Životinje

[Rum]

haha sto ga koka otrese

[Heidi]

Longhorn Buffalo; Vietnam

[Heidi]

Newborn baby elephant 1 minute old!

[Rum]

ja kepeca

[Heidi]

Vucko

[Heidi]

Hrcak

[Heidi]

[Heidi]

Ninja turtles!

[Heidi]

[spacebound]

[Bla]

jadno lane, šta mu rade
a i vas mi je žao što postavljate slike tih napaćenih stvorenja

[spacebound]

joj da te hoce banovat dok ne prestanes s glupiranjem

[Chloe]

Prijavi ga ...

[Heidi]

Susret sa Mozzillom

[Heidi]

Ko da te zastiti od sitnih dusa.

[Heidi]

Batman

[Rum]

Mocni su sismisi

[Heidi]

Jesu, zato sam ih izabrala za zivotinju dana


O šišmišima


Kad neko danas spomene šišmiša većina ljudi pomisli na šišmiše prikazane kao krvoločne nemani u filmovima o grofu Drakuli ili na praznovjericu kako se šišmiš upliće u kosu. Rezultat je to medija i senzacionalističkih natpisa po novinama kojima je jedini cilj povećanje tiraža. Narodna tradicija u mnogim našim krajevima u šišmišima vidi blagoslovena bića, a kuće koje nastanjuju blagoslovene kuće. Općenito je vjerovanje da šišmiše ne treba na bilo koji način uznemiravati ili povrijeđivati.

U svijetu danas postoji oko 4800 vrsta sisara. Od toga, blizu 1000-skoro jedna petina- su šišmiši.

Variraju od izuzetno malih, veličine leptira, do velikih životinja raspona krila od skoro 2m.

Šišmiši su sisari, jednako kao i ljudi. Ženke rađaju žive mladunce koji se hrane majčinim mlijekom sve dok ne budu sposobni da se sami brinu o sebi.

Neke vrste šišmiša žive i do 30 godina.

Zahvaljujući njihovim nevjerovatnim sposobnostima prilikom letenja, rasprostranjeni su po cijelom svijetu. Hrane se uglavnom insektima (sve naše vrste) i voćem, ali neki od njih i nektarom, žabama, ribama, drugim malim sisarima ili čak krvlju (većinom tropske vrste).


Svi ljudi reaguju na šišmiše, ponekad sa strahom, ali danas sve više sa divljenjem.

U ovoj brošuri ćemo se ukratko upoznati o tome kako šišmiši žive, kako se hrane i razmnožavaju i na koji način su se prilagodili svojim staništima.

Evolucija šišmiša

Nažalost, zbog njihove osjetljive građe tijela, nije pronađeno mnogo fosila, te je to razlog zašto su mnoga pitanja o njihovoj evoluciji ostala bez odgovora.

Najstariji fosil šišmiša koji se hrani insektima pronađen je prije 50 miliona godina. Po građi je dosta sličan današnjim šišmišima što pokazuje da su već u to vrijeme dostigli visok nivo evolucije.

Pretpostavka je da su nastali od sisara sličnim rovčicama, koje su se penjale po drveću, na taj način tražeći svoj plijen.

Za šišmiše koji se hrane voćem (vrste specifične za tropske predjele), pretpostavlja se da su imali drugo porijeklo. Iako su na prvi pogled slični šišmišima koji se hrane insektima, njihova građa se dosta razlikuje, kao npr. oblik lobanje i zubala, vratnih pršljenova, kao i građa kostiju na krilima. Pretpostavlja se da vode porijeklo od primata, kao i ljudska vrsta.

Rasprostranjenost


Uz pomoć sposobnosti letenja, šišmiši su prisutni skoro svugdje. Planinski masivi, mora ili slične prepreke za neke životinje, šišmiši savladavaju, te ih tako možemo naći i na najizolovanijim ostrvima i na svim kontinentima izuzev Arktika i Antartika. Današnjih 980 vrsta šišmiša živi u pustinjama, obalama rijeka, šumama, čak i gradovima. Gdje god je pogodno stanište za njih, šišmiši će se prilagoditi.

U gradovima i selima su često, a da mi to i ne znamo, naše najbliže komšije, jer se koriste tavanima starih kuća i crkava, pukotinama u zidovima, otvorima za ventilaciju, štalama. U šumama koriste duplje u starim stablima, pukotinama drveća ili se jednostavno zvuku ispod kore. Neke vrste žive isključivo u pećinama. Zbog toga je, osim fizičke zaštite samih šišmiša, jako važna zaštita i njihovih dnevnih skloništa, mjesta gdje love i mjesta gdje se sklanjaju zimi, odnosno gdje provode zimski san.

Rasprostranjenost svake vrste je ograničena količinom hrane, temperaturom i raspoloživih mjesta za hibernaciju i razmnožavanje, dakle ekološkom nišom.

Neke vrste imaju široku rasprostranjenost. Npr. Myotis daubentonii je pronađen na području cijele Evrope, pa čak i u Japanu. Sa druge strane, neke vrste imaju jako usku rasprostranjenost, kao vrsta Pteropus rodricensis pronađena samo na ostrvu Rodrigues u Indijskom okeanu. (Richardson, 2008).


Građa šišmiša

Let iziskuje potrošnju velike količine energije, tako da su kosti šišmiša relativno tanke i lagane. Krila šišmiša, imaju četiri prsta i palac, kao kod ljudi. Prsti su veoma dugi, dužine jednake kao i tijelo i veoma su tanki. Palac je kratak i na vrhu palca se nalazi kandža koju šišmiš koristi za držanje za podlogu prilikom odmora. Noge su u položaju tako da se koljena savijaju unazad i spolja. Ovo pomaže šišmišima da se kreću na sva četiri ekstremiteta na površinama kao što su, npr. plafoni u pećinama, poput paukova. Također, da bi mogli brzo da se sklone u uske pukotine, prilikom bijega od predatora.



Kada se odmara, šišmiš drži nadlaktice uz tijelo. Nadlaktice se mogu lako izmjeriti i dužina nadlaktice je bitna prilikom određivanja vrste šišmiša.

Lobanja šišmiša je vratnim pršljenom pričvršćena za tijelo, i takve je građe da omogućava šišmišu okretanje vrata unazad. Kad šišmiš visi naglavačke, na ovaj načim može da posmatra okolinu. Zubi su oštri da bi mogli usitniti čvrsti oklop insekata kojima se hrane.

Od vrha do baze prstiju je kožna membrana za let. Mišići u „rukama“ varaju membranu, poput kišobrana. Površina membrane se povećava i unutrašnjim dijelom koji se spojenim za tijelo šišmiša, pa sve do nogu.

Repna membrana koristi šišmišu za promjenu pravca prilikom leta, što je neophodno prilikom lova na insekte.

Hibernacija

Zimski san ili hibernacija je još jedna od specifičnosti šišmiša. S prvim jesenjim hladnoćama kada se i brojnost insekata smanjuje neki šišmiši migriraju u toplije krajeve, naši obično u primorje, a neki se premještaju u zimska skloništa (tavani i pećine) u kojima se zbijaju u kolonije i prelaze u zimski san. Tada im se usporavaju sve životne funkcije. Tako se broj otkucaja srca smanjuje na sveka desetak u minuti, a temperatura tijela se spusti na nekoliko stepeni iznad nule. U takvom stanju šišmiše ne treba nikako uznemiravati. Još i više šišmiše ne treba uznemiravati u vrijeme porodiljstva, obično početkom ljeta. Tada može doći do otpadanja mladunaca od majki prije nego nauče letjeti. Naravno da i zbog života u kolonijama od po nekoliko stotina ili hiljada jedinki dolazi od najveće smrtnosti šišmiša baš kod mladih primjeraka.

Sposobnost eholokacije

Eholokacija je ono što posebno karakteriše šišmiše. Ona im omogućava let noću, nevjerovatno manevrisanje i izbjegavanje svih pa i najmanjih prepreka, a u lovu hvatanje najsitnihih insekata. Zboh toga je čulo sluha izuzetno razvijeno. Šišmiši emitiraju zvučne talase visoke frekvencije koji nastaju u njihovim ustima, tačnije grkljanu, koji se od različitih čvrstih predmeta odbijaju i koje oni onda ponovo primaju preko ušiju i kože. Tako primljeni talasi se u dijelu sekunde analiziraju u mozgu tako da šišmiš reaguje trenutno na svaku promjenu. Otuda i sposobnost da šišmiš može loviti insekte u letu u potpunom mraku.

Ishrana

brosura foto5Kod nas, šišmiši se hrane isključivo insektima i to gotovo isključivo onim štetnim. Zbog toga šišmiši imaju veliki značaj za regulaciju velikog broja letećih insekata. Još sredinom 19. stoljeća uočena je vrijedost šišmiša baš zbog toga i od tog vremena počinje na zapadu da živi ideja zaštite šišmiša, budući da jedan šišmiš može da pojede i do 3000 insekata za jednu noć ili oko 600 komaraca za 1 sat. Srpski istraživač šišmiša Đorđe Mirić izračunao je još sredinom prošlog stoljeća na osnovu količine izmeta koji se skupio ispod jedne kolonije šišmiša u Baćinoj pećini kod Valjeva da je ona rezultat pojedenih preko 300 miliona insekata. Ljudi koji žive u gradovima nisu ni svjesni šta za njih rade šišmiši dok oni mirno spavaju.

Osim za ljude šišmiši su od vrlo velike koristi za šume i poljoprivredu jer se hrane insektima koji su opasne štetočine za šume i poljoprivredne kulture, a mnogi od tih insekata su i prenosioci zaraznih bolesti na ljude i domaće životinje. Njemački istraživač šišmiša Lajsler u jednom pismu navodi kako se šišmiši uglavnom hrane noćnim leptirima čije larve izazivaju najveća pustošenja u tamošnjim šumama. Jednom prilikom, navodi on dalje, posječeno je na hiljade starih hrastova u kojima su zimovali šišmiši. Kao posljedica već sljedeće godine namnožile su se gusjenice litijaša koje su pojele sve lišće u čitavim šumama i hrastovi su stajali goli kao metla.

Zaštita šišmiša

brosura foto6Danas u svijetu postoji veliki broj organizacija koje se bave zaštitom šišmiša. U Evropi je to EUROBATS organizacija koja je u okviru Ujedinjenih nacija i koja nadgleda provođenje međunarodnog sporazuma o zaštiti evropskih šišmiša. Na žalost naša zemlja još nije pristupila sporazumu zbog 1000 Eura godišnje članarine. Tu su i brojne druge, uglavnom fondacije i nevladine organizacije na nivou pojedinih država, a nedavno je osnovan i BatLife Europe čiji je jedan od osnivača i Centar za krš i speleologiju.

Postoje i brojni kolekcionari koje sakupljaju sve što je vezano uz šišmiše, od poštanskih maraka do vina i piva. Kroz različite časopise i izložbe i oni doprinose popularizaciji šišmiša.

Kod nas su aktivnosti istraživanja i zaštite šišmiša tek u povojima iako imamo 28 vrsta šišmiša i neke od najvećih kolonija šišmiša na Balkanu. Razlozi su brojni, od nezainteresiranosti biologa i šumara za šišmiše do još uvijek prisutnih praznovjerica vezanih uz ova korisna mala bića.

Zbog toga je i Centar za krš i speleologiju u okviru projekta Monitoring šišmiša u donjem toku Neretve koji je podržao CEPF organizirao prvu Evropsku noć šišmiša u Bosni i Hercegovini. Ona ima za cilj podizanje znanja i svijesti o važnosti šišmiša i njihovoj koristi za ljude i prirodu, posebno šume.

Večeras će u mnogim gradovima Evrope na hiljade stanovnika upoznati šišmiše kao svoje prve komšije, njihovu vrijednost i potrebu njihove zaštite. Neki će prvi put vlastitim ušima, zahvaljujući detektorina, čuti jezik šišmiša. Za nadati se i da će mnogi od njih od večeras postati članovi ili volonteri u organizacijama koje se bave istraživanjem i zaštitom šišmiša.

Mi u Centru za krš i speleologiju se nadamo da će nam se i neki od vas pridružiti u plemenitoj nakani - zaštiti šišmiša Bosne i Hercegovine.



Centar za krš i speleologiju

[srculence7]

Asocirao me na crtać, mali Ćira

[Heidi]

Isti Cira