Dužina radnog vremena u sedmici/mjesecu

[Sheval]

Da, ali sam isto tako misljenja, da ljudi olako sve prepisuju stresu.
Umorni...stres...tuzni...stres...pokisli...stres...
Ja taj stres nikad nisam osjetio...a ovo iznad jesam.
Sta hocu da kazem...izbori se za sebe. Ko te drzi na tom radnom mjestu gdje dozivljavas taj "stres"?
Niko. Daj otkaz...idi dalje.

Sreća je ako radiš nešto što voliš i ako se boriš za sebe. Kada drugi zavise od tebe ne rešavaš se u našoj zemlji lako na otkaz. Ne makar dok nemaš zasigurno nešto drugo. Ali treba se boriti, raditi na sebi, sticati znanje, veštine, samim tim se i više mogućnosti otvaraju.

Srce, radio sam ja 14 godina "kod nas".
Znam kako to funkcionira i slazem se da nekad nemas izbora, pogotovo ako neko ovisi o tebi.
Moja mana, a mozda i vrlina je sto izuzetno cijenim i poštujem sebe, svoj rad, i sto se necu dovesti u povlasteni polozaj, po cijenu otkaza.
Imam taj neki, mozda i bezobrazni stav, gdje postavim svoje uvjete...ispod kojih ne idem.
Ja tako i pricam sa sefom, kazem mu hocu novi auto, hocu vise placen terenski rad.
I gle čuda, slusa me.

[Bla]

ima prijeki lijek za to

sjedni, proći će

[srculence7]

ima prijeki lijek za to

sjedni, proći će

Objasni

[Bla]

pa kad se umoriš

[srculence7]

Srce, radio sam ja 14 godina "kod nas".
Znam kako to funkcionira i slazem se da nekad nemas izbora, pogotovo ako neko ovisi o tebi.
Moja mana, a mozda i vrlina je sto izuzetno cijenim i poštujem sebe, svoj rad, i sto se necu dovesti u povlasteni polozaj, po cijenu otkaza.
Imam taj neki, mozda i bezobrazni stav, gdje postavim svoje uvjete...ispod kojih ne idem.
Ja tako i pricam sa sefom, kazem mu hocu novi auto, hocu vise placen terenski rad.
I gle čuda, slusa me.

Cenim i ja sebe i lejla, eto da se ne uvredi, navodim je kao primer ali tolike su plate svima, uslovi takvi kakvi jesu, eto sreća pa voliš taj posao i ne bude ti teško.
Možda možeš to na nekom drugom mestu zahtevati, ovde stvari tako ne funkcionišu...

[Sheval]

Srce, radio sam ja 14 godina "kod nas".
Znam kako to funkcionira i slazem se da nekad nemas izbora, pogotovo ako neko ovisi o tebi.
Moja mana, a mozda i vrlina je sto izuzetno cijenim i poštujem sebe, svoj rad, i sto se necu dovesti u povlasteni polozaj, po cijenu otkaza.
Imam taj neki, mozda i bezobrazni stav, gdje postavim svoje uvjete...ispod kojih ne idem.
Ja tako i pricam sa sefom, kazem mu hocu novi auto, hocu vise placen terenski rad.
I gle čuda, slusa me.

Cenim i ja sebe i lejla, eto da se ne uvredi, navodim je kao primer ali tolike su plate svima, uslovi takvi kakvi jesu, eto sreća pa voliš taj posao i ne bude ti teško.
Možda možeš to na nekom drugom mestu zahtevati, ovde stvari tako ne funkcionišu...

Znam ja to dobro.
I to je zalosno.
I ja ne zanovetam
Ja samo na malo agresivniji nacin trazim svoja prava.

[storm]

"problem" je samo taj, što na ovim prostorima, nemaš u svakom trenutku barem tri opcije za zapošljavanje.. Pa se zbog egzistencijalnih razloga moraš često staviti ispod trazenih/ željenih uvjeta... I to je stresno.
Drugi bi bio, što smo navikli "oženiti se" za neki posao... Često ljudi i kad bi imali kud, na nešto bolje uvjete, teško izlaze iz nekog biznisa, kolektiva, što god...
Ja to vidim i u privatnom sektoru... Kako se neki prebace u drugi, unosniji biznis, a samim tim spuste i količinu stresa i dignu zadovoljstvo... Dok drugi trljaju dok ne propadnu potpuno.
A naravno, nije ni u novcu sve. Nije uvijek ni zarada vrijedna svega što povlači za sobom. Možda neki period i bude prihvatljiv, da se "razvalis" uslijed posla, dugoročno sigurno ne. Osim onih teških karijerista, ali to je već stvar izbora.
Ali meni je ključna riječ izbor.... Pa je onda sve do tebe.
Ja volim svoj posao i često je stresan, ali kompenziram to svojim ritmom, svojim odabirom tempa i mogućnošću da ako danas neću raditi, onda neću i organiziram sve drukčije, izvucem se i odoh nekud... Pa mi zbog toga i ne pada teško nekad 12 sati potegnuti radni dan.

[lejlamo]

Cenim i ja sebe i lejla, eto da se ne uvredi, navodim je kao primer ali tolike su plate svima, uslovi takvi kakvi jesu, eto sreća pa voliš taj posao i ne bude ti teško.
Možda možeš to na nekom drugom mestu zahtevati, ovde stvari tako ne funkcionišu...

volim svoj posao, pronašla sam se u njemu, to sam ja.....
e, sad' što je neadekvatno plaćen, i nije cijenjen, to je problem koji se ne može riješiti agresivnim traženjem svojih prava ili postavljanjem uslova ispod kojih se ne ide, jer ima mnogo onih koji idu....
i bez veze je reći da ne cijenim svoj rad i umijeće

[Username]

Ne treba raditi

[Julia-Klara]

Neka, i treba je staviti na spisak.
Ako ti posao poruzrokuje fizicke poteskoce, pa onda i mentalne, ond anesto ne stima.
Najlakse je reci mijenjaj posao, ali kao sto vec neki rekose, nije uvijek lako kada imas porodicu iza sebe koju moras prehranjivati.

[Podrinjac]

Ne stresiram se na poslu. Još za ovu ciću od plate treba da se stresiram, yašta ću. Jedini umor je psihički, od ljudi. Nema ništa gore nego kad te ljudi preumore. Posebno ovi naši.

[Krokodil Behko]

Jedno je sigurno, Max nikada neće oboliti od ove bolesti, ali ni ja

[Vanilla]

Postoje i poslovi koji su uslovljeni rokovima (ako niste znali ).
Postoje ljudi koji hrane još nekoga mimo sebe.
Postoje ljudi koji rješavaju krov nad glavom.

Nema tu puno opcija pa da na dugme klikneš kad ćeš a kad ne biti pod stresom.

[Julia-Klara]

Upravo tako, Vanilla.
Ne mozemo uvijek biti "Baja" pa reci "mrsh, ja hocu ovako".
Ako to mozes uraditi onda svaka cast, tebi posao i nije potreban
Iz daljine se cudimo kako neko moze pristati raditi za 400km - e upravo iz razloga koje navedosmo gore - nema druge.

[Melek]

Najgore od svega je to da kad insan jednom obandači od stresa na poslu tu onda više nikakva rehabilitacija ne pomaže. Simptomi se direktno vrate i pri najmanjem ponovnom izlaganju stresu. To sam vidio par puta.

[lejlamo]

pa naravno.
ti drčni stavovi su mogući u slučaju da odgovaraš samo za sebe ili imaš nekakvu sigurnu podršku zbog koje nećeš umrijeti od gladi ili ostati bez krova nad glavom.

[Julia-Klara]

Posljednje godine sa Holandezom su bile katastrofalne za mene, ali ne onako kako je to IBM uradio.
Onomad sam preuzimala projekat, i bila 3 sedmice u Svici, ucila proces i nacin rada.
Po povratku sam odmah pocela raditi sama jer je tim u Svici otpusten (dvoje iskusnih ljudi). Ja radim naredna 3 mjeseca po12 sati dnevno, ukljucujuci vikende, pravim dokumentaciju, obucavam novi tim (3 covjeka), odrzavam posao, i tu sam kao glavni i odgovorni za spasavanje dijela ugovora sa klijentom - krizni stab je u Svici jer ljudi zele raskinuti ugovor radi neefikasnosti/sporosti tima, ali i gresaka iz proslosti.
3 mjeseca pod direktnim stresom od strane menadzmenta u Brnu, od onih ih Svice... Tim polako pocinje funkcionirati, sve sam sredila, danas je cetvrtak, juce sam opet ostala predugo na poslu kako bih zavrsila sto je potrebno.
Juce je bila srijeda, danas je cetvrtak. Samo par sati razlika.
Dolazim na posao, sjedam, palim kompjuter i - ne znam password.
Ne znam jebeni password. Mozak je prazan. Nema misli. O pwd ne mogu ni misliti, nema ga u memoriji.
Kuham kafu, prosetam. Nista se ne desava. Ljudi oko mene rade.
Zovem menadzera i kazem kakva je sitacija... Sutradan sam vec putovala u Bosnu, na odmor. I tek se poslije par dana sjetila PWDa.

Stres je ubica nasih tijela. I sasvim sam sigurna da je moj tumor (organizam i celije) poceo rasti u tom periodu.

[storm]

Upravo tako, Vanilla.
Ne mozemo uvijek biti "Baja" pa reci "mrsh, ja hocu ovako".
Ako to mozes uraditi onda svaka cast, tebi posao i nije potreban
Iz daljine se cudimo kako neko moze pristati raditi za 400km - e upravo iz razloga koje navedosmo gore - nema druge.

Mislim da na ovom forumu nema takvog "baje" (mute možda, on frkne otkaz sad pa sad )
Svi nosimo te stresove, razlika je samo u prihvaćanju. Ja sam prihvatio da me svaki gazda može (a to i koriste nekad obilato) ja im se oduzim na drugi način i oke je
Ponavljam, mogućnost izbora...
Kad ti imaš na stolu opcije 800, 1000, 1300, 2000 itd nečega... Mozes biti i baja i reci,
Alo?!
E kad je skučen manevarski prostor, i k tome još imaš nešto iza sebe, logično staviš to ispred sebe, jbg...

[Hannibal]

ja sam vozio sleper sa autima u eu..najstresniji posao ikad, oslabio 10kg ( sto nije lose) i trebalo mi 3mj da dodjem sebi.
najsmjesnije sto mi ponekad fali to sve

stoo stresan brt

[Venera]

pa naravno.
ti drčni stavovi su mogući u slučaju da odgovaraš samo za sebe ili imaš nekakvu sigurnu podršku zbog koje nećeš umrijeti od gladi ili ostati bez krova nad glavom.

s obzirom da sam sama, kod mene je oboje, rizik , ali imam i podrsku , oslonac prijatelja