edukacija djece i sebe

[ina]

Djeca su ono sto ih educiramo da budu/postanu... pogotovo u prvim koracima
kad eksterni faktori utjecu minimalno. U svakom trenutku ih ucimo necemu cak i kad toga
nismo potpuno svjesni. Djeca upijaju na osnovu roditeljskog (ili najblizih osoba) ponasanja.
A vrijednosti su osobna i na osnovu i tih vrijednosti nasa djeca rastu i formiraju sebe i svoj karakter.

Koje su vrijednosti vaznije od nekih trecih na kojima temeljite edukaciju vase djece (ili samih sebe
i zasto? Moze to biti skromnost, postenje, empatija, iskrenost, saopostovanje, trud, odlucnost ili nesto deseto itd
Pitanje vazi i za one koji djecu nemaju. Koji su po vasem najbitniji principi koje biste prenijeli
dragim malisanima?

[storm]

Po meni odgoj počinje, čim uneseš bebu u stan, kuću...
neki već ritmom života za vrijeme trudnoće (mame naravno, otac i nema tu nekog utjecaja, osim da ne nervira mamu )
Slušanje smirene glazbe, neke klasike možda...tako kažu
Dalje je samo dosljednost u odgoju. Možemo mi djetetu pričati ovo je ovako, ono je onako...ali ako mi ne živimo u skladu s tim, dijete jako brzo skuži "vjerodostojnost" naše priče....tu je zbunjeno...pokušava granice, ono samo eksperimentira.
Najveća je umjetnost određivati granicu, da ne sputavaš kreativnost a da ujedno to ne postane raspušteno dijete.
Puno vremena iziskuje dobar odgoj....prve su tri godine najvažnije, kvantitetom...da dijete osjeti blizinu....blizina mu je najjače čulo....kasnije i nema potrebe toliko ( sve manje) ali to bi onda trebali nadomjestiti kvalitetom.... ne da smo zajedno, a blejimo svaki u svoj mob ili tv...to je nula bodova.
Neverbalni odgoj je jako bitan....baš nismo svjesni, koliko nas djeca zapravo samo oponašaju, snimaju, kopiraju.
Najteži, najslađi, najodgovorniji zadatak u životu.

(ne znam kako sam sad pogodio temu...ovo mi naišlo )

[Biba]

Christa kaze da je period pred polazak u skolu najbitniji ...
Sve cesce cemo naici ma tvrdnje da treba pustiti prasinu u kuci i biti s djetetom...pustiti ga i pratiti...
Granice treba postavljati...
Dijete koje osjeti da mu nitko ne određuje granicu misli da roditeljù nije stalo do njega i nastaju problemi...
Ona i sklonost i ovisnost o drogama vidi u cinjenici da su djeca u svom domu prepustena sama sebi..
Djeca nisu nasee vlasnistvo, imaju pravo na greske i ne smijemo tvrditi da znamo sto je za njih najbolje...
Trebamo ih voljeti ali i biti dosljedan..
Ne postoje savrseni vec samo dobri ili manje dobri roditelji..
Djeca imitiraju i roditelji su uzor....
Ali ne mozemo uvijek ocekivati da ce djeca prihvatiti vrijednosti koje mi cijenimo ako ih drustvo ne cijeni
Zanimljiba je bila nasa zakletva u primanje u pionire...jesu li te vrijednosti danas cijenjene
Tesko je biti dobar roditelj...

[Chloe]

Teška tema.
Imam ha ha godina, pa uvijek radim na sebi.
Normalno da sam zadržala temelje na kojima sam odgajana,
koje su mi moji dragi roditelji dali, jer su dobri,
ali ima urođenih osobina poput osjetljivosti i empatije, koje npr. moj brat nema.
Mislim da nema boljeg odgoja od ljubavi, pažnje, podrške i samog primjera djeci,
to bi bio temelj na kojem oni grade sebe.
Ostalo sve ide prema djetetu i njegovim osobinama, okolnostima itd.
Neko napisa da tipkanje na mobitelu i istoj sobi nije dobro provedeno vrijeme sa djetetom,
ali eto ja se ne slažem.
Iskoristim takve situacije da posmatram dijete, pa dijete navedem na razgovor da mi objasni emocije koje su se
odražavale na njegovom/njezinom licu u vrijeme tipkanja.
Nekad je u pitanju sreća, nekad ljutnja, nekad tuga sve su razultat određenih situacija, uzrokovane ili ranije
ili baš tim chatom.
Takvi razgovori znaju biti edukativni, zanimljivi, nekad se smijemo, nekad plačemo.

[ina]

Po meni odgoj počinje, čim uneseš bebu u stan, kuću...
neki već ritmom života za vrijeme trudnoće

Tad pogotovo nacinom na koji se zena hrani i pazi na sebe.

A otac ima uvijek utjecaja mozda samo na drugaciji nacin i u drugacije vrijeme.
Naravno da se vrijednosti ne mogu prenijeti samo rijecima, nego i djelima, i tek kad ih ucinimo prvo vlastitim ne zaboravljajuci da smo uvijek posmatrani.
Da skratim. Kako sam razumjela, ti si nabrzaka izdvoio:
Autonomiju
Vaznost pravila
Self-expression
Vaznost primjera
kvalitet vremena

Ali ne mozemo uvijek ocekivati da ce djeca prihvatiti vrijednosti koje mi cijenimo ako ih drustvo ne cijeni.

Djeca izdvoje i prisvoje one vrijednosti koje roditelji istaknu na najbolji nacin.
Ako ih nisu uzeli u obzir moze biti da nisu bila toliko jaka i prenesena na pravi nacin.

Christa mudro zbori...

Da,, nisu nase vlasnistvo (nikakva vrsta ljubavi ne bi trebala biti vlasnistvo) ali im mozemo
pomoci da razvrstaju dobro od loseg... sto opet ne znaci da ne trebaju grjesiti.
Komunikacija(i u vidu igre s djetetom)je uvijek grana(da ne kazem temelj)svakog odnosa.
Kako shvatih i ti si nabrzaka podvukla:
ljubav
pravila
dobar primjer

Mislim da nema boljeg odgoja od ljubavi, pažnje, podrške i samog primjera djeci,

Da... ispred i zmedju ostalog.

tipkanje na mobitelu i istoj sobi nije dobro provedeno vrijeme sa djetetom,

Niko nije perfektan.. mada bi bilo pametnije izbjegavati. Ako naprmje imamo samo 3 sata slobodna s djetetom a sat vremena ili vise recimo da provedemo na slican nacin... nije u redu.
Ako se provodi vise vrema zajedno onda se ponekad moze uzeti u obzir (u granicama) i doci i korisno...
pogotovo ako je dijete vece i ako ga posmatras i pratis. Mozes dokuciti one detalje koje rijeci promase.
I da stvarno... najteze je biti roditelj ali i najljepse.

[navika]

Ljubav i DISCIPLINA. Jedno bez drugog upropastit moze dijete a tim i roditelja. Popustljivost koja je sve zastpljenija stvara obijesnu djecu koju na kraju postaje nemoguce kontrolirati.
Zatim prisustvo roditelja, ne samo fizicko, vec da se stvarno zanimamo za zivot i desavanja u zivotu naseg dijeta.
Da njegujemo pozitivne osobine, kad dijete odrasta s njima velika je vjerovatnoca da ce ih i usvojiti.

[titicha]

Po meni,najbitnije šta roditelj treba kod djece u startu razviti je-povjerenje.
Isto tako bitno je i razvijanje djetetovog samopouzdanja i odgovornosti.
Na formiranje djeteta kao osobe možemo utjecati do nekih 8-9 godina. Oni do tad upiju sve obrazce ponašanja
i poslije možemo samo korigirati.
I kad mislimo da smo na pravom putu kao roditelj,dođe taj pubertet i imamo osjećaj kao da nismo ništa uradili.
Međutim,ako ima povjerenja,ako poznamo svoje dijete,ako ono zna da nam može reći ono šta ga muči...i taj dio prođe manje bolno.
Roditelj se ne prestaje biti,to traje zauvijek kao i edukacija. Moje mišljenje,da utjecaj vanjskog svijeta,društva...ima mali učinak na ponašanje djeteta ako je ,,posao,,kao roditelja dobro odrađen.
I naravno,nitko ne može biti savršen,samo manje ili više dobar roditelj.

[Chloe]

E da, slazem se sa @Navikom za disciplinu. Vrlo bitan faktor. Ne mislim da treba biti vojni rezim u kuci ali mora biti red i zajednicka dosljednost roditelja u odlukama u odgoju djece.

[vila]

Nekako jedva cekam kad ce postati samostalni odrasli ljudi i tek tada bi mogla reci jesam li dobar roditelj
Sad za sad su dobra dica...iako tu i tamo vidim neki svoj propust...ili pomislim da sam trebala drukcije,blaze..bolje
Ali neke stvari tek vidis kasnije
Poprilicno sam ( bila) strog roditelj dok su bili mali
Sad nisam..a i nema bas potrebe
Imam super odnos sa sinovima ali nisam pobornik sistema roditelj - prijatelj
Roditelj treba biti roditelj...a ako si dobar roditelj djete ce te tesko gledati kao prijatelja...vise ces mu ici na zivce..bar dok pubertet ne prode
Ono sto se trudim je ostaviti im neki osjecaj povjerenja i sigurnosti..sta god da se dogodi..tu sam
I to funkcionira

[Biba]

U dosta slučajeva su odgajatelj i odgajanik zamijenili uloge nažalost.
Vrijeme koje provode s djjecom je sve kraće a i sve manje kvalitetno.
Vidim koliko djeca žele razgovarati sa mnom, dakle mnogi od njih nemaju kod kuće s kim..nažalost, ali tako je

[navika]

10 najboljih stvari kojih se djeca najradije sjećaju i koje najviše vole kod svojih majki



Što mislite što je najvažnije vašoj djeci?

To što ih vozite na nastavu i vježbu ili je to osmijeh i zagrljaj s kojim ih pozdravite poslije škole? Ako ste izabrali ovo potonje, u pravu ste.

Šesnaest godina podučavanja i davanje istog zadatka na svaki Majčin dan dovelo me do istog zaključka. Svaki Majčin dan bih upitala moje učenike da mi daju savjete o materinstvu.

Razmišljali su o stvarima koje je njihova majka učinila koje su njih učinile sretnima.

Učionica bi utihnula dok su učenici intenzivno pisali, duže nego što bi pisali ikad prije. Često bi se osmijeh pojavio na njihovim licima dok su razmišljali o sretnim iskustvima i sjećanjima. Nakon čitanja njihovih odgovora ja bih dodala na moj popis sve ideje koje su naveli. Iznenađujuće, mnoge reakcije su bile iste.

Iz godine u godinu, u svakoj zemlji u kojoj sam podučavala, učenici su govorili iste stvari i imali istu poruku: Male stvari koje su njihove majke činile znače najviše i to se pamti.

Mnoge mame danas misle kako nisu dobre majke, jure unaokolo, razvoze svoju djecu od škole do prakse i natrag opet do škole. Neke majke su mi govorile kako žele svojoj djeci pružiti svaku priliku koju one nisu imale.

Iako takvo razmišljanje može donijeti majci utjehu, to ne djeluje jednako i na dijete koje se potencijalno osjeća razvučeno, preopterećeno, pod stresom i umorno.

Nakon beskrajnih razgovora o ovoj temi sa svojim učenicima, postalo mi je jasno da su djeca danas uključena u previše aktivnosti, te su pak sve manje u kontaktu sa svojim obiteljima.

Osim toga, moji učenici su mi rekli da su uistinu jako željeli više vremena „samo za igru“. Naravno, mnogi od njih uživaju u svojim izvannastavnim aktivnostima, ali ono u čemu su najviše uživali i što ih je činilo najsretnijima je kada su njihove majke činile jednostavne stvari za njih ili s njima.

Ovdje je popis od deset najboljih stvari, koje su naveli učenici širom svijeta, kojih se najradije sjećaju i koje najviše vole kod svojih majki.

Dođi u moju sobu noću, zamotaj me i pjevaj mi pjesmu.
Pričaj mi priče o tome kakav sam bio kad sam bio mali.
Pružaj mi zagrljaje i poljupce, sjedi kraj mene i razgovaraj sa mnom nasamo.
Provedi kvalitetno vrijeme samo sa mnom, bez moje braće i sestara okolo.
Hrani me zdravo tako da mogu odrasti zdrav.
Uz večeru pričaj o tome što bismo mogli raditi za vikend zajedno.
U noći razgovaraj sa mnom o bilo čemu; o ljubavi, školi, obitelji, itd.
Dopusti mi da se puno igram vani.
Mazi me pod dekicom i gledajmo naš omiljeni TV show zajedno.
Discipliniraj me. Na taj način osjećam da ti je stalo.
Ostavljaj mi posebne poruke na mom stolu ili u torbi za ručak.


Djeca su nevjerojatno mudra i imaju tendenciju vidjeti svijet jednostavnije od nas. Možda je vrijeme da počnete prihvaćati njihove savjete.

Možda bismo svi bili malo manje pod stresom i možda bismo bili zadovoljniji kada bi prihvatili činjenicu da su male stvari dovoljno dobre.

Izvor: lifehack

[Čupava]

Komunikacija je jedna od ključnih stvari u edukaciji djece, o svemu i svačemu .. Uvjek uši za njih imati kada im je to neophodno.. Sto stariji to vecu potrebu i imaju..

Škola edukacije djece ne postoji.. Na nama je to da radimo onako kako osjećamo da je neophodno, uz nadu da ce ta djeca kad porastu biti ponosna na nas kao a i mi na njih..

[dadojović]

Obrasci ponašanja usvajaju se i direktno i indirektno. Neke navike, koje imaju roditelji, djeca će usvojiti i bez toga da im to roditelji nameću. Tako da se djeca odgajaju i onom svjesnom edukacijom ali i u onim situacijama kada jednostavno kopiraju način ponašanja svojih roditelja.

[lejlamo]

Pitanje vazi i za one koji djecu nemaju. Koji su po vasem najbitniji principi koje biste prenijeli
dragim malisanima?

podučavanje kritičkom razmišljanju je, prema mom mišljenju, najvrjednija stvar koju roditelj može uraditi u edukaciji svoga djeteta.
učiti ga da stalno propituje, istražuje, razmišlja izvan nametnutog okvira i na osnovu zaključaka traži svoj put i način opstanka u životu.

[Socrates]

Tako su mene učili pa uopste nisam ispao kao oni, u mnogim stvarima. Hvala im.

[ina]

Dado i Lejla prisjetili ste me jedne kratke price..

[dadojović]

Dado i Lejla prisjetili ste me jedne kratke price..

Podjeli ju s nama.
:-)