Posljednji put u životu vidjećemo nebeski fenomen: Prolazak Venere "preko" Sunca
- Ljudi koji danas žive na Zemlji idućeg mjeseca poslednji put u životu imaće priliku da dožive jedan od najređih astronomskih fenomena: tranzit Venere.
[24 sata info]
Ukoliko ne bude oblačno, šestog juna treba samo da razgrnemo zavjese i posmatramo kako najsjajnija zvijezda noći u vidu sićušne crne tačke prolazi preko Sunca. Poslije ovogodišnjeg tranzita, čovječanstvo će sljedeći put imati priliku da ga vidi tek 2117. godine, prenosi Blic.
Šestog juna ove godine, Venera će prirediti rijedak spektakl oko jedan sat nakon izlaska Sunca.
Naučnici i ovoga puta upozoravaju da ne treba gledati u Sunce bez odgovarajuće zaštite. Ako dobro vidite, nabavite naočare za posmatranje pomračenja Sunca, a ako vas oči baš ne služe najbolje, dvogled sa solarnim filterima.
Astronomi u 18. vijeku putovali su hiljadama kilometara i rizikovali živote da bi vidjeli ovaj dragoceni prizor. Oni su vjerovali da je Venera ključ za rješavanje najvažnije astronomske zagonetke toga doba: veličine Sunčevog sistema.
Godine 1716. britanski astronom Edmond Hejli pozvao je naučnike da uzmu učešće u projektu mjerenja zemaljske kugle. On je predvidjeo da će šestog juna 1761. Venera proći pored Sunčevog diska i da će taj prolazak trajati oko šest sati.
Ako se susret dvije zvezde i dužina tranzita Venere preko Sunca mjere sa različitih tačaka na svijetu, moći da se izračuna i udaljenost između Zemlje i Sunca: osnovna jedinica za mjerenje svih udaljenosti unutar Sunčevog sistema i sveti gral astronomije - uvjeren je bio Hejli.
Jedini problem je bio u tome što se tranzit Venere događa samo u parovima, uz razmak od osam godina, a između dva tranzita prođe više od jednog vijeka. Kada je Hejli zamolio kolege da se okupe u ovoj značajnom projektu, već je bio zabilježen jedan ovakav tranzit. Znajući da neće moći da rukovodi globalnom saradnjom, jer naprosto više neće biti živ, jedino što je mogao da učini jeste da vjeruje u buduće generacije.
Više desetina astronoma krenulo je do udaljenih isturenih položaja na svijetu da bi posmatralo ovaj fenomen, opremljeno satovima, teleskopima i ostalim instrumentima. Mnogi su rizikovali život. Za vrijeme sedmogodišnjeg rata, čak su odlazili u ratna područja. Bio je to najambiciozniji naučni projekat ikada planiran.
Zavisno od toga sa koje tačke je bila posmatrana, Venerina putanja je bili duža, odnosno kraća. Primjenom relativno jednostavne trigonometrije, mogli su da izračunaju udaljenosti između Sunca i Zemlje, ali samo ukoliko nakon toga međusobno razmjene rezultate do kojih su došli.
Bila je to prva međunarodna naučna saradnja i Evropu je zahvatila prava “tranzitna” groznica.
Na dan tranzita, 6. juna 1761, oko 250 zvaničnih posmatrača sa više od 100 različitih lokacija usmjerili su teleskope prema nebu. Ali, umjesto da brzo prođe pored Sunca, Venera se zadržala na ivici oko jedan minut, tako da precizno mjerenje nije bilo moguće. Druga prilika im se pružila trećeg juna 1769.
Katarina Velika je naredila osam ekspedicija širom prostranstava Ruske Carevine. Astronomi iz Britanije, Austrije, Švicarske i Rusije odlazili su u ekspediciju na Arktik. Britanci su čak poslali kapetana Džejsma Kuka sa brodom “Endevor” u neistražena područja Južnog Pacifika, kako bi sa Tahitija pratio tranzit.
Pet astronoma je umrlo, a mnogi drugi su bili suočeni sa neopisivim teškoćama. Jedan francuski naučnik se vratio kući poslije 11 godina. Dva puta je propustio da vidi tranzit, njegovi nasljednici su ga proglasili mrtvim i podijelili nejgovu imovinu, a on je ostao bez posla.
Prošle su godine i godine prije nego što su podaci prikupljeni sa raznih tačaka svijeta, nakon čega je najzad ustanovljena udaljenost između Zemlje i Sunca: dobijen je iznos veoma približan danas važećem podatku od oko 150 miliona kilometara.
[media]OAx-_iuCq14[/media]