Zašto su školarci sve brutalniji?

[Zagorka]

Jbt ko da sam generacija svog oca pa išla u ono vrijeme u školu. Kako je moguće da je tako brzo poraslo vršnjačko nasilje?
Ja sam imala takve prijateljice u osnovnoj da sam i sada s nekima u kontaktu. Prelijepo vrijeme.

Sad kad pričam skimgod iz društva, rodbine, žale se na to.

A spominjala sam nastavnicu koja šapće :"znate, to vam je dijete od dekana tog i tog".

Šta je ovo bokte, titino doba kad se štitio član partije?

Ma to samo za vratove fatati, pa kom obojci kom opanci.

Prvo našamarati nastavnicu kad to izgovori, pa prebaciti dijete, pa platiti novčanu kaznu, jebo stoju, halalom je daš.

Jebo prijavljivanje, još ne čuh slučaj da je kome upalilo.

[Rockefeller]

Nisam ja baš siguran u tvoju tvrdnju da su zlostavljači obično bogata derišta. Kod nas je proizveden soj roditelja koji se u pravilu ponašaju 'ne pitaj me kako, tebi će tata nabaviti' i ta djeca nisu navikla na ne i ne može.

Što triconi reče merhametluk i progledavanje kroz prste ja mislim da se upravo na to odnosi. Današnja djeca odrastaju i stasavaju tako da ne znaju za ne, ne može i nemam. Tate i mame ih na to nisu naučile, škola ih na to nije naučila, a ni život.

Da, nisam trebala generalizovati, ispravila sam se u narednom postu... ali, upravo se i odnosilo na djecu koja su navikla da sve imaju, da budu glavni, da se sve vrti oko njih...
On je sugerirao na merhametluk prema određenim kategorijama djece...
Ja, iz vlastitog iskustva, nisam zapamtila primjer da se nekome "progleda" kroz prste zbog nekih otežanih životnih okolnosti, već samo zbog bezobraznih roditelja...

Znam oko sebe ljude koji su ostavili zdravlje na poslu ne bi li njihovo dijete imalo sve što poželi. Rezultat je da su stvorili psihopate.

Mora biti nekad i 'ne' i po svaku cijenu ustrajat pri tome ne. Kad nešto ne može onda ne može. Granice se uvijek moraju znat. A ono ono ne promijeni čim ono spusti obrve. Samo ga uči manipulirat.

[Zagorka]

Aman pa nije vam to dijete problem. Biće ih dok je pasivaca.

Evo jednog primjera. Primi šefica vrtića preko ljeta dijete svoje prijateljice od 8 godina da bude ko u nekoj međusmjeni u vrtiću, jer nema kod koga.

Mali biva trenira karate (sad imala bih pisat o disfunkcionalnoj porodici mu ali neću). Šamara on djecu, biva pokazuje im. Obuven hoda. Naiđe jednom muž po malog a taj radi zvijezdu i cipelom ovog mog u glavu.

Napravi on scenu, dovede dijete, ja auto i odem.

I tražim tetu koja njega čuva. Sad ona meni objašnjava markove konake, to što vi sad pišete.

Znate gospođo, neki su roditelji takvi pa su im djeca ovakva....

Reko samo malo. To što ti pričas mene nikako ne zanima. Ja tebi kažem da ću zvati policiju na tebe i da ću tebe sudski goniti ako osjetim ikakvu promjenu od udarca na djetetu.

Tebe. Veli nema potrebe zagorka da idemo tako daleko. Ima, ima. Ja sam dijete dala na povjerenje tebi. Platila tebi. Mene se živo ne tiče to što ti meni pričaš kakav je amarov tata.
Ja neću nikako da pričam o tome.
(Prije svega prijaviću što je tako veliko dijete na crno primljeno).

Izađe i šefica veli naša je politika da se ne mješamo u dječije sukobe. A je li? Dobro. Ja od sutra svog nagovaram da šamara bebe.
Kaže ne mozete tako pricati on je stariji. A jel? A on 4 god a ovaj cipelaš 8? Pa taman je on stariji od beba 3.

On kad bude udaro drugu djecu, manju, a ti ovako njihovim mamama objašnjavaj da ja nisam normalna. Pa ako ih to objašnjenje zadovolji - super.

Kad ide i logopedica i još jedna teta, i podržaše me za tog malog (logopedica baš britkog jezika i nagovori se šefici) tako da je mali udaljen po kratkom postupku, a u znak protesta još su 2 mame ispisale svoju djecu i otišle za tom gospojom, da joj pokažu privrženost, šta li.

Elem, vi ako se lično nećete zauzeti, ako treba i pobit se, to sistem je dužan mačku o rep. Sistem bi reagovo da je ta mama došla jedan dan u toku nastave i počela razbijati prozore na školi.
Bio bi urnebes, pa policija, pa mediji, a ovako, u mezarluk.

[Zagorka]

I samo da dodam, da je taj mali ostao, ja bi dijete ispisala. Ne rizikovala ja i ne strepila. Drugo je da je nešto moje, (kao moj problem s nekim) ja bi se raspravljala i tražila načine. S njihovom sigurnosti, nije se igrati.

[Umihana]

Imala sam osjećaj da je najteže dok su mali, u tom predskolskom periodu...
Svega sam se nagledala... I ne krivim djecu, krivim roditelje koji su ih tako odgajali.
I drago mi je što će oni morati s njima, takvima, živjeti i trpiti id do kraja života

[Veca]

Prva naucena lekcija od oca. Ne diraj nikog a ako tebe dira, uzvrati.

...prva naucena lekcija od mame ...i jos sam im rekla obojici, ni slucajno mi onda ne kukajte kod kuce, jer ce te plus od mene dobiti! ...i nikad sa djecom nisu imali takvih problema, jedino ovaj stariji jednom sa nastavnikom engleskog, eh njemu je mama pokazala u po skole, zanijemio je namah! ..ti mamu uuusta, da ti mamu!

[MunDzi]

Jest, jest.
Nasiljem protiv nasilja.
Jaci vazda tlaci.

[Veca]

Prva naucena lekcija od oca. Ne diraj nikog a ako tebe dira, uzvrati.

Ko tebe kamenom, ti njega sikiricom.
Al odakle to zlo, pogotovo kod curica?
Majku mu, to se prije igralo lastisa, skupljalo salavete, ko curice...danas hoda okolo i zenta kome ce se po mozgu skijat.
I jel nadje zrtu, ne pusta dok ga skroz ne unisti.
Izopacilo se sve pa haj...
A navaljalo milion zakona, pravila, ne smije ga niko gledat ko da je jakoM s nebesa saslo.
Dadni brate onom u skoli nastavniku, profesoru pravo da mu sveze sljagu kad je zasluzi, nek zvijezde tri dana gleda.
Nece mu nista bit da ga malo izbuba, dobro je to za karakter.

...daj ba, ne kaki! ...pa yebem mu sve i mrtvo i zivo ko ce moju djecu marisati, ama ja bih ga zapalila skupa sa skolom...nema udaranja, nema omalovazavanja djece, mene kontaktiraj i sve sredjeno-ako si dobar pedagog, skupa cemo! ....................joooj, najezih se...cuj da mi djecu marise ...pa ja sam se 2x rasceveljila i tu djecu rodila! ufffffffffff, dje me nadje! ...................te djevojcice, kao i djecaci, kucni odgoj, paznja, zanimanje za djecu, to je problem! ...poltronstvo je isto proble, od strane pedagoga do roditelja!

[Dorian]

Prva naucena lekcija od oca. Ne diraj nikog a ako tebe dira, uzvrati.

...prva naucena lekcija od mame ...i jos sam im rekla obojici, ni slucajno mi onda ne kukajte kod kuce, jer ce te plus od mene dobiti! ...i nikad sa djecom nisu imali takvih problema, jedino ovaj stariji jednom sa nastavnikom engleskog, eh njemu je mama pokazala u po skole, zanijemio je namah! ..ti mamu uuusta, da ti mamu!

Moja mama je bila nastavnik u školi.

Ima trikova i za takve. Jedan od najboljih trikova koji nastavnici imaju u svom arsenalu a da na njih ne ostavlja posljedice je sljedeći:

Uvijek ima neko gradivo koje se ispredaje ali nije previše bitno. Ima ga u knjigama, ima ga u tekama i zadaćnicama, ali nikada nije pitanje na kontrolnom ili kada izvedeš učenika da odgovara i slično. I kada naiđe nastavnik na tako nekog roditelja koji mu pokaže nasred škole, nastavnik počne dijete takvog roditelja ispitivati to gradivo. To gradivo niko ne uči, jer ni jedno dijete ne može naučiti sve, a većina uči ono šta znaju da nastavnici najčešće pitaju. I kako dijete dobija pitanja o gradivu koje siguno nije učilo, dobija jedinice. Znala su djeca ići i na popravne ispite i padala godinu na taj način. A kada se pozove neka inspekcija, nastavnik samo pokaže da to gradivo postoji i u nastavnom planu i u knjigama i to što dijete nije naučilo, to je problem djeteta i njegovih roditelja. Nastavnik sve po propisima uradio.

Pa kada dijete na takav način izgubi godinu ili dvije škllovanja, pa kada se skonta da se može desiti da će im dijete osnovnu završiti kada mu vršnjaci upisuju fakultet, a srednju završiti (ako završi) u vrijeme kada mu vršnjaci završavaju fakultete, smekšaju se roditelji, kako se samo dobro smekšaju.

Nije joj jednom neko dijete ili njegov roditelj izvuklo nož i zaprijetili tim nožem. Pa ih je sve smirila. Na kraju su i ti roditelji i ta djeca završavala pedesetak metara niže u policijskoj stanici klečeći na riži posutoj po vrhu vrele termoakumulacione peći.

Kako su se ta i zajebana djeca i još zajebaniji roditelji znali smiriti poslije takvog tretmana, to je čudo jedno. I još dođu sa cvijećem i bombonjerom da se izvinu.

Sa druge strane znali su se nastavnici svađati i između sebe i sa socijalnim radnicima kada ne žele da dozvole da dijete koje jeste loš đak (ima loše ocjene), ali nije loša osoba, padne godinu ili kada treba intervenisati u porodici jer je dijete ili siromašno ili ima roditelje nasilnike.

U školi u to vrijeme jeste bilo problema, ali ne vršnjačkog nasilja zbog kojeg su djeca izvršavala samoubistva. Samoubistva su se dešaval zbog drugih stvari, uglavnom dijete nije moglo da podnese situaciju u kući. Ali ne zbog situacije u školi.

E, ali to je bilo vrijeme mraka komunizma.

[Dorian]

Ko tebe kamenom, ti njega sikiricom.
Al odakle to zlo, pogotovo kod curica?
Majku mu, to se prije igralo lastisa, skupljalo salavete, ko curice...danas hoda okolo i zenta kome ce se po mozgu skijat.
I jel nadje zrtu, ne pusta dok ga skroz ne unisti.
Izopacilo se sve pa haj...
A navaljalo milion zakona, pravila, ne smije ga niko gledat ko da je jakoM s nebesa saslo.
Dadni brate onom u skoli nastavniku, profesoru pravo da mu sveze sljagu kad je zasluzi, nek zvijezde tri dana gleda.
Nece mu nista bit da ga malo izbuba, dobro je to za karakter.

...daj ba, ne kaki! ...pa yebem mu sve i mrtvo i zivo ko ce moju djecu marisati, ama ja bih ga zapalila skupa sa skolom...nema udaranja, nema omalovazavanja djece, mene kontaktiraj i sve sredjeno-ako si dobar pedagog, skupa cemo! ....................joooj, najezih se...cuj da mi djecu marise ...pa ja sam se 2x rasceveljila i tu djecu rodila! ufffffffffff, dje me nadje! ...................te djevojcice, kao i djecaci, kucni odgoj, paznja, zanimanje za djecu, to je problem! ...poltronstvo je isto proble, od strane pedagoga do roditelja!

Jeste kućni odgoj. Ali da se popravi kućni odgoj treba vrijeme. A za to vrijeme ono maltretira druge. Zato ga treba namlatiti u trenutku kada maltretira druge, da skonta to ne radi dok mu se popravlja loš kućni odgoj.

A ne reći neka nastavi zlostavljati drugu djecu ovih 2, 3, 4, 5 ili koliko već godina dok mu popravimo kućni odgoj.

To je kao virus. Neće se čekati da uništava ljude dok se pronađe vakcina. Nego dok se traži vakcina koja će prevenirati djelovanje tog virusa, treba uraditi sve da se taj virus spreči da djeluje na ljude. Kako god ga sprečiti u akutnom djelovanju.

[Socrates]

Jeste li uspjeli isproletezirati i ovu temu?

Svaka čast.

Niko nije dio sistema, svi se sa svojih dvadeset prstiju opiru sistemu i doprinose opstem razumijevanju i ponekad se istresu na učiteljicu za opste dobro, pali bi i samari al' nije bilo potrebe, uspjesno sam preodgojio sistem, prije je bilo bolje, ovo su najgore generacije djece od postanka svijeta, ucitelji trebaju imati opciju da izmlate djecu sa aminom drzave, sto da ne, socijalizam je bio na vrhu svjetske borbe protiv vršnjackog nasilja dok je Sejo onom odbij'o bubrege na jedan fin komunistički način.

Sejo se gnuša Zapada.

[Socrates]

Co'jek se upita ako su svi toliko izvan sistema, ne vjeruju sistemu, protiv su sistema, zašto uopste djecu daju u javne škole? Privatne škole?

Ja sistemu tom pokvarenom ne bih dao da mi obrazuju djecu. Dobro, u BIH ne postoji opcija kućnog obrazovanja. Dakle, pitanje je za buduće roditelje, koji će sigurno imati i tu opciju.

Iznenadio sam se kad sam pročitao da su Crnogorci regionska avangarda sto se tice kućnog obrazovanja. Kod njih je jedino legalno. Slovenci se ne računaju u region.

Dakle, da li biste svoje dijete obrazovali kod kuće? S tim da bi moralo polagati neke ispite, dva-tri puta godišnje, da bi dobilo diplomu o završenom razredu.

Već vidim Lejlu kako se mrsti.

[Skin]

u sarajevskim skolama vrsnjacko nasilje vec neko vrijeme je na nivou sistemskog problema - popricajte sa djevojcicama od 12-13 godina i pitajte da li su se samoozljedjivale usljed takvih trauma i koliko njihovih drugarica prolazi kroz to.
pa samoozljedjivanje je promovisano na drustvenim mrezama. seksualno uznemiravanje dozivljava skoro svaka djevojcica u toj dobi. svako trece dijete u fbih je zrtva vrsnjackog nasilja.
toliko je maha uzelo da se zove trendom i postaje prihvatljivo, niko se vise ne sokira. a sta radi sistem? dovedu nekoga da drzi prezentaciju sklepanu na brzinu guglanjem, izbiflaju te floskule - ali nema nikakvih mjera kazne pa se to opet ponovi. djeca koja su zrtve se samoozljedjuju, pate, postaju nesigurna, ljute se, lijena, nezainteresovana, i potencijalno iskaljuju nakupljeni bijes na drugima.
sve se zataska, roditelji gube djecu, pokusaju dizati frke, pricati - obavi se neki razgovor satro u skoli, ali se problem ne prati konstantno, vec od incidenta do incidenta. nema sistemskog rjesenja ovog uzasa.

[Heidi]

[Dorian]

Ja nešto razmišljam, ako je već zlostavljanje toliko teško rješavati, može li se rješavati izolovanost?

U smislu da roditelji djecu uče tome da je nebitno to što ih kolege iz škole ili razreda odbacuju, mogu društvo naći i negdje drugo, a ne da djeca imaju traume ili da sebi nanose zlo kada kolege iz škole ili razreda ne žele sa njima da se druže.

U moje vrijeme je to bilo lako, postojali su klubovi, sportski, tehnički, umjetnički itd pa je svako mogao mimo škole da se bavi onim šta ga zanima i to sa istomišljenicima i bilo mu je svejedno za kolege iz razreda i škole ako su ga odbacivali.

Moje sve društvo do fakulteta su bili ljudi van škole, sve iz takvih klubova, komšiluka, pa kasnije iz kafana. Tek kada sam počeo studirati počeo sam se družiti sa ljudima iz iste klupe.

Možda tada bi i zlostavljanje online bilo manje zlo. Naime, ako ne moram prihvatiti kao "prijatelje" na facebooku ljude koji me provociraju, a najčešće su to ljudi iz škole, onda me ne mogu ni provocirati, zar ne? Nemaju pristupe mojim profilima, pa me ne mogu ni hakovati ili raditi druge gadosti.

[Nice try]

Nije svejedno djetetu za bilo kakvo odbacivanje.

[Dorian]

Nije svejedno djetetu za bilo kakvo odbacivanje.

Ali je lakše ako te jedan odbaci a drugi prihvati nego ako te jedan odbaci a drugog nema.

U školi ako te odbace zbog ljepote ili kilograma, siromaštva itd, nemaš ništa zbog čega bi te prihvatili. A možda si sjajan filmaš, muzičar, pisac, sportista itd i bio bi prihvaćen u nekom klubu. Ili bilo gdje van škole. Zašto djeci ostaviti školu kao jedinu opciju u kojoj će se dokazivati?

Ali, valja roditeljima to objasniti djeci.

Koliko bi djece bilo sretnije da im škola nije jedino mjesto dokazivanja?

[spacebound]

Ja nešto razmišljam, ako je već zlostavljanje toliko teško rješavati, može li se rješavati izolovanost?

U smislu da roditelji djecu uče tome da je nebitno to što ih kolege iz škole ili razreda odbacuju, mogu društvo naći i negdje drugo, a ne da djeca imaju traume ili da sebi nanose zlo kada kolege iz škole ili razreda ne žele sa njima da se druže.

U moje vrijeme je to bilo lako, postojali su klubovi, sportski, tehnički, umjetnički itd pa je svako mogao mimo škole da se bavi onim šta ga zanima i to sa istomišljenicima i bilo mu je svejedno za kolege iz razreda i škole ako su ga odbacivali.

Moje sve društvo do fakulteta su bili ljudi van škole, sve iz takvih klubova, komšiluka, pa kasnije iz kafana. Tek kada sam počeo studirati počeo sam se družiti sa ljudima iz iste klupe.

Možda tada bi i zlostavljanje online bilo manje zlo. Naime, ako ne moram prihvatiti kao "prijatelje" na facebooku ljude koji me provociraju, a najčešće su to ljudi iz škole, onda me ne mogu ni provocirati, zar ne? Nemaju pristupe mojim profilima, pa me ne mogu ni hakovati ili raditi druge gadosti.

Kakva izolovanost Djeca trebaju osjecaj pripadanja, grupu, druzenje. Kad ih se sikanira i odbacuje misle da sa njima nesto nije u redu, vrijedja ih.
U skoli provode i do 6 sati dnevno. Ne moze dijete bit samo k'o fikus svo to vrijeme 5 dana u sedmici, a da ne ostavi posljedice.

[Dorian]

Ja nešto razmišljam, ako je već zlostavljanje toliko teško rješavati, može li se rješavati izolovanost?

U smislu da roditelji djecu uče tome da je nebitno to što ih kolege iz škole ili razreda odbacuju, mogu društvo naći i negdje drugo, a ne da djeca imaju traume ili da sebi nanose zlo kada kolege iz škole ili razreda ne žele sa njima da se druže.

U moje vrijeme je to bilo lako, postojali su klubovi, sportski, tehnički, umjetnički itd pa je svako mogao mimo škole da se bavi onim šta ga zanima i to sa istomišljenicima i bilo mu je svejedno za kolege iz razreda i škole ako su ga odbacivali.

Moje sve društvo do fakulteta su bili ljudi van škole, sve iz takvih klubova, komšiluka, pa kasnije iz kafana. Tek kada sam počeo studirati počeo sam se družiti sa ljudima iz iste klupe.

Možda tada bi i zlostavljanje online bilo manje zlo. Naime, ako ne moram prihvatiti kao "prijatelje" na facebooku ljude koji me provociraju, a najčešće su to ljudi iz škole, onda me ne mogu ni provocirati, zar ne? Nemaju pristupe mojim profilima, pa me ne mogu ni hakovati ili raditi druge gadosti.

Kakva izolovanost Djeca trebaju osjecaj pripadanja, grupu, druzenje. Kad ih se sikanira i odbacuje misle da sa njima nesto nije u redu, vrijedja ih.
U skoli provode i do 6 sati dnevno. Ne moze dijete bit samo k'o fikus svo to vrijeme 5 dana u sedmici, a da ne ostavi posljedice.

Ja sam poslije škole išao u neke klubove.

I nisam osjetio nikakvu tugu što se ne družim sa djecom iz škole. Zvoni kraj nastave, ja pravo kući i spremam se da idem u klub. Uopšte nisam mislio o tome zašto moje kolege iz razreda odlaze u grupi iza škole. Nije me interesovalo.

Doduše, nismo svi isti.

[spacebound]

Kakva izolovanost Djeca trebaju osjecaj pripadanja, grupu, druzenje. Kad ih se sikanira i odbacuje misle da sa njima nesto nije u redu, vrijedja ih.
U skoli provode i do 6 sati dnevno. Ne moze dijete bit samo k'o fikus svo to vrijeme 5 dana u sedmici, a da ne ostavi posljedice.

Ja sam poslije škole išao u neke klubove.

I nisam osjetio nikakvu tugu što se ne družim sa djecom iz škole. Zvoni kraj nastave, ja pravo kući i spremam se da idem u klub. Uopšte nisam mislio o tome zašto moje kolege iz razreda odlaze u grupi iza škole. Nije me interesovalo.

Doduše, nismo svi isti.

Da, rekao si i sam, nismo svi isti.
I ima jedna razlika mozda , da li si ti sam shvatio da ti niko ne odgovara ili su te ostala djeca iz odjeljenja odbacila? Jesu li te zlostavljali, verbalno ili fizicki?
Uvijek ima tih "cudaka" koji se ne druze ni s kim, jer su takvi tipovi. Ja sam poprilicno bila takva u srednjoj skoli, kad jednostavno nisam vise zeljela da se sprijateljujem ni s kim.