Post
by Trafalgar Law » 20 Apr 2020, 00:49
Ni ja se, kao zagovornik (humanog) transhumanizma ne bi složio oko tvrdnje da se starost treba uopšte tretirati kao bolest. Sve dok postoji u čovjeku ono što se smatra dušom, on se može definirati kao živa jedinka društva, čak i da boluje od neuroloških poremećaja koji ometaju njegovu moždani funkciju, i limitiraju njegovu funkciju tijela, ovde prije svega mislim na osobe sa parkinsovom bolešću i dementne osobe, među kojima ima popriličan broj starijih osoba. Zdravstveni sistem je nešto na što svaka država u svijetu mora posebno staviti naglasak, pogotovo kada govorimo o njezi osoba treće dobi. Osim toga, neophodno je da svaka država sa više poštovanja gleda na penzionere, kao članove društvene zajednice, koje su istoj dale svoj puni ili djelomični doprinos kroz svoj rad, i da im se oduži kroz organiziranje različitih društvenih aktivnosti, koje su u skladu sa njihovim godinama, kako bi se održalo njihovo psiho-fizičko zdravlje. Ideja je i suviše kontraverzna da bi se uopšte uzimala u razmatranje, čak šta više, ovo mi se čini kao doslovno odobravanje eutanazije starijih osoba, od kojeg društvo, a sa ekonomskog aspekta najviše gledajući, nemaju nikakvu koristi. Kada govorim sa ekonomskog aspekta, onda u jedan okvir stavljam socijalnu skrb starijih osoba, kao i penzioni fondovi, koji bi iz ovoga najviše mogli profitirati. U svemu ovome za kapitaliste postoje jako veliki troškovi koji terete državna izdvajanja, osvrnemo na činjenicu kako se postepeno u svijetu povećava broj starijih osoba. Izgleda da je ekonomija takve prirode da sve više okreće funkcionisanju po jednom nehumanom principu maksimalnog iskorištavanja čovjekovim fizičkih sposobnosti do njegovih krajnjih granica, sve do njegovih godina kada bude dovoljno zreo da ga se liši prava na, koliko toliko, ugodan ostatak života. Čovjek ima pravo na dostojanstven život, optimalne uslove rada, porodicu, fer zaradu, slobodno vrijeme, lijepu i koliko toliko zdraviju starost.