Astronomija i kosmologija

Pozorište, slikarstvo, škola, fakultet, istraživanja, izumi.

Moderators: Krokodil Behko, dadojović

User avatar
Trafalgar Law
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Reactions: 1238
Posts: 1539
Joined: 08 Nov 2019, 08:43
Location: Shiroi Machi
Status: Offline

Re: Astronomija i kosmologija

Post by Trafalgar Law » 03 Sep 2020, 12:00

Nešto odgovora leži u tekstu, polovica je hipotetička stvar u procesu istraživanja, posebice kada se govorio o supermasivnim Crnim rupapma iz ranog perioda Univerzuma, koje su ne-bariosnke (nisu nastale kolapsom obične materije), tj. opstaju na principu Tamne materije, i nemaju relativističke brzine rotacije, i jako je diskutabilno da li uopšte emituju zračenje kao barionske Crne rupe, koje obično nalazimo u galaksijama. Vodi se debata o tome da li su one "preci" današnjih supermasivnih crnih rupa u središtima galaksija, koje su nastale urušavanjem materije prikom akrecije, tj, da li je Tamna materije jedan od mehanizama koji je nakon Velikog praska započeo ovaj ustaljeni mehanizam formiranja galaksija oko centra mase.
0
Image

User avatar
Trafalgar Law
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Reactions: 1238
Posts: 1539
Joined: 08 Nov 2019, 08:43
Location: Shiroi Machi
Status: Offline

Re: Astronomija i kosmologija

Post by Trafalgar Law » 06 Sep 2020, 21:08

Obližnja eksplozija Supernove je tokom Devonskog perioda mogla uzrkovati masovno istrebljenje



Većina naučnika smatra kako su Dinosauri - zajedno sa bezbroj drugih vrsta - prije 66 miliona godina bili izbrisani sa lica Zemlje, kada se asteroid zabio u Zemlju. Ipak, kosmički udari nisu jedina prijetnja, odnosno pošast koja je mogla brzo ugasiti ogroman procenat životnih oblika na Zemlji, naime, obližnje Supernove bi mogle sa sobom nositi sličan rizik.

Ukoliko se desilo da je u neposrednoj blizini došlo do erupcije Supernove, štetne kosmičke zrake - inače sačinjene od nabijenih čestica, koje se ponašaju kao sitni kosmički meci - kao i ultraljubičasto zračenje, su mogle uništiti sloj Zemljine atmosfere. Ovaj sceniraiji je dugo razmatran, međutim, nedavne studije ukazuju kako je barem jedno od prošlih masovnih izumiranja na Zemlji moglo biti uzrokovano utjecajem obližnje Supernove.

Tokom Devosnkog perioda, koje je trajalo otprilike između 419 i 359 miliona godina, došlo je kulumininacije masovnog izumiranja vrsta. Tokom ovog perioda, život na isušenoj zemlji je tek bio u zamahu, a u međuvremenu, morski život je bio umnogome raznolik, bzbog čega je onodobilo nadimak Razdoblje riba.

Analizirajući kroz uzorke Zemljinog tla prelazni period između Devonskog perioda i narednog (Karbonskog doba), naučnici koji su stajali iza ovog projekta su pronašli spore biljaka koje su bile spaljenje posredstvom ultraljubičastog zračenja, što ukazuje kako su bljke bile prisutne oko perioda kada je Zemljin ozon bio gotovo razrijeđen. I dok se smatra kako su druge nesreće mogle doprinijeti nestanku Zemljinog ozona, naučnici tvrde kako je u ovom slučaju eksplozija Supernove bila najvjerovatniji krivac.

"Zemaljske katastrofe, kao što su vulkanizmi velikih razmjera ili globalno zatopljenje takođe mogu oštetiti ozonski omotač. Međutim, scenario za ovakav ishod još nije potvrđen. Umjesto toga, predložili smo kako je jedna ili više eksplozija Supernovih, na udaljenosti od 65 svjetlosnih godina od Zemlje, mogla biti odgovorna za dugotrajni gubitak ozona." - izjavio je vodeći autor studije Brajan Fild.

Supernova bi uistinu bio idealan kandidat koji je mogao opravdati jedan takav scenariji, zaustavivši privremeno sav život na Zemlji. Takva eksplozija može okupati Zemljinu atmosferu štetnim ultraljubišastim zračenjem, iako se sva devastacija ekosistema ne bi završila na tome; naime, tokom 100.000 godina nakon eksplozije, ostaci Supernove bi mogli i dalje nastaviti padati na površinu, stvarajući usput radioaktivne izotope u Zemljinoj atmsoferi.

Da bi stvari bile dodatno komplikovane, fosilni uzorci ukazuju na to da je biološka raznolikost osptajala 300.000 godina prije nego što se dogodilo devonsko masovno izumiranje. Ovo nam govori kako se morala dogoditi još jedna dodatna Supernova koja je u velikoj mjeri izmjenila prilike na Zemlji. "Ovakav ishod je upotpunosti moguć, a kako masivne zvijezde obično obitavaju u skupinama jednako masivnih zvijezda, vjerovatno je za očekivati da bi se ostale Supernove mogle pojaviti nakon eksplozije prve." - izjavio je Džesi Miler.

Iako timu istraživača nedostaje uvjerljiviji dokaz koji ibi podržao njihovu teoriju, oni su već postavili temelje za onim za čim su se dali u potragu. Vjerovatno je i kako su se preostali radioaktivni izotopi u interakciji sa Zemljinom atmosferom mogli raspasti prije mnogo vremena. Ukoliko bi istraživači pronašli izotope u stijenama iz prelaznog perioda između Devona i Karbona, to bi direktno moglo značiti kako je tokom datog perioda najmanje jedna obližnja zvijezda svoj životni ciklus skončala u nasilnoj eksploziji.

Da li bi trebali strahovati od budućih masovnih izumiranja?

Najvećim dijelom, ne bi trebali biti zabrinuti da bi naredna eksplozija Supernove mogla mogla biti uzrok nestanka života kakvog poznajemo. Prostor naše galaksije Mliječni put, koji obuhvata proečnik od 100.000 svjetlosnih godina, je iznimno veliko prostranstvo unutar kojeg mi obitavamo. I dok astrofizičari tvrde kako se unutar naše galaksije u prosjeku svakih 50 godina dešava eksplozija Supernove, teško je pretpostaviti kada će se u neposrednoj blizini desiti naredna eksplozija. Istraživači su pomno izučavali nedavnu eksploziju SN1987A, ali se ona dogodila unutar prateće galaksije Mlijčnog puta, Velikom Magelanovom Oblaku, koji se anlazi na udaljenosti od približno 150.000 svjeltonih godina od nas.

U ovom tenutku, najveći, ujedno nama najbliži, kandidati za narednu Supernovu koji se nalaze unutar naše galaksije su zvijezde Betelgeuse, Eta Carinae i Spica. Zvijezda savzviježđa Orion, Betelgeuse, se čini kao najprimamljivijim, jer se pretpostavlja kako bi ova zvijezda mogla eksplodirati u narednih 100.000 godina, ili više. Smještena na udaljenosti od 650 svjetlosnih godina, Betelgeuse je dovoljno distanciran, da neće predstavljati nikakvu veću prijetnju, koja bi mogla ugroziti život na Zemlji. Meuđutim, obim eksplozije će biti toliko značajna da će njen sjaj biti vidljiv čak i tokom dnevnog svjetla. Nešto udaljenija zvijzeda sazviježaš Carina Eta Carinae (7.500 svjetlosnh godina) isto tako ne predstavlja nikakav rizik. Za zvijezdu sazviježđa Virgo, Spica, koja se nalazi na udaljenosti od 260 svjetlosnih godina, se ne očekuje da će u narednih nekoliko miliona godina svoj život skončati u eksploziji Supernove, plus što se ona nalazi izvan tzv. smrtonosne zone unutar udaljenosti od 25 svjetlonsih godina u odnosu na nas.


Izvor:

https://astronomy.com/
0
Image

User avatar
Trafalgar Law
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Reactions: 1238
Posts: 1539
Joined: 08 Nov 2019, 08:43
Location: Shiroi Machi
Status: Offline

Re: Astronomija i kosmologija

Post by Trafalgar Law » 11 Sep 2020, 19:22

Novo otkriće u našoj galaksiji

Da li smo u našoj galaksiji nedavno uspjeli otkriti prvi primjetljiv ekvivalent brzog radio praska (FBR), misteriozi i kratki ekstragalaktički bljesak radio emisije? Neki astronomi smatraju kako jesu, i tvrde kako novo otkriće pojačava povezanost između ovih egzotičnih bljeskova i snažno magnetiziranih neutronskih zvijezda.

Porijeklo bljeska

Promatranje sjajnih, ekstragalaktičkih radio bljeskova, od jedne milisekunde sa Zemlje se vremenom povećava, ali i dalje ostaje nejasno šta uzrokuje ove neobične prijelazne promjene. Jedna od ponuđenih teorija govori kako su ovi bzi radio praskovi povezani sa rođenjem, odnosno evolucijom Magnetara, tipom neutronskih zvijezda sa iznimno jakim magnetnim poljima.

Postoji mnogo dokaza koji upućuju na magnetare kao izvore brzih radio eksplozija, i to od polarizirajućih mjerenja koji ukazuju kako su ove eksplozije iznimno magnetizovane, pa do lokalizacije nekolicine regija, koje su tipično okruženje za ovakve vrste zvijezda. Neki od magnetara, poznati kao "mekani gama-repetitori" tokom svog životnog vijeka emituju ponavljajuće visoko-energetske baklje.

Ipak postoji jedan veliki problem kada o magnetaru govorimo kao izvorub rzog radio praska: sve do sada, nismo uspjeli primjetili radio emisiju sličnu radio emisiji brzog praska, koji je dolazio sa magnetara, smještenog unutar naše galaksije.

Pronalazak veze koja nedostaje

Nova studija, koju je predvodio Sandro Mereghetti sa nacionalnog italijanskog instituta za astrofiziku u Milanu, je koristeći se svemirskIm opservatorijem IINTEGRAL prijavio seriju detekcija blještavih eksplozija X-zraka magnetara SGR 1935+2154. Sama po sebi, ova najava nije bila vrijedna spomena, međutim, promatrani bljeskovi X-zraka sa ovog poznatog magnetara su bili popraćeni iznimno blještavim milisekundnim eksplozijama, kojeg su detektovali kanadski teleskopi CHIME experiment i STARE 2. Eksplozije radio-signala su imali sličnu strukturu sa povezanim eksplozijama magnetara koji su se dogodili u gotovo isto vrijeme. Ove naznake uveliko ukazuju kako bi eksplozije bljeskova SGR 1935+2154 mogle biti karike koje nedostaju.

U drugoj nedavnoj studiji koju je s svojim kolegama predvodio astrofizičar Ben Margalit sa Berklija su krostili nove podatke sa kojim su pokušali utvrditi da moraju postojati dvije različite vrste magnetara: "Obični" magnetari poput SGR 1935+2154, kao i drugi galaktički magnetari, više aktivni, ali kraćeg životnog vijeka, koji su odgovorni za generisanje intenzivnih radio praskova (FBR's). Smatralo se kako se kasna populacija ovih neutronskih zvijezda formirala kroz kanale stadija klasičnih galaktičkih magnetara. Margalit i saradnici su koristeći se opservacijama X-zraka magnetara SGR 1935+2154 nastojali da procijene specifični mehanizam emisije magnetara, gdje su naišli ograničenja modela koji bi im pružili pojašnjenje o tome kako nastaju ti energetski bljeskovi.

Izvor:

https://aasnova.org/
0
Image

User avatar
Trafalgar Law
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Reactions: 1238
Posts: 1539
Joined: 08 Nov 2019, 08:43
Location: Shiroi Machi
Status: Offline

Re: Astronomija i kosmologija

Post by Trafalgar Law » 16 Sep 2020, 00:36

Otkrivena relikvija radio signala u obližnoj skupini galaksija


Image


Koristeći se južnoafričkim teleskopom MeerKat tim međunarodnih istraživača je unutar obližnjeg skupa galaksija male mase u procesu spajanja A2384 detektovao radio relikviju. Ovo otkriće obavljeno je 8. Septembra u istraživačkom radu, koji se može pronaći na veb stranici arXiv

Radio relikvije (ostaci radio signala) su izduženi radio valovi sinhrotronog porijekla. Oni se manifestuju u formi spektakulanih pojedinačnih ili dvostrukih simetričnih lukova, koji se mogu pronaći na perifernim dijelovima skupina galaksija. Budući kako je broj ovih radio relikvija povezanih sa udarnim valovima nastalih tokom spajanja skupina galaksija i dalje neznatan, astronomi su postali iznimno zaiteresirani za potragom ovakve vrste pojave.

Pri Crvenom pomaku od 0.092 (1.26 milijardi svjetlosnih godina) A2384 je jedna obližnja kompleksna skupina galaksija male mase (oko 260 triliona solarnih massa). Ona se sastoji iz dvije komponente, označenih kao A2384(N) i A2384(S), pikazujući koncentrisani filament smješten između njih, za koji se smatra da je dug oko 2,3 miliona svjetlosnih godina.

Grupa stronoma predvođena Viral Parekhom, sa Rhode Univerziteta u Makandi, Južna Afrika, je tokom mjeseca maja.2019. godine uz pomoć teleskopa MeerKat promatrala ovaj objekat, gdje su otkrili jedan izduženi radio signal, smješten na rubu skupine galaksija, za kojeg se ispostavilo da se radi o jedinoj radio relikviji.

Novootkriveni radio izvor se nalazi okomito u odnosu na os spajanja skupina galaksija, pružajući se od jugo-isotčnog dijela prema sjevero-zapadu. Njegove dimenzije su približno 2.8 x 0.86 svjetlosnih godina, a snaga radio-signala od 1.4 Ghz je izmjerena na 387 milona PW/Hz (PW = širina pulsa / trajanje pulsa). Astronomi za zapazili kako geometrija, lokacija i sama veličina izvora ukazuju kako je ova radio relikvija povezana sa udarnim šokom, nastalog tokom spajanja, kao i samom domaćom galaksijom.

Štaviše, podaci teleskopa MeerKat otkrivaju kako ovaj radio izvor ima iznimno strm izvor spektra, između 941 i 1454 MHz, sa spektralnim indeksom pri nivou od -2.5. Prema autoru studije, ovo ukazuje na ponovno ubrzanje pre-relativističkih elektrona unutar prisutne kolizije skupina.

Pokušavajući da pruže pojašnjenje porijekla ove radio relikvije, astronomi pretpostavljaju kako je ona rezultat širenja udarnog vala nastalog prilikom prolaska skupine galaksija male mase A2384(S) kroz masivniju skupinu A2384(N). Ovaj sudar je mogao formirati trag koji se kroz teleskop može vidjeti kao jedan vreli filament X-zraka, smješten između ove dvije skupine.

"Tokom interakcije galaksija pod-skupina A2384(S) je prošla kroz masivniju skupinu A2384(N), i vjerovati je kako je ovo spajanje iz oba sistema uklonilo golemu količinu velog gasa ali i veliki broj galaksija." - pojasnili su istraživači.

Osim detekcije radio signala Parekhov tim je unutar filamenta pronašao i potencijalnog kandidata za "radio greben". Ovaj greben je relativno malen - dimenzija 590,000 x 420,000 svjetlosnih godina - i oni smatraju kako bi on mogao biti nova klasa radio izvora, smještenog između ove dvije skupine.

Izvor:

https://phys.org/
0
Image

Post Reply

Return to “Kultura, umjetnost, edukacija, nauka”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 3 guests