Astronomija i kosmologija

[Heidi]

https://www.google.com/amp/s/www.timesn ... now/594943


Lunar & Solar Eclipse, Juni 2020

[Trafalgar Law]

[Trafalgar Law]

https://www.google.com/amp/s/www.timesn ... now/594943


Lunar & Solar Eclipse, Juni 2020

Jedva čekam....Moram se pripremiti, u nadi da će i vrijeme biti ok. Pripremiti kafe i sokova.

The total duration of June 5 Time Date Lunar eclipse


11:15 pm June 5 Penumbral eclipse begins
12:54 am June 6 Maximum eclipse
2:34 am June 6 Penumbral eclipse endslunar eclipse will be around 3 hours and 18 minutes.

[Heidi]

O ovom neutrino observartorijumu sam jednom nesto procitala, ne znam skoro nista, bas cu pogledati.

[Trafalgar Law]

O ovom neutrino observartorijumu sam jednom nesto procitala, ne znam skoro nista, bas cu pogledati.

Ma vjeru mi vrijedi svake minute gledanja, kratki su video sadržaji, meni se posebno dojmio zadnji. Bit će večeras ili sutra jedan zanimljiv tekst o čudnim subatomskim česticama B mezonima.

[Trafalgar Law]

Porast anomalija prilikom eksperimenata sprovedenih unutar Velikog Hadronskog Sudarača čestica




Uslijed haotičnih lanaca događaja, koji nastaju kada se protoni međusobno sukobljavaju unutar Velikog hadronskog sudarača čestica u Ženevi, došlo je do "iskakanja" čestice za koju se smatra kako se ista dalje raspada na veoma neuobičajen način.

Ovaj put sva pažnja je bila usmjerena na B mezon, zavađeni par čestica kvarka. Imajući u vidu ranije neočekivano ponašanje B mezona, naučnici sa CERN.a su proveli godine dokumentujući različite ishode sudara čestica, u nadi da će doći do pouzdanog dokaza kako se sa ovim česticama mješaju nove fudamentalne čestice ili određene pojave koje se javljaju među njima.

U posljednjoj studiji, fizičari u otkrili kako se u nekoliko mjrerenja ovi raspadi, koja uključuju raspadanje B mezona, pomalo sukobljavaju sa predviđnjima standardnog modela - vladajući skup jednačina koje opisuju subatomski svijet. "Po prvi put u mojoj karijer analizirana su različita raspadanja koja prikazuju jrajnje anomalije, koje se međusobno podudaraju." - Izjavio je Miteš Patel, fizičar čestica na kraljevskom koledžu u Londonu, koji usko sarađuje sa CERN.om.

B mezon je dobio naziv budući da sadrži donji kvark, jedan od 6 fudamentalnih kvark čestica, koje čine većinu vidljive mateije u Univerzumu. Iz nepoznatih razloga, kvarkovi se raspadaju na tri generacije: teške, srednje i lahke, od kojih svaki ima kvark sa suprotnih električnim nabojem. Teži kravkovi se raspadaju u njihove lakše varijante, gotovo uvijek mjenjajući svoj naboj. Na prijmer, kad negativno nabijeni teži donji kvark unutar B mezona izbaci narednu generaciju, on obično postane srednje težak, pozitivno nabijen "charm" kvark.

U svakom bilionitom raspadu B mezona, kojeg naučnici mogu promatrati tokom sudara čestica, može se detektovati kako jedan buntovni donji kvark, koji metamorforzira u "strange" kvark, oslobađa narednu generaciju kvarka, koji ipak zadržava svoj negatvini naboj. Standarni model čestica predviđa iznimno nisku stopu ovih događaju, kao i način na koji će se oni dogoditi. Zbog činjenice kako su ovi događaji iznomno rijetki, sva podešavanja koja proizilaze iz neotkrivenih čestica ili efekata raspadanja, koji se javljaju tokom interakcija, trebaju biti očigledna.

Nova CERN-ova analiza pokriva 4.500 rijetkih raspada B mezona, približno duplo više slučajeva nego što je to prethodno zabilježeno 2015.godine. Svaka transformacija završava sa četiri izlazne čestice koje koje udaraju u detektor oblika prstena. Kada su naučnici uporedili različite međusobnog ugaonog položaja sa položajima čestica predviđenim standardnim modelom, naišli su na odstupanja od ranije predviđenog obrasca. Kolektivni značaj anomalijskih uglova je blago porastao u posljednjim eksperimentima, a istraživači tvrde kako nam nova mjerenja takođe mogu ispričati jedinstvenu priču: "Potrebno je istaći kako je u kratkom vremenskom periodu konsistentnost između različitih ugaonih opažanja postala znatno bolja." - izjavio je Feliks Kres, istraživač na CERN.u.

Uslijed gibanja, nastalim kroz sudar čestica, statističke fluktuacije će se sigurno pojaviti, a za to će fizičari morati akumulirati dvoljnu količinu raspada B mezona, kako bi prikazali odstupanja koja ne mogu biti zanemarica. "Ukoliko se ovde radi o novoj fizici za kojom tragamo duže vremena, onda ova ostupanja nam neće biti od neke značajnije koristi." - izjavio je Jure Župan, teoretski fizičar sa univerziteta Sinsinati.

Međutim, promatrani obrazac nagovještava kako nešto nije uredu sa poizvodima raspada B mezona u porodicu leptona, drugu kategoriju čestica materije. Poput kvarkova, leptoni dolaze u težim, srednjim i lakšim generacijama (zvane Tau česice, Mouni i elektroni); standardni model nam govori kako su svi leptoni jednaki, izuzev njihovih masa. Svaki raspad B mezona završava izbacivanjem blizanačkog para bilo koje vrste leptona. Nadogradnjom Velikog Hadronskog Sudarača bit će nam omogućeno praćenje anomalnog ugaonog uzorka, proizvedenog u muonskom događaju, kojeg je najlakše detktovati.

Eksperiment takođe bilježi manji broj raspada B mezona, koji završavaju u formi elektrona. Stanardni model zathjeva da se obje vrste raspada odvijaju na potpuno isti način, međutim CERN.ova analiza iz 2014.godine otkriva moguću razliku između događaja raspada B mezona u muone i događaja raspda B mezona u elekrone. U globalu, ove anomalije bi mogle rezultirati novim pojavama u slijedu događaj prilikom raspada, koji može biti ne samo kod muona, već i kod elektrona.

Ukoliko su anomalije B mezona stvarne, fizičari imaju dva načina kako da objasne ove pojave.

Nova- kao hipotetički nosioc sile, čestica zvana Z bozon, bi mogla odgovarati slaboj sili standardnog modela, sili koja jednu česticu pretvara u drugu. Dodatno tome, Z bozon bi takođe mogao ukazivati na postojanost dodatne masivne čestice, koja bi mogla biti sastavni dio Tamne materije u Unvierzumu. "Prelazimo na slijedeći korak, u kojem pokušavamo objasniti ne samo anomalije, već i povezanost anomalija sa drugim problemima." - izjavio je Žoakim Matijas. teoretski fizičar sa autonomnog univerziteta Barselona.

Više egzotična vjrovatnoća je ta da su istraživači na CERN.u otkrili nagovještaje o postojanosti bajkovite čestice - leptokvark - koja može preobraziti lepton u kvark i obrnuto. Teoratičari su dugo vremena razmatrali mogućnost postojanosti leptokvarkova, međutim, ideja je postala manje popularna, budući da su ekspementi isključivali mogućnost prisustva najjednostavnijih vrsta čestica. Ipak, familjarno stablo tri generacije kvarkova čini se sumnjivim poput generacijskog stabla leptona, tako da se niti ijedan obrazac preobrazbe nije mogao dovoljno dobro razraditi.

Na poslijetku, zajednica fizičara će morati pričekati određeno vrijeme na potvrde postojanost ove čestice sa drugih eksperimentalnih postrojenja, kao što je Belle II u Japanu, ili jednog od dva glavna detektora Velikog Hadronskog Sudrača čestica u Ženevi. Iako istraživači imaju sve neophodne mehanizme i alate na raspolaganju, dokazivanje ili eliminisnje anomalija B mezona bit će veoma izazovan poduhvat u budućnosti.

Izvor:

https://www.quantamagazine.org/

[Heidi]

Law, jesi li vidio nesto? Kod mene kisa.

[Trafalgar Law]

@Heidi ništa od tog posla večeras, na veliku žalost. Gusti oblaci, puše vjetar, kiša hoće-neće..... Eto, naredna nam dolazi već 5 Jula, ali isto nepotpuna pomrčina, nekada baš kasno, iza 03:00 unutro, ako se ne varam.

[Heidi]

I kod mene isto.
Nista, cekamo Juli.

[ina]

I kod mene je bilo nepovoljno vrijeme.. A i nisam se sjetila provjeravati u određeno..



Sreća pa pamtim spektakl 2017.

[Trafalgar Law]

Drevna Intenzivna eksplozija Crne rupe osvjetilila oblak gasa na rubnim dijelovima galaksije



Prije otprilike 3.5 miliona godina, supermasivna Cra rupa, smještena u središtu naše galaksije, je oslobodila enormnu količinu energije. Naši primtivni preci u Africi su, prije nekih 1 milion godina, vjerovatno svjedočilli ovome bljesku, koji se pružao visoko iznad njihovih glava, unutar sazvježda Sagittaris (Stirijelac).

Eonima kasnije, astronomi su služeći se jedinstvenim sposobnosima svemirskog teleskopa Hubble, nastojali da otkriju što više tragova vezanih za ovu jedinstvenu kataklizmičnu eksploziju. Koncentrišući se na najudaljenije spoljašnje dijelove naše galaksije, astronomi su otkrili kako je svjetlost, koju emituje Crna rupa, dospijela toliko daleko da je obasjala čak i veliki oblak gasa, koji je slijedio dvije istaknute satelitske galaksije Mliječnog puta, Veliki i Mali magelanov oblak.

Erupcija Crne rupe je vjerovatno uzrkovana propadanjem velikog oblaka vodika (100.000 puta veće mase od mase Sunca) u disk materijala koji se kovitla duž same Crne rupe. Rezultirajuća eksplozija oslobodila je konuse intenzivne ultraljubičaste radijacije iznad i ispod ravni Mliječnog puta, daleko u okolni prostor.

Konus zračenja koji je izbijao sa donjeg, južnog pola Mliječnog puta osvjetlio je masivnu vrpčastu strukturu gasa, zvanu Magelanov tok, pri tom ionizirajući njegov gas vodika. “Bljesak je bio toliko jak da je obasjao Magelanov tok, poput božićnog stabla. Ovo nam pokazuje kako su različite regije galaksije povezane, i ono što se dešava u središtu Mliječnog puta bitno utiče na ono što se dešava unutar Magelanovog toka. Mi sada znamo o tome kako Crna rupa utiče na Galaksiju, ali i samo njeno okruženje.” - izjavio je Endrju Foks, sa STScI instituta u Baltimoru, Merilend.

Budući kako Hablov kosmički spektrograf ima sposobnost detektovanja otisaka ioniziranih atoma unutar ultraljubičaste svjetlosti kvazara, astronomi su se fokusirali na proučavanje 20 kvazara, koji se nalaze daleko iza Magelanovog toka I još 10 kvazara smještenih iza druge “značaljke” čitavog toka, zvane “Vodeća ruka”, rascjepkanog gasovitog “kraka” koji predvodi Veliki I Mali Magelanov oblak u orbiti oko Mliječnog puta.

“Kada svjetlost iz pravca kvazar prođe kroz gas koji pratimo, dio od svejetlosti pri specfičnoj talasnoj dužini biva absorbirana putem atoma unutar oblaka sa kojim je u interakciji. Promatranjem spektra svjetlosti kvazara pri određenoj talasnoj dužini, vidimo dokaz o apsorbaciji svjetlosti koje inače ne bi smo vidjeli da svjetlost nije prošla kroz oblak.” – izjavila je Elani Frejzer sa STScI instituta.

Tim NASA.inih stručnjaka je otkrio kako su ioni unutar Magelanovog toka nastali posredstvom utjecaja enegetskih bljeskova. Eksplozija je bila toliko snažna da je u dobrom dijelu obasjala Magelanov tok, iako se čitava struktura nalazi na udaljenosti od 200.000 svjetlosnih godina od od galaktičko gcentra. Za razliku od Magelanovog toka, ne postoji dokaz da je “Vodeća ruka” Magelanovog toka uopšte bila pod utjecajem visokoenergetskog mlaza čestica. Ovo ima smisla, budući kako “Vodeća ruka” Magelanovog toka nije smještena tačno ispog južnog galaktičkog pola, tako da ona nije mogla biti pod utjecajem kiše intenzivne radijacije.

Isti događaj koji je svojevremeno prouzrokovao ovu eksploziju radijacije, je takođe nedavno opet izbacio vrelu plazmu čestica, koja se trenutno uzdiže 30.000 svjetlosnih godina iznad i ispod galaktičke ravni. Ovi, oku nevidljiv, režnjevi radijacije, koji sadrže masu koja je jednaka milionima masa Sunca, se nazivaju Fermijevi Mjehurovi. Njihovo energetsko gama zračenje je otkriveno 2015.godine posredstvom NASA.og svemirskog teleskopa Fermi gamma-ray. Već 2015.godine NASA.in tim naučnika je koristeći se Hubble.ovom utlraljubičastom spektroskopijom uspio izmjeriti brzinu širenja kao i sastav energetskih režnejva. “Uvijek smo smatrali kako su Fermijevi režnjevi i Magelanov tok bili razdvojeni i nepovezani jedan sa drugim, neovisno obavljajući svoje funkcije u različitim dijelovima oreola galaksij. Ipak, sada možemo vidjeti kako je ista snažna eksplozija iz središta Crne rupe naše galaksije igrala veliku ulogu u evoluciji galaksije I njenom užem okruženju.” – izjavio je Endrju Foks

Priloženo istraživanje je bilo moguće sprovesti samo zbog jedinstvenog Hubble.ovog kapaciteta instrumenta za ultraljubišasto osmatranje spektra svjetlosti. Zbog filtrirajućeg efekta zemljine atmosfere, ultraljubičasta svjetlost se ne može izravno proučavati sa Zemlje. “Ultraljubičasti dio elektromagnetnog spektra je iznimno bogata regija, unutar koje se mogu mejriti mnoge značaljke. Ukoliko radite sa optičkim i infracrvenim dijelom spektra, nećete ih moći primjetiti, i to je jedan od razloga zašto smo primorani slati teleskope u Zemljinu atmosferu. Za ovaj vrstu osmatranja, svemirski teleskop Hubble je trenutno najbolji alat koji imamo.” – izjavio je Endrju Foks

Izvori:

https://iopscience.iop.org/journal/0004-637X

https://hubblesite.org/

[Trafalgar Law]

Mali Magelanov oblak ubrzanim tempom gubi svoj gas




Rezultati objavljeni u Magazinu Nature Astronomy, 29.Oktobra 2018.godine prikazuju snažne izlijeve vodikovog gasa iz Malog Magelanovog oblaka. Odlijev gasa, za koji astronomi vjeruju da se formirao prije 25 do 60 miliona godina, se proteže dužinom od gotovo 6.500 svjetlosnih godina u oodnosu od sreditša galaksije. Tim naučnika pretpostavlja kako odlijev mase sadrži oko 107 solarnih masa materijala, što predstavlja oko 3 % od ukupnog atomskog galaktičkog gasa. Štoviše, Mali Magelanov oblak gubi svoj gas 10 puta brže nego što njegove zvijezde potroše tokom pocesa formiranja. “Posljedica toga je da će galaksija vremenom vjerovatno prestati stvarati nove zvijezde ako izgubi sav svoj gas. U tom slučaju, sve je izvjesnije je kako će Mali Magelanov oblak vremenom nestati. Ovaj process je jedna vrsta odumiranja za galaksiju koja se nalazi u fazi postepenog gubitka gasa.” – izjavila je Naomi Meklur-Grifits, sa istraživačke škole za astronomiju I astrofiziku na Australijskom nacionalnom univerzitetu (ANI), ujedno i vodeći autor rada.

Naravno, čitav scenario o Malom Magelanovom oblaku završava tragično, i vjerovatno je kako će vremenom ovu patuljastu galaksiju Mliječni put progutati ili kanibalizirati, tako da će sve njene zvijezde, gas, prašina i Crna materija završti u sastavnom dijelu naše galaksije, ostavljajući za sobom po neki vidljivi trag, koji podsjeća kako se nekada radilo o pratećoj komponenti naše galaksije.

Interakcije galaksija

Prije nekoliko decenija, astronomi su pomno pratili ovaj istaknuti trag gasa – uglavnom sačinjen od vodika – koji, unutar ispruženog luka od 100 °, slijedi Veliki i Mali Magelanov oblak. Ranije se vjerovalo kako je Malgelanov tok nastao iz gravitacionih interakcija između Mliječnog puta te jedne ili dvoje prateće patuljaste galaksije, međutim, istina je da se vodi debata o pravim uzrocima i brojnim činjenicama koje i dalje doprinose njegovoj trentnoj dužini i obliku. “Rezultati ove studije su od iznimnog značaja budući da pružaju uvid u vjerovatno projeklo gasa enormnog Magelanovog toka, koji orbitira oko naše galaksije, Mliječni put.” – izjavila je Mekluri-Grifits.

Ova studija je obuhvatila izmjerenu količinu gubitka mase patuljaste galaksije, i ona predstavlja osnovu za buduća istraživanja koja slijede. Mjerenjem količine mase koja se odlijeva iz patuljaste galaksije je od iznimne važnosti, jer gas koje one izgube ne utiče samo na njihovu unutarnju stopu formiranja zvijezda, već i na distribuciju gasa unutar intergalaktičkog medija između galaksija. Općepoznato je kako su male patuljaste galaksije među najsadržajnijim galaksijama u Univerzumu, i oni imaju manju gravitaciju u odnosu na svoj masivnije rođake, te zbog toga lakše gube svoju masu. Naše saznanje o tome zašto i na koji način patuljaste galaksije gube svoj gas - što bi moglo biti potaknuto intenzivnim formiranja zvijezda - će mnogim astronomima pomoći da bolje razumiju kako sistemi galaksija međusobno ulaze u interakciju I kako kroz te interakcije dalje evoluiraju.

izvor:

https://astronomy.com/

[Heidi]

Gle malih geekcica

Feymanova faca "Ja cu da vam napravim atomsku bombu"

[Trafalgar Law]

Sa jednog od možda najvećih skupova u povijesti nauke, creme-de-la-creme.

Kopenhagenška interpretacija 1925 - 1927.god.

Između ostalog, na tom kongresu je predložena jedna od najeobičnijih ideja u povijesti fizike, a koja se tiče kvatno-mehaničkih procesa. Tzv. Paradoks šredingerove mačke.



inače moja preporuka da se kupi ova iznimna knjiga u kojoj ima dosta jednsotavno pojašnjenih stvari koje su bile teme ovoga kongresa. Ja sam uzeo jedinu koja je preostala u onoj knjižari u Alti. Nije skupa, 8.KM.



I naravno još jedna, koja se nikako ne smije propustiti.

[Trafalgar Law]

[Krokodil Behko]

Potvrđena planeta, Proxima b, čini mi se. I čini mi se da nije naseljiva
Godina traje osam dana. To bi bilo kao na ringšpilu

[Heidi]

To je Crveni patuljak, jelda

Sta ima veze sto traje 8 dana, samo da mozemo li prenijeti vodu

[Krokodil Behko]

To je Crveni patuljak, jelda

Sta ima veze sto traje 8 dana, samo da mozemo li prenijeti vodu

Prvo moramo prenijeti sebe, a potrajalo bi bar 1000 godina

[Heidi]

U pravu si, ja se odmah zaletila, "Mace, sta cemo, kako cemo"

[Trafalgar Law]

Crvene patuljaste zvijezde (kao što je Proxima cent) su nezgodne jer emituju veoma visoku količinu gama zračenja, posebno prlikom erupcija. Ukratko o efektima "solarnih baklji" na zaštitni planetarni sloj.

https://phys.org/news/2018-04-proxima-c ... sible.html

[W]hile ozone in an Earth-like planet's atmosphere can shield the planet from the intense UV flux associated with a single superflare, the atmospheric ozone recovery time after a superflare is on the order of years. A sufficiently high flare rate can therefore permanently prevent the formation of a protective ozone layer, leading to UV radiation levels on the surface which are beyond what some of the hardiest-known organisms can survive."

In addition stellar flares, quiescent X-ray emissions and UV flux from a red dwarf star can would be capable of stripping planetary atmospheres over the course of several billion years. And while multiple studies have been conducted that have explored low- and moderate-energy flare events on Proxima, only one high-energy event has even been observed.