Krokodil Behko wrote: Ne trebam ni napominjati da se nikada nisam iz hladnjače vratio bez tri-četiri banane koje
mi slučajno zapnu za džep
Peggy Sue wrote:Sutra kad sam dosla na posao (ujutro u 8), pozvao me vlasnik i nakon uvoda o tome kako je veliki frajer i zavodnik, rekao mi da vidi na meni da volim prirodu, i ponudio mi da mi pokaze kako je uredio cvijetnjak na svojoj vikendici...
Eh, ovo definitivno ni u snu ne bih mogao povezati s tobomKatja wrote: Sa školske oglasne ploče uzmemo broj nekakve agencije, odemo na razgovor i zaposlimo kao hostese za Jamnicu sokove, Karlovačko pivo i još neka pića.
Prvi posao je bio na otvaranju jednog trgovačkog centra. Sastojao se od prezentiranja i nuđenja sokova i pića, a zapravo same zajebancije i druženja....
Prvi posao je bio honoraran i bilo je super, jer sam radio uglavnom sa znancima s faksa....prvi dan nas je poslalo da mjerimo stabla, ali se sve vrlo brzo pretvorilo u popriličnu anarhiju, te smo između ostalog u maniru tipičnih kompleksaša s našeg podneblja umjesto drveća mjerili jedni drugima prečnike noseva i glava, pri čemu sam nažalost osvojio zlatnu medalju u obje neslavne kategorije. Doduše i vrijeme ali i količina isplate bili su u potpunom skladu s našim uloženim trudom.
Prvi dan na stalnom poslu uobičajena je i potpuno besmislena priča o ushićenom mladcu koji upoznaje stvarni svijet....sav uzbuđen, s tek par sati sakupljenog sna, dotjerao sam se i pomno pripremio za posao, pojavivši se u firmi pola sata prije zakazanog vremena. Dočekala me atmosfera karakteristična za pukim čudom preživjele socijalističke firme, nešto kao apokaliptična verzija firme iz serije "Bolji život"....čekao sam sat vremena prije nego što su se u objekat lijeno počeli dovlačiti prvi uposlenici; u međuvremenu čistačice iznuždene pojave mrzovoljno su ispijale prvu kafu i nisu me fermale niti 1% niti odgovarale na moja pitanja, a portir je u svojoj kontrolnoj fotelji zauzeo takav položaj da je bilo jasno da će nesumnjivo doći do fizičkog obračuna ako mu se obratim za bilo šta.
Napokon je došao i smrknuti brko, tj. šef, kojem sam se predstavio veselim, svečanim tonom. Nekoliko minuta je samo šutio, pušio cigaru i gledao me, dok mu se na oblačiću iznad glave moglo pročitati otprilike nešto kao "Jao, zašto uvijek meni šalju ovakve kretene....".
Rekao mi je da odem u kancelariju, sjednem tamo i malko prelistam stručnu literaturu. Ušao sam u kancelariju u kojoj nije bilo ničega osim kompjutera za kojim je sjedila jedna žena, četiri stola, par spisa i jedna knjiga, koja jedva da se mogla nazvati stručnom literaturom....osam sati sam proveo u potpunoj tišini mijenjajući poze na stolici i buljeći kroz prozor, povremeno se praveći da čitam knjigu. Kasnije mi je bilo zabavno promatrati isto tako izgubljene novajlije kao što sam bio i sam.