Drugi su krivi za sve

[navika]

Kuda cu s ovom temom vec u kulturu, posto opciju nekultura nemamo

Iz mojih lijepih biljeznica zapamtila sam ovu izjavu :
Evo nam novog jutra i dana. Prvo nadjimo nekog ko ce nam za sve biti kriv. Njega svi imaju. Bez njega se ne moze.

Uglavnom su uvijk, svima i za sve sto se desava krivi drugi.

Ljudi jesmo li mi ikada krivi? A sad cemo da budemo fini reci : pa naravno da jesmo.

Ali kada ste posljednji put priznali nekome da ste vi krivi? Ako ste uopste ikad?

Ja spadam u ove sto nisu nikad Muz me je jednom prilikom nazvao i rekao - kriv sam (iskreno, pokajnicim glasom, bez sarkazma) oprosti, molim te (radilo se o nekoj sitnici) ali ja ni danas (godinama nakon toga) ne mogu vjerovati da je to uradio.
I moram priznati da mi je to bilo i prvo i posljednje suocavanja s nekim ko je bio u stanju to uraditi.

I zasto li uopste nismo u stanju prihvatiti krivicu na sebe il bar dio nje? Da li nas je strah kako ce druga osoba gledat na nas?
Iz vlastitog iskustva mogu samo reci da moj muz nije pao u mojim ocima onog dana kad je priznao. Porasto je, i to mnogo. A sto i ne bi, kad je bio u stanju uraditi ono sto milioni (vjerovatno ne bih pogrijesila ni da sam ovdje ubacila rijec milijarde) drugih nisu.

[ina]

Ali kada ste posljednji put priznali nekome da ste vi krivi? Ako ste uopste ikad?

Jucer sam uspjela, na miran nacin i birajuci odgovarajuce rijeci sasuti sve u facu jednoj osobi.
Da sam prije... spasila bih blago sunce (ove godine) u sebi.
Usput sam priznala sve vlastite greske.

Nije mi to toliko tesko, teze bi mi bilo drzati ih vjecno u sebi.

[mailed]

Uh ja bih voljela da mogu reci drugi su krivi, uglavnom sebe krivim i kad nisam kriva.
Ako sam stvarno pogrijesila, skupim snage izvinim se, pogotovu ako su mi bliske osobe u pitanju
Teze bi mi bilo da misle da sam ih povrijedila nego izvinjenje.

[niska grana]

pokajnicim glasom

Joj izvini, ali upravo se smijem pokusavajuci zamisliti kako zvuci pokajnicki glas

Mah, rijetko kada mi je problem predstavljalo priznavanje krivice drugima kada su u pitanju licni kontakti, medjutim ako govorimo o sirem kontekstu odgovornosti i prihvatanju iste na podsvjesnom nivou - tu u maniru tipicnog stanovnika ovog poluotoka za belaj kojeg sam izazvao, neki vlastiti neuspjeh ili uopste lose stanje u kojem se nalazim obicno okrivim okolnosti, vladu, vremenske prilike, pretpostavljene na poslu, drzavu, godinu rodjenja, rodbinu, sudbinu i sve ostalo....rjesavajuci se griznje savjesti tako sto svoj mali lokalni problem lijepo upakujem u neki krupniji i veci. Zasto? Vjerovatno zato sto je tako lakse.

[Krokodil Behko]

Svoju krivicu, priznaješ samo sebi samom, a tuđu razglasiš cijelom svijetu.
To je tako i zbog toga niko ni ne trči da prizna bilo šta

[Veca]

...nemam ja problema s tim,ako sam kriva, kriva sam ...samo,treba se paziti gdje ces krivicu i priznati

[Chloe]

Uvijek pokušavam druge opravdati i naçi svoju odgovornost. A ako sam baš kriva nije mi problem priznati i izviniti se.
Danas u razgovoru zabrljala, spontano i nenamjerno. Priznala sam krivicu, izvinila se ... Bezuspješan pokušaj izmirenja.

Trudim se sve rješavati razgovorom, otvoreno kažem kako se osjeçam i trudim se sugovornika shvatiti.
Kad mi dosadi, a zna se desiti, onda ide "završni govor" prije beskonačne šutnje... I ja se znam zorli naljutiti. Ne prostačim, ne vrijeđam ali opletem jezikom i stavim tačku.

[navika]

Ali kada ste posljednji put priznali nekome da ste vi krivi? Ako ste uopste ikad?

Jucer sam uspjela, na miran nacin i birajuci odgovarajuce rijeci sasuti sve u facu jednoj osobi.
Da sam prije... spasila bih blago sunce (ove godine) u sebi.
Usput sam priznala sve vlastite greske.

Nije mi to toliko tesko, teze bi mi bilo drzati ih vjecno u sebi.

Nije da ni ja nikad ne prevalim preko jezika - kriva sam, ali uradim to tako sto obavezno iznesem stavke koje su me dovele do toga tako da to u konacnici opet izgleda ko da je kriv neko drugi il nesto drugo

[navika]

pokajnicim glasom

Joj izvini, ali upravo se smijem pokusavajuci zamisliti kako zvuci pokajnicki glas .

Moj bi muz svasta u zivotu mogo biti, samo sam sigurna da jedno ne bi - glumac
Po boji njegovog glasa svi znaju trenutno stanje njegovog duha. Nije da mu to zamjerim, ali nije mi drago sto svi nasi prijatelji znaju za svaku nasu svadju, a niko im ne kaze

[Socrates]

Ekstremno sam samokritican, a ponekad i kad osjećam da nisam kriv kažem da sam kriv ako će se neko osjećati bolje zbog toga.

Potpuno drugačiji od forumskog lika. Ovdje nesto i ne pokazujem takve karakteristike.

[ina]

ije da ni ja nikad ne prevalim preko jezika - kriva sam,
ali uradim to tako sto obavezno iznesem stavke koje su me dovele do toga tako da to u konacnici opet izgleda ko da je kriv neko drugi il nesto drugo

Vjerovatno sve zavisi ( bar kod mene je tako) od situacija i mogucih posljedica.
Evo par primjera (nisam odavno).
Jedne prilike odlucila sam pogledati sa sinom neki crtic.
Nije bio adekvatan za njegove godine i uz neku odredjenu scenu dijete je pocelo plakati.
Osjetila sam glupo, rekla mu da sam pogrijesila i izvinula mu se.
Nisam mogla kriviti vec upaljen tv ili cd koji je bio pri ruci.
Nebi koristilo ni meni a pogotovo djetetu.

Drugi primjer.
Ustanem na odredjeno vrijeme, ali vec spremna odjeca to jutro mi ne odgovara...
ili sam jednostavno teska, ili se izgubila oko nekih drugih sitnica.
Na putu mi se nadju (bas to jutro) kornjace svoje vrste... i zakasnim 5-10 min na pos'o.
U ovom slucaju moze mi biti kriv saobracaj, i svaki upaljeni crveni semafor.
Iako znam pravu istinu.

Treci primjer.
Zabrljam nesto na poslu i znam da sam kriva. Priznacu, izvinucu se i pokusati
ispraviti ali ne bih dala krivicu neprisutnom kolegi/ci.
Nisu mi oni (primjer) krivi sto nisam razmisljala sta radim ili ako (primjer)
brzopleto koristim copy and paste.
U nekim situacijama, mogu se cak izvinuti i kad nisam licno kriva, ako je u datom trenutku potrebno.

Cetvrti i zadnji primjer.
Pogrijesim ili povrijedim na neki nacin neku dragu ili manje dragu osobu.
Saslusam i porazgovaram. Izvinucu se, ako ne bas uvijek rijecima onda nekim gestom,,
bas u ime sagradjenog odosa. Poslije toga se nadam opet zajednickom putovanju ili ako bas ne moze,
svako svojim putem i uvjerenju... i zdravo.

[rethna]

Nije da ni ja nikad ne prevalim preko jezika - kriva sam, ali uradim to tako sto obavezno iznesem stavke koje su me dovele do toga tako da to u konacnici opet izgleda ko da je kriv neko drugi il nesto drugo

Jel' to ono: "Jesam, rekla sam ali ti si me doveo do toga da te uvrijedim ili kazem to i to"...i na kraju kapak, opet onaj drugi kriv?

[navika]

Bash to Rethna

Ina me navela da navodim primjere

Odem jucer u shoping i nisam rekla muzu da cu ici.
On dosao kuci, i ko svaki ljubomorno zabrinut muz, odmah me nezvo i ocito bukvicu sto mu nisam rekla
A ja mu nisam rekla jer mi svaki plan pokvari. Ubijedjena sam bila da bi (ko i uvijk ranije) rekao : e nemoj sad ici, sad cu ja kucu, mozes sutra... Il bi mi sarkasticno izjavio nesto ovako : nemoj da te masi jedan dan da negdje ne ides, a i nemas sta obuci

On je meni kriv, njemu sam ja
Ko da onom drugom prizna da je do njega?

[srculence7]

Nisam navikla da tražim krivce za nešto, samo razloge zašto se to dešava ili zbog kojih se nalazim u trenutnoj situaciji, a na tom putu uvek krećem od sebe i toga gde grešim i šta mogu da promenim

[Femea]

Bash to Rethna

Ina me navela da navodim primjere

Odem jucer u shoping i nisam rekla muzu da cu ici.
On dosao kuci, i ko svaki ljubomorno zabrinut muz, odmah me nezvo i ocito bukvicu sto mu nisam rekla
A ja mu nisam rekla jer mi svaki plan pokvari. Ubijedjena sam bila da bi (ko i uvijk ranije) rekao : e nemoj sad ici, sad cu ja kucu, mozes sutra... Il bi mi sarkasticno izjavio nesto ovako : nemoj da te masi jedan dan da negdje ne ides, a i nemas sta obuci

On je meni kriv, njemu sam ja
Ko da onom drugom prizna da je do njega?

Dok ne prizna sam sebi da griješi,neće ni tebi,važi i obratno.Samo ego je gadan teret,teško se odbacuje

[Pasaga]

Nije da ni ja nikad ne prevalim preko jezika - kriva sam, ali uradim to tako sto obavezno iznesem stavke koje su me dovele do toga tako da to u konacnici opet izgleda ko da je kriv neko drugi il nesto drugo

Jel' to ono: "Jesam, rekla sam ali ti si me doveo do toga da te uvrijedim ili kazem to i to"...i na kraju kapak, opet onaj drugi kriv?

Ima i ono ....pa.... rekla sam ti ....
Ja velim...nisi ni pomenula ...
...auuu....a misila sam ti reci .....

[Femea]

Nije da ni ja nikad ne prevalim preko jezika - kriva sam, ali uradim to tako sto obavezno iznesem stavke koje su me dovele do toga tako da to u konacnici opet izgleda ko da je kriv neko drugi il nesto drugo

Jel' to ono: "Jesam, rekla sam ali ti si me doveo do toga da te uvrijedim ili kazem to i to"...i na kraju kapak, opet onaj drugi kriv?

Ima i ono ....pa.... rekla sam ti ....
Ja velim...nisi ni pomenula ...
...auuu....a misila sam ti reci .....

Pa dešava se,zaboravila žena

[Bla]

Kako god izmjerim, na kraju ispadne da su stvarno drugi uvijek krivi.

[rethna]

Ako drugi odlucuju, drugi su i krivi

[Mutevelija]

"Sledeći primer će vam pomoći da uočite glavne razlike.
Svest ima ulogu kapetana koji se nalazi na komandnom
mostu broda. On upravlja brodom i izdaje zapovesti Ijudima u
mašinskom odeljenju koji, sa svoje strane, nadziru kotlove, instrumente
i ostalu opremu. Ljudi u mašinskom odjeljenju ne
znaju kuda brod plovi, jednostavno, izvršavaju dobijena naređenja.
Ukoliko čovek na komandnom mostu pogrešno protumači
podatke na kompasu, sekstantu ili geografskoj karti te
izda pogrešnu zapovest, mašinci će slepo krenuti ka hridima.
Dakle, oni mu se povinuju jer im je nadređen. Zapovesti se izvršavaju
bez pogovora, članovi posade ne diskutuju s kapetanom
o ispravnosti naređenja.
Kapetan je gospodar broda i njegova reč je zakon. Slično
tome, vaša svest je kapetan i gospodar vašeg sopstvenog broda
oličenog u vašem telu, sredini kojoj se krećete i poslovima
kojima se bavite. Podsvest dobija naređenja koja joj izdajete
na temelju onoga u šta vaša svest veruje i prihvata kao istinito.
Ukoliko neprestano Ijudima ponavljate "To je preskupo za
mene", podsvest će vas shvatiti ozbiljno, uzeti za reč i postarati
se da zaista ne budete u stanju da kupite željenu stvar. Sve
dok uporno tvrdite: "Ta su kola preskupa, putovanje u Evropu,
kuća, krzno, nije to za mene", možete biti uvereni da će vaša
podsvest poslušati zapovest i učiniti sve da čitav život provedete
bez navedenih dobara.
Prošle godine, uoči Božića, Ijupka studentkinja zastala je
kraj izloga u kome se nalazila privlačna i vrlo skupa putna torba.
Upravo se uputila u svoj rodni grad da tamo provede praznike.
U času kada je nameravala da kaže, "Torba je preskupa za
mene", setila se rečenice koju je čula na mom predavanju: "Nikada
ne stavljajte tačku na odričnu rečenicu. Umesto toga, odmah
joj dajte suprotno značenje i čuda će početi i vama da
se događaju". "