Koliko kroz školovanje uistinu naučimo?

[Maja]

8, sad 9 razreda osnovne, 4 srednje, oko 4 godine fakulteta=17 godina

koliko u tih 17 godina naučimo

osnovna ok, naučimo tečno čitati, fino pisati, nešto stranog jezika i malo računanja mada se uglavnom i matematika zaboravi, ono najbitnije iz istorije i geografije...

ali srednja, a posebno fakultet... koliko toga ostane u glavi pravnicima i ekonomistima npr i koliko naučene teorije primijene na poslu?

hajde medicina, informatika i npr strani jezici su ok. tu moraš naučiti

s druge strane školovanjem stičeš neke navike, disciplinu, ODGOVORNOST, razvijaš mozak i normalno da je lako prepoznati neškolovanog čovjeka

ali mislim da se puno toga ne bitnog uči

mišljenja sam da je bolje sažeti npr istoriju, hemiju, fiziku i sl na ono najbitnije kako bi nam ostalo u glavi a ne da bubamo knjižurine pa poslije godinu ili 10 sve zaboravimo

po meni je važnije da se fokusiraju učenici na strane jezike, naš jezik i praksu u srednjoj školi i fakultetu.

šta vi mislite?

[Amazonka]

U pravu si kad kažeš da se u školama i na fakultetima opterećuje nekim znanjem koje i nije tako bitno.
Lično mi se dopada kako funkcionišu Univerziteti na Zapadu.... oni idu usmjereno, dakle ako studiraš fiziku - svi predmeti tj. ispiti su usmjereni ka tom polju, nema tu ništa vezano recimo za jezik i gramatiku, ako je medicina - onda je isključivo medicina, biologija i hemija jer su medjusobno povezane.

Kod nas se dosta vremena utroši na učenje upravo tih predmeta koji ti sutra ne trebaju ili se zaborave u kratkom vremenskom roku.
Zato danas imamo razne inžinjere koji nemaju pojma konkretno primjeniti nešto u praksi, a u teoriji su bili odlični itd...itd... Takvih primjera je jako puno.

Dakle greška je u cjelokupnom programu Univerziteta jer primat treba dati isključivo stručnim predmetima vezano za taj fakultet.

[paparaci]

ima dosta istine u tome sto ste iznijeli. nama najvise nedostaje prakse, kako u srednjoj tako i na fakultetu. ali to nista nije cudno, kad se za nauku ne odvaja ni fening. dalje, "drzava" k'o fildzan, a "hiljadu" razlicitih nastavnih planova i programa.

to sto se uce mnoge stvari koje covjeku skoro pa nikad vise nece trebati, ima za svrhu da testira jedinku na njene sposobnosti. znaci, da li je sposobna prilagoditi se novim situacijama, kako reaguje na novo, nepoznato, itd.

[Lary]

8, sad 9 razreda osnovne, 4 srednje, oko 4 godine fakulteta=17 godina

koliko u tih 17 godina naučimo

ali srednja, a posebno fakultet... koliko toga ostane u glavi pravnicima i ekonomistima npr i koliko naučene teorije primijene na poslu?

s druge strane školovanjem stičeš neke navike, disciplinu, ODGOVORNOST, razvijaš mozak i normalno da je lako prepoznati neškolovanog čovjeka

... uz svoje skromno iskustvo mogu da konstatujem sljedeće: "u mojoj profesiji teorija i praksa ne mogu jedno bez drugog. Kompletna pravna nauka je vezana u jednu cjelinu. To se baš i ne da primjetiti u početnim godinama nakon diplomiranja, kada teoriju treba primjeniti u praksi, jer se mnoge stvari trebaju povezati u jednu cjelinu kako bi se "poziv" obavljao profesionalno. Naime, instituti koji se uče na fakultetu dobijaju na svojoj težini tek njihovom primjenom u praksi. Meni je jasno da se na fakultetu koriste osnovni primjeri u praksi putem kojih stičemo osnovni uvid u problematiku, al' opet nije dovoljno da se u periodu od 4 godine studiranja obuhvati "ocean" primjera koji se mogu pojaviti u životu, jer je život nepredvidiv i donosi nam nove izazove, posebno s aspekta da se usvajaju nove stvari kao što su nove tehnologije, a samim time je potrebna i njihova regulacija. Ono znanje koje se stekne tokom trajanja studija je upravo znanje koje ćemo primjeniti u praksi, tako na primjer, ukoliko nisam prisustvovao predavanjima kada se obrađivao recimo "institut vlasništva" i slabije sam obradio taj institut, u mojoj profesiji to se itekako manifestira kroz praksu, jer nepoznavanjem određenog instituta gube se linkovi sa masom drugih linkova, a samim time dolazi do grešaka koje mogu biti pogubne ili ne. To se najbolje osjeti nakon sticanja određenog iskustva, pa čovjek može sam primjetiti šta mu nedostaje, a šta dobro poznaje, a samim tim i zna zašto nešto ne zna ili zašto nešto zna. Ljudi, učite sve što možete naučiti, jer kasnije se nema vremena 3 puta ponavljati jednom već pređena stvar. Živili !!!

[adacta]

KAD ĆE NETKO DRUGI OVO NAPISATI?
Javna isprika jedne učiteljice svojim učenicima
Svim svojim sadašnjim i nekadašnjim đacima, mojoj djeci i mojim unucima!

Pismo koje je uzdrmalo hrvatski web, istinitu ispovijest jedne učiteljice koja je u smiraj svoje karijere odlučila javno reći kakvo je stanje u školstvu i državi objavljujemo u cijelosti:

Pismo Ankice Benček

Kao vaša učiteljica, nekadašnja razrednica, majka i baka, pred mirovinom, javno vam se svima ispričavam sto sam vas krivo usmjeravala u život i krivo odgajala.

Dugo mi je trebalo da konačno shvatim da sam bila u krivu. Oduvijek sam vam svima govorila da treba učiti, učiti i samo učiti! Znanje je najveće bogatstvo. Ne može nestati ni u kakvim neprilikama ili katastrofama. Kud god ideš, nosiš ga sa sobom.

Učila sam vas i odgovornosti, postavljanju i ostvarivanju realnih ciljeva, poštenju, uvažavanju multikulturalnosti i bogatstvu različitosti. Pokušavala sam u vas razviti osjećaj pripadnosti svom narodu, toleranciji prema drugim narodima, njihovoj kulturi, konfesiji i svjetonazoru.

Pokušavala sam u vas probuditi i razvijati ponos i svijest o ljudskoj veličini svakog čovjeka. Svakodnevni me život malo pomalo demantirao u malim i velikim stvarima, događanjima i pojavama. Najviše me demantirao u nastojanjima i filozofiji kako treba učiti i samo učiti.

Danas smo svjedoci da oni koji nisu htjeli učiti zauzimaju zavidna radna mjesta i funkcije u našem društvu.

Oni nam kroje sudbinu i odlučuju sto ćemo, kako ćemo, kada ćemo i gdje ćemo.

Čovjek se zapita kako netko sa završenom srednjom općom školom može biti na čelu čitavoga jednoga regionalnog područja i odlučivati o svemu, pa i onomu o čemu pojma nema, dok u isto vrijeme postoje stručnjaci za područje koje on pokriva?

Kako može učiteljica s dopisnim doškolavanjem tamo negdje u nekom malom mjestu bivše države odlučivati o važnim pitanjima ove države?

Kako može osoba u sukobu više interesa dijeliti pravdu drugima i usmjeravati diskusije i dijaloge u smislu opće pravednosti i poštenja.

Kako može seoski dječarac očaran asfaltom velegrada poštivati urbanu ekologiju?

Kako se može studentica sa samim dvojkama zaposliti u znanstvenoj ustanovi te magistrirati i doktorirati u kratkom roku?

Kako se može netko u ratno vrijeme besramno obogatiti i temeljem tog i takvog bogatstva postati nedodirljiva osoba u našem društvu?

Zar se zaista sve može kupiti?

Ja na ova i slična pitanja ne znam odgovor. To su činjenice koje se vide i znaju. To su činjenice koje me demantiraju u mom nastojanju da djecu motiviram na učenje, da u njih pobuđujem vjeru i istinu kako se samo osobnim radom i zalaganjem može dosegnuti potpuni osobni razvoj, samopouzdanje, sreća i radost postojanja i življenja.

Neću im govoriti ni išta drugo.

Bilo bi nepedagoški i neprofesionalno objašnjavati im kako o mom statusu i mojoj plaći odlučuju nekompetentni ljudi koji su čak i tu priliku iskoristili za međusobna prepucavanja i obračune, i to javno pred širokim auditorijem.

Vjerujem da ce mojih mizernih 700 kn mjesečno, kao i oduzeti dio primanja mojih kolega pomoći državi da se uspravi na noge i barem uspravno stoji, ako već ne može hodati, makar i polako. Vjerujem da učitelji i profesori neće ni pomišljati na štrajk, a kamoli štrajkati.

Iako nas svi omalovažavaju i obezvređuju nas rad i djelovanje, mi smo svjesni naše uloge u današnjem društvu i društvenoj zbilji, kao i činjenice da nikome nije stalo do nas, pa cak i onima koji se tobože brinu o nama. I oni kao i njihovi pregovarački partneri isključivo i prvenstveno misle na sebe.

Sjećam se jedne visoke državne dužnosnice iz naših redova koja je na prigovor o njezinu radu svom čelniku uzviknula:

"Kaj ti je? Kaj hoćeš? Ja se više ne vraćam u razred!"

Puno je njih pobjeglo iz razreda i danas odlučuju o našim radnim obvezama i našoj plaći. Sve čovjek može razumjeti i shvatiti, ali toliko preobražaja i potpuno oprečnih odluka i djela u vrlo kratkom vremenu ne može se razumjeti niti shvatiti, osim kao osobnu borbu za položaj i opstanak, bez obzira na stranačku pripadnost i funkciju.

Dobiva se dojam da su svi oni isti.

To što se povremeno javno svađaju i okrivljuju jedni drugi za stanje u kojem jesmo to je jeftina zabava za gladni i obespravljeni puk.

Na kraju ovog mojeg uzaludnog monologa i nabrajanja, koje će mi barem na tren olakšati dušu, umanjiti brigu o skoroj mirovini, zasjeniti očaj i neizbježni sram zbog narušavanja ugleda i omalovažavanja profesije kojoj pripadam, a time i mene osobno, još se jednom svima koje sam nesvjesno vise od 30 g obmanjivala kako su učenje, poštenje i odgovornost jedini pravi i ispravni put u životu svakog pojedinca, javno ispričavam.

Ankica Benček, učiteljica
03.02.2011. 21:52:41

[Ledena]

Glavna stvar koju naucis u skoli je: pisanje poruka bez gledanja u telefon..

Ja iskreno,, nisam bas nesto posebno naucila.. Profesori sve objasne ono reda radi..

[Krokodil Behko]

Slabo sta se moze nauciti.. Djaci koji pohadjaju zanat nakon osnovne skole,nauce nesto oko tog zanata i to bi bilo sve.. Ovi ostali,nesto mogu nauciti tek na fakultetu i to opet unutar oblasti koju studiraju.. Mnostvo je debila koji zavrse neke nauke pa nemaju pojma niocemu.. U upravi firme u kojoj radim,poprilicno je takvih.. Nemaju pojma o poslu.. I ono sto znaju,naucili su od poslovodja,proizvodnih referenata i majstora.. Obrazovanje je samo podloga za nesto sto bi trebalo doci kroz zivot. Covjek uci dok je ziv. Ja sam licno,naucio mnogo poslova kroz zivot i nikakva skola mi nije trebala. Sve zavisi i o kakvim je poslovima ali i o kakvim je ljudima rijec..

[gejsha]

Naučiš osnovne stvari u osnovnoj,u srednjoj malo opširnije sve to isto..a na fakultetu,zavisi da li odabereš nešto što ti se sviđa ili upišeš nešto samo reda radi .Ako nešto zaista voliš i interesuješ se za isto mislim da dosta naučiš samostalnim istraživanjem.

[merylin]

Ja bih školski plan i program barem u BiH totalno izmjenila...toliko je toga nevažnog nabacano...bez veze...
O profesorima "pedagozima" da ne pričam...polovica ih je bolesnika!
Trebalo bi prvih pet godina osnovne škole svako dijete ponaosob promatrati,otkriti njegove talente i usmjeriti ga ka tome!
Jedan razred,po meni,ne bi smio imati više od 15 učenika...samim tim bi učitelj mogao doprijeti do svakog pojedinačno!
Naravno...treba svako dijete usvojiti osnovna znanja,one koje nauka zanima,usmeriti ih na pravi put,izraditi poseban plan i program za talentovanu djecu a oni koji se ne pronalaze u školi usmjeriti ih na zanat...praksa je najbitnija...koja kod nas nenormalno izostaje!
Ovako bi imali maistore svoga zanata...radili bi ono što znamo...a ovako ne zna se ni ko pije ni ko plaća,svi mogu sve i niko ništa!

[Nela]

Samo mogu reći da je znanje bez prakse neznanje

[bmw]

Naucila sam ono sto se moralo znati u datom trenutku a moje licno skolovanje nece nikada zavrsiti jer uvijek ucim nesto novo iz svoga poziva i zeljna sam znanja.
Na zalost znam tako malo....i da sebi mogu priustiti, najradije bi posjecivala stalno razne skole vezane za ono sto me interesuje.

Sto se nasih skola tice dijelim misljenje od Merylin.

[Krokodil Behko]

Ja sam kroz skolovanje,naucio samo to,da mi se ne svidja skola.
A razlozi su naravno,dublje prirode. Zapravo,ne sjecam se,da sam ista
pod milim bogom,naucio u skoli. Sve cega se sjecam,da sam u skoli
propusio,poceo piti pive na velikom odmoru,bacati novcice uz zid,
fatati zenske za guzove... i tgako te stvari,koje su mi zaista trebale
u zivotu..

[Rum]

Nauci se dovoljno skola je skola i samo treba uciti uciti uciti , osnovno obrazovanje je obavezno i besplatno, za djake obavezno, za prosvetne radnike besplatno.

[IM_ex]

školovanjem stičeš neke navike, disciplinu, ODGOVORNOST, razvijaš mozak i normalno da je lako prepoznati neškolovanog čovjeka

ali mislim da se puno toga ne bitnog uči

Skolovanje ima neprocjenljivu vrijednost, da nista drugo, boldirani dio vrijedan je zlata. Ne moze neskolovan covjek glumiti skolovanog. Moze se truditi podcjenjujuci skolovane, sebe izdizuci tipa kao on je neki fraJer; no, tom pricom nije ni svjestan kolko se odaje da je nula, ustvari.
Ne razumijem vas koji kazete da vas skola nije vele nicemu naucila.
@Krokodil
Cemu pominjanje ulaska u upoznavanje svijeta cigara, alkohola, a u vrijeme skolovanja? Nije te skola tome ucila niti krivca treba traziti u skoli. To si sam htio, drustvo si sam birao.

Uci se mnogo toga sto nam nikada nece zatrebati. Tako bih rado zaboravila proceduru vezanu za biber; kroz koje sve faze prolazi dok isti zavrsi u kesicama za potrosace. Ama, nece iz glave, k'o uz corluk, bas da bi svjedocilo i nerviralo o nebitnom gradivu koje se moralo znati.
Tacno je da bez prakse samo obrazovanje ne dovodi do konacnog cilja; tacno je i da mnoge firme ne daju priliku steci praxu, vadeci se istrosenom frazom "trebamo osobu s radnim iskustvom". Kako ga steci ako se konstantno nalijece na takve?!
Ali, ne zaboravimo - ko nije obrazovan, taj se nece ni oglasiti na strucne oglase. Bi on, ali ...

[Krokodil Behko]

@Krokodil
Cemu pominjanje ulaska u upoznavanje svijeta cigara, alkohola, a u vrijeme skolovanja? Nije te skola tome ucila niti krivca treba traziti u skoli. To si sam htio, drustvo si sam birao.

Trebali su biti zanimljiviji. Mene nije zanimalo više od pola tih školskih predmeta.
I to nije moj problem nego problem sistema obrazovanja. Ako sam skloniji
društvenim naukama i umjetnostima, šta ima da me gnjave sa sve samim
matematikama i fizikama? Moram li pominjati ONO i DSZ i mar(k)sizam?

A vidiš, u društvu je puno zanimljivije

[Krokodil Behko]

U djelu pod nazivom “Benko i Zenko” možete pročitati i ovo: “Svu vašu stariju braću i sestre gazda je prodao pred maj i svi su zaklani, oguljeni i stavljeni na ražanj, to jest nabijeni na kolac i dugo, dugo okretani i pečeni na užarenoj vatri. Poslije vas poguzije pojedu, a kosti ponesu psima da se i oni zaslade.” Pročitajte i ostale pasuse iz ove “dječije” slikovnice!

[Peggy Sue]

Riječ "poguzija" ?!?!???!?!?!?!?!??!?!?!?
Aferim!

[Nela]

Normalno, kad nam i knjige, pa samim tim i slikovnice pisu neobrazovani i nekompetentni ljudi. Imas novac-imas pravo izdati.

[Dust]

Tuga..i sto je najgore, nikoga nema da sprijeci da se ovaj uzas siri...

[silence]

Ja mislim da će sva ova djeca koja budu čitala ovu slikovnicu, početi da odbijaju jesti meso... ovo su budući vegetarijanci...