas dvije jednostavno malo paranoicne i preosjetljive kad su djeca u pitanju, ali meni je to bila prva pomisao - ko zna sta se djetetu desava kad niko ne gleda. :(

Ruana
Reactions:
Status: Offline

Re: Samopovredjivanje kod pubertetlija

Post by Ruana » 07 Mar 2014, 12:25

dacina_curica wrote:Ruana, ja ne znam jesmo li nas dvije jednostavno malo paranoicne i preosjetljive kad su djeca u pitanju, ali meni je to bila prva pomisao - ko zna sta se djetetu desava kad niko ne gleda. :(
Ma nismo Bogami Daco, vidis da se svasta desava. Te pop te ucitelj, te tata, komsija, hodza ma pusti treba biti oprezan.
Na kraju uvek ista prica "nikad ne bi povjerovali da je ON to u stanju"

User avatar
Dzagoda
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 2
Posts: 4648
Joined: 10 Feb 2014, 12:19
Status: Offline

Re: Samopovredjivanje kod pubertetlija

Post by Dzagoda » 07 Mar 2014, 13:44

Bonaqua wrote: Sinoc su njih dvije pricale na telefon i kako je moja djevojcica bolesna, nece se ni preko vikenda vidjeti ali ono sto je meni moje djete reklo je to da ce pricati sa njom........
Zastrasujuce mi je bilo kad je rekla ova njoj preko telefona da voli osjecaj kad joj krv jurne, da je to nesto najljepse sto je dozivjela :sok
Nije moje da dijelim savjete, ali sam vidjela par slucajeva, pa mogu podijeliti iskustvo: udalji svoje dijete od te djevojcice. Njoj treba profesionalna pomoc, koju tvoja djevojcica ne moze da pruzi. A samo sebe moze zavuci u osjecaj odgovornosti ako se ne daj Boze nesto desi.
0
D.I.L.L.I.G.A.F.
btw. U ovom ruznom svijetu imam noge za 10 :D

User avatar
srculence7
VIP
VIP
Reactions: 3372
Posts: 11697
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: u ordinaciji
Status: Online

Re: Samopovredjivanje kod pubertetlija

Post by srculence7 » 08 Nov 2017, 02:06

Osobe koje se samopovređuju najčešće dobro kriju svoje ozlede, jer osećaju veliku sramotu u vezi sa ovim činom, te se ovaj problem često veoma kasno otkrije.

Kako samopovređivanje počinje?

Osobe koje imaju u iskustvu samopovređivanje kažu da je ono stvar impulsa, da o njemu nisu prethodno razmišljali kao opciji, niti je to stvar racionalne odluke. Ono započinje u trenutku kada ti se nešto veoma intenzivno desi, što ne možeš mentalno da obradiš, nisi u stanju da pričaš o tome i nemaš ideju šta sa tim da uradiš. Pre nego što si toga i svestan, ti se već sečeš. I, nekim čudom, odjednom si na drugom mestu, osećaš blago olakšanje. Ono je kao distraktor pažnje, čin koji te refokusira sa stvarnog problema. Već sledeći put kada se pojavi veoma neprijatna situacija, lako ćeš posegnuti za istom strategijom. Taj početni impuls je postao navika.

Zašto se ljudi samopovređuju?

Teško je razumeti zašto bi neko sebi želeo da nanese toliki bol. Međutim, ljudi se povređuju iz različitih razloga – nekima je to način da izađu na kraj sa jakim emotivnim bolom ili intenzivnim pritiskom, nekima je to čin kažnjavanja iz uverenja da su sami grešni, nekima je to dokaz da su živi, neki i zaborave prvobitan razlog ali uoporno ostaju u ovoj aktivnosti nalik adikciji, neki se ovim putem suočavaju sa velikim partnerskim problemima, a neki razrešavaju rane traumatske situacije. Sve u svemu, razlog nije jednoznačan.

Najčešće, mladi se povređuju jer očajnički žele da se oslobode loših osećanja. Verovatno ne znaju bolji način da se suoče sa emocionalnim bolom ili pritiskom. Neretko se u njihovim opisima sreću ideje da se to čini kako bi se oslobodili neprijatnih osećanja kakva su bes, očaj, tuga, praznina, žudnja, odbijanje.

Kako suzbiti samopovređujuća ponašanja?

Izgleda kao da je u osnovi ovog fenomena nemogućnost da se iznađu alternativni putevi za suočavanje sa problemima; čini se kao da koping mehanizmi nisu dovoljno razvijeni. Zato je glavni zadatak praktičara u oblasti mentalnog zdravlja taj da pokušaju da ojačaju ove mehanizme i osobu opskrbe zdravijim veštinama za nošenje sa problemima.

Najvažniji korak u suzbijanju ovog preplavljivanja emocijama, jeste njihova pravovremena i adekvatna ekspresija. Međutim, kako osobama sklonim samopovređivanju upravo nedostaje ova sposobnost, važno je prazniti emocije bar verbalnim putem. Stoga je podrška porodice i prijatelja u ovom slučaju nezamenljiva. Akcenat bi trebalo da bude na otvorenoj razmeni osećanja, koju bi odrasli trebalo da podstaknu. Gušenje neprijatnih emocija i njihovo taloženje, glavni je protivnik u suzbijanju samopovređivanja.
Ne radi se samo o tome da osobe koje se samopovređuju imaju manjkave koping mehanizme. Moguće je da su oni dovoljno razvijeni, ali da je osoba suočena sa tako intenzivnom emocijom koja uspeva da preplavi i nadjača stečene veštine.

Treba imati na umu da su česta uverenja osoba koje se samopovređuju ta da ne osećaju da se negde uklapaju, kao i da ih niko ne razume. Na taj način sečenje postaje beg od osećaja praznine ili otuđenosti. Ono se vidi kao jedini način da se izađe na kraj sa ličnim bolom ili iskustvom odbijanja od strane drugih. Zato će odnos poverenja sa terapeutom, u kome je klijent maksimalno prihvaćen, biti dobra osnova za stvaranje osećanja pripadnosti. Pošto je ovaj odnos reprezent drugih socijalnih odnosa, ako mu se osoba prepusti i zadobije dugo traženo poverenje, možda će joj to olakšati put u kome će nastaviti i napolju da traga za optimalnim odnosima. Posebno je važno raditi na kreiranju bolje slike o sebi, imajući u vidu da se osobe koje se samopovređuju uglavnom osećaju ništavnim, lošim, zlim, krivim i grešnim.

Važno je obratiti pažnju i na to da je samopovređivanje retko izolovani simptom, a da su mu mnogo češće pridružene i druge smetnje koje dodatno stvaraju emocionalnu tenziju, kao što su depresija, bipolarni poremećaj, opsesivne misli, poremećaji ishrane, kompulzivno ponašanje, poremećaji zavisnosti i razne forme trauma.

Tretman će se razlikovati u zavisnosti od toga šta je svrha/smisao samopovređivanja. Samopovređivanje je nekada čin “buđenja” iz traumatizovane situacije, nekada čin oživljavanja bola kroz koji je osoba prošla (rekapitulacija traumatskog iskustva), nekada ekspresija ljutnje što osoba nije mogla/znala drugačije da odreaguje, a nekada pokušaj zadobijanja kontrole nad situacijom. Tek kada otkrijemo smisao ove radnje možemo otpočeti pravilnu intervenciju.

Ukoliko se neka osoba iz vašeg okruženja samopovređuje, važno je da znate da je ne možete naterati da to prestane da radi. Neće pomoći ako se naljutite na nju, ako odbijate da se sa njom družite, ako je ucenjujete, prisiljavate, držite joj pridike kako je to loše ili je molite da prestane. Umesto toga, dajte joj do znanja da vam je stalo do nje, da ona zaslužuje da bude zdrava i srećna i da niko ne mora da se suočava sa svojim problemima sam.

(psiholjub)
0

User avatar
Cvrle
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 3625
Posts: 5808
Joined: 14 Oct 2015, 15:08
Status: Offline

Re: Samopovredjivanje kod pubertetlija

Post by Cvrle » 14 Dec 2017, 12:50

Jucer sam se toliko iznenadila i prestrasila, kad sam saznala sta sve danasnja djeca rade, na kakve sve ideje dolaze, sa cime se sve sluze :sok
Znam i svjesna sam da su djeca u pubertetu jako osjetljiva i da ih tada najvise treba drzati pod kontrolom. Ali ne mogu roditelji kontrolisati bas sve. U tom dijelu se oslanjaju na vaspitace u obdanistu, ucitelje/nastavnike/profesore u skoli, sefove na poslu... Na kraju krajeva, to je "zajednica". Svi smo mi u nekoj zajednickoj kolotecini gdje svi zavisimo jedni od drugih.
Konkretno sta me je ostavilo bez teksta jeste informacija da je u skoli moje curice, iz drugog odjeljenja, djecak pokusao SAM SEBI SLOMITI RUKU :sok
Da. Nastavnik ga je uhvatio u wc-u kako pokusava slomiti svoju desnu ruku, "jer mu drug nije htio pomoci da mu drug slomi ruku, a njemu se ne pise kontrolni".
Ljudi moji... Ja stvarno ne mogu da vjerujem na kakve sve ideje danasnja djeca dolaze :cudi
Znala sam pobjeci s casa, znala sam luftati skoro cijeli dan, znala sam slagati da ne bih radila kontrolni ili da ne bih odgovarala. Ali lomiti ruku sama sebi, tu ideju stvarno nikad nisam imala niti je iko ikada u sali takvu ideju iznio u drustvu kada sam ja isla u skolu.
Cijenili smo svoje tijelo, cijenili smo svoj mozak, cijenili smo ono sto imamo. Danas... :cudi
0
"Ako se normalnost tumaci kao pripadanje vecini, onda ja nisam normalna."

User avatar
srculence7
VIP
VIP
Reactions: 3372
Posts: 11697
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: u ordinaciji
Status: Online

Re: Samopovredjivanje kod pubertetlija

Post by srculence7 » 14 Dec 2017, 15:32

Deci stvarno svašta padne na pamet a imaju i nepresušne izvore informacija za takve ideje, na žalost :grana
Ne mogu ni prosvetni radnici sve ispratiti, ima puno dece, ko bi još vršio kontrolu u toaletu na svakom odmoru ali najbitnije je da roditelji sa njima otvoreno razgovaraju o svemu, da deca mogu da im se povere, nebitno da li u vezi nekog problema koji imaju u školi ili mimo nje.
1
1 Image

Post Reply

Return to “Zdravlje”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 5 guests