Astronomija i kosmologija

[toxic]

Na žalost, nismo se uspjeli organizovati,jer prijatelj nije imao vremena. Stvari se nekada baš i ne odvijaju onako kako smo planirali.

To je otprilike kao moje nocno fotkanje
Bude prilike, obavestavaj:)

[Trafalgar Law]

Na žalost, nismo se uspjeli organizovati,jer prijatelj nije imao vremena. Stvari se nekada baš i ne odvijaju onako kako smo planirali.

To je otprilike kao moje nocno fotkanje
Bude prilike, obavestavaj:)

Sve su prilike na zimu, možda čim prije, dok se vrijeme popravi, ima kod nas još pomalo miholjskog ljeta. A u zadnjih par dana ima i prelijepih zalazaka Sunca, pojavila se i purpurna jesenja boja oblaka.

[Trafalgar Law]

Analiziranje dvostruke jezgre galaktičke, nastale iz ostatka spajanja





Astronomi su koristeći se radio teleskopom G. Jansky VLA i nadograđenim uGMRT teleskopom sproveli multi-talasna promatranka ostatka spajanja galaksija, poznatog kao Mrk 212. Rezultati ove kampanje su objavljeni 28. Oktobra u arhivi arXiv.org, i oni nam pružaju uvid u karakteristike i prirodu ovog procesa.

Spajanje galaksija igravažnu ulogu u samoj evoluciji galaksija. Velika spajanja galaksija imaju sposobnost mjenjanja oblika roditeljskih domaćih galaksija, te stvaranje i oblikovanje objekta sa poptuno novom morfologijom.

Opservacije pokazuju kako dotok gasa tokom procesa spajanja galaksija može potaknuti akreciju mase prema unutrašnjosti supermasivne Crne rupe, pri tom ih pretvrajući u aktivne galaktičke jezgre. Kad se obje supermasivne Crne rupe istovremeno aktiviraju, one mogu formirati par aktivnih galaktičkih jezgri. Ukoliko razdvojenost između dvaju aktivnih galaktičkih jezgri iznosi manje od 236 svjetlosnih godina, onda ih možemo smatrati binarnim sistemom agktivnih galaktičkih jzgri (AGN). U slučaju da je ova razdvojenost veća, onda ih možemo okarakterisati kao dualne aktivne galaktičke jezgre.

Na udaljenosti od 322 miliona svjetlosnih godina u odnosu na Zemlju, Mrk 212 predstavlja primjer ostatka spajanja galaksija sa dva poznata radio izvora, povezana sa dvije optički vidljive jezgre, označene kao S1 i S2. Smatra se kako projecirana razdvojenost između ove dvije jezgre iznosi oko 18.250 svjetlosnih godina, te se stoga ovaj sistem može smatrati dualnim AGN kandidatom.

Tim astronoma predvođen Kahtum Rubinurom sa Indijskog univerziteta za astrofiziku u Bangaloru je, koristeći se teleskopima VLA i uGMRT, načinio opsežno radio, optičko i ultraljubičasto osmatranje ove galaksije. Glavni cilj ove kampanje osmatranja je bio da se potvrdi dualna priroda objekta te pruži bolji uvid karakteristike ovog izvora.

Ospervacije načinjene uz pomoć VLA teleskopa otkrivaju dvostruki radio izvor povezan sa S1, te kompaktnu radio strukturu povezanu sa S2. Snimci VLA teleskopa pri frekvenciji od 8.5 Ghz takođe otkrivaju jednu izduženu radio strukturu, koji je udaljen jednu lučnu sekundu u odnosu na na optičku jezgru S2, a koji ima relativno ravan sprektralni indeks i smatra se kako se radi o jednoj kompaktnoj jezgri.

Prema studiji, prisustvo kompaktne radio jezgre, te prisustvo emisionih linija aktivne galaktičke jezgre optičkog spektra izvora S2, ukazuje prisustvo još jedne aktivne galaktičke jezgre. Štaviše, optičke opservacije pokazuju kako izvori S1 i S1 spadaju u AGN+SF regiju (u kojoj se dešava formiranje zvijezda) unutar BTP (Baldwin- Philips - Terlevich) dijagrama. Sve u svemu, astronomi su donijeli zaključak kako dobiveni rezultati jasno podržavaju dualnu AGN prirodu galaksije Mrk 212.

Izvor:


https://phys.org/

[Trafalgar Law]

Revizija porijekla hemijskih elemenata




Prerađeni periodni sistem prikazuje elemente koji se javljaju u prirodi (sve do uranijuma). Osjenčeni dijelovi označavaju njihovo stelarno porijeklo.


Prema novoj strudiji, kolizirajuće neutronske zvijezde ne učestvuju u stvaranju većine hemijskih elemenata kako se to ranije smatralo. Kako se navodi u studiji objavljenoj u žurnalu The Astrophysical Journal, drugi stelarni procesi su takođe odgovorni za stvaranje većine težih elemenata, što u jednu ruku utiče na opšteprihvaćeni model o tome kako je Univerzum evoluirao vremenom.

“Spajanje neutronskih zvijezda tokom ranog perioda Unverzuma nisu učestvovala u stvaranju dovoljne količine težih elemenata, i taj se trend uglavnom dešava 14 milijardi godina kasnije. Univerzum ove elemente nije mogao stvoriti u tom periodu, kako bi ih učinio prisutnim u veoma starim zvijezdama. Sveukupno, jednostavno danas nedostaje dovoljan broj ovih kolizija kako bi se objasnilo obilje težih hemijskih elemenata.” – izjavila je Amanda Karakas, sa Australijskog centra za promatranje, ASTRO 3D.

Sav vodik, te velike količine helija i litija, su nastali tokom Velikog praska, međutim, drugi prirodni elementi su nastali u različitih nuklearnim procesima koji se dešavaju unutar zvijzda. Ipak, nova studija ukazuje kako su teži elementi nastali u neobičnim eksplozijama Supernovih, koje generišu jaka magnetna polja. Istraživači ipak priznaju da bi buduće studije mogle otkriti kako su sudari neutronskih zvijezda češći nego što se to ranije smatralo.

Ova studija je prva koja je pokušala pružiti objašnjenje o zvijezdanom porijeklu svih hemijskih elemenata, tako da je iz studije proistakao novi periodni sistem, koji prikazuje porijeklo elemenata, od ugljika do uranijuma. Ko-autori ove studije su Čaiki Kobajaši, sa univerziteta Hertfordshire, Velika Britanija, te Marija Lugaro, sa Konkoli opservatorija u Mađarskoj.

Istraživači tvrde kako njihov rad dopunjuje prethodne studije, koje se bave izračunavanjem relativne uloge masa zvijezda, njihove starosne dobi, kao i redoslijeda u nastajanju hemijskih elemenata. Ustanovili su, na primjer, kako zvijezde, koje imaju oko osam puta manje mase od našeg Sunca, proizvode ugljik, azot i flor, kao i polovinu elemenata koji su teži od željeza. Zvijezde koje imaju masu osam puta veću od sunčeve svoj životni ciklus završavaju u eksploziji Supernove, stvarajući mnoge drge hemijske elemente, krenuvši od ugljika do željeza, uključujući veći udio kisika i kalcija, neophodnih sastojaka za stvaranje života.

“Osim vodika ne postoji niti jedan drugim element kojeg može stvoriti samo jedna vrsta zvijezda. Polovina ugljika je nastala iz umrućih zvijezda manjih masa, dok druga polovina potiče iz eksplozija Supernovih. Što se tiče željeza, polovina potiče iz normalnih eksplozija Supernovih, nastalih od masivnih zvijezda, dok je preostaloj polovini bila potrebna druga forma eksplozije, poznata kao Supernova Ia tipa, eksplozije, koje inače nastaju u binarnim sistemima zvijezda malih masa.” – izjavio je Kobajaši

Za razliku od njih, parovi masivnih zvijezda ograničeni gravitacijom se mogu transformirati u neutronsk zvijezde. Prilikom međusobne kolizije ovih zvijezda nastaju neki od najtežih elemenata koji se nalaze u prirodi, uključujući i zlato.

“Čak i najoptimističnija predviđanja učestalosti sudara neutronskih zvijezda jednostavno ne mogu objasniti ogromno obilje ovih elemenata u Univerzumu. Čini se ipak kako su rotirajuće supernove sa jakim magnetnim poljima pravi izvori većine težih elemenata koje danas poznajemo..” Izjavila je Karakas


Izvor:

https://cosmosmagazine.com/

[Remzudin]

IMG_20201107_152500.jpg

[bagra]

bas me zanima staj ovo.
Voyager nije, ne lici bas...
a za tocnu GPS Lokaciju
necu pitat, toje seljacki

[Trafalgar Law]

Kandidat za Tamnu materiju bi u laboratorijama mogao pokazivati vlaknaste efekte




Hipotetička čestica koja bi mogla riješiti jednu od najvećih zagonetki kosmologije upravo je postala malo manje tajnastvenija. Fizičari sa japanskog instituta za napredna istraživanja RIKEN otkrili su matematičku podlogu koja bi mogla pojasniti kako tzv. Axiom može stvoriti vlaknaste entitete koji u labortorijskim materijalima stvaraju neobičan napon.

Aksioni su prvi put predstavljeni početkom 70.tih godina kada su fizičari proučavali teoriju kvatne hromodinamike. Koja opisuje kako se određene elementarne čestice drže zajedno unutar atomske jezgre. Problem je bio u tome da je ova teorija predviđala neke od bizarnih karakteristika za poznate čestice, koja se ne mogu promatrati. Kako bi ispravili ovaj nedostatak, fizičari su predložili novu česticu – kasnije nazvanu Axion (prema brendu deterdženta za pranje veša) jer je pomogla oko riješavanja nereda nastalog u teroiji.

Fizičari su otkrili kako bi ove čestice jednako efikasno mogle razriješiti kosmičku zagonetku. Smatra se kako je više od 80% materije u Univerzumu sačinjena od misteriozne nevidljive supstance, nazvane Tamna materija. “Axioni se smatraju kandidatima Tamne materije, međutim, mi ih do sada u eksperimentima nismo uspjeli detektovati” – izjavio je Jošimasa Hidaka, sa odjela za interdisciplinirani program teoretskih i matematičkih znanosti. Axioni bi mogli posjedovati prave karakteristike, tako da su fizičari kroz eksperimente uporno tragali za znakovima koji bi ukazivali na njihovu postojanost. Tokom Juna 2020.te eksperiment XENON1T u Grand Saso laboratoriju, Italija, je pružio neke nagovještaje o tome da su fizičari možda napokon ušli u trag ovoj čestici, međutim, bit će potrebno vremena da bi se ovi reuzltati potvrdili.

Postoji još jedan način na koji se karakteristike Axiona mogu proučavati, a to su egzotični laboratorijski materijali, zvani topološki izolatori, koji mogu prikazivati neobične karakteristike, kao što je provodljivi elektricitet na njihovoj površini. Povremeno se njihovi elektroni grupišu i kreću na takav način da se čini kako je material sačinjen od kvazičestica sa neobičnim karakteristikama. Ovo može stvoriti neočekivanu voltažu duž čitave površine materijala, zvanu anomalni Halov efekat. Takođe se predviđa da će u topološkim izolatorima, Axion nastati na ovaj način, gdje bi trebao djelovati sa česticama svjetlosti ili foronima, na drugačiji način u odnosu na uobičajene čestice.

Izvor:

https://phys.org/

[bagra]

ponovo smo u svemiru
https://www.vidi.hr/Sci-Tech/Znanost/VI ... -u-svemiru
SpaceX, Crew Dragon


ja lijepi' čizmica majko
ubile se za predstojecu
sezonu jesen/zima 2020
na 2021

[Trafalgar Law]

Gravitaciono lećarenje bi moglo sadržavati ključ za bolje razumjevanje širenja Univerzuma






Činjenica je kako se Univerzum konstatno širi ali astrofizičari nisu sigurni kolik brzo se dešava to širenje. – ne zbog toga što nemamo odgovora na to pitanje, već što se odogovri koje imamo u određenoj mjeri ne slažu sa promatranjima.

Simon Birer, postdoktorant sa univerziteta Stanford i Kavli instituta za fiziku čestica i astrofiziku, i međunaodni tim istraživača su došli do odgovora koji bi, uz više prikupljenih podataka, mogao pomoći u riješavanju nedoumice.

Ovaj odgovor je rezultat revidiranja deceniju starije metode zvane kosmografija sa vremenskom odgodom, s novim pretpostavkama i dodatnim podacima za izvođenje nove procjene Hablove konstante, mjere koja definiše širenje Univerzuma. Birer i njegovi saradnici su ove rezultate objavili 20. Novembra u žurnalu Astronomy and Astrophysics.

Udaljenost, brzina i zvuk

Kosmolozi su gotovo jedno stoljeće znali kako se Univerzum širi, i u to vrijeme su se odlučili da postave dva glavna načina za mjerenje tog fenomena. Jedna od metoda je bila tabela za kosmičku udaljenost, tj. serija koraka koja omogućava predviđanje udaljenosti u odnosu na daleke eksplozije Supernovi. Analizom spektra svjetlosti ovih eksplozija, naučnici su mogli izračunati koliko brzo se one udaljavaju u odnosu na nas, te procijeniti kosmološku konstantu (Hablova konstanta se obično mjeri u kilometrima po sekundi po megaparseku, što odražava činjenicu kako se Univerzum širi, gdje se udaljeniji objekti od nas udaljavaju brže od objekata koji su nam bliži.)

Astrofizičari ovu konstatnu mogu procjeniti i iz komešanja u kosmičkom pozadinskom mikrotalasnom zračenju (CMB). Ovo talasanje porizilazi iz zvučnih talasa, koji su se kretali kroz plazmu iz perioda ranog Univerzuma. Mjerenjem veličine ovih talasa astrofizičari mogu zaključiti koliko je stara svjetlost kosmičke mikrotalasne pozadine koju danas vidimo. Oslanjajući se na dobro utvrđenu kosmološku teoriju, istraživači mogu dati procjenu o tome koliko brzo se Univerzum širi.

Metoda analize zvuka se uveliko oslanja na to na koji način je zvuk putovao tokom perioda ranog Univerzuma, što opet ovisi o mješavini vrsta materije u to vrijeme, o tome koliko su dugo putovali zvučni talasi, prije nego što su oni ostavili svoj otisak u kosmičkoj mikrotalasnoj pozadini, kao i o pretpostavkama o širenju Univerzuma od tog vremena pa sve do danas. Međutim, metoda tablice kosmičke udaljenosti zajedno povezuje niz pretpostavki, počevši sa radarskim procjenama naše udaljenosti od Sunca te paralaksnih procjena udaljnosti u odnosu na pulsirajuće zvijezde, poznatih kao Cefeide. Ovaj pristup predstavlja lanac kalibracija i mjerenja, od kojih svaki mora biti dovoljno precizan kako bi se dobila pozudana procjena Hablove konstante.

Ipak postoji način za izravno mjrenje udaljenosti, i to kroz efekat gravitacijskog sočiva galaksija i skupina galaksija. Kao što znamo, gravitacija savija prostorvrijeme, kao i snop svjetlosti koji se proteže kroz Univerzum. Najbanalniji pimjer je kada izrazito masivan objekat, poput galaksije, savija svjetlost udaljenih objekata koji se nalaze oko nje i u njenoj pozadini, tako da do nas dopire više različitih projekcija, efektivno stvarajući višestruke slike objekata u pozadini. Budući da se oko galaktičke leće duž različitih putanja svjetlost kreće pri neznatno različitim vremenskim intervalima, to za posljedicu ima blago projeciranu nesinhronizovanu trepereću sliku objekta u pozadini.

Još 1960.tih, studenti Ajnštajnove teorije gravitavije, opšteg relativiteta, pokazali su da mogu iskoristit graviaciono lećarenje i svjetlost koju galaksije savijaju, kako bi direktno izmjerili kosmičku udaljenost. Tokom protekle decenije mjerenja su postala dovoljno precizna, da ovu metodu, kosmografske vremenske odgode, pretoče u stvarnost. Uzastopna mjerenja timova H0LiCOW, COSMOGRAIL, STRIDES, i SHARP , koja se sada nalaze pod zajedničkim kišobranom organizacije TDCOSMO, su kuluminirali preciznim mjerenjem Hablove konstante koja iznosi 73 kilometra u sekundi po parseku.




Pretpostavke o raspodjeli mase galaksije

Modeli prethodnih struktura galaksija koje su se oslanjale na minule studije možda nisu bili dovoljno precizni da bi se zaključilo kako se Hablova konstanta razlikuje od procjena zasnovanih na mjerenjima kosmičke mikrotalasne pozadine.

Birer je predložio da se ispita niz efekata gravitacijskog sočiva kako bi se odredila procjena mase i strukture kao alternativa za prethodne pretpostavke. Na osnovu posljednjih analiza gdje su korištene ranije studije došlo se do veće vrijednosti Hablove konstante, koja iznosi 74 kilometra po sekundi po megaparseku. Međutim, kada su Birer i njegovi sardnici ovome dodali 33 “gravitaciona sočiva” sa sličnim svojstvima, vrijednost Hablove konstante se smanjila na oko 67 kilometara po sekundi po megaparseku, što je bilo u skladu sa procjenama zvučnog talasa, poput onoga koji dolazi iz pravca kosmičke mikrotalasne pozadine.

Taj značajan pomak ne znači kako je daljnja rasprava o vrijednosti Hablove konstante završena. Prvo, metoda koju je Birer primjenio unosi dodatnu nevjerodostojnost za 33 dodatna “gravitaciona soćiva” pridodata analizi, dok će TDCOSMO timu trebati više podataka kako bi u skorijoj budućnosti potvrdili svoja istraživanja. “Iako ova naša posljednja analiza ne poništava pretpostavke o profilu mase našeg prethodnog rada, ona prikazuje važnost razumjevanja distribucije mase unutar galaksija. Trenutno prikupljamo podatke koji će nam omogućiti da sagledamo većinu prethodno postignutih mjerenja, baziranih na osnovu jačih pretpostavki. Gledajući dalje, dobit ćemo snimke ospervatorija Rubin, na koje ćemo se oslanjati kako bi smo poboljšali naše procjene. Trenutne analize su tek prvi korak koji će nam omgućiti korištenje predstojeće baze podataka, kako bi se donio konačan zaključak o aktuelnom problemu.” – zaključio je Birer.


Izvor:

https://phys.org/

[bagra]

brate Trafalgare pa moramo malo da primaknemo ljudima Svemir,
ne da im odmaknemo de malo s laganijim temama da idemo a
ja tu o cizmicama a ti o Cefeidima i Kvazarima. a pa ko ce o tom
citati neznam boga mi, razmisljam o prosjecnom forumasu ovde i
nemogu da ih zamislim kako se ushiceno bacaju na tematike im te.

salim se ja malo neka i ove dalekosvemirskih istrazivanja, da malo
utazi nasu vjecitu zeđ na vjecita pitanja ko smo sta smo oklen smo
dosli i kog **** smo se to sad zaputili

a jel majka mu stara jedino meni bode oci ova najnovija svemirska
ekipa gore spomenuta ? ta pogledajete ih vi samo !? zar se ni letjeti
u svemir vise ne moze a da nismo politicki 100 postotno korektni !??
znaci, žena, crnac (Afro-amerikanac ajde de), žutalj neki i tek jedan
naizgled sasvim obicno prosjecan srednjovjecni muskarac. pa jebote
jel moguce da je slucajno bas ovo. da se neb neko pobunio jel "nema
NAS u svemiru ejjjj... sta je ovo!??"

e svasta necemo mi ovako daleko dogurat, kaki Mjesec kakav fakin
Mars, sputava nas jos uvjek gravitacija vlastitog nam maticnog
Planeta.
al ne obazirite se vi naMe mahnitog
bulaznim, vjerovatno po obicaju

[Trafalgar Law]

Zemlja se kreće brže i bliže galaktičkojsupermasivnoj Crnoj rupi.





Zemlja je upravo ubrzala za 7 km/s i za dodatnih 2.000 svetlosnih godina se nalazi bliže supermasivnoj Crnoj rupi u središtu naše galaksije. Međutim, ne postoji razlog da budemo zabrinuti, što ne znači kako će se naša planeta strovaliti prema Crnoj rupi. Umjesto toga, ove promjene su rezultat bolje kreiranog modela galaksije Mliječni put, nastalog na temelju novih podataka, uključujući katalog objekata koji su tokom više od 15 godina promatrani kroz japanski radioastronomski projekat VERA.

Projekat VERA je počeo sa radom početkom 2000.te godine u svrhu mapiranja trodimenzionalnih brzina i prostornih objekata unutar Mliječnog puta. VERA korsti tehniku poznatu kao interferometrija kako bi kombinirao podatke radio-teleskopa raštrkanih duž Japanskog arhipelaga, u svrhu postizanja razlučivosti koju bi obično imao teleskop promjera 2.300 km. Preciznost mjerenja postignuta ovom rezolucijom od 10 mikrougaonih sekundi je u teoriji dovoljno oštra da detektuje američki Peniji smješten na površini Mjeseca.

Budući da je Zemja pozicionirana unutar Mliječnog puta, ne možemo se odmaknuti u stranu kako bi vidjeli kako naša galaksija izgleda izvana. Astrometrija, precizno mejrenje pozicija i kretanja objekata, je alat od vitalnog značaja za razumjevanje ukupne strukture galaksije i našeg mjesta u njoj.

Na osnovu kataloga objekata i nedavnih promatranja drugih grupa nebeskih tijela, astronomi su konstruisali kartu položaja i brzina. Iz ove mape oni su izračunali poziciju središta galaksije, tačku oko koje se rotiraju svi objekti unutar Mliječnog puta. Mapa ukazuje kako je središte naše galaksije, Supermasivna Crna rupa, smještena na udaljenosti od 25.800 svjetlosnih godina. Ovo je znatno bliže od oficijalne vriednosti od 27.700 svjetlosnih godina, koju je 1985.godine usvojila međunarodna astronomska unija. Komponenta brzine pokazuje da Zemlja putuje brzinom 227 km/s dok kruži oko galakčtičkog centra, što je više od službene izmjerene vrijednosti od 220 km/s.

Očekuje se kako će se kroz projekat VERA u skorije vrijeme promatrati više objekata, posebno onih koji su smješteni u blizini centralne supermasivne Crne rupe, kako bi se bolje definisala struktura i kretanje galaksije. U sklopu ovih napora projekat VERA će sudjelovati sa istočno azijskom VLBI mrežom (EAVN) radioteleskopa, smještenih u Japanu, Južnoj Koreji i Kini. Povećanjem broja teleskopa, kao i maksimalnom separacijom između njih, EAVN će moći postići preciznija mjerenja.

Izvor: Japanski Nacionalni Astronomski Opservatoriji (NAOJ)


https://www.nao.ac.jp/

[bagra]

u ozbiljnoj konkurenciji za najbolju stranicu, ikad !
https://earth.nullschool.net/#current/w ... ,14.22,414

ta pogleajte vi samo sve te šajni litl gumbiće koji
vas samo zovu da ih poklikate !!!
air, ocean, space, vjetrovi, struje, valovi, vlaga,
temperatura, po visini, po dubini ma sve sve SVE
majke mi... sati i sati ludjacke zabave.
znam da frend trafi ce se usrecit a kako kazu ko
usreci jednog forumasa kao da je i cio svijet jel.
meni dovoljno.

[Trafalgar Law]

Galaksije unutar klastera Perzej






Astronomi su nedavno uz pomoć Karl G.Jansky VLA teleskopa shvatili kako prenapućeno okruženje može utjecati na galaksije unutar skupine galaksija Perzej, kolekciju nekoliko hiljada galaksija, koje se nalaze na udaljenosti od 240 miliona svjetlosnih godina od Zemlje.

Lijeva strana prikaza; u središtu skupine se nalazi masivna galaksija NGC 1275, koja uključije novootkrivenu sadržajnu složenu, filamentarnu strukturu unutaru svojh radio-režnjeva.

Sredina prikaza; galaksija NGC 1265 pokazuje efekte svoga kretanja kroz razrijeđen materijal između galaksija. Njegove radio malaznice su zbog te interakcije savijene unatrag, gdje se stapaju u jedan širok rep. Ovaj rep se zapravo uvija prema različitim šablonima koje uslovljavaju moguće putanje glaksije unutar intergalaktičkog materijala.

Desna strana prikaza; Mlaznice galaksije IC 310 se uvijaju prema natrag, slično kao što slučaj kod galaksije NGC 1265, ali se zbog ugla promatranja sa Zemlje čini bližom nama. Taj ugao promatranja astronomima takođe omgućava da izravno promatraju energetske gama zrake, generisane u središtu supermasivne Crne rupe .

Ovakvi prikazi mogu biti od velike pomoći astronomima da bolje razumiju složeno okruženje nakupina galaksija, koje spadaju u najveće gravitacijski vezane strukture u Univerzumu, i koje kriju razne, još uvijek slabo shvaćene fenomene.


Izvor : Nacionalni radio-astronomski opservatoriji (NRAO)


https://public.nrao.edu/

[Trafalgar Law]

Astronomski instrument u potrazi za drevnim metalom





Istraživači su konstruisali novi instrument koji je uspješno pomogao u procjeni obilja metala iz perioda ranog Univerzuma. WINERED instrument omnogućava bolja promatranja astronomskih tijela, kao što su kvazari iz razdoblja ranog Univerzuma. Istraživači se nadaju kako bi iscrpnije istraživanje moglo pomoći u dobijanju odgovora o porijeklu, ne samo metala, već i nastanku samih zvijezda.

Željezo je jedan od najvažnijih elemanata za stvaranje života kakovg poznajemo, ali i tehnologije koja je oblikovala ljudsku istoriju. Međutim, detalji o tačnom porijekla željeza i drugih elemenata, kao što su magneziji, ostaju i dalje do kraja nejasni. Ovo istraživanje je od velikog značaja u polju astronomije, budući da je takođe povezano sa porijeklom prvih zvijezda, koje su po teoriji trebale nastati nekoliko stotina miliona godina nakon Velikog praska.

Istraživač projekta Hiroaki Samešima sa instituta za asotronomiju univerziteta u Tokiju i njegovi saradnici su zaključili kako je neophodan novi instrument u svrhu proučavanja ove materije. Zbog ograničenja instrumenata, u prethodnim su se opservacijama mogle promatrati tek starije zvijezde iz solarnog okruženja, tako da su straživači imali ograničene informacije, neophodne za utvrđivanje porijekla željeza. Novi instrumenti sa poboljšanom osjetljivošću do blizu-infracrvene svjetlosti su mogli pomjeriti granice mjerenja i fokusirati se na opservacije udaljnijh galaksija, sa drevnim jezgrama, koje su emitirale svjetlost kada je Univerzum bio star samo 2.4 milijarde godina.

“Dodavanjem WINERED instrumenta na veliki teleskop mogli smo dosegnuti dalje u prošlost, što nam je pružilo mogućnost promatranja najudaljenijih objekata, u odnosu na promatranja koja smo ranije vršili. Sada smo u stanju da podobnije promatramo kvazare koji su stari i više od 10 milijardi godina. WINERED je posebna vrsta spektografa, koji može čitati potpise hemijskih elemnenata, prisutnih u svjetlosnom spektru udaljenih tijela. Spektrograf nam otkriva otiske željeza i magnezija u emitovanoj svjetlosti ovih kvazara, što nam omogućava da izračunamo obilje ovih elemenata kada je Univerzum bio znatno mlađi od onoga što nam prethodne studije sugeriraju.” – izjavio je Samešima.

Sada kada su istraživači uspostavili novu metodu za direktno ispitivanje obilja metala iz perioda ranog Univerzuma, kao izazov im ostaje usavršavanje tehnike i proširivanje njenog ospega kako bi se prikupilo više podataka. Uz poboljšane podatke, astronomi sada mogu projecirati novu studiju i stvoriti teorije kako bi objasnili porijeklo metala, ukljčujući i željezo u našoj krvi.


Izvor:


https://phys.org/

[bagra]

Zemlja bi mogla biti okruzena
dlakavom Tamnom Materijom

https://www.nasa.gov/image-feature/eart ... ark-matter

ma znao sam ja da ne
volim rutavo bez razloga
u dlakama je misterija
al i odgovor kakose cini eo

[Trafalgar Law]

Nije dlakasta u smislu da je možem čupati, već da se radi o filamentima (snopovima) čestica, mada mi ovo zvuči pomalo suludo.

[bagra]

a kome ne ali eto...
i pusti me da uzivam malo
u ovoj mi rutavoj fantaziji.
godinu ili dvje. svjetlosne.
znam znam sv. godina nije...

[Trafalgar Law]

Prva promatranja tri masivna gejdž bozona, proizvedenih u proton-proton sudarima





Standarni model, najsicrpnija postojeća teorija koja opisuje temeljne interakcije čestica, predviđa postojanost takozvanih tribozonskih interakcija. Ove interakcije su procesi u kojima se trosmjerni bozoni prozivode iz jednog događaja unutar velikog vadronskog sudarača.

Tribozonske interakcije su iznimno rijetke, često i do stotinu puta rijeđe od Higsovi bozonskih događaja, budući da se dešavaju jednom u stotinu milijardi proton-proton sudara. Iako standardni model predviđa njihovo postojanje, fizičari ih do sada nisu mogli eksperimentalno promatrati.

CMS kolaboracija, velika grupa istraživača sa brojnih instituta za fiziku, je nedavno po prvi put nadgledala proizvodnju tri masivna gejdž bozona. Njihov rad, objavljen u žurnalu Physical Review Letters, daje uvid u prvi eksperimentalni dokaz o postojanosti trobzonskih interakcija, otvarajući nove mogućnosti za proučavanje interakcija između fudamentalnih masivnih gejdž bozona (tačnije W±, Z, and Higsovog bozona).

CMS eskperiment je kontinuirani istraživački napor, zasnovan na korištenju detektora opšte namnjene u CERN.u. Tokom nekoliko proteklih godina Bhattacharya i njegovi saradnici su koristili detector kako bi prskrbili podatke koji se odnose na interakcije čestica, što im je bilo neophodno u potrazi za Tamnom materijom, i olakšavanju oktrića nove fizike.

U prethodnoj studiji, istraživaći su u period između 2016 i 2018.god uz pomoć detektora ispitali veliki skup podataka, i zaključili kako interakcije tribozona postaju učestalije, stoga su krenuli u potragu za tribozonima i utvrdili postojanje tribizonskih interakcija, što ukazuje kako je vjerovatnoća osciliranja u pozadini cijelokupne interakcije 1:106 ili 1 milion.

Vjerovatnoća da će veliki bozon nastati kroz proton-proton interakciju je veća energiji mase od 13 TeV (teraelektronvolti), u odnosu na niže masene energije, procijenjene u prethonim studijama. Koristeći optimalne zahtjeve za odabir signala, istraživači su uspjeli izolirati rijetki trobozonski process iz pozadinskih signala.

“Prisustvo W+/- i Z bozona, nastalih u proton-proton sudarima, može bit izvedeno iz detekcije njihovih proizvoda raspada. Jedan od najočiglednijih znakova njihovog prisustva je detekcija elektrona i miona izrazitih brzina. Budući da postupak koji smo željeli otkriti uključuje tri masivna gejdž bozona, veći broj elektrona i miona bi trebao biti prisutan tokom ovog događaja, dok bi u drugim pozadinskim događajima, koje ne proizvode više bozona, trebao biti prisutan manji broj elektrona i miona. Stoga smo tragali za proton-proton sudarima koji daju više elektrona i miona, kako bi promatrali veoma rijetke signalne procese nastale iz pozadinskih događaja.” Izjavio je Phil Chang, postdoktorski istraživač na Kalifornijskom univerzitetu u San Dijegu.

U podacima koje su analizirali, naučnici su jasno u interakcijama uočili proizvodnju tri masivna gejdž bozona. Njhova otkrića su značajan doprinos u polju fizike čestica, jer su ovim uveli nove mogućnosti za proučavanje interakcija između masivnih gejdž bozona. U budućnosti bi ova studija mogla pomoći u poboljšanju našeg trenutnog shvatanja različitih tipova velikih bozona, uključujući i nedavno otkirivene Higsove bozone.

“Promatranje proizvodnje tri teška gejdž bozona nastala u sudaru četica unutar velikog hadrosnkog sudaračap predstavlja glavnu prekretnicu u fizici visokih energija. Na početku smo bili sumnjičavi prema otkrivanju tih procesa u takoj ranoj fazi programa u koji je bio uključen veliki hadronski sudarač čestica. Ovo otkriće baca svjetlo na fudamentalne interakcije između gejdž bozona, te pruža nove mogućnosti u otkrivanju zamršenih detalja standardnog modela.” – izjavio je Bhattacharya

CMS kolaboracija planira sprovođenje nadolazećih detaljnjih studija, pomno istražujući procese koje su detektovali, kao i proširivanje njihovih analiza, u svrhu portage za događajima sa W+/- i z bozonima, koji se raspadaju do kvarkova i neutrina. Ovo će im omogućiti da testiraju validnost standardnog modela, i potencijalno otkriju nove fizičke pojave koje se ne mogu objasniti postojećim teorizjama iz fizike.



Izvor:

https://phys.org/

[Trafalgar Law]

Na šematkom prikazu su označeni eROSITA mjehurovi (žuta boja) i fermijevi mjehurovi (roza).
Galaktički disk je okarakterisan spiralnim krakovima, i dodata je oznaka lokacije Solarnog sistema.
Mjehurovi koje je snimio teleksop eROSITA, su znatno veći od Fermijevih, što ukazuje kako su
stukture ove veličine usporedive sa veličinom same galaksije.


--------------------------------------------------------------------------------
--------------------------------------------------------------------------------


Astronomi su uz pomoć teleskopa eROSITA otkrili nevjerovatnu novu pojavu unutar Mliječnog puta: veliku kružnu strukturu zagrijanog gasa, smještenog iznad i ispod ravni Mliječnog puta, koja inače zauzima veći dio južnog nebeskog svoda. Slična struktura unutar sjevernog nebeskog svoda “ostruga sjevernog pola” je već dugo poznata struktura, za koju se smatralo da je ostatak eksplozije drevne Supernove. Zajedno, sjeverna i južna struktura podsjećaju na jedan skup mjehurova u obliku pješčanog sata, koji izbija iz središta galaksije.

“Zahvaljujući osjetljivosti, spektralnoj i uganoj rezoluciji, teleskop eROSITA je bila u mogućnosti da mapira cijelokupni sprektar x-zraka nebeskog svoda do nevjerovatnih detalja.” – objasnio je Michael Freyberg, viši naučnik sa odjela za vanzemaljsku fiziku Max Planck instituta. eROSITA prikuplja podatke svakih šest mjeseci, a ovi podaci momogućavaju naučnicima da tragaju za strukturama koje okupiraju značajan dio nebeskog svoda.

Promnatrana emisija x-zraka velikih razmjera pokazuje kako unutarnja veličina mjehurova iznosi nekoliko kiloparseka (ili više od 50.000 svjetlosnih godina), koja je gotovo ekvivaletna veličini našeg Mliječnog puta. Ovi mjehurovi pokazuju zapanjujuće morfološke sličnosti sa poznatim “Fermijevim mjehurovima”, koji je Fermijev teleskop otkrio kroz promatranja gama zračenja.

“Oštre ivice ovih mjehurova najvjerovatnije prate eksplozije izazvane masivnim ubrizgvanjem energije iz unutarnjeg dijela naše galaksije,tj.Crne rupe, u pravcu spolješnjeg galaktičkog oreola. ” – izjavio je Peter Predehl, prvi autor studije objavljenje u žurnalu Nature.

Ovo otkriće će pomoći astronomima da bolje razumiju kosmički ciklus materije unutar i okolo Mliječnog puta, kao i drugim galaksijama. Većina obične (barionske) materije u Univerzumu je nevidljiva našem oku, a sve zvijezde i galaksija koje promatramo optičkim teleskopima čine manje od 10% od ukupne mase Univerzuma. Samatra se kako velike količine nevidljive barionske materije borave u tankim oreolima omotanim oko galaksija I u filamentima goleme kosmičke mreže. Ovi vreli oreoli imaju temperature od nekoliko milliona stepeni, i zbog njihove termalne radijacije oni su vidljivi teleskopima osjetljivim na visokoenergetsko zračenje.

Smetnje u tragovima, koji se uz pomoć teleskopa eROSITA vide unutar ovih mjehurova, su uzrokovani eksplozijama prilikom stvaranja zvijezda ili čak odlijevima energije iz galaktičke Crne rupe. Iako je galaktička Crna rupa trenutno u stanju mirovanja, ona je u prošlosti mogla imati veću aktivnost koja se obično može povezati sa aktivnim galaktičkim jezgrama, brzo rastućim Crnim rupama, viđenim u udaljenim galaksijama. U oba slučaja, energija potrebna za pokretanje ovih velikih mjehurova morala je biti ogromna, nekih 10^56 ergs, što je ekvivaletno energiji oslobođenoj u eksploziji 100.000 Supernovih.

“Potrebno je mnogo vremena kako bi, tragovi koji su uzrokovani energetskim eksplozijama, u potpunosti nestali unutar galaktičkog oeola. U prošlosti naučnici su tragali za kolosalnim otiscima takvih prošlih nasilnih astrofizičkih aktivnosti koji su se dešavali u mnogim galaksijama." – dodaje Andrea Merloni. Mjehurovi koje je detektovao teleskop eROSITA pružaju snažnu potporu teoriji kolosalnih interakcija između galaktičke jezgre i oreola koji je okružuje, interakcijama koje su toliko jake da mogu poremetit strukturu, energetski sadržaj kao i hemijsko obogćivanje cirkulgalaktičkog medija Mliječnog puta.

“eROSITA trenutno kompletira svoje dugo skeniranje nebeskog svoda, udvostručujući broj fotona X-zraka, koji dolaze iz pravca galaktičkih mjehurova. Pred nama je zahtjevan posao, budući da teleskop eROSITA omogućava izdvajanje spektralnih linija X-zraka koje emitira teško ioniziran gas. To znači kako su otvorene mogućnosti za proučavane obilja hemijskih elemenata, stepena njihove ionizacije, gustoću i temperature emitirajućeg gasa unutar mjehurova te utvrđivanje lokacija udarnih talasa.” – izjavio je Rashid Sunyaev, vodeći naučnik SGR ospervatorija u Rusiji.


Izovr:Maks Plank institut (odjel za izvanzemaljsku fiziku)

https://www.mpe.mpg.de/7540556/news20201210

[Trafalgar Law]