Hubble je otkrio kako je zatamjnenje zvjezde Betelgeuse uzrokovano tramumtičnom eksplozijom
Promatranja uz pomoć svemirskog teleskopa Hubble pokazuju kako je neočekivano zatamjenje superdivovske zvijezde sazviježđa Orion, Betelgeuse, najvjerovatnije uzrokovano ogromnim izbačajem zagrijanog materijala u okolni prostor, formirajući oblak prašine koji blokira svjetlost zvijezde usmjerene u našem pravcu.
Hablovi istraživači tvrde kako je oblak prašine formiran kada je oslobođena superzagrijana plazma iz izdignute velike konvenkcijske ćelije ovršine zvijezde prošla kroz vrelu atmosferu prema spoljašnjim, hladnijim slojevima, gdje se rashladila, formirajući granule prašine. Ova rezultirajuća prašina je tokom kasnog perioda 2019.godine uspjela blokirati oko 1/4 površinskog sjaja zvijezde, da bi se njen sjaj vratio u mormalno stanje početkom Aprila 2020.godine.
Betelgeuse je jedna vremešna, crvenkasta superdivovska zvijezda, koja je usijed kompleksnih, evoluirajućih promjena u svojoj jezgri dobila na svojoj veličini. Ova zvijezda je toliko velika, da ukoliko bi je umjesto Sunca postavili u središte našeg Solarnog sistema, njegov vanjski dio atmosfere bi mogao doseći orbitu Jupitera.
Ovo neočekivano i naglo slabljenje sjaja zvijezde je zabrinulo astronome širom svijeta koji su se razlišli po pitanju uspostavljanja teorije o nagloj promjeni koje su se vremenom dešavale na Betelgeusu. Jedna od torija predlaže kako jedna velika, rashlađena tamna mrlja prekriva veći dio njene vidljive površine. Međutim ospervacije sprovedene uz pomoć svemirskog teleskopa Hubble su potvrdile kako jedan oblak prašine prekriva dio površine zvijezde. Nekoliko mjeseci spektroskopskih ultraljubičastih promatranja svemirskog teleskopa Hubble, koje je započelo početkom Januara 2019.godine, pružili su uvid u vremenski okvir postepene promjene jačine sjaja zvijezde. Ove opservacije nam pružaju uvid u mehanizam koji je doprinijeo jedinstvenom fenomenu.
Hubble je tokom Septembra, Oktobra i Novembra 2019.godine uspio zabilježiti znakove koncentrisanog, zagrijanog materijala, koji se kreće kroz atmosferu zvijezde. Tokom mjeseca Decembra nekoliko teleskopa na južnom dijelu Zemljine hemisfere je zabilježilo smanjenje sjaja Betelgeusa.
Masivne zvijezde poput Betelgeusea su od iznimne važnosti jer one u okolni prostor izbacuju teže elemente, kao što su ugljik, koji zatim postaju gradivni blokovi nove generacije zvijezda, ali i života kojeg poznajemo.
Tragovi eksplozije
Hablovim spektrima, simljeni tokom ranog i kasnog perioda 2019.godine, ispitivana je vanjska atmosfera zvijezde tokom kojeg su mjerene linije Magnezijuma II (
Magneziev Ion). Tokom Septembra, pa sve tokom mjeseca Oktobra 2019.godine, istraživači su mjerili materijal koji se iz unutarnje atmosfere zvijezde prema spoljašnjosti kretao pri brzini od 200.000 km/s.Ovaj zagrijani, zgusnuti materijal se nastavio kretati kroz vidljivu povšinu zvijezde, putujući milionima kilometara dalje od nenje površine. Na takvoj udajenosti materijal se mogao dovoljno rashladiti, kako bi se stekli uslovi za formiranje oblak prašine, koji je uzrokovao ovo zagušenje svjetlosti zvijezde.
Ova interpretacija se podudara sa ultraljubišastim opservacijama svemirskog satelita Hubble sa početkom Januara 2020.godine, koje pokazuju kako se ponašanje vanjske atmosfere zvijezde Betelgeuse vratilo u normalan režim, iako fotografije vidljive svjetlosti dalje pokazuju kako se ona još nalazi u fazi zatamnjenja.
Iako još nije poznat pravi uzrok ove eksplozije materije, smatra se kako je ona potaknuta pulsirajućim ciklusom, koji se neometano odvija tokom događaj, kao što to pokazuju opservacije kroz vidljivi spektar svjetlosti. Na osnovu jedne studije se pretpostavlja kako se zvijezda tokom svog ciklusa širi istovremeno sa usponom konvekcijske zone. Pulsacija koja izdiže površinu zvijezde prema spoljašnjosti mogla bi doprinjeti poticanju plazme koja se probija kroz njenu atmosferu. Procjenjuje se kako je tokom protekla tri mjeseca od izbijanja eksplozije izgubljeno oko dva puta više materije u odnosu na ostale zvijezde koje kontinuirano gube svoju masu. U ovome slučaju, Betelgeuse svoju masu gubi ak 30 miiona puta brže u odnosu na naše Sunce.
Budući kako se Betelgeuse nalazi u neposrednoj blizini Zemlje, to svemirskom satelitu Hubble omogućava da napravi što detaljnije snimke njegove površine, Habblovi isnimci iz 1995.godine su pokazali mrljastu strukturu, koja sadrži masivne konvekcijske stanice (ćelije) koje se vremenom smanjuju i povećavaju, što uveliko utiče na zatamjenje i povećavanje sjaja ovih zona.
Superdivovskoj zvijezdi Betelgeuse je suđeno da skonča u eksploziji Supernove, a neki astronomi smatraju kako slabljenje sjaja može biti događaj koji prethodi Supernovoj. Ova zvijezda se nalazi na udaljenosti od približno 725 svjetlosnih godina, što znači kako se ovo slabljenje moglo kalendarski dogoditi oko 1300.te godine.
Izvor:
https://www.nasa.gov/