Dorian wrote: ↑01 Apr 2020, 23:17Boldirano: Pretpostavka je put do greške.
Stvar je u tome da u jednom trenutku dolazi do toga da "cijena" zaštite postane veća od opasnosti. Ne samo za društvo, nego i za pojedince koje se trudiš zaštititi.
Ne znam da li si bila dovoljno odrasla kada je ovdje bio rat, ali u jednom trenutku ljudi su počeli zanemarivati opasnosti od granatiranja i snajpera i počeli hodati. Zatvorenost u malom prostoru u jednom trenutku postaje veći problem od opasnosti od koje se kriješ u tom prostoru.
Ako čovjek živi život koji mu se čini besmislen, od njega će odustati. Skoro svi oni koji su izvršili samoubistva su to uradili, kakav god da je stvarni razlog (bolest, odlazak voljene osobe, nemogućnost da se podnese nešto treće...) zato što im je besmislenost i bol života koji u trom trenutku žive bila veća od smrti.
U jednom trenutku, ako se ovo produži, ljudi koji su zatvoreni, ne idu na posao, ne smiju čak ni izaći prošetati, će početi osjećati besmislenost života kakav u tom trenutku žive.
A onda im produžavanjem takvog života nećeš pomoći nego ih gurnuti dalje u pokušaj izlaska iz te besmislenosti. Pa makar i na drastičan način.
Ne sjećam se rata, Bogu hvala. Trenutno, u svoj ovoj konfuziji gdje ništa nije organizirano, osmišljeno, strategije borbe nema...Ja duboko vjerujem da je izolacija za populaciju penzionera jedino pravo rješenje. Oni su ranjivi, zdravstveno stanje naših ljudi općenito nije na zavidnom nivou, kod njih naročito. Dok ne prodje prvi val makar...po kom.misljenju, oni bi morali u izolaciju. Imam dedu i nanu, oboje + 65, vidim koliko im teško pada sve ovo ali mora se.