Kućni ljubimci

[Femea]

Majo žao mi je

[Divlja_u_srcu]

Jutros sam zakopala moje sunce. Nasla sam mu fino mjesto ispod drveta. Kao da sam umrla zajedno s njim.

Zao mi je Majo,, bas mi je najiskrenije zao.
Koje đubre taj čovjek sto ga tako samo bacio, fuj
Želim ti da se brzo oporavis, iako znam da sad imaš ranu koja će biti tu cijelog života, vrijemenom će manje boljeti ali neće nestati. Nemoj kriviti sebe, time još gore praviš sebi. Misli da je moralo tako biti, nažalost.
Šaljem ti puno zagrljaja.

[Socrates]

Crvena, ja tek sad pročitao. Stvarno mi je zao, koliko sam ga samo puta spomenuo.

Nema tu puno utješnih riječi.

[Sheval]

Onaj koji nije imao kućnog ljubimca ne može i neće znati kolika je to ljubav i privrženost. I vise od toga. Ne traže puno a daju ti sve. I nikad oni koji ih nisu imali nece shvatiti da oni nisu zamjena za bilo šta, oni su jednostavno oni, dobra bica zeljna malo pažnje. Ja sebi nikad neću oprostiti sto sam svoju boksericu ostavio u hotel za pse kad sam posao. Mislio sam da će joj biti dobro jer su uvjeti odlični. Ipak, njoj su falilo bliskih ljudi, bila je pretuzna, nije jela i prepolovila se, dosta smrsala. Kad me nazvao covjek i rekao da nije dobro, samo sto me srce nije izdalo. Sada kad ju je uzeo moj otac polako se vraća u normalu, iako me svaku večer ceka ispred vrata. Nada se da ću doci. I kako to opisati nego cista, bezuvjetna ljubav. Brojim dane kada cu otici po nju i jedno znam, nikada je vise neću ostaviti. Zbog svega znam kako je Maji. Ne može se to objasniti.

[Divlja_u_srcu]

Ljubav moja, život moj, moj vjerni najbolji prijatelj, moj čitav dunjaluk, moje čupavo srce

[spacebound]

Oj Boze, k'o igracka.Divan

Da imam po kome poslala bih Maji Pembu, da joj malo ugrije srce i utjesi je, onako njezna i umiljata.

[storm]

Majo...uzmi neko maće....pomoći će ti, ma kako ti se sad to činila užasna ideja

[Julia-Klara]

I kastrirajte te vase macke i macore na vrijeme.
Manje brige.
I da joj dostavimo Pembu, sta ce s njom kad se omaci? Ili nekog macora - opet prezivlajvati istre strahove ko sa Fazlijom kad ode od kuce i ne vraca se.

[storm]

Mačka je privrženija domu...a mačori će dolaziti i kad je kastrirana, samo neće biti mačića...

[Julia-Klara]

Da ali se zivotinje drugacije ponasaju kada su kastrirane, nema "tjeranja" pa da gube "pamet".
Plus ako pricamo o psima manje su agresivni (kolika god to agresivnost bila).

[Sheval]

Da ali se zivotinje drugacije ponasaju kada su kastrirane, nema "tjeranja" pa da gube "pamet".
Plus ako pricamo o psima manje su agresivni (kolika god to agresivnost bila).

Polovicna istina:)
Ja sam svoju davno kastrirao i definitivno je mirna sto se tice tih ludih musica:)
No, sto se tice agresivnosti, tu je druga prica. Napada sve sto hoda, leti, pliva i gmize a narocito muske pse. Hoce se pobiti sa svakim:)

[Nice try]

Da ali se zivotinje drugacije ponasaju kada su kastrirane, nema "tjeranja" pa da gube "pamet".
Plus ako pricamo o psima manje su agresivni (kolika god to agresivnost bila).

Polovicna istina:)
Ja sam svoju davno kastrirao i definitivno je mirna sto se tice tih ludih musica:)
No, sto se tice agresivnosti, tu je druga prica. Napada sve sto hoda, leti, pliva i gmize a narocito muske pse. Hoce se pobiti sa svakim:)

Hercegovka?

[ina]

Ljubav moja, život moj, moj vjerni najbolji prijatelj, moj čitav dunjaluk, moje čupavo srce

Medvjedcic....

[srculence7]

Odbolovala sam više njih što su uginuli, a nijedan ljubimac nije mogao zameniti drugog, nekako sam rešila od zadnjeg slučaja da ne čuvam više, bar neki duži period, sada samo vodim računa o ljubimcima svojih prijatelja kada nisu kod kuće i to me ispuvanjava i čini sretnom

[Sheval]

Da ali se zivotinje drugacije ponasaju kada su kastrirane, nema "tjeranja" pa da gube "pamet".
Plus ako pricamo o psima manje su agresivni (kolika god to agresivnost bila).

Polovicna istina:)
Ja sam svoju davno kastrirao i definitivno je mirna sto se tice tih ludih musica:)
No, sto se tice agresivnosti, tu je druga prica. Napada sve sto hoda, leti, pliva i gmize a narocito muske pse. Hoce se pobiti sa svakim:)

Hercegovka?

Bijeljina
Ali, ja sam je trenirao

[Julia-Klara]

Zato i jest takva

[Maja]

Danas je sedmica od kako sam ga zadnji put vidjela, treci dan od kako sam saznala da je mrtav, drugi od kako sam ga ukopala.
Za mjesto gdje cu ga ukopati odabrala sam stari hrast, kako ga ljudi ovdje zovu vojnicki dub. Niko ne zna koliko je star jer od kako smo naselili ovo podrucje ovolike je velicine. Niko nije ni pomislio da ga srusi a vjerovatno i nece, barem za mog zivota.

Juce je tata otisao da vidi je li to zaista Fazlija, mada sam znala da jeste. Cim mi je potvrdio, uzela sam sve potrebno i slomljena krenula da ga pokopam. Bilo mi je uzasno tesko ali razmisljala sam o tome kako me je sve navodilo na to da ga pronadjem.
Isla sam putem i molila boga da nikog ne sretnem jer nisam zeljela nikom nista objasnjavati.
Dosla sam na mjesto gdje bi trebao biti bacen, hodala okolo, trazila ga pogledom, plakala i zvala kao da me moze cuti. Bila sam tako jadna i tuzna i ljuta sto ga ne mogu naci. I kao što sam rekla da me sve navodilo na to da ga nađem, pojavila se žena koja me je odvela njemu.

Moj dusa mala lezala je na otpadu. Uzela sam mu glavu i pogledala lice. Jedno oko mu je bilo na pola otvoreno, a za obraz na kojem je ležao zalijepilo mu se lišće. Plakala sam. Žena je tužno stajala i šutjela. Bio je ukočen i mokar od kise koja je danima padala po njemu. Na mjestu gdje mu je bio onaj lijepi repic, kojeg bi digao u vis kad god bi me vidio, strsila je bijela kost. Nesto ga je odgrizlo.
Zena mi je rekla da ga je njen muz pokrio nekom gajbom ali da ga je nesto izvuklo i otkinulo mu rep jer oni nisu primijetili da mu ista nedostaje kad su ga nasli. Mislili su da spava.
Stavila sam ga u crnu vrecu, zahvalila ženi i odnijela da ga pokopam.

Vec kod drugog udara motike naisla sam na kamen. Onda drugi, treci, dvadesetak njih. Nisam htjela odustati, tukla sam motikom po kamenjima zatvorenih ociju jer su kamencici s njih prskali okolo. Puno sam se namucila i sad me ruke uzasno bole ali za njega bih kopala noktima i isla na kraj svijeta ako treba. Odlučila sam da baš na tom mjestu počiva i tako je moralo da bude.

Kad sam krenula kuci mislila sam da ce mi biti lakse ali nije.
Svake sekunde mislim na njega pa i kad se trudim da ne mislim, kad pricam s nekim o bezveznim stvarima, kad se silim da gledam film, konstantno me prati osjecaj otupljenosti, tuge, bezvoljnosti. Kao da se vise nikad necu nasmijati i necem iskreno radovati.
Kao da mi nesto stoji u prsima i grlu i ceka da prsne.
Onda jedva cekam noc da se povucem u sobu, isplacem i zaspim s nadom da ce sutra biti lakse, da me nece zapeci suze cim pomislim na njega.

Pomisao da sad nabavim drugu macku mi je odbojna. Ne mogu da ih gledam, ne mogu da se ne trznem kad cujem mjauk druge macke. Imati sad drugu je kao izdaja Fazlije. Jednostavno ne mogu. Zasluzio je da ga u miru odbolujem.

Bio mi je prvi macak i govorili su mi da sam se previse ugrizla u njega. Ali na to se ne moze utjecati. Jednostavno zavolis.
A kako i ne bih kad je bio njezan, predivan, pametan.
Pratio me kud god bih krenula, setao sa mnom, ljudi su se cudili i govorili da to nije macak vec pas, spavao mi u krilu kad bih bila kod komsinica ili lezao ispred vrata i cekao po dva sata da izadjem.
Pratio bi me i u prodavnicu i uvijek stao prije magistrale, otisao iza plota i tu cekao dok se vratim. Onda bih ga pozvala a on bi mjauknuo i dosao mi da se zajedno vratimo kuci. Nikad nije dosađivao zbog hrane vec bi sjeo pred frizider i cekao.
Svaku noc bi sam otvorio ulazna vrata i mjaukao ispred moje sobe da ga pustim. I onda uvijek isto - skok na krevet uz predenje jer je znao da ga ceka mazenje dok mi lezi na prsima. Kad nam dosadi, skupi se kraj mene i tako osvanemo.
Naucila sam ga i jedan trik. Stavim hranu u saku a on me kucne sapom po ruci da otvorim saku i da mi pojede iz ruke.
Svaku noc kad ne bi dosao kuci brinula bih. Zato i ovaj put, kad su mi govorili da je veljaca i da ce se vratiti, znala sam da nesto nije u redu i da ne bi nikad bio odvojen od kuce toliko dana.

Znam da je sve ovo sto pisem vama cudno. Bas zato sto me niko ne bi shvatio, ne pricam nikome nista u reali. Ne mogu oni shvatiti tu ljubav izmedju covjeka i zivotinje. Njima je macka tu da lovi miseve a pas da cuva kucu i da ga drze na lancu, hrane bajatim hljebom i grahom od pet dana.

Zato svako malo pobjegnem na osamu pa placem i placem i placem. Sve me zivo podsjeca na njega. Svaki put kad izadjem na hodnik bacim pogled na stolicu na balkonu gdje bi lezao, kao i prije sto sam radila dok je bio ziv. Sve kontam tu je.
Mozda je ruzno reci ali od kako je majka umrla prije 15 godina nikad nisam ovoliko patila. Meni život uvijek neke iznenadne smrti priredi.
Mislila sam da sam ocelicila, da sam uspjela emocije staviti pod kontrolu. Ali ovo me slomilo.

Zasto se to moralo desiti. Nisam ni dvije godine uzivala u njemu.
Kad pomislim da sad lezi u mraku, u crnoj vreci pod zemljom, umjesto da lezi ovdje na kaucu, na toplom.
Kad pomislim da je sam patio dok je umirao daleko od mene, da ga je boljelo... Dusa mi umire za njim...
Zasto nije jos mogao uzivati s nama. Tako sam ga pazila. Bio je najsretniji macak na svijetu.

Hvala ti sto si mene izabrao da mi uljepsas zivot. Nedostaješ mu puno. Zbogom dušo moja.

[Julia-Klara]

Neka si ti i mene rasplakala...
Kad pozelis pricati tu sam , ali nemoj sad, placem.

Zao mi je,ali znam kako se osjecas...

[spacebound]

I mene si rasplakala.Ovdje se istresaj, niko te nece smatrati cudnom.Svi mi koji imamo ljubimce razumijemo te, i mozemo zamisliti kako ti je sad.A da ti kazem sta utjesno nemam, ovaj proces zalovanja moras proci.I meni ga je zao.Cesto si i opsirno pisala o njemu, slike stavljala tako da sam ga vrlo zivo mogla zamisliti kako se mazi s tobom, otvara vrata, ganja ptice...
Dosta smo maci izgubili u zadnje vrijeme.Prvo Chloeino mace, pa moj Prco, pa Miso, sad Fazlija ...

[navika]

Oh pa nisam znala za Misu