Bipolarni poremecaj

[shark-attack]

Jedan on najkompleksnijih i najceshcih poremecaja vezano za raspolozenje i promjenu istog. Na pocetku, veoma cesto prodje ne detektovan sa slicnim simptoma kao za ADHD da bi kasnije, necim izazvan (kao porodjaj kada se kompletno tijelo mijenja fizicki i psihicki) moze da izazove poslije porodjajnu depresiju, koja, ako nije adekvatno i na vrijeme dijagnosticirana/lijecena moze preci u bipolarni poremecaj. Tretmani lijekovi pomazu, ali stanje je hronicno najceshce do kraja zivota.

Svi imamo oscilacije/varijable u ponashanju, shto je normalno u datim trenutcima, okolnostima. i ponashamo se shodno tome. Za razliku od tog ponashanja, oni sa bipolarnim poremecajem ne mogu kontrolisati to stanje. Ili su previshe "visoko" raspolozeni sa manicnim/hipomanicnim epizodama, ili su losheg raspolozenja sa simptomima depresije.

Kada su u tom manicnom raspolozenju osjecaju se nedodirljivo, ne spavaju, gube apetit (shto dovodi do josh tezeg stanja) sve znaju i umiju.Ne samo da sve znaju i umiju nego su najbolji u tome. Dodir sa realnoshcu je minimalan ili nikakav. I zbog tog, odbijaju terapiju. Jednostavno, lijepo im je i ne zele da to promijene. Slicno je i sa hipomanijom samo je blaza klinicka slika..funkcionalni su u nekim (ne svim) socijanim/drushtvenim potrebama.

Kada su "nisko"( loshe raspolozeni) sa depresivnim simptomima skloni su samoubistvima, drugim oblicima (samo)povredjivanja, halucinacije.neaktivni..libido skoro da i nemaju...etc..

Tezi slucajevi zahtijevaju duzu hospitalizaciju, uz adekvatnu terapiju koja ukljucuje (u zavisnosti od oblika bipolarnog poremecaja) antidepresive, antisajkotike, medikamente za stabilizaciju raspolozenja i neki oblici psiho terapije.

Razni oblici bipolarnog poremacaja zahtijeva razlicitu terapiju tako da je pravilna dijagnostika veoma vazna i neophodna za dobar ucinak.
Bipolarni poremecaj 'I"
Bipolarni poremecaj 'II"
Bipolarno poremecaj ukljucujuci u druge (ali ne dominatne) poremecaje

6 razlicitih kriterija za bipolarni poremecaj "I" ukljucuju:
-jedna manicna epizoda
-zadnja epizoda hipomanicna
-zadnja manicna epizoda
-zadnja kombinovana (manicna/hipomanicna) epizoda
-zadnja epizoda depresivna
-zadnja epizoda nespecificna

Poslije, kada se ide detaljnija analiza kao za (manicnu) klinicka slika ukljucuje:
kakva je bila zadnja epizoda, blaga/umjerena/jaka, sa ili bez sajkotickih obiljezja
jesu li bil ii katatonicki simptomi
sa posparumom
hronicno
melankolija
atipicno ponashanje

longitudalno specificno sa ili bez punim epizodama oporavka..

jedan dio..ima toga



ovo je pocetak i osnova za pravilnu dijagnostiku koja moze biti veoma duga i komplikovana..osim ako ne dodjesh pa ti specijalista kaze "uzmi ove bobe 3x1 svaki dan i dodji za dvije hefte na kontrolu".

Uglavnom, shto se prije uspostavi pravilna dijagnoza to bolje i za pacijenta, a i za okolinu/ rodbinu, prijatelje..radne kolege..
inace...

[ironman]

Ahahaha Shark in the belly of the beast

[Koraci_u_noci]

Onako na prvu mi ne pada niko na pamet iz mog blizeg okruzenja ko ima bipolarni poremacaj, ali mislim da je Richard Gere u onom jednom filmu bas vjerodostojno prikazao sve ovo gore o cemu shark pise, tako da otprilike mogu zamisliti kako to izgleda

[numka]

Uvijek se sjetim glumice koja je glumila princezu Leiu... ona je živjela s ovim.
I Sinead O'Connor...

[Duminjo]

Jedan on najkompleksnijih i najceshcih poremecaja vezano za raspolozenje i promjenu istog. Na pocetku, veoma cesto prodje ne detektovan sa slicnim simptoma kao za ADHD da bi kasnije, necim izazvan (kao porodjaj kada se kompletno tijelo mijenja fizicki i psihicki) moze da izazove poslije porodjajnu depresiju, koja, ako nije adekvatno i na vrijeme dijagnosticirana/lijecena moze preci u bipolarni poremecaj. Tretmani lijekovi pomazu, ali stanje je hronicno najceshce do kraja zivota.

Svi imamo oscilacije/varijable u ponashanju, shto je normalno u datim trenutcima, okolnostima. i ponashamo se shodno tome. Za razliku od tog ponashanja, oni sa bipolarnim poremecajem ne mogu kontrolisati to stanje. Ili su previshe "visoko" raspolozeni sa manicnim/hipomanicnim epizodama, ili su losheg raspolozenja sa simptomima depresije.

Kada su u tom manicnom raspolozenju osjecaju se nedodirljivo, ne spavaju, gube apetit (shto dovodi do josh tezeg stanja) sve znaju i umiju.Ne samo da sve znaju i umiju nego su najbolji u tome. Dodir sa realnoshcu je minimalan ili nikakav. I zbog tog, odbijaju terapiju. Jednostavno, lijepo im je i ne zele da to promijene. Slicno je i sa hipomanijom samo je blaza klinicka slika..funkcionalni su u nekim (ne svim) socijanim/drushtvenim potrebama.

Kada su "nisko"( loshe raspolozeni) sa depresivnim simptomima skloni su samoubistvima, drugim oblicima (samo)povredjivanja, halucinacije.neaktivni..libido skoro da i nemaju...etc..

Tezi slucajevi zahtijevaju duzu hospitalizaciju, uz adekvatnu terapiju koja ukljucuje (u zavisnosti od oblika bipolarnog poremecaja) antidepresive, antisajkotike, medikamente za stabilizaciju raspolozenja i neki oblici psiho terapije.

Razni oblici bipolarnog poremacaja zahtijeva razlicitu terapiju tako da je pravilna dijagnostika veoma vazna i neophodna za dobar ucinak.
Bipolarni poremecaj 'I"
Bipolarni poremecaj 'II"
Bipolarno poremecaj ukljucujuci u druge (ali ne dominatne) poremecaje

6 razlicitih kriterija za bipolarni poremecaj "I" ukljucuju:
-jedna manicna epizoda
-zadnja epizoda hipomanicna
-zadnja manicna epizoda
-zadnja kombinovana (manicna/hipomanicna) epizoda
-zadnja epizoda depresivna
-zadnja epizoda nespecificna

Poslije, kada se ide detaljnija analiza kao za (manicnu) klinicka slika ukljucuje:
kakva je bila zadnja epizoda, blaga/umjerena/jaka, sa ili bez sajkotickih obiljezja
jesu li bil ii katatonicki simptomi
sa posparumom
hronicno
melankolija
atipicno ponashanje

longitudalno specificno sa ili bez punim epizodama oporavka..

jedan dio..ima toga



ovo je pocetak i osnova za pravilnu dijagnostiku koja moze biti veoma duga i komplikovana..osim ako ne dodjesh pa ti specijalista kaze "uzmi ove bobe 3x1 svaki dan i dodji za dvije hefte na kontrolu".

Uglavnom, shto se prije uspostavi pravilna dijagnoza to bolje i za pacijenta, a i za okolinu/ rodbinu, prijatelje..radne kolege..
inace...

Imamo li moguce uzroke? Nesto kao zivotna iskustva, posljedice neke druge bolesti, posljedice nekih Medikamenata, ostecenja na mozgu..

[Shadow]

Onako na prvu mi ne pada niko na pamet iz mog blizeg okruzenja ko ima bipolarni poremacaj, ali mislim da je Richard Gere u onom jednom filmu bas vjerodostojno prikazao sve ovo gore o cemu shark pise, tako da otprilike mogu zamisliti kako to izgleda

I ovaj film isto na tu temu.
Realan

[shark-attack]

Jedan on najkompleksnijih i najceshcih poremecaja vezano za raspolozenje i promjenu istog. Na pocetku, veoma cesto prodje ne detektovan sa slicnim simptoma kao za ADHD da bi kasnije, necim izazvan (kao porodjaj kada se kompletno tijelo mijenja fizicki i psihicki) moze da izazove poslije porodjajnu depresiju, koja, ako nije adekvatno i na vrijeme dijagnosticirana/lijecena moze preci u bipolarni poremecaj. Tretmani lijekovi pomazu, ali stanje je hronicno najceshce do kraja zivota.

Svi imamo oscilacije/varijable u ponashanju, shto je normalno u datim trenutcima, okolnostima. i ponashamo se shodno tome. Za razliku od tog ponashanja, oni sa bipolarnim poremecajem ne mogu kontrolisati to stanje. Ili su previshe "visoko" raspolozeni sa manicnim/hipomanicnim epizodama, ili su losheg raspolozenja sa simptomima depresije.

Kada su u tom manicnom raspolozenju osjecaju se nedodirljivo, ne spavaju, gube apetit (shto dovodi do josh tezeg stanja) sve znaju i umiju.Ne samo da sve znaju i umiju nego su najbolji u tome. Dodir sa realnoshcu je minimalan ili nikakav. I zbog tog, odbijaju terapiju. Jednostavno, lijepo im je i ne zele da to promijene. Slicno je i sa hipomanijom samo je blaza klinicka slika..funkcionalni su u nekim (ne svim) socijanim/drushtvenim potrebama.

Kada su "nisko"( loshe raspolozeni) sa depresivnim simptomima skloni su samoubistvima, drugim oblicima (samo)povredjivanja, halucinacije.neaktivni..libido skoro da i nemaju...etc..

Tezi slucajevi zahtijevaju duzu hospitalizaciju, uz adekvatnu terapiju koja ukljucuje (u zavisnosti od oblika bipolarnog poremecaja) antidepresive, antisajkotike, medikamente za stabilizaciju raspolozenja i neki oblici psiho terapije.

Razni oblici bipolarnog poremacaja zahtijeva razlicitu terapiju tako da je pravilna dijagnostika veoma vazna i neophodna za dobar ucinak.
Bipolarni poremecaj 'I"
Bipolarni poremecaj 'II"
Bipolarno poremecaj ukljucujuci u druge (ali ne dominatne) poremecaje

6 razlicitih kriterija za bipolarni poremecaj "I" ukljucuju:
-jedna manicna epizoda
-zadnja epizoda hipomanicna
-zadnja manicna epizoda
-zadnja kombinovana (manicna/hipomanicna) epizoda
-zadnja epizoda depresivna
-zadnja epizoda nespecificna

Poslije, kada se ide detaljnija analiza kao za (manicnu) klinicka slika ukljucuje:
kakva je bila zadnja epizoda, blaga/umjerena/jaka, sa ili bez sajkotickih obiljezja
jesu li bil ii katatonicki simptomi
sa posparumom
hronicno
melankolija
atipicno ponashanje

longitudalno specificno sa ili bez punim epizodama oporavka..

jedan dio..ima toga



ovo je pocetak i osnova za pravilnu dijagnostiku koja moze biti veoma duga i komplikovana..osim ako ne dodjesh pa ti specijalista kaze "uzmi ove bobe 3x1 svaki dan i dodji za dvije hefte na kontrolu".

Uglavnom, shto se prije uspostavi pravilna dijagnoza to bolje i za pacijenta, a i za okolinu/ rodbinu, prijatelje..radne kolege..
inace...

Imamo li moguce uzroke? Nesto kao zivotna iskustva, posljedice neke druge bolesti, posljedice nekih Medikamenata, ostecenja na mozgu..

genetski," prvo koljerno"..zadnja istrazivanja pokazuju 24% naslijedi
teshke traume iz djetinjstava..

sad zavisi o tipu bipolara ..
bipolar sa depresivnim epizodama ceshce zene (predmenustralni ciklusu, porodjaj)
ostali nema puno razlike

bez dijagnoze i istorije bolesti (zavisi da li su oshtecenja mozga neuroloshka. infekcijsko neuroloshka /mehanicka etc)

[spacebound]

Znam jednu divnu zenu koja se bori s ovim. Okidac teska trauma u djetinjstvu.

[shark-attack]

Znam jednu divnu zenu koja se bori s ovim. Okidac teska trauma u djetinjstvu.

neshto drugo(neki drugi dogadjaj poslije) je tu traumu iz djetinjstva "okinuo" u bp

[shark-attack]

Problem u dijagnosticiranju shto se mora obratiti paznja da se bp razdvoji od drugih oblika "poremecaja raspolozenja" koji mogu biti izazvani generalnim zdravstenim stanjem (oboljelih od multi-skleroze, poslije mozdanog..etc)

Onda od poremecaja izazvanih uzimanjem droge ili koji su dugo na medikamentima.

Prepoznati/odvojiti od samo sajkotickih poremecaja (shizofrenije, shizoafektivnih poremecaja, deluzionalnihi i ciklodemickih poremecaja etc

[Calla]

Problem u dijagnosticiranju shto se mora obratiti paznja da se bp razdvoji od drugih oblika "poremecaja raspolozenja" koji mogu biti izazvani generalnim zdravstenim stanjem (oboljelih od multi-skleroze, poslije mozdanog..etc)

Onda od poremecaja izazvanih uzimanjem droge ili koji su dugo na medikamentima.

Prepoznati/odvojiti od samo sajkotickih poremecaja (shizofrenije, shizoafektivnih poremecaja, deluzionalnihi i ciklodemickih poremecaja etc

Da ne zaboravimo I alkohol takoder.

[Mutevelija]

Tesko takvima sigurno zaglave u ralje farmakomafije citav zivot

[Duminjo]

Imamo li moguce uzroke? Nesto kao zivotna iskustva, posljedice neke druge bolesti, posljedice nekih Medikamenata, ostecenja na mozgu..

genetski," prvo koljerno"..zadnja istrazivanja pokazuju 24% naslijedi
teshke traume iz djetinjstava..

sad zavisi o tipu bipolara ..
bipolar sa depresivnim epizodama ceshce zene (predmenustralni ciklusu, porodjaj)
ostali nema puno razlike

bez dijagnoze i istorije bolesti (zavisi da li su oshtecenja mozga neuroloshka. infekcijsko neuroloshka /mehanicka etc)

Kolko znam, i od same depresije, zene mnogo više obolijevaju.

[shark-attack]

Problem u dijagnosticiranju shto se mora obratiti paznja da se bp razdvoji od drugih oblika "poremecaja raspolozenja" koji mogu biti izazvani generalnim zdravstenim stanjem (oboljelih od multi-skleroze, poslije mozdanog..etc)

Onda od poremecaja izazvanih uzimanjem droge ili koji su dugo na medikamentima.

Prepoznati/odvojiti od samo sajkotickih poremecaja (shizofrenije, shizoafektivnih poremecaja, deluzionalnihi i ciklodemickih poremecaja etc

Da ne zaboravimo I alkohol takoder.

Naravno i alkohol.

Postao/la Duminjo » 12 sij 2022, 01:18

shark-attack je napisao/la: ↑11 sij 2022, 23:14
Duminjo je napisao/la: ↑11 sij 2022, 22:39


Imamo li moguce uzroke? Nesto kao zivotna iskustva, posljedice neke druge bolesti, posljedice nekih Medikamenata, ostecenja na mozgu..
genetski," prvo koljerno"..zadnja istrazivanja pokazuju 24% naslijedi
teshke traume iz djetinjstava..

sad zavisi o tipu bipolara ..
bipolar sa depresivnim epizodama ceshce zene (predmenustralni ciklusu, porodjaj)
ostali nema puno razlike

bez dijagnoze i istorije bolesti (zavisi da li su oshtecenja mozga neuroloshka. infekcijsko neuroloshka /mehanicka etc)
Kolko znam, i od same depresije, zene mnogo više obolijevaju.

Da.
Hormonske promjene u pubertetu imenstrualni ciklusi povecavaju rizik za depresivne epizode, kao i poslije porodjajna depresija uzrokovana porodjajem.

Postao/la Mutevelija » 12 sij 2022, 00:13

Tesko takvima sigurno zaglave u ralje farmakomafije citav zivot

Zato je, moj mute, vazna pravilna dijagnoza da ne bi uzimali "koktele" bez potrebe, nego samo ono shto moraju (nazalost)i to minimalnu dozu po mogucnosti.

[ironman]

Nemogucnost masovnog testiranja,negiranje,opca atmosfera na planeti...dostupni lijekovi i samodijagnoziranje,prosjek samoubojstava na planet..nedovoljno informacija...
Problem koji je puno veci nego sanjamo..

[Zizi]

Da.
Hormonske promjene u pubertetu imenstrualni ciklusi povecavaju rizik za depresivne epizode, kao i poslije porodjajna depresija uzrokovana porodjajem.

Koliko inducirani porod može imati uticaja na pojavu postporođajne depresije? I da li ta metoda poroda već svojim načinom poticanja izlaska djeteta pravi mu traumu?

[shark-attack]

Da.
Hormonske promjene u pubertetu imenstrualni ciklusi povecavaju rizik za depresivne epizode, kao i poslije porodjajna depresija uzrokovana porodjajem.

Koliko inducirani porod može imati uticaja na pojavu postporođajne depresije? I da li ta metoda poroda već svojim načinom poticanja izlaska djeteta pravi mu traumu?

Najvishe utice u korelaciji sa drugim faktorima,(anksioznost , povecan pritisak, srcani problemi ..povecava se rizik ako je majka u tim rizicnim grupama).
Da, preko majke bebice "osjete", ali ne u toliko zabrinjavajucoj mjeri da bi bilo alarmantno
Opet, sve je individualno i nema pravila.
Pregledi prije i za vrijem trudnoce/porodjaja, razgovori/ savjetovanja sa ginekolozima, psiholozima pomazu da majke prije porodjaja budu spremne i upoznate sa svim shto sa sobom nosi ne samo taj fizicki dio poroda nego i da budu psihicki spremne..kako one tako i bebice

[dark wood]

Ne znam odakle da počnem, moj je život bio tobogan. 
Ja sam žena, 47 godina.
Ukratko, prije pet godina dijagnosticiran mi je bipolarni afektivni poremećaj i pet godina sam stabilna na Lamictalom.
Od moje 18te godine moj je život bio gore - dolje, veliki usponi i strašni padovi, nesvjesna svog stanja, bez terapije, borila sam se s roditeljima misleći da su mi oni najveći neprijatelji. Naš odnos je bio užasno konfliktan, s puno drame, vike, bacanja predmeta sa moje strane, nisam se mogla kontrolirati, udarala sam rukama i nogama po namještaju samo da se oslobodim agresije u sebi. Bila sam puna bijesa, gorčine, loše energije, disforična, stvarnost sam percepirala kao da sam homoseksualna žena (često i transrodna osoba muškarac u telu žene - sad se pitam dali je to bila moja deluzija/psihoza), a roditelje sam doživljavala kao prepreku zbog koje ne mogu živjeti sa ženom. Otuda i taj animozitet prema roditelje.
Roditelji su me forsirali da nađem dečka (tada sam imala puno avantura i ljubavnih veza sa ženama onoliko dugo koliko su trajale manične epizode). To njihovo forsiranje doživljavala sam kao zlostavljanje. Bila sam fiksirana na roditelje, šta oni misle o meni, šta pričaju o meni, krila sam se od njih, lagala ih godinama. Razvila sam teoriju da majka ima narcisoidni poremečaj ličnosti a da je moj otac njen flying monkey, puno čitala o tome i sama sebe ubedila da sam njihova žrtva, da su oni udruženi protiv mene. I tako 24 godine je trajala bipolarna agonija - manične epizode - euforija, ushičenja, promiskuitet, spavanje po tri - četiri sata dnevno, puno sam lagala kuči da izlazim sa dečkom, izmišljala priče oko nekog muškog lika koji je uistinu postojao i bio koj kolega ali sam lagala da mi je dečko, trošenje novca, zadužila sam se na tri kreditne kartice, bila sam logoroična, išla na putovanja sa ženama a kući lagala da idem na poslovni put ili na put sa zamišljenim dečkom. Kao da sam imala motor u grudima, celo vreme u pokretu ili sam nešto radila, izlazila, niko me nije mogao zaustaviti. U fazama manije sam se osecala kao muško u telu žene, tako se oblačila, sasvim suprotno od eutimične faze.
Sa godinama je bolest progredirala u disforičnu maniju punu besa kako sam gore opisala. Nakon manične epizode koja bi trajala oko tri meseca, sledio je dubok pad, strašna depresivna epizoda, kajanje za sve moje postupke, odjednom bi preko noci izgubila interes za žene, neverovatno mi se činilo šta sam sve radila i obećavala toj ženi, sad nisam htela ni da vidim tu ženu sa kojom sam provela tri meseca, sama pomisao na nju mi je bila nezamisiva. Osečaj da sam transrodna osoba bi preko noći nestao, bila sam zaprepašcena kako sam se mogla tako osećati i takve stvari činiti. Uz to su išle sve ostale simptome depresije - mrtvilo, praznina u sebi, bol u duši, jedva sam išla na posao i čekala da dan prođe, koja bi epizoda trajala oko dva do tri meseca sve do nekog eutimičnog (normalnog) raspoloženja ili nove manične epizode sa nekom novom ženom i opet muško u telu žene i sve simptome manične epizode.
I tako sve u krug.
Ovakav način života u trajanju od 24 godina me totalno umorio, iscrpio, imala sam burnout, i u jednom periodu duboke depresije sama sam potražila pomoč psihijatra misleci da se radi o depresiji, o bipolarnom nisam uopste pomislila, epizode manije mi se činile normalnim, da tako treba, da je svima tako.
Otkad sam na Lamictalu bes i agresija su nestali, potreba za ženama se naglo izgubila, odnos sa roditeljima se popravio. 

Jesam li bila zabludna ili psihotična u maničnim epizodama toliko godina živeći s idejom da su moji roditelji moji najveći neprijatelji, da mi žele nauditi, da mi rade iza leđa, da sam žrtva njihovog zlostavljanja?
Jesam li bila u zabludi ili psihotična u maničnim epizodama živeti sa idejom da sam muško u tijelu žene, živeći od avanture do avanture, od jedne manične epizode do druge?

[Krokodil Behko]

Ne znam odakle da počnem, moj je život bio tobogan. 
Ja sam žena, 47 godina.
Ukratko, prije pet godina dijagnosticiran mi je bipolarni afektivni poremećaj i pet godina sam stabilna na Lamictalom.
Od moje 18te godine moj je život bio gore - dolje, veliki usponi i strašni padovi, nesvjesna svog stanja, bez terapije, borila sam se s roditeljima misleći da su mi oni najveći neprijatelji. Naš odnos je bio užasno konfliktan, s puno drame, vike, bacanja predmeta sa moje strane, nisam se mogla kontrolirati, udarala sam rukama i nogama po namještaju samo da se oslobodim agresije u sebi. Bila sam puna bijesa, gorčine, loše energije, disforična, stvarnost sam percepirala kao da sam homoseksualna žena (često i transrodna osoba muškarac u telu žene - sad se pitam dali je to bila moja deluzija/psihoza), a roditelje sam doživljavala kao prepreku zbog koje ne mogu živjeti sa ženom. Otuda i taj animozitet prema roditelje.
Roditelji su me forsirali da nađem dečka (tada sam imala puno avantura i ljubavnih veza sa ženama onoliko dugo koliko su trajale manične epizode). To njihovo forsiranje doživljavala sam kao zlostavljanje. Bila sam fiksirana na roditelje, šta oni misle o meni, šta pričaju o meni, krila sam se od njih, lagala ih godinama. Razvila sam teoriju da majka ima narcisoidni poremečaj ličnosti a da je moj otac njen flying monkey, puno čitala o tome i sama sebe ubedila da sam njihova žrtva, da su oni udruženi protiv mene. I tako 24 godine je trajala bipolarna agonija - manične epizode - euforija, ushičenja, promiskuitet, spavanje po tri - četiri sata dnevno, puno sam lagala kuči da izlazim sa dečkom, izmišljala priče oko nekog muškog lika koji je uistinu postojao i bio koj kolega ali sam lagala da mi je dečko, trošenje novca, zadužila sam se na tri kreditne kartice, bila sam logoroična, išla na putovanja sa ženama a kući lagala da idem na poslovni put ili na put sa zamišljenim dečkom. Kao da sam imala motor u grudima, celo vreme u pokretu ili sam nešto radila, izlazila, niko me nije mogao zaustaviti. U fazama manije sam se osecala kao muško u telu žene, tako se oblačila, sasvim suprotno od eutimične faze.
Sa godinama je bolest progredirala u disforičnu maniju punu besa kako sam gore opisala. Nakon manične epizode koja bi trajala oko tri meseca, sledio je dubok pad, strašna depresivna epizoda, kajanje za sve moje postupke, odjednom bi preko noci izgubila interes za žene, neverovatno mi se činilo šta sam sve radila i obećavala toj ženi, sad nisam htela ni da vidim tu ženu sa kojom sam provela tri meseca, sama pomisao na nju mi je bila nezamisiva. Osečaj da sam transrodna osoba bi preko noći nestao, bila sam zaprepašcena kako sam se mogla tako osećati i takve stvari činiti. Uz to su išle sve ostale simptome depresije - mrtvilo, praznina u sebi, bol u duši, jedva sam išla na posao i čekala da dan prođe, koja bi epizoda trajala oko dva do tri meseca sve do nekog eutimičnog (normalnog) raspoloženja ili nove manične epizode sa nekom novom ženom i opet muško u telu žene i sve simptome manične epizode.
I tako sve u krug.
Ovakav način života u trajanju od 24 godina me totalno umorio, iscrpio, imala sam burnout, i u jednom periodu duboke depresije sama sam potražila pomoč psihijatra misleci da se radi o depresiji, o bipolarnom nisam uopste pomislila, epizode manije mi se činile normalnim, da tako treba, da je svima tako.
Otkad sam na Lamictalu bes i agresija su nestali, potreba za ženama se naglo izgubila, odnos sa roditeljima se popravio. 

Jesam li bila zabludna ili psihotična u maničnim epizodama toliko godina živeći s idejom da su moji roditelji moji najveći neprijatelji, da mi žele nauditi, da mi rade iza leđa, da sam žrtva njihovog zlostavljanja?
Jesam li bila u zabludi ili psihotična u maničnim epizodama živeti sa idejom da sam muško u tijelu žene, živeći od avanture do avanture, od jedne manične epizode do druge?

Pa sad, ostaje štošta nejasno.
Razumio sam da se seksualna sklonost ka ženama, razvila već oko 18. godine.
Može biti da si roditelje vidjela kao otjelotvorenje ( naših patrijahalnih ) sredine u kojoj živiš, pa je taj bijes nastupio kao revolt, zbog nemogućnosti izbora žene za partnera.
Osoba od 18 godina ( makar to danas znamo ) još uvijek ništa ne zna ni o životu ni o ljudima koji je okružuju, ali nije ni dovoljno jaka da napravi prodor, ako instinktivno osjeti da je sredina protiv takvih stvari.

Razumio sam i da je osjećaj transrodnost nestao preko noći, epizode bijesa i disforičnosti ( nakon prestanka terapije tim lijekom), pa ipak može biti u pitanju neka vrsta psihotičnosti, a ne neki teži poremećaji. Npr, neka vrsta manije, a u ovom slučaju - manija i opsjednutost nečim, jer u nekom trenutku kad si to silno željela, nisi mogla imati predmet želje.

Kao neka tvrdoglavost na steroidima, da to tako nazovem, ako ti nije uvredljivo?

LIčno poznajem jednu ženu (par god starija od tebe, a ja malo više od toga) koja je psihotična.
Baš sam jučer bio kod nje, kad je imala tu epizodu psihoze. Navodno, zamalo joj izbio požar u garsonjeri, pa se prepala za život svoje mačke. Živa istina. Sva se pogubila i tumara po sobi, kao da traži vlastiti mozak. Nije bila mnogo ljubazna u tim trenucima, pa sam otišao u kafić na kafu.


Drago mi je, što se situacija popravlja.

Nadam se da će naša forumska psihologinja, navratiti ovih dana i natrčati na tvoj post.
Nadam se da i ti nećeš zaboraviti da si ovdje ostavila post.

Preokupacija je bitna. Možda mala komunikacija s nekim ljudima, može makar malo pomoći u konsolidaciji stvari.

Msm, razumijevanja imam jer sam i sam na terapiji protiv anksioznosti, a čitajući tvoj post stičem utisak da ni ti nisi bila imuna na to sveprisutno oboljenje.

Trenutno sam miran, dok ne preskočim terpaiju, tad se pretvorim u krokodila

Puno pozzz.

[dark wood]

Transrodnost, bijes, konfliktnost i disforija nestajali su kad bi završila manična epizoda.
Isto i na Lamictalom više nemam te simptome.

Zanimalo me da li je to bila psihoza u sklopu maničnih epizoda, pošto je transrodnost perzistirala samo u okviru manicne epizode, sa padom u depresivnoj epizodi bi nestala i postojalo je samo beskrajno kajanje i neverovanje kako sam sve to mogla učiniti - kao da sam se probudila iz sna.

Bila bi zahvalna ukoliko mi na post odgovori stručna osoba - psiholog ili psihijatar.
Ako se neko prepozna u svemu ovome neka piše da razmenimo iskustva pošto psihijatre koje sam posećivala nisu bili previše raspoloženi za razgovor.

Puno vam hvala